P-1351/2022-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Mislav Milas, odvjetnik iz Splita, Put Brodarice 4, protiv tužene: ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupaju punomoćnice iz Odvjetničkog ureda Tanja Budimir Gulan iz Zadra, Široka ulica 12, radi namirenja potraživanja iz založene stvari, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mislava Milasa, odvjetnika iz Splita, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tužena ČS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužna je trpjeti namirenje tražbine tužitelja SS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], za iznos od 66.361,40 eura sa zateznim kamatama tekućim od 24. veljače 2016. pa do isplate, sudskom prodajom založenih nekretnina upisanih u z. k. ul. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i to čest. zem. [katastarska čestica], stambena zgrada, dvorište, u površini od 662 m2, dvorište 514 m2, stambena zgrada, Kaštel Kambelovac, Cesta pape Ivana Pavla II 101C, u površini od 148 m2 te namirenje tužitelja iz postignute prodajne cijene.

II. Nalaže se tuženoj u roku od 15 dana nakaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.162,50 eura dok se za više traženo u iznosu od 2.187,50 eura zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 4. travnja 2022., se navodi da je tužitelj 2014. pozajmio ŠS i AS 500.000,00 kn sa rokom dospijeća do 24. veljače 2016. Temeljem istoga Ugovora, i baš članka 5. istoga, nadležni z.k. odjel je uknjižio za navedenu tražbinu i pripadajuće kamate, tekuće od dana dospijeća, pravo zaloga na nekretnini oznake čest. zem. [katastarska čestica], upisane u z. u. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. U međuvremenu je rješenjem istoga suda od 27. prosinca 2021. upisana tužena kao vlasnica predmetne nekretnine. Kako do dana današnjega osigurana tražbina nije vraćena tužitelju, to na temelju članka 297. i 336. stavak 3. ZV-a te članka 222. stavak 1. ZOO-a, ima pravni interes od suda tražiti donošenje gore predložene presude.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 6. svibnja 2022., tuženica u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te predlaže sudu u cijelosti odbaciti tužbu i tužbeni zahtjev, podredno odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Odredbom članka 336. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012, 152/2014.; dalje: ZV) propisano je da pravo na namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti zaloga ostvaruje založni vjerovnik putem suda, a po pravilima određenim u tom zakonu i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako što drugo nije određeno zakonom. Ovršnim zakonom („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020.; dalje: OZ) u članku 80. propisano je da se ovrha na nekretnini provodi zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom. Tužena smatra kako je tužitelj svoju zaštitu mogao ostvariti u ovršnom postupku i da nije dokazao postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe, zbog čega bi prvostupanjski sud na temelju članka 288. stavak 2. ZPP-a trebao donijeti rješenje kojim se odbacuje tužba. U svakom slučaju ističe se i kako se sudska prodaja nekretnina može naložiti samo u ovršnom postupku sukladno članku 80. OZ-a, a ne i u parničnom kako to tužitelj traži, tako da bi svakako u odnosu na ovaj dio tužbe i tužbenog zahtjeva isti trebalo odbaciti, podredno odbiti.

Nadalje, ukoliko sud ipak odluči raspravljati o podnesenoj tužbi, ističe se kako nije sporno da je tužitelj zaključio predmetni Ugovor o zajmu s ŠS i AS i da je temeljem toga Ugovora u zemljišnoj knjizi, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisano tužiteljevo pravo zaloga radi osiguranja tražbine u iznosu od 500.000,00 kuna. Nije sporo niti da je tuženica od ŠS i AS kupila predmetnu nekretninu i u zemljišnoj knjizi upisala svoje pravo vlasništva iste za cijelo. Međutim, ono što je važno za istaknuti jest sljedeće. Tuženica je kupila predmetnu nekretninu na kojoj se nalazi obiteljska kuća a u kojoj kući još uvijek žive prijašnji vlasnici, S. ŠS i tužitelj su čak u odnosu kumstva, što je također važno za napomenuti radi pojašnjenja odnosa među strankama i drugim uključenim osobama. Svakako, tužena je sa prijašnjim vlasnicima dogovorila da će oni ostati u posjedu predmetne nekretnine do 1. rujna 2022. nakon čega će isti predati u posjed predmetnu nekretninu tuženoj. S druge strane, dogovor između tužene i tužitelja je bio da će tužena tužitelju, nakon što S izađu iz posjeda predmetne nekretnine, na ime njihova duga po Ugovoru o zajmu koji je predmet spora, isplatiti iznos od 35.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate. Dakle, tužena i tužitelj su napravili novaciju te obveze, pa umjesto 500.000,00 kuna koliko tužitelj traži tužbenim zahtjevom, stvarna obveza je 35.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, koji iznos će tuženica isplatiti tužitelju 1. rujna 2022., nakon što ŠS izađe iz posjeda predmetne nekretnine. Dakle, stranke su se usuglasile da obvezu isplate iznosa od 500.000,00 kuna koju su S imali prema tužitelju zamijene novom, obveznom tuženice na isplatu iznosa od 35.000,00 eura protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, a koja obveza će biti dospjela 1. rujna 2022. po napuštanju posjeda predmetne nekretnine od strane ŠS. Tim dogovorom među parničnim strankama prijašnja obveza je prestala, a nova obveza je nastala, sve sukladno članku 145. i članku 147. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021,; dalje: ZOO).

Opreza radi, tuženica ističe i kako tužitelj ne doprinosi niti jedan jedini dokaz iz kojeg bi proizlazilo da mu predmetni zajam nije vraćen, tj da mu zalogom osigurana tražbina nije namirena o dospijeću, odnosno niti jedan dokaz iz kojeg bi bilo moguće uopće utvrditi visinu njegova potraživanja. Isto tako, opreza radi, tužena ističe prigovor zastare tužiteljeva potraživanja, kako glede glavnice tako i glede kamata na tu glavnicu.

Slijedom svega iznesenog, tužena prvenstveno predlaže da sud predmetnu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti odbaci, podredno odbije kao neosnovan, uz naknadu tuženici pričinjenog parničnog troška s pripadajućim zateznim kamatama od dana donošenja odluke pa do isplate.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem ugovora o zajmu od 24. veljače 2014. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog pod poslovnim brojem OV-674/2014. od 26. veljače 2014., izvatka iz zemljišne knjige od 17. ožujka 2022. za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], Ugovora o kupoprodaji od 23. rujna 2021. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem OV- 11576/2021. od 23. rujna 2021., korespondencije sa HEP-om, saslušanjem parničnih stranaka, saslušanjem svjedoka RS, ŠS, AS.

4. Punomoćnici stranaka su popisali parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.

7. Člankom 297. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012, 152/2014.; dalje: ZV-a) propisano je da je založno pravo ograničeno stvarno pravo na određenoj stvari (zalogu) koje ovlašćuje svog nositelja (založnog vjerovnika) da određenu tražbinu, ne bude li mu o dospijeću namirena, namiri iz vrijednosti te stvari ma čija ona bila, a njezin svagdašnji vlasnik (založni dužnik) dužan je to trpjeti.

7.1. Prema članku 336. stavak 3. ZV-a založni dužnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika založene stvari, a i od svakog trećeg, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno.

8. Čitanjem ugovora o zajmu od 24. veljače 2014. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog pod poslovnim brojem OV-674/2014. od 26. veljače 2014. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između ŠS i AS, kao zajmoprimaca, i SS, kao zajmodavca, a kojim ugovorom se zajmodavac obvezuje na ime zajma predati zajmoprimcima iznos od 500.000,00 kuna, a zajmoprimci se obvezuju vratiti zajama u roku od 2 godine, dakle do 24. veljače 2016.

- Da radi osiguranja vraćanja zajma u iznosu od 500.000.00 kuna zajmoprimci daju zajmodavcu u zalog svoju nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige od 17. ožujka 2022. za z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je kao vlasnica na čest. zem. [katastarska čestica] upisana ČS i da je na teret iste nekretnine upisano pravo zaloga u iznosu od 500.000.00 kuna u korist SS.

10. Čitanjem ugovora o kupoprodaji od 23. rujna 2021. ovjerenog u potpisu kod javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra pod poslovnim brojem OV- 11576/2021. od 23. rujna 2021. utvrđeno je:

- da je isti sklopljen između AS i ŠS kao prodavatelja i ČS kao kupca, a kojim ugovorom prodavatelji prodaju a kupac kupuje nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 452.000,00 eura

- da su stranke konstatirale da je na teret predmetne nekretnine uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 500.000,00 kuna u korist SS i u iznosu od 35.000.00 eura u korist GS

- da će kupac isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu u roku od 45 dana od dana zaključenja ugovora na način da će podmiriti sve dugove prodavatelja navedene u ugovoru, odnosno tražbina koju kupac ima prema prodavateljima smatrat će se zatvorena s obzirom da se dug prebija ovom kupoprodajom

- da su nakon isplate kupoprodajne cijene vjerovnicima prodavatelji dužni ishoditi brisovna očitovanja za uknjižena prava zaloga

- da se ugovor smatra raskinutim ukoliko kupac u ugovorenom roku ne isplati ugovoreni iznos, a prodavatelji ne ishode brisovna očitovanja

- da prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora i posebno ovjerene tabularne izjave može zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na predmetu kupoprodaje

11. Iz iskaza tužitelja SS od 14. studenog 2024. proizlazi da je bio u dobrim odnosima kao i u poslovnim sa ŠS i AS iz kojeg im je razloga početkom 2014. posudio 500.000,00 kuna s rokom vraćanja od 3 sezone, tj. 3 godine. Na temelju ugovora o zajmu kojeg je potpisao sa Č upisao je i zalog u iznosu od 500.000,00 kuna na teret nekretnine u njihovom vlasništvu, kuće. Kako mu nisu vraćali pozajmljeni iznos, a vrijeme je prolazilo, to je više puta pokušao s njima razgovarati, ali su ga svaki put uvjeravali da će mu vratiti pozajmljeni iznos govoreći da će podignuti kredit. Međutim, negdje 2021. ili 2022. firma im je otišla u blokadu kada je shvatio da neće biti ništa od povrata te je to razlog zbog kojeg je ustao predmetnom tužbom. Ovdje tuženu danas prvi put vidi. Da se tužena upisala kao vlasnica na kući na kojoj je upisano pravo zaloga u njegovu korist saznao je nakon što je odvjetniku dao punomoć radi podnošenja tužbe. U odnosu na navodi odgovora na tužbu u kojoj stoji da je između tužene i tužitelja postojao dogovor da će mu tužena na ime duga AS isplatiti iznos od 35.000,00 eura može reći da nikada nije s tuženom razgovarao i prvi pot je vidi u sudnici. Dakle, navedeno ne odgovara istini. Nikad nije pokrenuo bilo kakvi postupak protiv AS. Nije mu poznato ime MS. Nikada nije gledalo ZK izvadak predmetne nekretnine, osim tada kada je upisivao zalog. Poznato mu je ime RS ali ne zna kako se preziva. Pozdravi se sa ŠS i AS kada se sretnu s tim da ih u zadnjih 2-3 godine vidio svega par puta. Kršteni je kum njihovog djeteta.

12. Iz iskaza tužene ČS od 14. studenog 2024. proizlazi da je njezin suprug RS vodio sve pregovore i razgovore i sa tužiteljem i sa ŠS i AS te da nije upoznata sa predmetom spora. Navodi da je suprug dao informacije tadašnjem punomoćniku prilikom sastavljanja odgovora na tužbu.

13. Saslušan kao svjedok RS je izjavio da poznaje ŠS i AS od 2015. te da su u međuvremenu razvili i poslovnu suradnju tako da su se s vremenom počeli i privatno družiti. Nekako upravo te 2015., 2016., a kako su S bili u velikim dugovima, isti su mu se obratili s molbom da im da pozajmicu, na što je pristao te im je u razdoblju od 5 godina dao pozajmicu u iznosu od 350.000,00 eura. Negdje nakon godinu dana obratili su mu se sa prijedlogom da bi oni njemu prodali kuću i na takav način mu vratili dug, ali da mora podmiriti njihove obveze prema gospodinu SS u iznosu od 500.000,00 kuna i HS u iznosu od 35.000,00 eura. Ne može se točno prisjetiti kada, ali 10-ak dana prije nego što je kupio kuću od AS našli su se u restoranu Šopot u [adresa] SS, ŠS i on s namjerom da razgovaraju o uknjiženih 500.000,00 kuna na ime zaloga u korist SS. ŠS je tada predložio da 250.000,00 kuna da njemu, a 250.000,00 kuna SS, koji je njegov kum. Pristao je na to s tim da su se njih dvojica složila da iznos koji bi trebao dati gospodinu SS nije 250.000,00 kuna nego malo veći te da će oni utanačiti koliki bi taj iznos bio. Tu su se razišli te je nakon par dana telefonski kontaktirao gospodina SS koji je je rekao da njemu trebam dati 50.000,00 eura, a razliku Č. Nakon toga kontaktirao je Bojanoviće te su mu oni rekli da njima da 20.000,00 eura, a 35.000,00 eura HS kojemu su Bojanovići također bili dužni koji je također imao upisano pravo zaloga. Nakon tih razgovora S su došli kod njega, otišli su kod javnog bilježnika u Zadru koji je sastavio ugovor. U ugovoru su naveli da je njegova obveza da isplati dug prema tužitelju i gospodinu HS i prema tužitelju iznos od 500.000,00 kuna. Nisu htjeli opterećivati ugovor tim dogovorima o kojima je iskazivao i zato ih nisu naveli u ugovoru. Dva dana nakon potpisivanja ugovora u dva puta dao je Č iznos od po 80.000,00 kuna na ruke koji iznos su odnijeli u OTP banku d.d. i položili na račun jer su imali dugova po kartici. Nakon 3 dana dao im je na ruke 90.000,00 kuna iako je isti iznos veći od onoga kojeg je trebao dati, a ovo stoga jer su imali određeni dug prema Zračnoj luci Trogir kojeg su također položili na banku. Njegov dogovor s Č je bio da će još neko vrijeme ostati u kući koju je kupio s time da će podmirivati režije, koje kako se pokazalo kasnije nisu podmirivali. Tužitelj je pristao da mu na ime duga ŠS isplati iznos od 50.000,00 eura, iako je ukupan iznos zajma bio 500.000,00 kuna jer su mu S dali neki automobil koji bi pokrio razliku. Isto mu je poznato iz poruke koju mu je pokazala i poslala gospođa ŠS, a u kojoj poruci navodi koliko mu je dala, koliko mu je dužna i koje mu je auto dala. Nakon što je kupio kuću, a želeći što prije izbrisati teret sa kuće koju je kupio, kontaktirao je tužitelja s namjerom da mu isplati dogovorenih 50.000,00 eura. Tužitelj je želio da mu isto isplati na ruke te mu je rekao da će mu se javiti iduće sedmice. Kontaktirao ga je, međutim tužitelj je tada promijenio priču i rekao da želi da mu isplati svih 500.000,00 kuna. Rekao mu je da se nisu tako dogovorili, ali je odgovorio da su ga S izigrali i da želi svojih 500.000,00 kuna. S su i danas u posjedu kuće koju je kupio. HS nije isplatio 35.000,00 eura, s njim je razgovarao, MS je u tim razgovorima ponavljao kako će imati problema s Č, da su dužni na sve strane, kada proda kuću da će mu to platiti. Tužena zna, po njegovom pričaju, dogovore između Š, tužitelja i svjedoka. U ugovoru koji je zaključen s Č za povrat dugovanja prema tužitelju i HS i to iznos onog duga koji je naveden u vlasničkom listu naveden je rok od par mjeseci. Isplata dugovanja je bila vezana za iseljenje ŠS iz kuće. Navedeno ne stoji u ugovoru o kupoprodaji nego jer su ga isto A zamolili. DS je pokrenuo ovršni postupak za prodaju predmetne kuće. Navodi da je kao ovršenik tj. njegova supruga pristala da se kuća proda.

14. Iz iskaza svjedoka ŠS od 14. studenog 2024 proizlazi da je točno da su supruga i on od SS posudili 500.000,00 kuna i od Tihomira Žmire 35.000,00 eura te da su imenovani SS i DS upisali pravo zaloga na teret kuće u navedenim iznosima. S tužiteljem SS je bio u dobrim odnosima s time da se s istim u zadnje vrijeme ne viđa. U restoranu Šopot u [adresa] našli su se SS, OS i on na njegovu inicijativu. Njegova namjera, a i konačan dogovor između njih trojice je bio da RS isplati njegov dug prema JS u iznosu od 500.000,00 kuna, a za uzvrat je RS trebao postati vlasnik kuće u kojoj živi i za razliku od 150.000,00 eura isplatiti njih R. SS je pristao na to. Nakon nekih 20-ak dana odlaze u javnog bilježnika u Zadru supruga, on i RS. Tada je javni bilježnik sastavio ugovor o kupoprodaji u kojem jasno stoji da je RS dužan u roku od 45 dana isplatiti SS u iznosu od 500.000,00 kuna. Međutim, kako u ugovoru nije naznačeno da treba isplatiti i njima, dakle supruzi i njemu 150.000,00 eura, to je doslovno pobjegao iz ureda, ali su ga RS i njegova supruga vratili nakon čega je potpisao ugovor. Naglašava da ovdje tužena ČS nikada nije potpisala ugovor. Iste te godine nakon par mjeseci RS mu je na ruke dao 78.000,00 kuna na ime kuće. To je jedini iznos koji je primio od RS. RS je inzistirao da s njim potpišu ugovor o najmu čemu se usprotivio jer zašto bi potpisivao ugovor o najmu vlastite kuće. Koliko mu je poznato SS nije isplatio ništa, niti je isplatio HS. RS je podnio zahtjev HEP-u da se isključi struja. Uvijek su bili dužni određeni iznos HEP- u, ali nikada HEP nije samostalno njima isključio struju. Ne može se sjetiti je li zvao ili su dobili na adresu od HEP-a da je struja isključena na zahtjev ČS. HEP je nakon par mjeseci došao na adresu te su priključili struju sa novim ugovorom. Cilj RS je bio da se oni isele kako bi došao do kuće, čak je i došao sa drugom osobom kojoj je imao namjeru prodati ovu kuću. Vrijednost kuće u vrijeme potpisivanja ugovora je bilo oko 500.000,00 eura, 600.000,00 eura. Nije nikada postojao neki dogovor da on ili RS plate SS ispod one tražbine koja je upisana u zemljišniku. Nije siguran je li javni bilježnik Emil Brkić bio bilježnik kod kojeg su potpisali ugovor jer ima više zaposlenih u tom uredu.

15. Iz iskaza svjedokinje AS proizlazi da je točno da su posudili suprug i ona od Ante Jukića 500.000,00 kuna, kao što su nakon toga posudili i od CS iznos od 35.000,00 eura. Kako su suprug i svjedokinja zapali u financijske probleme, a poznavali su RS, upravo je RS bio taj koji im je došao navodeći da im da im želi pomoći da izađu iz problema i to tako da bi on kupio njihovu kuću. Suprug je predložio da RS isplati njihov dug u punom iznosu prema SS i HS i to u iznosu u kojem je upisano pravo zaloga, a da razliku na ime vrijednosti kuće isplati njima. U ovom trenutku ne može se prisjetiti koji je točno iznos trebao isplatiti njima, ali može potvrditi da su bili u javnog bilježnika u Zadru suprug, ona i RS, tužena nije bila prisutna niti je ikada potpisala ugovor. Suprug je u jednom trenutku, izrevoltiran, osjećajući se potišteno, iskamatareno, otišao iz ureda, ali se u konačnici vratio i potpisao ugovor. U ugovoru jasno stoji da je RS trebao u roku od 40-ak dana isplatiti i SS i G u punom iznosu zaloga što se nije dogodilo. Glavnina svega joj je poznata po pričanju supruga, a kada je upitana je li bilo koji iznos RS isplatio njima može reći da nije. Dogovor je bio da ostanu živjeti u kući te da kroz razdoblje od 15 godina isplate iznos od 450.000,00 eura, koliko se može prisjetiti te da nakon što taj iznos vrate RS kuća se vraća na njih, odnosno oni ostajemo vlasnici. Navedeno znači da oni u navedenom razdoblju od zasigurno 15 godina u kojem su trebali vratiti taj iznos ne bi trebali iseliti iz kuće. Koliko joj je poznato, iznos tražbine prema SS koji je naveden u zk izvatku, RS nije ništa vratio SS, a nisu niti oni.

16. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi namirenja novčanog potraživanja iz založene stvari na način da tužbenim zahtjevom traži prodaju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a na kojoj nekretnini je tužitelj zasnovao založno pravo na temelju osiguranja povrata pozajmljenog iznosa iz Ugovora o zajmu koji je tužitelj kao zajmodavac zaključio s ŠS i AS kao zajmoprimcima 24. veljače 2014.

17. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenicu u pogledu pitanja jesu li tužitelj i tužena napravili novaciju obveze tako da umjesto 500.000,00 kuna stvarna obveza iznosi 35.000,00 eura.

18. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno ovaj sud tužbeni zahtjev smatra osnovanim.

19. Tako, tijekom postupka utvrđeno je:

- da je tužitelj pozajmio ŠS i AS na temelju Ugovora o zajmu 24. veljače 2016. 500,000,00 kuna

- da je Ugovor o zajmu od 24. veljače 2016. ovjeren i potpisan kod javnog bilježnika Mate Juroša iz Imotskog pod poslovnim brojem Ov-674/2014.

- da je posebni zemljišnoknjižni odjel u Kaštel Lukšiću na temelju Ugovora o zajmu od 24. veljače 2016. uknjižio pravo zaloga u iznosu od 500.000,00 kuna na teret čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], s nuzgredicama, u korist SS i to 7. travnja 2014.

- da su u trenutku uknjižbe založenog prava uknjiženi suvlasnici na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] bili ŠS i AS

- da su se ŠS i AS obvezali Ugovorom o zajmu vratiti iznos zajma od 500.000,00 kuna u roku od 2 godine, do 24. veljače 2015.

- da su ŠS i AS s ČS **.**.2021. sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine označene kao čest. zem. 259/6 z.u. 3349 k.o. Kaštel

Kambelovaca a kojim ugovorom su:

a) konstatirali da je na predmetnoj nekretnini uknjiženo pravo zaloga u iznosu od 500.000,00 kuna u korist SS i 35.000,00 eura u korist CS b) suglasili se da kupac kupuje nekretninu označenu kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu od 452.000,00 eura

c) da će kupac isplatiti kupoprodajnu cijenu u roku od 45 dana od dana zaključenja ugovora na način da će podmiriti sve dugove prodavatelja prema SS i HS, a tražbina koju kupac ima prema prodavatelju smatrat će se zatvorena jer se dug prebija ovom kupoprodajom

d) da su nakon isplate kupoprodajne cijene (odnosno duga) vjerovnicima prodavatelji dužni ishoditi i brisovna očitovanja vjerovnika

e) da ukoliko kupac u ugovorenom roku ne isplati navedeni iznos, a prodavatelji ne ishode brisovna očitovanja, ugovor se smatra raskinutim

f) da su ŠS i AS ispustili tabularnu izjavu ČS g) da je ČS upisana kao vlasnica predmetne nekretnine 27. prosinca 2021.

h) da SS nije isplaćen dug niti od strane ČS niti od ŠS i AS.

19.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.

20. U odgovoru na tužbu tužena je navela da je imala ugovor s tužiteljem, nakon što S izađu iz posjeda predmetne nekretnine, da će na ime njihovog duga isplatiti tužitelju 35.000,00 eura pa da su na takav način napravili novaciju obveze. Saslušana kao stranka izjavila je da nije upoznata sa predmetnom spora, da je sve razgovore vodio njen suprug RS koji je i davao informacije odvjetniku prilikom sastavljanja odgovora na tužbu.

20.1. FS tvrdi da je imao dogovor s SS i ŠS da SS da 50.000,00 eura na ime duga koji S imaju prema njemu a koji iznos 500.000,00 kuna, 20.000,00 eura da da Č, a 35.000,00 HS kojem su S također bili dužni. Nakon tih razgovora S da su potpisali Ugovor u kojem su naveli da je njegova obveza da isplati dug prema tužitelju i HS u punom iznosu, a usmeni dogovor da nisu prenijeli u pisani ugovor jer nisu htjeli opterećivati ugovor.

20.2. Tužitelj je u cijelosti porekao postojanje bilo kakvog dogovora o tome a će mu tužna isplatiti 35.000,00 eura na ime duga ŠS. Sami S ŠS i AS, su naveli da je konačan dogovor između SS, FS i ŠS bio da će RS isplatiti dug prema SS u iznosu od 500.000,00 kuna, a nikada nije postojao dogovor da se SS isplati iznos ispod tražbine koja je upisana u zemljišniku.

21. Iskazi tužitelja i svjedoka ŠS i AS o odlučenoj činjenici je li ili nije dogovoreno da se SS vrati manji iznos od one koja je osigurana zalogom se podudaraju, imaju uporište u Ugovoru od 23. rujna 2021., radi čega se i prihvaćaju. Sud smatra utvrđenim da su SS, RS i ŠS vodili razgovore oko vraćanja duga SS. Iako tužitelj o istom nije iskazivao izjavio je da mu je poznato ime RS, a i RS i ŠS potvrdili su da su se razgovori vodili. Iskaz svjedoka RS o tome da ga je SS nazvao i rekao da pristaje da mu RS na ime duga ŠS isplati 35.000,00 eura nema uporište u niti jednom izvedenom dokazu radi čega se i ne prihvaća. Nije niti životno, a niti logično da bi tužitelj, bez nekog konkretnog razloga pristao da mu se umjesto 66.361,40 eura duga vrati gotovo upola manji iznos od 35.000,00 eura.

22. Dakle, tužitelju nije vraćena založna tražbina. Isto potvrđuje i svjedok RS i svjedokinja AS, a i tužena u svom odgovoru na tužbu. Odnosi tužene, RS sa bračnim parom AS nije predmet spra, kao što niti ugovori RS i AS ne obvezuju tužitelja ukoliko nije stranka ugovora, a nije.

23. Kako tužitelju tražbina osigurana založnim pravom uz iznosu od 66.361,40 eura (500.000,00 kuna) nije vraćena, to tužitelj, a na temelju članka 297. stavak 3. ZV-a ima pravo tražiti od tužene, kao vlasnice založene stvari, da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari radi čega je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev.

24. Tužena tvrdi da je tužitelj svoju zaštitu mogao ostvarivati u ovršnom postupku, odnosno dav nije dokazao postojanje interesa za podnošenje tužbe.

24.1. Iako je odredbom čl. 336. stavak 2. ZV-a propisano da pravo na namirenje vjerovnik ostvaruje putem suda, po pravilima stvarnoga prava i na način određen propisima o ovrsi novčanih tražbina, ako zakon ne određuje drukčije, za prisilno ostvarenje prava na namirenje hipotekarne tražbine u ovršnom postupku potrebno je da se steknu zakonom propisane pretpostavke. Jedna od tih pretpostavki je postojanje ovršne isprave u smislu odredbe čl. 22. do 25. Ovršnog zakona, što znači da je hipotekarna tražbina koja je u njoj utvrđena dospjela i ovršiva te koja je podobna za ovrhu. Ovakva ovršna isprava ima značenje ovršnog naslova za određivanje i provedbu ovrhe i na temelju takve isprave hipotekarni vjerovnik ovlašten je predložiti određivanje i provedbu ovrhe iz založene nekretnine što je hipotekarni dužnik dužan trpjeti. Međutim, u slučaju kada hipotekarni vjerovnik nema ovršni naslov, dakle ako je u njegovu korist osnovana dobrovoljna ugovorna hipoteka (kao što je to slučaj u ovom predmetu), da bi se mogao namiriti iz vrijednosti nekretnine, treba prethodno u parničnom postupku ishoditi pravomoćnu presudu kojom će hipotekarnom dužniku biti naloženo dužnost trpjeti namirenje iz vrijednosti nekretnine ili tražbinu osobno namiriti (članak 338. stavak 1. ZV-a).

24.1.1.Dakle, tužitelj ima pravni interes za vođenje parničnog postupka jer ugovor o zajmu koji su stranke sklopile ne predstavlja javnobilježničku ispravu, a niti sadrži izjavu da se na temelju njega može neposredno tražiti izvršenje na nekretnini.

25. Pravo namiriti se iz vrijednosti založene nekretnine a na temelju upisane hipoteke do iznosa upisanog u zemljišnim knjigama jest stvarno pravo pa stoga prigovor zastare tražbine koju je isticala tužena tijekom postupka nije odlučan jer se radi o pravu koje ne zastarijeva (tako i u Rev-794/04 od 7. prosinca 2005.)

26. Za preračunavanje kune u euro korišten je fiksni tečaj konverzije (1,00 eur = 7,53450 kuna) te je sukladno matematičkim pravilima zaokruživanja dobiveni rezultat zaokružen na dvije decimale, sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 82/2022.).

27. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 26/1991., 34/1991., 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.; dalje: ZPP-a) i u skladu s Odvjetničkom tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500 bodova, za zastupanje na ročištu od 19. veljače 2024, 14. studenog 2024. i 2. travnja 2025. po 500 bodova, za zastupanje na ročištu od 1. srpnja 2024. 125 bodova, za sastav podneska od 3. siječnja 2025. 500 bodova., odnosno ukupno 2.625 bodova, što pri vrijednosti boda sa paušalom od 2,00 eura daje iznos od 5.250,00 eura. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 1.312,50, trošak sudske pristojbe tužbe i presude po 300,00 eura( prema zatraženom) pa se dolazi do iznosa od 7.162,50 eura, a koji iznos je priznat tužitelju na ime troškova postupka.

Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 2.187,50 eura, zahtjev se odbija kao neosnovan.

28. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 19. svibnja 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis