REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Povrv-2301/2023-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, po prijedlogu više sudske savjetnice Anje Podhraški, u pravnoj stvari tužitelja Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 52848403362, kojeg zastupa punomoćnik Ante Kožul, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., protiv tuženika LI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Radovan Lipanović, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. ožujka 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice Jelene Tus u Novom Vinodolskom poslovni broj Ovrv-2964/2022 od 19. srpnja 2022. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju 6.114,40 EUR (šest tisuća sto četrnaest eura i četrdeset centa) sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. do isplate prema stopi koja se za razdoblje do 1. siječnja 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim koja se za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena i konačno koja se za razdoblje od 29. prosinca 2023. do isplate određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu 1.882,48 EUR (tisuću osamsto osamdeset dva eura i četrdeset osam centa) sa zateznim kamatama od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Na temelju prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave tužitelja (ranije ovrhovoditelja) jedinstvenog identifikatora 301102-2022 javna bilježnica Jelena Tus u Novom Vinodolskom donijela je 19. srpnja 2022. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-2964/2022 (list 25 spisa) kojim je tuženiku (ranije ovršeniku) naloženo tužitelju platiti 46.069,00 kn (6.114,41 EUR) sa zateznim kamatama od 4. ožujka 2020. do isplate. Istim rješenjem tuženiku je naloženo da tužitelju naknadi odmjerene troškove ovršnog postupka u iznosu 1.439,50 kn (190,79 EUR) sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je podnio prigovor (list 32 spisa) kojim osporava osnovu i visinu potraživanja tužitelja. Osporava da je isprava na kojoj se temelji pobijano rješenje vjerodostojna i ističe da nije jasno po kojoj osnovi tužitelj traži isplatu predmetnog iznosa od tuženika. Također, tuženik navodi da je tužitelj predmetnu tražbinu u svoje poslovne knjige unio samovoljno, a da obveza tuženika nikada nije bila pravomoćno utvrđena. Tuženik predlaže da sud ukine platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tuženiku.

3. Općinski sud u Crikvenici je rješenjem od 27. listopada 2022. (list 33 spisa) stavio izvan snage spomenuto rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinuo provedene radnje te je odlučio da će se daljnji postupak provesti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U nastavku postupka tužitelj navodi da je 9. svibnja 2019. u Zagrebu (Savska cesta) došlo do prometne nesreće. Ističe da je tom prilikom tuženik upravljao teretnim vozilom registracijske oznake [registarska oznaka] te da je, krećući se zapadnom polovinom kolnika Savske ceste lijevom prometnom trakom iz smjera sjevera u smjeru juga, ne prilagodivši brzinu kretanja gustoći prometa, prednjim dijelom vozila naletio na stražnji dio osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka]. Navodi da je spomenutim osobnim vozilom upravljala UI te da je u trenutku naleta teretnog vozila bila zaustavljena u svojoj prometnoj traci zbog vozila ispred sebe. Tužitelj navodi da je kao posljedica predmetne nesreće nastala imovinska šteta na vozilu registracijske oznake [registarska oznaka] u vlasništvu UI te neimovinska šteta zbog povrede prava osobnosti vozačice UI te RI i FI koje su bile putnici u istom osobnom automobilu. Tužitelj navodi da je UI po osnovi naknade neimovinske štete isplatio 5.000,00 kn (663,61 EUR), po osnovi imovinske štete (zbog oštećenog automobila) 24.569,00 kn (3.260,87 EUR), kao i 1.875,00 kn (248,86 EUR) po osnovi troškova zastupanja. Navodi da je i RI po osnovi naknade neimovinske štete isplatio 4.500,00 kn (597,25 EUR) i 1.250,00 kn (165,90 EUR) za troškove zastupanja, dok je UI isplatio 7.000,00 kn (929,06 EUR) po osnovi naknade neimovinske štete i 1.875,00 kn (248,86 EUR) po osnovi troškova zastupanja. Tužitelj upućuje da je zbog prometne nesreće tuženiku bilo ponuđeno alkotestiranje, što je isti kategorički odbio, zbog čega mu je izdana naredba o određivanju mjere opreza te mu je privremeno oduzeta vozačka dozvola na 12 sati, a podnesen je i optužni prijedlog Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu. Upućuje na to da je upravo tuženik odgovoran za nastanak predmetne nesreće, a da je isti izgubio prava iz osiguranja zbog toga što je odbio ponuđeno mu alkotestiranje. Tužitelj navodi da je tuženiku 3. ožujka 2020. uputio regresni zahtjev za isplatu isplaćenih iznosa, no da se tuženik nije povratno očitovao. Stoga tužitelj predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi uz naknadu troškova postupka tužitelju sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate.

5. Općinski sud u Crikvenici (Stalna služba u Rabu) se rješenjem od 15. svibnja 2023. (list 204-205 spisa) oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu kao stvarno i mjesno nadležnom.

6. U nastavku postupka tuženik osporava da bi odbio ponuđeno alkotestiranje (list 230 spisa) te navodi da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-7361/19 oslobođen od optužbe da bi odbio alkotestiranje (list 232 spisa).

7. Tijekom postupka među strankama je postao nesporan nastanak te dinamika nastanka prometne nesreće, kao i činjenica da je tužitelj UI, RI i FI isplatio naknadu štete. Tuženik je učinio nespornim opseg naknade štete, odnosno da je tužitelj spomenutim oštećenicama po osnovi naknade štete platio iznose koje tužitelj navodi u podnesku od 17. travnja 2023., čime je visina tužbenog zahtjeva u tom dijelu postala nespornom (list 266 spisa).

8. Sud je izveo dokaz čitanjem izvatka iz poslovnih knjiga (list 20 spisa), Police osiguranja (list 45-47 spisa), Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti (list 49-50 spisa), dopisa tužitelja (list 51, 61, 75, 87, 91, 105, 107, 109, 111, 130, 134, 140, 146, 148 spisa), potvrde I. postaje prometne policije Zagreb (list 53-54 spisa), podataka o prometnoj nesreći (list 55 spisa), izjave osiguranika o prometnoj nesreći (list 57-59 spisa), preslika prometnih dozvola (list 63-65, 69-70 spisa), preslike vozačke dozvole (list 67, 70 spisa), prijave štete iz autoodgovornosti (list 71 spisa), kalkulacije štete (list 73-74 spisa), izjava (list 77 spisa), potvrda o izvršenim uplatama (list 79, 93, 113, 115, 117, 132, 136, 138 spisa), odštetnih zahtjeva (list 81-82 spisa), punomoći (list 83, 97, 126 spisa), medicinske dokumentacije (list 85-86, 99-103, 128 spisa), elektroničke korespondencije (list 89- 90 spisa), prijedloga (list 95-96, 124-125 spisa), dopisa (list 120 spisa), nagodbe (list 121-122, 150-152 spisa), računa (list 123, 154 spisa), prigovora (list 142-144 spisa), presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-7361/19-7 od 9. listopada 2019. (list 233-235 spisa) i spisa I. postaje prometne policije Zagreb broj 511-19-44/6-8-1920/2019 (list 245-258 spisa), uvidom u fotografije (list 156-200 spisa) te saslušanjem svjedokinje UI, svjedokinje FI, svjedokinje RI (list 263-266 spisa) i tuženika (list 271 spisa).

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa koji je kao odgovorni osiguratelj isplatio oštećenim osobama UI, FI i RI za štetu nastalu 9. svibnja 2019. u prometnoj nesreći koju je prouzročio tuženik te za nastale im troškove.

11. Među strankama nije sporna niti aktivna, niti pasivna legitimacija, a niti nastanak, odnosno dinamika nastanka štetnog događaja. Isto tako, među strankama nije sporan opseg nastale štete te da je tužitelj isplatio naknadu štete oštećenim osobama, no sporno je da li je tuženik odbio ponuđeno alkotestiranje, odnosno da li bi prema tome tuženik (kao osiguranik tužitelja) eventualno izgubio prava iz osiguranja.

12. U odnosu na navode tuženika kojima isti osporava da bi isprava na temelju koje je doneseno pobijano rješenje o ovrsi bila vjerodostojna isprava, treba reći da je sud čitanjem navedene isprave (list 20 spisa) utvrdio da se radi o izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja u smislu čl. čl. 31. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 06/24; dalje: OZ). Nadalje, čitanjem spomenutog izvatka sud je utvrdio da je isti sastavljen u skladu s čl. 31. st. 2. OZ-a, odnosno da je u izvatku naznačen vjerovnik (ovdje tužitelj), zatim dužnik (ovdje tuženik), predmet, vrsta, opseg obveze (novčana obveza u iznosu 46.069,00 kn) i vrijeme ispunjenja te iste obveze (datum dospijeća - 3. ožujka 2020.). Dakle, isprava na temelju koje je doneseno predmetno rješenje o ovrsi doista predstavlja vjerodostojnu ispravu. Dodatno treba reći da, upravo suprotno navodima tuženika, za evidentiranje novčane obveze u poslovnim knjigama tužitelja nije potrebno da obveza tuženika bude pravomoćno utvrđena u sudskom postupku, no tuženik u svakom slučaju u ovršnom postupku (ako smatra da ne postoji osnova za naplatu utuženog iznosa) ima mogućnost osporiti navode tužitelja i to na način da podnese prigovor protiv rješenja o ovrsi, što je isti i učinio te povodom kojeg prigovora je rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage te se postupak provodi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

13. Čl. 3. st. 1. t. 4) b) Uvjeta za obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti tužitelja (list 49-50 spisa; dalje: Uvjeti) propisano je da osiguranik gubi svoja prava iz osiguranja ako je (među ostalim) vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola, droga te psihoaktivnih lijekova ili drugih psihoaktivnih tvari, odnosno ako se vozač nakon prometne nesreće odbije podvrći ispitivanju alkoholiziranosti ili utjecaja opojnih droga te drugih opojnih sredstava. Treba reći da je spomenuta odredba Uvjeta u skladu s čl. 24. st. 1. t. 4. Uvjeta koji također upućuje na to da osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako se (među ostalim) odbije podvrgnuti ispitivanju alkoholiziranosti.

14.1. Čitanjem zapisnika o očevidu broj 511-19-44/5-PN-0391/2019 (list 246- 248 spisa) sud je utvrdio da je prometna nesreća nastala u 21:40, da je očevid po predmetnoj prometnoj nesreći proveden 9. svibnja 2019. od 22:00 do 23:50, da je tuženiku prilikom provođenja očevida ponuđeno alkotestiranje što je isti kategorički odbio, iako je prethodno upozoren da time čini prekršaj iz čl. 181. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23, 145/24; dalje: ZSPC), da je tuženiku izdana naredba o određivanju mjere opreza ser. broj [serijski broj] privremenog oduzimanja vozačke dozvole broj [broj vozačke dozvole] na 12 sati zbog počinjenja prekršaja iz čl. 181. st. 1. ZSPC-a.

14.2. Također, čitanjem zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu serijski broj [serijski broj] (list 256 spisa) sud je utvrdio da je tuženik izjavio da nije konzumirao alkoholna pića, no da se unatoč tome odbio podvrgnuti alkotestiranju.

14.3. Spomenuti zapisnik o očevidu, kao i zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu predstavljaju isprave koje je Policijska uprava zagrebačka – I. postaja prometne policije sačinila u obavljanju javnog ovlaštenja povjerenog joj Zakonom o policijskim poslovima i ovlastima ("Narodne novine" broj 76/09, 92/14, 70/19), odnosno takvi dokumenti nedvojbeno predstavljaju javne isprave u smislu čl. 230. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP).

14.4. Iako spomenuti zapisnici, kao javne isprave dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, ipak je dopušteno dokazivati da su u tim istim zapisnicima činjenice neistinito utvrđene ili da su ta iste isprave nepravilno sastavljene (čl. 230. st. 3. ZPP). Stoga tuženik tijekom ovog postupka ima mogućnost dokazivati da su činjenice koje su utvrđene u policijskim zapisnicima zapravo neistinite.

15.1. U prilog dokazivanja neistinitosti odlučnih činjenica koje su utvrđene u policijskom zapisniku, dakle da li je tuženik doista odbio podvrgnuti se alkotestiranju, tuženik je predložio izvođenje dokaza njegovim saslušanjem (list 232 spisa).

15.2. Tuženik u svom iskazu (list 271 spisa) navodi da su policijski službenici po dolasku na očevid predložili da sudionici nesreće sastave Europsko izvješće jer je na prvi pogled nastala samo imovinska šteta, a nije bilo ozlijeđenih, da je zatim pozvana hitna pomoć zbog jedne gospođe koja je sudjelovala u nesreći i da je hitna pomoć u konačnici ipak odvezla ozlijeđenu gospođu. Također, iskazao je da su policajci zatim rekli da će provesti očevid i da su tuženiku ponudili alkotestiranje. Tuženik je iskazao da je policijskim službenicima rekao da za isto nema potrebe jer će se ionako sastavljati Europsko izvješće. Iskazao je da su nakon toga policajci morali ići dalje po drugom pozivu i napustiti mjesto provođenja očevida i da je tada tuženik išao za njima i tražio da se ipak podvrgne alkotestiranju, no da su se policajci potom ipak udaljili i rekli mu da ide doma i da se smiri. Izjavio je da nije vidio policijski zapisnik te da mu nije uručena niti naredba o određivanju mjere opreza, a da ga policijski službenici nisu upozorili da odbijanjem alkotestiranja čini prekršaj.

15.3. Ovakvim iskazom tuženika istinitost zapisnika o alkotestiranju (javne isprave) nije dovedena u pitanje. Iz iskaza tuženika suštinski proizlazi da mu je ponuđeno alkotestiranje, ali da je on policijskim službenicima rekao da za isto nema potrebe jer će se sastavljati Europsko izvješće. Nije na tuženiku kao sudioniku prometne nezgode da procjenjuje ima li ili nema potrebe za provođenje alkotestiranja i za provođenje očevida. To što je tuženik pogrešno smatrao da za to nema potrebe, ne znači da on nije odbio alkotestiranje. Tuženik pokušava opravdati takav svoj postupak, no činjenica jest da je on odbio pristupiti alkotestiranju i mora snositi sve posljedice koje iz takvog postupka proizlaze. Dakle, čak i ako tuženik govori istinu kada kaže da su policijski službenici po dolasku na očevid predložili da sudionici nesreće sastave Europsko izvješće jer je na prvi pogled nastala samo imovinska šteta, evidentno je da je očevid proveden, da je pozvana hitna pomoć zbog gospođe koja je sudjelovala u nesreći i da je hitna pomoć u konačnici ipak odvezla ozlijeđenu gospođu. Navedene okolnosti nisu mogle biti nepoznate tužitelju. Uostalom, prema iskazu tuženika sami policijski službenici obavijestili su ga da će očevid biti proveden.

15.4. Treba reći da je tuženik (kao dugogodišnji aktivni sudionik u prometu koji trenutno važeću vozačku dozvolu ima od 2015. – list 67 spisa) trebao biti svjestan odredbi ZSPC-a koji utvrđuje temeljna načela međusobnih odnosa, ponašanje sudionika i drugih subjekata u prometu na cesti. Dodatno, u našem pravnom sustavu prihvaćeno je načelo da nepoznavanje prava škodi. Suprotno mišljenju tuženika, policijski službenici ga nisu bili dužni upozoriti da gubi prava iz osiguranja ukoliko odbije alkotestiranje.

15.5. Po ocjeni ovog suda, nije životno, niti logično da bi tuženik, iako je bio svjestan da se provodi očevid, računao na to da će nakon prometne nesreće biti sastavljeno Europsko izvješće o nesreći. Tim istim zakonom propisano je da se spomenuto izvješće sastavlja kada je u prometnoj nesreći nastala samo materijalna šteta (čl. 176. ZSPC-a), a da policijski službenik obavlja očevid ako u prometnoj nesreći ima ozlijeđenih osoba (čl. 181. st. 2. ZSPC-a). Tuženiku u tom slučaju nije moglo ostati nepoznato da će se provesti očevid jer je na mjesto nesreće pristigla hitna pomoć zbog ozljeda koje je pretrpjela jedna od sudionica u prometnoj nesreći, što i sam spominje u svom iskazu.

15.6. Također treba reći da policijski službenici imaju ovlast u okviru očevida sudionike prometne nesreće podvrgnuti ispitivanju pomoću odgovarajućih sredstava i aparata, radi provjere imaju li u organizmu alkohola, droga ili lijekova koji utječu na psihofizičke sposobnosti i na sposobnosti upravljanja vozilima (čl. 181. st. 2. ZSPC- a), no takva ovlast im je dana čak i u obavljanju poslova iz čl. 4. st. 1. ZSPC-a (nadzor i upravljanje prometom, nadzor vozila, vozača i drugih sudionika u prometu na cestama), u kojem slučaju policijski službenici mogu vozača i drugog sudionika u prometu na cesti podvrgnuti takvom ispitivanju ako smatraju da za to ima potrebe (čl. 282. st. 1. ZSPC-a). Dakle, čak i da nije bio proveden očevid te da se doista trebalo sastaviti Europsko izvješće, prisutni policijski službenici mogli su u okviru svojih ovlasti od tuženika koji je upravljao motornim vozilom zatražiti da se podvrgne alkotestiranju.

15.7. Po ocjeni ovog suda, neživotan je i neuvjerljiv iskaz tuženika u dijelu kojim pokušava prikazati da je odbio alkotestiranje jer je smatrao da nije potrebno provođenje očevida. Mnogo životnije i logičnije je da je tuženik bio pod utjecajem alkohola i da je to razlog zbog kojeg je izbjegavao alkotestiranje.

15.8. Isto tako, treba reći da iz ranije spomenute javne isprave, odnosno zapisnika o očevidu proizlazi da je očevid trajao sat i pedeset minuta (od 22:00 do 23:50 – točka 14.1. obrazloženja). Iz iskaza tuženika proizlazi da je tuženik čekao sam kraj očevida, dakle sam trenutak prije nego što su se policijski službenici zaputili dalje "po drugom pozivu", da zatraži da ga policijski službenici ipak alkotestiraju, za što prema ocjeni ovog suda ne postoji niti logičan, niti osnovan razlog. Nije životno da bi se tuženik, koji je bio zaista uvjeren da u konkretnom slučaju uopće nema potrebe za alkotestiranjem, u zadnjem trenutku ipak predomislio i to nakon očevida koji je trajao skoro dva sata. Pritom treba reći da je općepoznato da, u slučaju da postoji sumnja na alkoholiziranost sudionika u prometu, sam protek vremena od trenutka nastanka nesreće utječe na razinu alkohola u krvi na način da se ista smanjuje pa ako je sumnja policijskih službenika da je tuženik bio pod utjecajem alkohola u trenutku nastanka nesreće (odnosno u 21:40) bila osnovana, alkotestiranje nakon proteka dva sata od nastanka štetnog događaja ne bi pružilo pouzdan rezultat. Također, treba reći da ne postoji obveza policijskih službenika da tijekom provođenja očevida nekoliko puta sudionike u nesreći podvrgnu alkotestiranju, odnosno da naknadno, na inicijativu tog istog sudionika obave alkotestiranje pa policijski službenici nisu bili u obvezi tuženiku omogućiti naknadno provođenje alkotestiranja, niti je tuženik na to mogao osnovano računati.

15.9. Nadalje, u odnosu na navode tuženika da je presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp P-7361/19 od 9. listopada 2019. (list 233-235 spisa) oslobođen od optužbe da bi odbio alkotestiranje, treba reći da sud nije vezan takvom presudom u ovom postupku u smislu čl. 12. st. 3. ZPP-a.

15.10. Dakle, iz javnih isprava, istinitost kojih tuženik tijekom postupka nije doveo u sumnju, nedvojbeno je da tuženik nije postupio po pozivu policijskih službenika da se podvrgne alkotestiranju nakon štetnog događaja, odnosno da je odbio ponuđeno mu alkotestiranje.

16. S obzirom da je tuženik nakon nastanka predmetnog štetnog događaja odbio podvrgnuti se alkotestiranju, tuženik je kao osigurana osoba tužitelja izgubio prava iz osiguranja sukladno čl. 3. st. 1. t. 4) b) Uvjeta, zbog čega tužitelj u konačnici od tuženika ima pravo potraživati naknadu iznosa plaćenih oštećenim osobama u istom događaju po osnovi naknade štete, iznosa zateznih kamata i troškova i to na temelju čl. 3. st. 4. Uvjeta.

17. Tijekom postupka tuženik je učinio nespornim da je UI, RI i FI nastala šteta, kao i opseg iste te da im je tužitelj isplatio tu istu naknadu štete u iznosu od ukupno 41.069,00 kn (UI 29.569,00 kn; RI 4.500,00 kn; FI 7.000,00 kn) pa sud nije izvodio dokaze na okolnost nastanka i opsega nastale štete u događaju.

18.1. U pogledu troškova za koje tužitelj navodi da je isplatio naprijed spomenutim osobama, sud je čitanjem dopisa tužitelja od 7. studenog 2019. (list 91 spisa) i potvrde o uplati (list 93 spisa) utvrdio da je tužitelj UI platio 1.875,00 kn po osnovi troškova. Također, čitanjem dopisa tužitelja od 25. veljače 2020. (list 111 spisa) i potvrde o uplati (list 115 spisa) sud je utvrdio da je tužitelj FI isplatio 1.875,00 kn po osnovi troškova, dok je čitanjem dopisa tužitelja od 25. veljače 2020. (list 140 spisa) i potvrde o uplati (list 138 spisa) utvrdio da je tužitelj RI po osnovi troškova platio 1.250,00 kn.

18.2. Sud naprijed navedenu dokumentaciju prihvaća kao istinitu i vjerodostojnu, dok tuženik nije osporavao vjerodostojnost iste.

18.3. Na temelju spomenute dokumentacije sud nalazi utvrđenim da je tužitelj osobama oštećenim u predmetnom štetnom događaju po osnovi troškova ukupno isplatio 663,61 EUR (5.000,00 kn).

19. Dakle, tuženik je na temelju čl. 3. st. 4. Uvjeta dužan tužitelju isplatiti 5.450,79 EUR po osnovi naknade cjelokupnog iznosa kojeg je tužitelj ranije isplatio oštećenim osobama po osnovi naknade štete nastale u štetnom događaju (koji iznos je učinjen nespornim tijekom postupka), a uz to je dužan tužitelju platiti 663,61 EUR po osnovi naknade troškova koji je tužitelj isplatio tim istim osobama.

20. Stoga je prihvaćen tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj od tuženika traži isplatu 6.114,40 EUR te je odlučeno kao u dijelu točke I izreke presude te je platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi održan na snazi.

21. Tuženik je nedvojbeno u zakašnjenju s ispunjenjem svoje obveze ranije spomenutog iznosa tužitelju (čl. 29. st. 1. ZOO) pa stoga tužitelj na temelju čl. 3. st. 4. Uvjeta ima pravo i na isplatu zateznih kamata. Tužitelj je tuženika pozvao na ispunjenje obveze plaćanja predmetnog dugovanja 3. ožujka 2020. (list 61 spisa) pa je u tom trenutku tuženik pao u zakašnjenje u smislu čl. 183. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO). Stoga je prihvaćen i zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos od 4. ožujka 2020. do isplate te je održan platni nalog u tom dijelu na snazi pa je odlučeno kao u dijelu točke I izreke ove presude. Odluka o stopi zateznih kamata donesena je na temelju čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22.1. Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP te čl. 155. ZPP, odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje: Tarifa) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23; dalje: Uredba) te odredbama Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine broj: 9/21, 18/22; dalje u tekstu: Pravilnik), donesena je u skladu s vrijednosti predmeta spora te troškovnicima stranaka (list 273-275 spisa).

22.2. Tužitelju je priznat trošak sastava dva podneska u visini 100 boda za svaki (podnesci od 17. travnja 2023. i od 4. ožujka 2024. - Tbr. 8/1 Tarife), zatim trošak zastupanja na tri ročišta u visini 100 boda za svako (ročišta održana 27. lipnja 2024., 28. studenog 2024. i 27. ožujka 2025. – Tbr. 9/1 Tarife) te trošak zastupanja na dva ročišta u visini 50 bodova za svako (ročišta održana 15. svibnja 2023. i 15. veljače 2024. - Tbr. 9/5 Tarife), kao i trošak sastava prijedloga za ovrhu u visini 100 boda (Tbr. 11/1 Tarife). Dakle, tužitelju je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku u visini 700 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 EUR (Tbr. 54. u vezi s Tbr. 52/3 Tarife) te uvećano za 25% po osnovi PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 1.750,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu 107,60 EUR (Tar. br. 1. st. 1. Uredbe) te trošak javnobilježničke nagrade (predujma i ostatka naknade) u iznosu od 24,88 EUR na temelju odredbe čl. 5. Pravilnika. Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka u iznosu 1.882,48 EUR. Prihvaćen je i zahtjev tužitelja za isplatom zateznih kamata na odmjerene troškove od dana donošenja presude do isplate na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a.

22.3. Zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen.

22.4. Stoga je o troškovima postupka odlučeno kao u točki II i III izreke ove presude.

23. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22, 88/22) ovaj sud je pri dvojnom iskazivanju cijena navedenih u ovoj odluci primijenio fiksni tečaj konverzije (7,53450), kao i pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz navedenog zakona.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku petnaest dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužitelju – po punomoćniku

2. Tuženiku – po punomoćniku