Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: P-395/2019-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Tamari Turek, u pravnoj stvari tužiteljice EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri iz Varaždina, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 19. svibnja 2025. u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici EP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 13.787,82 eur (trinaest tisuća sedamsto osamdeset sedam eura i osamdeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31.7.2015. po stopi od 12% godišnje, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1.1.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to na iznos od

- 310,96 € teče od 15.07.2011.

- 371,31 € teče od 15.08.2011.

- 288,61 € teče od 15.09.2011.

- 260,78 € teče od 15.10.2011.

- 262,64 € teče od 15.11.2011.

- 266,48 € teče od 15.12.2011.

- 290,49 € teče od 15.01.2012.

- 297,71 € teče od 15.02.2012.

- 289,84 € teče od 15.03.2012.

- 288,66 € teče od 15.04.2012.

- 292,64 € teče od 15.05.2012.

- 299,57 € teče od 15.06.2012.

- 285,31 € teče od 15.07.2012.

- 5,62 € teče od 16.07.2012.

- 288,54 € teče od 15.08.2012.

- 267,34 € teče od 15.09.2012.

- 285,62 € teče od 15.10.2012.

- 294,13 € teče od 15.11.2012.

- 288,47 € teče od 15.12.2012.

- 281,69 € teče od 15.01.2013.

- 279,35 € teče od 15.02.2013.

- 276,94 € teče od 15.03.2013.

- 293,82 € teče od 15.04.2013.

- 268,99 € teče od 15.05.2013.

- 264,93 € teče od 15.06.2013.

- 267,35 € teče od 15.07.2013.

- 264,81 € teče od 15.08.2013.

- 273,89 € teče od 15.09.2013.

- 279,77 € teče od 15.10.2013.

- 282,64 € teče od 15.11.2013.

- 292,87 € teče od 15.12.2013.

- 282,54 € teče od 15.01.2014.

- 282,14 € teče od 15.02.2014.

- 239,93 € teče od 15.03.2014.

- 234,72 € teče od 15.04.2014.

- 227,25 € teče od 15.05.2014.

- 228,87 € teče od 15.06.2014.

- 234,20 € teče od 15.07.2014.

- 238,46 € teče od 15.08.2014.

- 239,55 € teče od 15.09.2014.

- 244,11 € teče od 15.10.2014.

- 250,66 € teče od 15.11.2014.

- 107,38 € teče od 15.12.2014.

- 144,50 € teče od 16.12.2014.

- 252,36 € teče od 15.01.2015.

- 252,36 € teče od 15.02.2015.

- 252,36 € teče od 15.03.2015.

- 252,36 € teče od 15.04.2015.

- 252,36 € teče od 15.05.2015.

- 252,36 € teče od 15.06.2015.

- 252,36 € teče od 15.07.2015.

- 252,36 € teče od 15.08.2015.

- 252,36 € teče od 15.09.2015.

u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati troškove ovog postupka u iznosu od 4.332,63 eur (četiri tisuće tristo trideset dva eura i šezdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija tužiteljičin zahtjev za naknadu troškova ovog postupka, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužba preko iznosa utuženog podneskom od 7. rujna 2020. do iznosa utuženog tužbom od 19. svibnja 2019. povučena.

II. Prihvaća se preinaka tužbe od 2. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je ovome sudu podnijela tužbu u kojoj u bitnome navodi da su stranke sklopile 24. travnja 2006. Ugovor o namjenskom kreditu kojim je tuženik odobrio tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti od 127.369,38 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, što je iznosilo 588.036,02 kuna, a koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Bojani Štimac 27. 4. 2006., pod poslovnim brojem OU-565/2006-1, da se u čl. 2. Ugovora navodi: „Korisnik kredita dužan je Kreditoru platiti u anuitetima iznos 127.369,38 CHF i redovnu kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d., a na dan sklapanja ovog ugovora iznosi 4,90% godišnje“, dok je čl. 7. st. 1. Ugovora određeno: „Korisnik kredita otplaćuje kredit u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti 1.098,68 CHF obračunatoj po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan sklapanja ovog ugovora.“, da je Ugovor o namjenskom kreditu koji su stranke sklopile, a koji se i citira u ovoj tužbi, opterećen ništetnim ugovornim odredbama, obzirom je tuženik u isti jednostrano ugradio nepoštenu odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi te nepoštenu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezan švicarski franak, kao i da je dana 24. prosinca 2015. tužiteljica s tuženikom zaključila Dodatak ugovoru o kreditu, pri čemu se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.

2. Podneskom od 7. rujna 2020., a prije upuštanja tuženika u raspravljanje, tužiteljica je djelomično povukla tužbu preko iznosa od 76,886,20 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a slijedom čega je temeljem čl. 193. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 57/11., 25/13., 89./14., 70/19.; u daljnjem tekstu: ZPP), odlučeno kao u toč. I. izreke gornjeg rješenja.

3. Podneskom od 2. travnja 2025., a po provedenom knjigovodstveno- financijskom vještačenju, tužiteljica je preinačila tužbu na način da je povećala tužbeni zahtjev na ukupni iznos od 13.787,82 eur, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a kojoj se preinaci tužbe tuženik nije protivio. Temeljem čl. 190. st. 2. ZPP, a vodeći se zaključkom usvojenim na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021., sud je odlučio kao u toč. II. izreke gornjeg rješenja, te prihvatio preinaku tužbe sadržanu u podnesku tužiteljice od 2. travnja 2025., a kojom je ista povećala tužbeni zahtjev, a s obzirom da tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla postaviti konačni tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, te je konačni zahtjev postavila nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja po određenju ovoga suda.

4. U odgovoru na tužbu tuženik u bitnome ističe prigovor zastare, te navodi da su tužiteljica i tuženik dana 24. prosinca 2015. sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR, da su stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužiteljice je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, da je Dodatkom promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorena kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora, da je zakonom bilo točno propisano na koji način se vršila konverzija kredita iz CHF u EUR, da je potpisivanju Dodatka sukladno zakonskoj obvezi prethodio prihvat izračuna konverzije, i to nakon primitka svih zakonom propisanih informacija, omogućavanja provjere tih informacija te potvrde kalkulatora od strane ovlaštenog revizora, da Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužiteljice i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, da je Dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika stvorena nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužiteljice kao potrošača i tuženika kao trgovca, kao i da tužiteljica kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (str. 9-17 spisa), izračun konverzije (str. 18-20 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (str. 21-30 spisa), izvod iz tečajne liste (str. 31 spisa), promet po kreditu (str. 32-36 spisa), izračun preplate (str. 37-40 spisa), dopise, sudsku praksu, izvještaj, izvod iz računa (sve sa str. 62-131 spisa), nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Vlaste Santo- Olđa (str. 248-281 spisa) te je saslušana tužiteljica.

6. Temeljem čl. 8. ZPP nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove u iznosu od 13.787,82 eur s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, a koji je novčani iznos prešao u imovinu tuženika ispunjenjem odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3206458885 od 24. travnja 2006., a kojima je ugovorena kamatna stopa promjenjiva sukladno odluci tuženika, te valutna klauzula u CHF, a koje odredbe tužiteljica ocjenjuje nepoštenima u smislu čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03.; dalje: ZZP), a posljedično tome i ništetnima sukladno čl. 87. st. 1. ZZP, pri čemu se tužiteljica poziva na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., djelomično potvrđene presudama Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.

8. Između stranaka nije sporno, te isto proizlazi i iz dokumentacije u spisu, i to:

- da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 24. travnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 3206458885 (dalje: Ugovor o kreditu),

- da se čl. 2. Ugovora o kreditu ugovorena redovna kamata koja je tijekom postojanja obveze po predmetnom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika, a koja ja dan sklapanja Ugovora iznosi 4,90% godišnje,

- da je namjena kredita izgradnja kuće,

- da je čl. 7. Ugovora o kreditu ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima od 1.098,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja,

- da su stranke 24. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu kojim su utvrdile preplatu na dan 30. rujna 2015. u iznosu od 60.008,82 kn, da je predmetni kredit denominiran u kune s valutnom klauzulom u EUR s utvrđenom nedospjelom glavnicom u iznosu od 30.314,72 eur, te ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom vezanom u 6M NRS1 za EUR i valutnom klauzulom u valuti EUR za preostalo razdoblje otplate predmetnog kredita.

9. Između stranaka je sporno jesu li odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika i u dijelu kojim je ugovoreno da se kredit otplaćuje u mjesečnim anuitetima izraženim u valuti CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja, ništetne u smislu čl. 81., 82. i 87. ZZP, a posljedično tome potražuje li osnovano tužiteljica od tuženika iznose koje mu je platila temeljem navedenih ugovornih odredbi, sporan je učinak konverzije predmetnog kredita, pri čemu tuženik osporava tužiteljičino pozivanje na utvrđenja iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., osporava nepoštenost te ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu, pri čemu ističe i prigovor zastare.

10. Sukladno čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO) kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

11. Sukladno čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

12. Sukladno čl. 326. st. 1. ZOO ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane.

13. Sukladno čl. 148. st. 1. ZOO obnova je bez učinka ako je prijašnja obveza bila ništetna ili već ugašena.

14. Sukladno čl. 81. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. ZZP ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pri čemu se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, a činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, a ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

15. Sukladno čl. 87. st. 1. i st. 2. ZZP nepoštena ugovorna odredba je ništava, pri čemu ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

16. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima tuženika, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenu na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007., i to čl. 81., 82., 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 , 133/09), i to čl. 96.i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

17. Presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 6632/17-10 od 14. lipnja 2018. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u dijelu u kojem je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od u razdoblju od 1. travnja 2005. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nije kao trgovac potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time ovdje tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/13) i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09) i to čl. 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

18. Sukladno čl. 502.a ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

19. Sukladno čl. 502.c ZPP fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

20. Polazeći od čl. 502.c ZPP sud je prvenstveno uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, te u iskaz tužiteljice, utvrdio da je tužiteljica isti sklopila u svojstvu potrošača u smislu čl. 3. st. 1. ZZP, a koje svojstvo tuženik tijekom postupka nije ničime osporio, niti iz dostavljene dokumentacije proizlazi da bi tužiteljica Ugovor o kreditu sklopila u svrhe koje su namijenjene njezinom zanimanju, poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti (sukladno stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanog u rješenju broj Rev-18/2018-2 od 26. svibnja 2020. teret dokaza tvrdnje da tužitelj u parnici u kojoj se poziva na utvrđenja iz pravomoćnih odluka u kolektivnom sporu nema svojstvo potrošača jest na tuženiku koji takav prigovor ističe), a da je tuženik predmetni Ugovor sklopio u svojstvu trgovca u smislu čl. 3. st. 2. ZZP sklapajući predmetni Ugovor u okviru svoje djelatnosti. Sud je nadalje utvrdio da je predmetni Ugovor sklopljen dana 24. travnja 2006., dakle unutar razdoblja obuhvaćenog presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., kao i da je čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa promjenjiva u skladu s odlukom tuženika i otplata u mjesečnim anuitetima od 1.098,68 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja, a na koje se ugovorne odredbe odnosi utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. Imajući u vidu navedena utvrđenja sud je temeljem čl. 502.c ZPP vezan za pravna utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. o nepoštenosti i ništetnosti ugovorne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu u dijelu u kojem se odnosi na ugovorenu kamatnu stopu promjenjivu u skladu s odlukom tuženika i otplatu u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF, važećem na dan plaćanja. Valja napomenuti da u ovome postupku tužiteljica ne potražuje naknadu štete, već zahtjeva povrat stečenog bez osnove zbog utvrđene ništetnosti ugovornih odredbi, no da je odredbu čl. 502.c ZPP potrebno tumačiti teleološki, a s obzirom da se zaštita kolektivnih interesa ne može učinkovito ostvariti isključivo gramatičkim tumačenjem čl. 502.c ZPP i njegovom primjenom isključivo u parnicama za naknadu štete (sudska praksa - rješenje Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-63/18 od 27. kolovoza 2018.). Slijedom navedenog, sud nalazi neosnovanim tuženikovo osporavanje učinaka presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. u ovome sporu, a u odnosu na navode tuženika da je sklapanjem Dodatka predmetni Ugovor o kreditu prestao postojati, valja uputiti na odredbu čl. 328. ZOO sukladno kojoj se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi.

21. S obzirom da je sud u ovome postupku vezan pravnim utvrđenjima presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., a slijedom toga nije obvezan provoditi dokazni postupak radi utvrđenja činjenica o kojima ovisi odluka o nepoštenosti i ništetnosti spornih odredbi Ugovora o kreditu, konkretno činjenice nerazumljivosti osporenih ugovornih odredaba tužiteljici kao prosječnom potrošaču zbog izostanka odgovarajućih obavijesti potrošačima u općim informacijama koje su kroz opće ili tržišne komunikacije davale banke, nemogućnosti pojedinačnog pregovaranja o njihovom sadržaju, te posljedično tome i postojanja znatne neravnoteže u međusobnim pravima i obvezama (sudska praksa – presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.), sud nije našao potrebnim niti ekonomičnim posebno analizirati dostavljenu dokumentaciju, i to Ugovor o namjenskom kreditu (str. 9-17 spisa), izračun konverzije (str. 18-20 spisa), Dodatak ugovoru o kreditu (str. 21-30 spisa), izvod iz tečajne liste (str. 31 spisa), promet po kreditu (str. 32-36 spisa), izračun preplate (str. 37-40 spisa), dopise, sudsku praksu, izvještaj, izvod iz računa (sve sa str. 62-131 spisa). U odnosu na dokazni prijedlog za saslušanjem tužiteljice predložen na okolnost informiranja tužiteljice o parametrima o kojima ovisi promjena ugovorene kamatne stope i rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima neposredno od strane zaposlenika tuženika, valja napomenuti da tužiteljica u svojem iskazu u bitnome navodi da od strane djelatnika tuženika nije bila upozorena na specifične rizike zaduživanja u valuti CHF, da joj nije bilo rečeno da je valuta CHF valuta "utočišta", te da HNB ne štiti tečaj HRK prema CHF kao što štiti tečaj HRK prema EUR, kao i da joj nisu bili obrazloženi parametri koji bi utjecali na promjenu ugovorene kamatne stope, a koji iskaz sud prihvaća, a s obzirom da nije proturječan dokumentaciji predanoj u spis, niti je tuženik kakvim dokazom pobio iskaz tužiteljice, a slijedom čega je sud stava da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno po svojim djelatnicima informirao tužiteljicu o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, kao ni o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima.

22. Slijedom svega gore navedenog, a polazeći od pravnih utvrđenja presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. kojima je sud vezan u ovom postupku, te činjenice da tuženik u ovome postupku nije dokazao da bi prije sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu neposredno informirao tužiteljicu o parametrima koji utječu na promjenu kamatne stope, kao ni o rizicima ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, sud je ocijenio sporne odredbe čl. 2. i čl. 7. Ugovora o kreditu nepoštenima, a time i ništetnima, a posljedično tome ocijenio osnovanim zahtjev tužiteljice s osnova stjecanja bez osnove, a s obzirom da je tužiteljica sukladno čl. 323. st. 1. ZOO i čl. 1111. st. 1. ZOO stekla pravo na povrat svih neosnovano plaćenih iznosa temeljem ništetnih odredbi od trenutka sklapanja predmetnog Ugovora.

23. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja uputiti na odredbu čl. 225. ZOO sukladno kojoj tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare, na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi broj Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. sukladno kojem pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare temeljem čl. 241. ZOO, a zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, te na pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. sukladno kojem zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, a slijedom čega se prigovor zastare tuženika ukazuje neosnovanim u cijelosti, a s obzirom da je u konkretnom slučaju zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sukladno jednostranoj odluci banke počela teći dana 14. lipnja 2014., a zastara za potraživanje s osnova povrata preplaćenog temeljem ništetne odredbe o otplati kredita primjenom valutne klauzule u CHF počela teći 15. lipnja 2018., dok je predmetna tužba podnesena prije isteka općeg zastarnog roka dana 19. svibnja 2019.

24. Odluku o visini tužiteljeva potraživanja sud temelji na nalazu stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 20. veljače 2025. iz kojeg proizlazi da je tužiteljica tuženiku zbog promjene kamatne stope u odnosu na onu prvotno ugovorenu, te zbog promjene tečaja CHF u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja, do 30. rujna 2015., više platila iznos od 18.603,225 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate, da je konverzija izvršena sukladno Zakonu o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine broj 102/2015; dalje: ZID ZPK), kao i da po umanjenju iznosa preplate za iznos utvrđen u postupku konverzije preplata iznosi 13.787,82 eur, uz jasnu naznaku datuma i iznosa svake pojedine uplate. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa, a s obzirom da je izrađen temeljem cjelokupne dokumentacije sadržane u spisu, a sudu jasno i razumljivo prikazuje izračun preplaćenog iznosa. Valja napomenuti da stranke nisu imale prigovor na matematički izračun vještaka, te su na ročištu održanom dana 19. svibnja 2025. izričito navele da ne traže saslušanje vještakinje. Zaključno, sud ističe da je vještakinja nalaz izradila sukladno uputi iz ovosudnog rješenja kojim joj je vještačenje povjereno, pri čemu je izračun izrađen primjenom kamatne stope od 4,90% godišnje i tečaja CHF koji je vrijedio na dan korištenja kredita tijekom cijelog razdoblja otplate ispravan izračun, a sukladno utvrđenjima iz točke 22. ovog obrazloženja. Slijedom navedenog, sud je odlučio kao u toč. I. izreke ove presude, odnosno naložio tuženiku platež preplaćenog iznosa kako je utvrđen nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.

25. U odnosu na učinak Dodatka predmetnom Ugovoru o kreditu od 24. prosinca 2015. valja prvenstveno napomenuti da je isti sastavljen sukladno odredbama ZID ZPK, kao i da iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa od 20. veljače 2025. proizlazi da je konverzija izvršena sukladno odredbama ZID ZPK. Imajući u vidu navedeno, sud iskaz tužiteljice u dijelu u kojem ista navodi da s bankom nije mogla pregovarati o iznosu preplate, niti o sadržaju Dodatka, iako prihvaća, no ujedno i ocjenjuje irelevantnim, sve s obzirom da je predmetni Dodatak sastavljen, odnosno izračun konverzije izrađen sukladno odredbama ZID ZPK, te ne predstavlja ugovor formuliran isključivom voljom tuženika, već ugovor čiji je sadržaj određen prisilnim propisom (ZID ZPK). Nadalje, valja istaknuti da su stranke sklapanjem Dodatka od 24. prosinca 2015. uredile svoj obvezni odnos na način da su za preostalo razdoblje otplate kredita ugovorile promjenjivu kamatnu stopu vezanu uz 6M NRS1 za EUR, te valutnu klauzulu u EUR, a tužiteljicu su kao potrošača utvrđivanjem i uračunavanjem preplate stavile u financijskom smislu u položaj jednak položaju u kojem bi bila da je od početka ugovornog odnosa koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, no predmetnim Dodatkom sukladno čl. 326. st. 1. ZOO predmetni Ugovor o kreditu nije konvalidiran, niti je sukladno čl. 148. st. 1. ZOO izvršena obnova predmetnog Ugovora o kreditu, niti se sklapanjem Dodatka od 24. prosinca 2015. ili na neki drugi način tužiteljica odrekla svog prava na potpunu restituciju u smislu čl. 323. st. 1. ZOO, pri čemu ni ZID ZPK ne propisuje takav učinak provedene konverzije (sudska praksa presuda Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž-480/2021-2 od 16. listopada 2024.).

26. Odluka o zateznim kamatama na dosuđeni iznos glavnice temelji se na čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO, te na čl. 1115. ZOO, a slijedom čega je, s obzirom da se tuženik kao sastavljač ništetnih odredbi smatra nepoštenim stjecateljem, valjalo istome naložiti isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine preplaćene iznose od dana njihove uplate, a kako su isti utvrđeni nalazom stalne sudske vještakinje Vlaste Santo-Olđa.

27. Odluku o troškovima parničnog postupka sud temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a sukladno kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

28. Sud je potrebnim za vođenje parničnog postupka tužiteljici priznao trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur po tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023; dalje: Tarifa), trošak zastupanja na ročištima održanima 1. prosinca 2023. i 19. svibnja 2025. u iznosu od 500,00 eur za svako ročište po tbr. 9. toč. 1. Tarife, te trošak sastava podnesaka od 7. rujna 2020., 27. travnja 2023. i 2. travnja 2025. iznosu od 500,00 eur za svaki podnesak po tbr. 8. toč. 1. Tarife, uvećano za porez na dodanu vrijednost u iznosu od 750,00 eur, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eur, te za trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 182,63 eur, a što sveukupno predstavlja priznati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.332,63 eur.

29. Sud tužiteljici kao potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP nije priznao trošak sastava podneska od 27. siječnja 2025., a s obzirom da je istim tužiteljica isključivo obavijestila sud da je uplatila predujam za vještačenje.

30. Odluka o zateznim kamatama na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.) sukladno kojem će sud ako plaćanje zatezne kamate na troškove postupka nije određeno već u ovršnoj ispravi, na prijedlog ovrhovoditelja, u rješenju o ovrsi odrediti naplatu tih kamata po propisanoj stopi od dana donošenja odluke odnosno sklapanja nagodbe do naplate, slijedom čega je valjalo naložiti tuženiku da tužiteljici isplati zatezne kamate na troškove ovog parničnog postupka od dana donošenja ove presude do isplate

31. Iz iznesenih razloga valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Tamara Turek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka može u roku od 15 dana od dana dostave iste izjaviti žalbu. Žalba se podnosi ovome sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1/ tužiteljica, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Brlečić i partneri iz Varaždina 2/ tuženik, po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba