Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-29/2024-51

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, kojeg zastupa Alen Čičak, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o., u Zagrebu, Budmanijeva 1, OIB: 42524586447, po generalnoj punomoći pohranjenoj kod Trgovačkog suda u Varaždinu broj 39 Su-254/2019-2 od 20. svibnja 2019., protiv tuženika LOVAČKO DRUŠTVO "TRČKA" Donja Voća, OIB: 13673625197, Donja Voća 18A, Donja Voća, kojeg zastupa punomoćnica Valentina Galić, odvjetnica u Varaždinu, Cankareva 3, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski, odvjetnik kod Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, Pisarnica Varaždin, Zagrebačka 63, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 9. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka i umješača, na ročištu za objavu 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Trčka" Donja Voća, Donja Voća 18a, 42245 Donja Voća, OIB: 13673625197, da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi iznos od 767,86 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 21. prosinca 2021. pa do isplate, i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Lovačko društvo "Trčka" Donja Voća, Donja Voća 18a, 42245 Donja Voća, OIB: 13673625197, da tužitelju CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, naknadi parnični trošak u iznosu od 1.293,10 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate tekuće od 19. svibnja 2025., kao dana donošenja ove presude, pa do isplate, i to po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, i to za iznos od 15,62 eura, zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 22. kolovoza 2023. Općinskom sudu u Varaždinu podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete od 767,86 eura. U tužbi navodi da je 16. studenoga 2021., oko 18,50 sati, došlo do prometne nezgode u mjestu Donja Voća, Donja Voća 38F, kada se navedenom cestom osobnim vozilom marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] kretao VK iz mjesta Gornja Voća, Gornja Voća 245-F, te je u jednom trenutku, prednjim, više lijevim dijelom vozila, naletio na divlju životinju – srneću divljač, koja je iznenada dotrčala na cestu i koja se nakon naleta udaljila s mjesta događaja. Lovištem iz kojeg je srneća divljač istrčala na cestu gospodari tuženik Lovačko društvo „TRČKA“ Donja Voća. Nadalje, tužitelj navodi da vozač osobnog vozila [registarska oznaka] VK u trenutku prometne nezgode nije bio pod utjecajem alkohola, a policijskim očevidom nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila. Predstavnici tuženika obaviješteni su o štetnom događaju od strane djelatnika policije. Na oštećenom vozilu nastala su oštećenja prednjeg dijela vozila (prednji branik, prednji lijevi blatobran i dr.) što je također evidentirano u policijskom zapisniku o očevidu. Vozilo kojim je upravljao VK je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilske odgovornosti br. 010914647040 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog kaska za slučaj „Sudara sa životinjama“, s valjanošću osiguranja od 4. listopada 2021. do 4. listopada 2022. Nadalje, tužitelj navodi da mu se u mirnom postupku, kao osiguravatelju vozila, obratio vlasnik oštećenog vozila VK sa zahtjevom za naknadu štete/isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu te je istom isplaćen iznos od ukupno 767,86 eura (po nagodbi). Tužitelj se u izvansudskom regresnom postupku obratio tuženiku koji nije refundirao tužitelju isplaćenu štetu/osigurninu, slijedom čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu. Tužitelj posebno naglašava da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, divlja životinja na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar.

1.1. Kako iz svega navedenog ne proizlazi da za prometnu nezgodu postoji odgovornost vozača VK, a niti postoje okolnosti za oslobođenje lovačkog društva odnosno tuženika od odgovornosti u smislu čl. 1067. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (viša sila, radnja oštećenika ili treće osobe), tužitelj predlaže donijeti presudu kojom će sud naložiti tuženiku plaćanje iznosa od 767,86 eura uvećanog za pripadajuće zatezne kamate, kao i naložiti plaćanje troškova ovog postupka.

2. Općinski sud u Varaždinu se rješenjem poslovni broj P-666/2023-4 od 20. veljače 2024. oglasio stvarno i mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je spis ustupio Trgovačkom sudu u Varaždinu kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, a koji sud je tužbu dostavio tuženiku na pisani odgovor.

3. U svom odgovoru na tužbu, tuženik je u cijelosti osporio tužbeni zahtjev tužitelja u bitnome navodeći da tužitelj nije dostavio nijedan dokaz da bi se u konkretnom slučaju radilo o divljači odnosno životinji za koju je odgovoran tuženik, a niti su izuzeti bilo kakvi tragovi (npr. dlake i sl.) iz kojih bi se nedvojbeno moglo utvrditi je li bila riječ o životinji, a osobito divljači, dok sama životinja nije pronađena na mjestu nesreće. Nadalje, tuženik navodi da vozač VK nije prilagodio brzinu stanju i uvjetima na kolniku, pa stoga postoji njegova isključiva odgovornost za nastanak štetnog događaja. U skladu s odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Stoga tuženik smatra da u konkretnom slučaju, sve i da je VK brzinu kretanja vozila prilagodio uvjetima u prometu, nedostaje bitna pretpostavka za odgovornost tuženika za utuženi štetni događaj, a to je postojanje materijalnog dokaza da je VK udario upravo divljač za koju je odgovoran tuženik te izostaje radnja provođenja lova kao uvjet postojanja odgovornosti lovoovlaštenika, jer navedenog dana i u navedeno vrijeme nije provođen lov divljači, niti se lov provodi tijekom radnog tjedna, već isključivo u dane vikenda u ranim jutarnjim satima. Isto tako, tuženik osporava da bi predstavnici tuženika bili obaviješteni od strane policije o štetnom događaju.

3.1. Također, tuženik ističe kako je temeljem police osiguranja od odgovornosti broj 804271894 tuženik u vrijeme štetnog događaja bio osiguran u EUROHERC osiguranju d.d., te predlaže sudu da temeljem čl. 211. Zakona o parničnom postupku obavijesti EUROHERC osiguranje d.d. o ovoj parnici, a s obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovani, tuženik predlaže da sud isti odbije kao neosnovan uz naknadu prouzročenih parničnih troškova.

4. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-29/2024-15 od 1. srpnja 2024. prihvaćeno je sudjelovanje trgovačkog društva EUROHERC osiguranje d.d. kao umješača na strani tuženika u ovom parničnom postupku.

5. Umješač na strani tuženika očitovao se na način da se pridružio navodima tuženika iz odgovora na tužbu osporavajući da je šteta na vozilu osiguranika tužitelja nastala naletom na divljač jer nikakva životinja nije nađena na mjestu nesreće pa nije moguće utvrditi je li do štete došlo naletom na divljač. Umješač ujedno osporava i pasivnu legitimaciju jer nije dokazano da bi mjesto štetnog događaja bilo unutar granica lovišta kojim gospodari tuženik, a cesta nije dio lovišta. Također, umješač ističe da u vrijeme šetnog događaja u blizini nastanka štetnog događaja nije bilo nikakvog provođenja skupnog lova pa samim time ni odgovornosti tuženika po Zakonu o lovstvu koji predstavlja specijalni propis. Umješač ističe i da je pogrešan stav tužitelja da je divljač na cesti opasna stvar, da je za nezgodu odgovoran vozač vozila VK jer je upravljao vozilom nedopuštenom i neprilagođenom brzinom, a umješač osporava i visinu nastale štete na vozilu.

5.1. Slijedom navedenog, umješač predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz naknadu prouzročenih troškova tuženiku i umješaču.

6. U tijeku postupka sud je pročitao i izvršio uvid u sljedeću dokumentaciju u spisu predmeta: policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010914647040 (list 7 spisa), pregled fakturirane i naplaćene premije po polici (list 8 spisa), Uvjete za osiguranje automobilskog kaska (list 9 - 15 spisa), presliku prometne dozvole i vozačke dozvole za UK (list 16 - 19 spisa), izvid štete – oznaka štete 9-AK- 31011/2011 (list 20 - 30 spisa), račun broj 5505/11372/3 od 17. prosinca 2021., izdan od AUTO ZUBAK (list 31 spisa), nalog od 21. prosinca 2021. za doznaku po šteti 09 AK 31011 2021/1 (list 32 spisa), izvadak po transakcijskom računu od 21. prosinca 2021. (list 33 spisa), dopis tužitelja od 28. svibnja 2022. vezan za regresni zahtjev (list 34 spisa), fotodokumentaciju oštećenja na vozilu (list 35 - 42 spisa), policu osiguranja od odgovornosti broj 804271894 (list 74 spisa), dopis Ministarstva poljoprivrede od 2. lipnja 2016. (list 88 spisa), zapisnik o očevidu kojeg je sastavila Policijska postaja Ivanec 16. studenoga 2021. (list 122 - 124 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka VK kojeg je sastavila Policijska postaja Ivanec 16. studenoga 2021. (list 125 - 126 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu kojeg je sastavila Policijska postaja Ivanec 16. studenoga 2021. (list 127 spisa), skicu prometne nezgode koju je sastavio policijski službenik PP Ivanec od 16. studenog 2021. (list 129 spisa), fotodokumentaciju Policijske postaje Ivanec od 16. studenoga 2021. (list 130 - 137 spisa), očitovanje Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 13. lipnja 2024. kojim dostavlja podatke o lovoovlaštenicima (list 140 - 141 spisa).

6.1. Sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem svjedoka VK (list 199 – 200 spisa) i svjedoka ĐK (list 248).

6.2. Za potrebe postupka sud je pribavio i spis Policijske uprave varaždinske, Policijska postaja Ivanec, a koji se odnosi na predmetni štetni događaja (list 122 – 136 spisa).

6.3. Sud je proveo dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Stivenu Šijaku na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja te visine nastale štete, koji vještak je izradio pisani nalaz i mišljenje (list 212 – 224 spisa) te je isti i usmeno saslušan na ročištu održanom 9. travnja 2025. (list 247 spisa).

6.4. Nadalje, sud je proveo i dokaz biološkim vještačenjem dlake izuzete s mjesta nesreće po Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" (171 – 174 spisa). Pritom se napominje da je sud navedeno biološko vještačenje proveo iako je tužitelj izvođenje istog predložio na pripremnom ročištu održanom 9. listopada 2024., a ne već u tužbi kako je to propisano odredbom čl. 461.a st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22, dalje u tekstu: ZPP), s obzirom da je sud mišljenja kako je tužitelj navedeni dokazni prijedlog mogao istaknuti tek nakon pribave policijskog spisa (koju pribavu je predložio u tuži) jer je tek tada postalo razvidno da je prilikom očevida izuzeta dlaka s mjesta nesreće, pa je stoga, u smislu odredbe čl. 461.a st. 9. ZPP-a, dopustio provođenje biološkog vještačenja.

6.5. Ostale predložene dokaze sud nije provodio kao nepotrebne za donošenje meritorne odluke.

7. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je regresni zahtjev za isplatu iznosa od 767,86 eura, kojeg je tužitelj isplatio svom osiguraniku 21. prosinca 2021. s osnova police osiguranja automobilske odgovornosti broj 010914647040 s ugovorenim osiguranjem djelomičnog kaska za slučaj "Sudara sa životinjama", radi naknade imovinske štete na osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a koja šteta je nastala u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. studenoga 2021. oko 18.50 sati na cesti u mjestu Donja Voća, Donja Voća 38F, kojom prilikom je vozilom upravljao VK, a na vozilo je navodno naletjela srneća divljač.

8. Između stranaka nije sporno da se štetni događaj dogodio 16. studenoga 2021., oko 18,50 sati u mjestu Donja Voća, Ulica Donja Voća 38F, i to na prometnici (cesti) te da je u trenutku štetnog događaja vozilom marke VW Golf reg. oznake [registarska oznaka] upravljao VK.

8.1. Između stranaka je sporna pasivna legitimacija tuženika, potječe li šteta na vozilu upravo od udara divljači, dinamika nastanka štetnog događaja, postojanje isključive odgovornosti VK za nastanak štetnog događaja te visina štete.

9. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a, sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

10. Prije svega, u konkretnom slučaju relevantna je odredba čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj 99/18, 32/19, 32/20, dalje u tekstu: Zakon o lovstvu) kojom je propisano da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: - vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi, - lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Isto tako, relevantna je i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu koja propisuje da, u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu, važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Nadalje, odredbom čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, dok je odredbom čl. 1067. ZOO-a propisano da se vlasnik oslobađa odgovornosti ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti. Vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete. Ako je nastanku štete djelomično pridonijela treća osoba, ona odgovara oštećeniku solidarno s vlasnikom stvari, a dužna je snositi naknadu razmjerno težini svoje krivnje. Osoba kojom se vlasnik poslužio pri uporabi stvari ne smatra se trećom osobom.

11. Iz gore navedenog, razvidno je kako je predmetna materija uređena dvama zakonima – Zakonom o lovstvu kojeg valja smatrati lex specialis i ZOO-om kao lex generalis, odnosno općim zakonom. Pritom Zakon o lovstvu kao lex specialis generalno ne isključuje primjenu općeg zakona na što upućuje i odredba čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Naime, prema stavu ovog suda, odredbama Zakona o lovstvu kao lex specialis nije regulirana situacija kada do štete dođe naletom vozila na divljač kada se nije provodio lov, pa u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu valja primijeniti odredbe ZOO-a. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u predmetu poslovni broj Rev-166/2024-2 od 24. rujna 2024. navodeći: "Na odgovornost lovoovlaštenika za štetu na vozilu nastalu naletom vozila na divljač ne primjenjuje se isključivo čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, već se na njegovu odgovornost primjenjuje i ZOO kao lex generalis u skladu s čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu, u slučajevima u kojima je do naleta vozilom na divljač došlo uslijed istrčavanja divljači na kolnik ceste ako u to vrijeme nije provođen lov te divljači."

12. Nadalje, valja istaknuti kako je ovaj sud stava da divljač na cesti jest opasna stvar s obzirom da divljač koja izleti na prometnicu predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u nizu odluka (primjerice Rev-1057/2014 od 5. prosinca 2017. i Rev-2902/2016 od 28. kolovoza 2019.), dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar i to neovisno o tome provodi li se lov ili ne, jer divljač koja se nalazi na cesti predstavlja povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom. Stoga, za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazila na cesti, lovoovlaštenik i nadalje odgovara po načelu objektivne odgovornosti u skladu s odredbama čl. 1063. -1067. ZOO-a u svezi sa čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu. Dakle, tuženik i umješač na strani tuženika neosnovano smatraju da srna na cesti nije opasna stvar, međutim, ma koliko god srna izgledala kao pitoma i plaha životinja, njezino ponašanje, a pogotovo kada se nađe na prometnici je nepredvidljivo i upravo zbog toga predstavlja povećanu opasnost za sudionike u prometu. Nadalje, navod umješača tuženika da bi u slučaju da se srnu na cesti smatra opasnom stvari, valjalo i čovjeka na cesti smatrati opasnom stvari je bespredmetan s obzirom da ljudsko biće nije i ne može biti stvar.

13. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta koju je sud našao relevantnom za odlučivanje, sud je utvrdio sljedeće:

- iz police osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010914647040 od 30. rujna 2021. predmetno vozilo u vrijeme nastanka štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja i to i za sljedeću vrstu rizika: sudar sa životinjama,

- iz preslike prometne dozvole proizlazi da je vlasnik vozila u vrijeme štetnog događaja bio VK,

- iz izvida štete tužitelja oznaka štete: 9-AK-31011/2021 proizlazi da vrijednost popravka vozila iznosi 407,02 eura,

- iz računa ovlaštenog servisera AUTO ZUBAK br. 5505/11372/3 od 17. prosinca 2021. proizlazi da je popravak vozila naplaćen u iznosu od 767,86 eura,

- iz naloga za doznaku po šteti 9-AK-31011/2021 i izvatka po transakcijskom računu proizlazi da je 21. prosinca 2021 izvršena isplata po predmetnom štetnom događaju u iznosu od 767,89 eura,

- iz dopisa tužitelja tuženiku od 28. svibnja 2022. proizlazi da je tužitelj svoj regresni zahtjev pokušao ostvariti mirnim putem,

- iz zapisnika o očevidu od 16. studenoga 2021. proizlazi da je ograničenje brzine na cesti na kojoj se dogodio štetni događaj bilo 50 km/h, s bez posebnih uvjeta na cesti,

- iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu od 16. studenoga 2021. proizlazi da kod VK utvrđena koncentracija alkohola od 0,00 g/kg,

- iz dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribarstva od 13. lipnja 2024. proizašlo je da se području na kojem je došlo do prometne nesreće nalazi unutar granica zajedničkog otvorenog lovišta broj: V/115 – "VOĆA" kojim gospodari tuženik, uz napomenu da je na javnim cestama zabranjeno uspostavljanje lovišta.

14. Nadalje, vezano uz sporne činjenice u ovom postupku, sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem svjedoka VK i svjedoka ĐK.

14.1. Prilikom saslušanja svjedok VK je naveo da se ne sjeća točno kada se dogodio predmetni štetni događaj jer je od toga prošlo već tri godine, bilo je krajem studenoga ili početkom prosinca, vozio je automobil iz svog mjesta stanovanja u smjeru [adresa], možda je išao po lijek za dijete, te je u mjestu Donja Voća kod autobusne stanice naletio na divljač – srnu koja je udarila u prednji dio vozila, masku, a nakon udarac ista je pobjegla, ali su na vozilu ostali tragovi srne u vidu dlaka. Napomenuo je da je do nesreće došlo kod odvojka za Cesticu, da se kretao i manjom brzinom od dopuštene, 30-40 km/h jer je iz suprotnog smjera dolazio autobus ili automobil. Istaknuo je i da bankina nije bila pokošena, s parcele uz cestu visio je šaš, a uvjeti na cesti su bili karakteristični za kraj studenoga, početak prosinca, uz cestu je potok pa se zna stvarati lagana maglice i cesta zna biti mokra. S obzirom da je vozilo bilo relativno novo, najprije se vratio vozilom nekih pedeset metara do autobusne stanice i potom pozvao policiju kako bi mogao aktivirati policu svog osiguranja. Naglasio je i da je imao potrebnu zimsku opremu.

14.2. Nadalje, svjedok ĐK je prilikom saslušanja naveo da je u vrijeme štetnog događaja bio tajnik lovačkog društva, a o samom događaju saznanja crpi iz policijskog zapisnika, štetni događaj dogodio se u ponedjeljak ili utorak, a u tom periodu godine, odnosno jesensko/zimskoj sezoni lov se odvija nedjeljom u jutarnjim satima, ponekad subotom, tako da u vrijeme štetnog događaja nije vršen lov ili kakve druge aktivnosti. Napomenuo je i da lovačko društvo uopće nije dobilo prijavu da bi nastradala divljač za koju je zaduženo lovačko društvo niti je tko od strane društva pozvan da izađe na lice mjesta što je uobičajena praksa. Istaknuo je i da sama prometnica nije dio lovišta tuženika, a da je površina na kojoj se odvija lov udaljena 300-tinjak metara od same prometnice, čak i više, s time da se u to doba godine lovi niska divljač ili visoka divljač i to srneća divljač, divlje svinje i predatori, a ta visoka divljače se lovi isključivo s čeka, a u tom području nema čeka s kojih bi se mogao vršiti izlov visoke divljači.

15. Sud je iskaze tako saslušanih svjedoka u cijelosti prihvatio jer nije imao razloga posumnjati u vjerodostojnost isti. Pritom se ističe da je svjedok VK vrlo detaljno i okolnosno opisao sam nastanak, odnosno dinamiku štetnog događaja, a koja je u skladu s ostalim provedenim dokazima u tijeku ovog postupka.

16. Sud je proveo i dokaz vještačenjem biološkim vještačenjem dlaka s mjesta nesreće te je utvrđeno da iste po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama srne ili jelena, ali da zbog velike sličnosti u histološkoj građi nije moguće razlikovati dlake jelena od dlaka srne.

16.1. Nadalje, sud je proveo i dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Stivenu Šijaku na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja, odgovornosti vozača za isti, kao i na okolnost visine nastale štete. U svom pisanom nalazu i mišljenju vještak je naveo da oštećenja na vozilu odgovaraju maloj naletnoj brzini vozila od oko 25-30 km/h, da je naletna brzina srneće divljači prema bočnom pomaku iznosila 12 m/s ili 43,2 km/h te da, s obzirom na naletnu brzinu vožnje vozača i mogućeg uočavanja srneće divljači nakon visokog raslinja i prostorno-vremenskog pomaka srneće divljači do mjesta naleta od 2,2 m ili 0,18 s, nesreću nije bilo moguće izbjeći ni kočenjem ni trzajem volana jer je vrijeme dolaska srneće divljači do osobnog automobila bilo manje od vremena reakcije vozača. Nadalje, analizirajući vrijednost popravka vozila iz izvida štete, te onu napravljenu po predračunu ovlaštenog servisa, vještak je zaključio da se radi o istoj procjeni satnice i potrošnog materijala, no razlika je u cijeni satnice. Tako je vrijednost popravka od 407,26 eura prilagođena radionicama koje imaju ugovor s osiguranjem ili koje prihvaćaju nižu satnicu, dok je cijena od 768,31 eura ona koja pripada ovlaštenom servisu, s time da je tehnički prihvatljivo da se vozilo Golf koje je u trenutku nesreće bilo staro 3 godine i 10 mjeseci te je još bilo podložno servisnim intervalima popravlja u ovlaštenom servisu. Napominje se i da je vještak prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom 9. travnja 2025. u cijelosti ostao kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno pojasnio da je svako vozilo moguće popraviti i u neovlaštenom servisu te da je u svakom servisu, bilo ovlaštenom, bilo neovlaštenom, vozilo potrebno popraviti prema pravilima struke i nema umanjenja vrijednosti vozila bez obzira na to je li vozilo popravljeno u neovlaštenom ili ovlaštenom servisu.

17. Sud je u cijelosti prihvatio tako provedeno biološko i prometno-tehničko vještačenje s obzirom da su ista provedena prema pravilima struke i detaljno obrazložena, s time da se napominje da je prilikom usmenog saslušanja vještak Stiven Šijak dao i odgovore na posebna pitanja koja su imali tuženik i njegov umješač.

18. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

19. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Stivena Šijaka, kojeg je sud u cijelosti prihvatio, sud je nedvojbeno utvrdio kako se predmetni štetni događaj dogodi na način kako je to navedeno u tužbi, a isto proizlazi i iz iskaza saslušanog svjedoka VK. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka Stivena Šijaka sud je utvrdio da VK nije mogao izbjeći nalet na srneću divljač, iako je vozilom upravljao brzinom daleko manjom od ograničenja koje je iznosilo 50 km/h. Kada se navedeno dovede u svezi s provedenim alkotestiranjem vozača koje je provedeno odmah nakon štetnog događaja i koje je pokazalo da VK nije bio u alkoholiziranom stanju, potpuno je razvidno da ne postoji doprinos istog nastaloj šteti, odnosno njegova (su)odgovornost za nastali štetni događaj.

19.1. Nadalje, iz iskaza svjedoka VK koji je u tom dijelu potvrđen i rezultatima biološkog vještačenja (koje je pokazalo da zaostala dlaka na vozilu potječe od srne ili jelena), sud je nedvojbeno utvrdio da je u konkretnom slučaju do štetnog događaja došlo naletom na divljač.

19.2. Nadalje, iz dopisa Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i ribolova od 13. lipnja 2024. s priloženom kartom lovišta, sud je nedvojbeno utvrdio da se područje na kojem se dogodio štetni događaj nalazi unutar opisa granica zajedničkog otvorenog lovišta kojim gospodari tuženik, a i saslušani svjedok ĐK je u svom iskazu naveo da se površina na kojoj se odvija lov nalazi 300-tinjak metara od same prometnice na kojoj se dogodio šteni događaj.

19.3. Isto tako, sud je na temelju saslušanog svjedoka ĐK utvrdio i da se u vrijeme štetnog događaja na tom području nije odvijao lov niti je tuženik provodio kakve druge aktivnost. Ovdje valja reći da navod svjedoka ĐK da lovnik tuženika nije pozvan na mjesto štetnog događaja nije od odlučnog utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

20. Dakle, s obzirom da je u konkretnom slučaju nedvojbeno utvrđeno da se u vrijeme štetnog događaja nije provodio lov niti koja druga aktivnost tuženika, te da je nedvojbeno utvrđeno da ne postoji doprinos osiguranika tužitelja šteti, odnosno njegova (su)odgovornost za predmetni štetni događaj, to nisu ispunjene pretpostavke za primjenu odredbe čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu, pa predmetnu situaciju valja procjenjivati prema odredbama ZOO-a o objektivnoj odgovornosti za štetu od opasne stvari koje propisuju da za štetu od opasne stvari prvenstveno dogovara njezin vlasnik.

20.1. Kako iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta nedvojbeno proizlazi da cesta na kojoj se dogodio štetni događaj prolazi lovištem kojim gospodari tuženik, razvidno da je štetu počinila divljač (a da se radi o divljači utvrđeno je analizom izuzete dlake) iz lovišta u nadležnosti tuženika.

20.2. Kako, dakle, divljač na cesti predstavlja opasnu stvar, tuženik za štetu koju je prouzročila divljač iz lovišta u njegovoj nadležnosti, odgovara po načelu uzročnosti (tzv. kriterij objektivne odgovornosti). Iako on nije vlasnik lovišta ni srneće divljači (divljač se smatra javnim dobrom), u ovom slučaju, s obzirom na tuženikove ovlasti, prava i obveze kao koncesionara ili zakupnika lovišta, može mu se priznati takvo svojstvo posredno u smislu odgovornosti za štetu u skladu s odredbom čl. 1064. ZOO- a. Pritom je bespredmetno tuženikovom pozivanje na postojanje eventualne odgovornosti pravne osobe koja upravlja prometnicom za štetu tužitelju, a to sve imajući u vidu da i u slučaju postojanja takve suodgovornosti tuženika kao lovoovlaštenika i pravne osobe koja upravlja prometnicom, tuženik kao lovoovlaštenik ipak ne bi bio oslobođen odgovornosti za štetu prema tužitelju. Naime, tuženik i pravna osoba koja upravlja prometnicom u odnosu na tužitelja bili bi solidarni obveznici (čl. 1067. st. 4. u svezi sa čl. 43. st. 1. ZOO-a) te bi ta činjenica eventualno bila od utjecaja na međusobnu regresnu odgovornost solidarnih dužnika (čl. 52. ZOO-a), ali ne i na oslobođenje tuženika od odgovornosti prema tužitelju.

20.3. Nadalje, u konkretnom slučaju nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 1. ZOO-a koja isključuje odgovornost vlasnika opasne stvari za štetu u slučaju više sile. Naime, u sudskoj praksi se pojam više sile tretira vrlo restriktivno. Izlazak srneće divljači na cestu te udar motornog vozila u istu nažalost je jako čest, a posljedično i lako predvidiv te ne potpada pod pojam više sile, onako kako je definira ZOO. Budući da se takav događaj može predvidjeti i ne predstavlja ništa neuobičajeno, a posebno u blizini lovišta kao u konkretnom slučaju, ne može se uzeti da bi se mogla primijeniti odredba čl. 1067. st. 1. ZOO-a za tuženikovo oslobođenje od odgovornosti (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u presudi Pž-3762/2022). Isto tako, s obzirom da nije utvrđena isključiva odgovornost oštećenika (vozača oštećenog vozila) za štetni događaj, to nema mjesta ni primjeni odredbe čl. 1067. st. 2. ZOO-a o isključenju tuženikove odgovornosti za štetu.

21. Slijedom navedenog, na temelju odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO-a, za nastanak predmetne štete postoji odgovornost vlasnika opasne stvari, u konkretnom slučaju presumiranog vlasnika, odnosno lovoovlaštenika, pa je valjalo u cijelosti prihvati tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan.

22. Glede navoda tuženika i njegovog umješača da nije bilo potrebno da se šteta na vozilu sanira u ovlaštenom servisu, već da je istu bilo moguće sanirati i neovlaštenom servisu, ovaj sud je mišljenja da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu kojeg mu preporuči osiguravajuće društvo ili tko treći, već je ovlašten popraviti vozilo u servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis naplaćuje svojim klijentima. Dakle, okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija nije od utjecaja u konkretnom slučaju te nikako ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Nadalje, razvidno je i da je u računu ovlaštenog servisa AUTO ZUBAK br. 5505/11372/3 od 17. prosinca 2021., po kojem računu je popravak vozila naplaćen u iznosu od 767,86 eura, navedeno da je utrošena količina radnih sati 10,00 + 6,20, koja količina odgovara i količini naznačenoj u Izvidu štete od 16. prosinca 2021., kao što odgovara i vrsta radova i materijala koji su bili potrebni za popravak štete. Navedeno je u svom nalazu i mišljenju potvrdio i sudski vještak Stiven Šijak, a isti je i naveo da je bilo prihvatljivo da se predmetno vozilo koje je u trenutku štetnog događaja bilo staro 3 godine i 10 mjeseci te je još bilo podložno servisnim intervalima, popravi u ovlaštenom servisu.

22.1. Dakle, uzimajući u obzir sve navedeno, ovaj sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja i u pogledu njegove visine.

23. Nadalje, tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate od trenutka isplate štete osiguraniku u skladu s odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a po stopi koja se primjenjuje na ostale odnose, s time da je iz izvatka po transakcijskom računu vidljivo da je isplata štete osiguraniku tužitelja izvršena 21. prosinca 2021.

24. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

25. Sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti. Nadalje, sud je prilikom odlučivanja o opravdanim troškovima primijenio odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23; dalje u tekstu: Tarifa).

26. Kao opravdani trošak tužitelju je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sastava podneska od 28. studenoga 2023. u iznosu od 37,50 eura (Tbr. 8. toč. 4. Tarife), trošak podnesaka od 28. svibnja 2024. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), trošak ročišta održanih 9. listopada 2024., 27. studenoga 2024. i 9. travnja 2025. u iznosu od po 150,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 637,50 eura, na koji iznos tužitelj ima pravo i na PDV po stopi od 25% sukladno Tbr. 46. Tarife, što sveukupno iznosi 796,88 eura. Nadalje, tužitelju su priznati i stvarno nastali troškovi biološkog vještačenja u iznosu od 28,14 eura, troškovi provedenog prometno-tehničkog vještačenja u iznosu od 400,00 eura, te putni trošak svjedoka VK u iznosu od 15,00 eura. Isto tako, tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura, kao i trošak pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 26,54 eura. Dakle, tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu 1.293,10 eura, na koji iznos tužitelju pripada i pravo na zatezne kamate na dosuđene troškove i to od dana donošenja presude pa do isplate, a sve u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

26.1. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 28. studenoga 2023. u zatraženom iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV, već u umanjenom iznosu od 37,50 eura uvećano za PDV s obzirom da je valjalo primijeniti odredbu Tbr 8. toč. 4. Tarife (75 bodova x 0,25 = 18,75 bodova x 2,00 eura = 37,50 eura). Dakle, u tom dijelu, i to za iznos od 15,62 eura, valjalo je odbiti zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

26.2. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

27. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 19. svibnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

Dostaviti:

1.) Tužitelja, po punomoćniku Alenu Čičku, odvjetnikuu Zagrebu

2.) Tuženika, po punomoćnici Valentini Galić, odvjetnici u Varaždinu

3.) Umješaču na strani tuženika, po punomoćniku Vladimiru Slunjskom, odvjetniku u Varaždinu