REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-2324/2020-59

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda dr. sc. Dijani Vragović, u pravnoj stvari tužiteljice ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Krešimir Škarica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Krešimir Škarica & Partneri u Zagrebu, protiv tuženika TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb,zastupano po punomoćnici Gracijeli Katić Pavlak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Pavla & Partneri d.o.o. u Rijeci, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TRIGLAV OSIGURANJE d.d., OIB: 29743547503, Ulica Antuna Heinza 4, Zagreb, isplatiti tužiteljici ĆJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], plati s osnova neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.167,03 eura te s osnova imovinske štete iznos od 564,07 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 26. svibnja 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate, po stopi koja se do 31.12.2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužiteljica potražuje iznos od 3.185,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak ovog postupka u iznosu od 2.716,85 eura sa zateznim kamatama koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je 5. listopada 2019. stradala kao pješak kad je na nju na parkiralištu naletjelo vozilo kojim je upravljao osiguranik tuženika, čime je tužiteljici nastala imovinska šteta u vidu tuđe pomoći i njege u iznosu od 5.000,00 kn i troškova smještaja u Domu za starije Omea u iznosu od 24.000,00 kn te neimovinska šteta zbog povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 105.000,00 kn. Slijedom navedenog predlaže prihvatiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne spori da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju pretrpjela teške tjelesne ozljede. Osporava uzročnu vezu između radnje svog osiguranika i nastalih ozljeda tužiteljice te s tim u vezi dinamiku nastanka štetnog događaja. Osporava visinu štete i zatražene zatezne kamate te u cijelosti imovinsku štetu s osnove troškova smještaja u Domu za starije. Konačno osporava tužiteljici aktivnu legitimaciju u odnosu na troškove smještaja s obzirom da je iste snosila kćer tužiteljice. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Nakon provedenog medicinskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 28. studenog 2023. uskladila tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te konačno odredila da potražuje iznos od 7.167,03 eura s osnove neimovinske štete, iznos od 564,07 eura s osnove imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege te troškova smještaja u Domu za starije u iznosu od 3.185,34 eura s pripadajućim zateznim kamatama.

4. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku broj K-455/19 (u priklopu), medicinsku dokumentaciju (listovi 20-25), Potvrdu Doma za starije osobe Omea (list 26), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama (listovi 27-31), potvrde o plaćanju (listovi 32-35), Odštetni zahtjev od 25. svibnja 2020. (listovi 36-39), zdravstveni karton tužiteljice (listovi 67-126), dopis HZZO-a od 7. studenog 2024. (list 201), saslušani su svjedoci Ć (listovi 59-60), N (list 60), NJ (list 191) te tužiteljica (listovi 173-174), provedeno je medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri (listovi 147-148, 182-183, 197, 214-215 spisa). Sud nije izveo dokaz prometnim vještačenjem i uviđajem na licu mjesta na okolnost doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja te iz razloga ekonomičnosti postupka budući da je već na temelju provedenih dokaza činjenično stanje dovoljno utvrđeno kako bi se mogla donijeti odluka o istaknutom prigovoru doprinosa tužiteljice.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), sud je utvrdio da je zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

6. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, kao i troškova smještaja u Domu za starije i nemoćne, te neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a koja šteta je nastala u prometnoj nezgodi 5. listopada 2019.

7. U konkretnom su predmetu sporne osnova i visina imovinske i neimovinske štete koju tužiteljica potražuje.

8. Radi utvrđivanja osnovanosti tužbenog zahtjeva u pogledu dinamike nastanka prometne nezgode i uzročne veze, kao i prigovora doprinosa nastaloj šteti tužiteljice sud je izvršio uvid u spis Općinskog suda u Šibeniku broj K-455/19, saslušao tužiteljicu te svjedoke G i N.

8.1. Iz presude Općinskog suda u Šibeniku broj K-455/19-2 od 11. prosinca 2019. proizlazi da je osiguranik tuženika Ć proglašen krivim što je dana 5. listopada 2019., u 10:35 sati, u [adresa], u [adresa], na parkiralištu ispred trgovine "Agro Maleš", upravljajući vozilom marke "Volvo" registarskih oznaka [registarska oznaka], protivno odredbi članka 43. stavka 1. i 2. te članka 50. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj:

67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019) iz smjera sjeveroistoka u smjeru jugozapada vožnjom unatrag s parkirališnog prostora započeo radnju uključivanja u promet na kolnik [adresa], olako držeći da time neće ugroziti druge sudionike u prometu, a da pritom nije propustio pješakinju ĆJ, koja se kretala nogostupom [adresa], pa je upravo zbog takvog uključivanja u promet stražnjim dijelom vozila marke "Volvo" registarskih oznaka [registarska oznaka] udario u istu pješakinju koja je uslijed udara pala na kolnik zadobivši teške tjelesne ozljede u vidu prijeloma kirurškog vrata lijeve nadlaktične kosti, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa- izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu- opisano u članku 227. stavku 2. u svezi stavka 1. KZ/11. Predmetna presuda je postala pravomoćna 27. prosinca 2019.

8.2. Sud je u smislu odredbe čl. 12. st. 3. ZPP-a u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

9. U odnosu na istaknuti prigovor doprinosa tužiteljice nastaloj šteti valja reći da je u pravu tuženik kada kaže da je građansko pravna odgovornost šira od kaznene, međutim, isti ne određuje u čemu bi se navedeni doprinos tužiteljice sastojao. Sud je radi utvrđenja navedenog ipak izvršio uvid u dokumentaciju priloženu priklopljenom spisu te saslušao tužiteljicu i svjedoke G i N.

9.1. Iz Zapisnika o očevidu (listovi 5-7 priklopljenog spisa) razvidno je da se u trenutku nezgode vozilo osiguranika tuženika nalazilo svojim stražnjim krajem na nogostupu, a da se tužiteljica kretala tim nogostupom u trenutku naleta.

9.2. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da se tog dana vraćala iz dućana i nakon 4-5 koraka ju je vozač automobilom kretnjom u rikverc udario u noge tako da je doslovno sjela na tlo i prevrnula se na lijevu stranu. Nije ga prije uočila jer je on naglo krenuo u rikverc te ju je udario otraga u noge. Oko nje se okupilo više ljudi među kojima i vozač vozila koji joj je rekao „Oprostite mi, nisam vas vidio.“

9.3. Iz iskaza svjedoka G proizlazi da je tog dana izlazio iz trgovine ispred koje je na parkiralištu bio parkiran auto, a ulica u kojoj su se nalazili prometna je. Iza parkirališta kretali su se drugi automobili. Sjeo je u automobil, prethodno nije vidio nikoga na ulici od pješaka. Nakon što je sjeo u automobil provjerio je u retrovizor da li može krenuti, vidio je da se iza auta nešto migolji, krenuo je možda svega 10 - 20 cm. Išao je vidjeti što se nalazi iza i tada je vidio stariju ženu kako leži iza auta. Žena je ležala točno iza stražnjeg dijela automobila. Nije osjetio da bi u nekoga ili nešto udario. Kad je rekao da se nešto iza auta migolji, činilo mu se kao da je bila neka sjena.

9.4. Iz iskaza svjedoka K proizlazi da je na dan štetnog događaja bila sa suprugom, sjedila u automobilu i čekala da dođe iz trgovine. Bili su parkirani ispred trgovine, iza njih bila je prometna cesta i ne sjeća se da je iza bio nogostup, po njenome nije bio. Nakon što je suprug sjeo u automobil, još nije niti krenuo, kada je rekao da mu se učinilo da je nešto palo iza automobila, otvorila je vrata i pogledala otraga te vidjela noge. Odmah su izašli iz automobila. Iza automobila ležala je starija ženska osoba, imala je torbu sa stvarima, ne zna odakle je došla.

10. Kako iz gore izvedenih dokaza proizlazi da se tužiteljica kretala nogostupom kao pješak u trenutku kada je na nju naletjelo vozilo osiguranika tuženika, sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema doprinosa tužiteljice predmetnom štetnom događaju budući da se ista kretala kao pješak na nogostupu i na taj način nikako nije mogla pridonijeti šteti u slučaju kada osiguranik tuženika svojim vozilom ide u rikverc i stražnjim dijelom svog vozila prijeđe na nogostup kojim se kretala tužiteljica. Stoga sud nije prihvatio kao istinit iskaz osiguranika tuženika u dijelu u kojem navodi da je prethodno pogledao u retrovizor prije nego što je krenuo, osobito jer je iskaz u tom dijelu proturječan kasnijim navodima svjedoka da je nakon što je krenuo nekih 10 – 20 cm vidio da se iza auta nešto migolji. Kako već iz ovih provedenih dokaza proizlazi da nema doprinosa tužiteljice predmetnoj šteti to sud nije izvodio dokaz prometnim vještačenjem i očevidom na licu mjesta.

11. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine neimovinske i imovinske štete sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju koja prileži spisu, zdravstveni karton tužiteljice, Potvrdu Doma za starije osobe Omea, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, potvrde o plaćanju, saslušao je tužiteljicu i svjedoka NJ te je provedeno medicinsko vještačenje po vještaku dr. Jakši Filipoviću Čuguri.

11.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da ju je odmah nakon nezgode hitna odvezla u bolnicu, da joj je bila slomljena lijeva ruka u ramenu prema laktu, da je nabila zdjelicu, lijevi kuk i leđa. Da je zbog visoke dobi nisu htjeli operirati, ali da i dan danas osjeća posljedice teške povrede lijevog ramena i ruke na način da sa lijevom rukom ne može ništa, da je ne može uopće podignuti. Navodi kako je u bolnici u [adresa] provela 2 tjedna, a zatim četiri mjeseca u Domu za starije osobe Omea.

11.2. Iz iskaza svjedokinje NJ proizlazi da je nakon prometne nezgode majka bila u bolnici, ali iz bolnice je izašla nepokretna i trebala joj je skrb 24 sata dnevno. Prvo joj je htjela pronaći nekoga da dolazi kod nje dok je na poslu, ali nije uspjela. S obzirom da se dugo čeka na državne domove, pronašla joj je privatni dom na Srednjacima, Dom Omeja. Majka je prvo iz bolnice došla doma gdje je bila tjedan dana a s njom je bio ujak koji se tih tjedan dana k njoj preselio te je još angažirala i medicinsku sestru koja je dolazila svaki dan da ju presvuče. Nakon tjedan dana majka je otišla u navedeni dom gdje je bila četiri mjeseca. Prvih mjesec dana bila je u krevetu nepokretna, pa je svjedokinja angažirala privatnog fizioterapeuta kako bi joj pomogao. Riječ je o fizioterapeutu koji inače radi za dom, ali predviđeno vrijeme za terapiju nije bilo dostatno pa ga je angažirala da s majkom radi još dodatno tri puta tjedno po sat i pol. Njezin oporavak je išao polako. Majka je snosila troškove smještaja u dom. Cijena smještaja je bila 8.000,00 kuna mjesečno, pa je dijelom troškove pokrivala iz svoje mirovine, koja je bila otprilike 4.000,00 kuna mjesečno, a ostatak iz svoje ušteđevine koju je imala. Smještaj je u cijelosti plaćen iz majčinih sredstava, a svjedokinja je osobno preuzela troškove fizioterapeuta.

11.3. Iz Ugovora o međusobnim pravima i obvezama od 27. listopada 2019. proizlazi da je isti sklopila NJ kao korisnik i obveznik plaćanja sa Domom za starije Omea i to radi smještaja ovdje tužiteljice ĆJ na neodređeno vrijeme. Iz potvrda o plaćanju na listovima 32-35 proizlazi da je na ime smještaja u Domu za starije za smještaj ĆJ uplaćen iznos od 6.000,00 kn dana 22. listopada 2019., 6.000,00 kn dana 26. studenog 2019., 6.000,00 kn 27. prosinca 2019. te 6.000,00 kn dana 27. siječnja 2020.

12. Iz medicinske dokumentacije i nalaza i mišljenja vještaka dr. Jakše Filipovića Čugure proizlazi da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila ozljede koje su se mogle dogoditi u dinamici ozljeđivanja, što predstavlja uzročno-posljedičnu vezu sa štetnim događajem. Kod tužiteljice učinjena je dijagnostička obrada i provedena je terapija. Po završenom liječenju zaostale su trajne posljedice radi redukcije kretnje lijevog ramena u jakom stupnju i bolnosti po prijelomu obje grane lijeve stidne kosti. Navedeno proizlazi iz anamnestičkih podataka, kliničke slike tijekom liječenja i pozitivnih nalaza dijagnostičke obrade. Izvršen je uvid u zdravstveni karton od 28. veljače 2006. do 03. lipnja 2020. Osteoporoza od 2013. Po provedenom liječenju zaostale su trajne posljedice 25%. Oštećenik je trpio boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, manjeg intenziteta 65 dana. Primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpjela je jedan dan, srednjeg intenziteta 6 dana te blažeg 60 dana po štetnom događaju. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 3 sata dnevno kroz 40 dana a nakon toga 2 sata dnevno kroz 25 dana. Naruženje ne postoji.

12.1. Tužitelj nije imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka dok je tuženik istom prigovorio, slijedom čega je vještak izradio dopune nalaza i mišljenja te je usmeno saslušan na ročištima 14. svibnja 2024. i 8. travnja 2025. Vještak dr. Filipović Čugura je u bitnome naveo da su fizički bolovi ocjenjeni objektivno kao i strah s obzirom da se radi o zabrinutosti za zdravstveni status po prijelomima koji se klasificiraju kao teške tjelesne ozljede. Pojašnjava da smanjenje pokretljivosti kod tužiteljice u području lijevog ramena je u jakom stupnju, odnosno preko 2/3 aktivnih kretnji, što se u pravilu cijeni s 15-20%. Prijelom obje grane lijeve stidne kosti predstavlja sam po sebi tešku tjelesnu ozljedu i uobičajena je ocjena 10%. Kako je vidljivo iz nalaza ukupno smanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice je cijenjeno s 25% Ostaje u cijelosti pri istome kako je navedeno u pisanom nalazu i mišljenju. Navodi da jedina mogućnost objektivizacije zadobivenih ozljeda u štetnom događaju je bio video pregled koji predstavlja objektivnu sliku tužiteljice gdje je izvršen pregled zadobivenih ozljeda temeljno na medicinskoj dokumentaciji u predmetnom štetnom događaju, a ujedno u kliničkom nalazu su navedene i mjere pokretljivosti. Razlika pasivnih i aktivnih kretnji nisu medicinski značajne jer funkcionalnost tužiteljice ne zasniva se na pasivnim kretnjama. Stoga isto nije ni bilo potrebno utvrditi. Također, evidentirana je smanjenja pokretljivost lijeve ruke u ramenome zglobu gdje je napisano da su rotacije minimalne, jedva izvodljive što predstavlja redukciju jakoga stupnja. Kod tužiteljice je izvršen uvid u zdravstveni karton i nisu verificirane prijašnje ozljede koje bi imale utjecaja na predmetni štetni događaj osim osteoporoze koja je uobičajeno tretirana, a što nije ni iznenađujuće za osobu navedene dobi. Trajne posljedice se odnose na redukciju jakoga stupnja lijevoga ramena i po prijelomu obje grane lijeve stidne kosti, iz čega je vidljivo da je tužiteljica zadobila silu natučenja na lijevu stranu tijela. U odnosu na to što se odnosi 25% smanjenja životne aktivnosti u smislu omjera postotka je već ranije odgovoreno na ročištu 14. svibnja 2024. Navodi da bi klinički pregled osobno najvjerojatnije kraće trajao nego video pregled gdje je potrebno više vremena potrošiti da bi se iste funkcije tijela mogle ispitati.

12.2. Tuženik je ostao kod iznesenih prigovora na nalaz i mišljenje vještaka, međutim, iste nisu dovele u pitanje pravilnost danog nalaza i mišljenja. Naime, okolnost da je vještačenje odnosno pregled tužiteljice izvršen putem video veze samo po sebi ne utječe na detaljnost i stručnost u provedbi vještačenja osobito pokraj navoda vještaka da se i na takav način može izvršiti odgovarajući pregled tužiteljice koja nije u mogućnosti osobno pristupiti i u kojem slučaju je takav pregled dugotrajniji. U odnosu na primjedbe tuženika da vještak nije naveo doprinos ranijih bolesti ili stanja unatoč uvidu u zdravstveni karton valja reći da je vještak izrijekom naveo da je izvršio uvid u zdravstveni karton tužiteljice i da nisu verficirane prijašnje ozljede koje bi imale utjecaja na predmetni štetni događaj osim osteoporoze, koja je uobičajeno tretirana i uobičajena kod osobe navedene dobi. Daljnje paušalne primjedbe tuženika da je vještak trebao imati na uvid zdravstveni karton i prije 2006. godine, same po sebi nisu od utjecaja na pravilnost provedenog vještačenja pored činjenice da je vještak i na temelju priloženog kartona mogao donijeti zaključak o navedenom, a imajući na umu duže vremensko razdoblje koje je obuhvaćeno zdravstvenim kartonom prije ozljeđivanja tužiteljice. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući da je sačinjen jasno i obrazloženo, nije u proturječnosti sa sobom ili s izviđenim okolnostima, te je u skladu s ostalim izvedenim dokazima. Slijedom navedenog sud zaključuje da je tužiteljica u prometnoj nezgodi pretrpjela ozljede koje su dovele do povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje te do imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege.

13. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO-a propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

14. Imajući na umu okolnosti koje utječu na visinu dosuđene naknade (pretrpljene fizičke bolove i strah) kao i druge okolnosti slučaja, posebno ocijenivši da su prema nalazu i mišljenju vještaka tužiteljici uslijed predmetnog štetnog događaja zaostale trajne posljedice (25 %) zbog kojih trpi duševne boli, ovaj sud smatra da tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede prava na duševno i tjelesno zdravlje pripada pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 7.167,03 eura, koliko je zatraženo.

15. Ovdje valja napomenuti da se sud odlučujući o visini pravične novčane naknade za neimovinsku štetu vodio noveliranim Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske koja se prema pravnom shvaćanju broj Su-IV-47/2020-5 zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. primjenjuju i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05 te na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).

16. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege valja reći da iz nalaza i mišljenja vještaka, kao i iz iskaza tužiteljice, proizlazi da joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju 40 dana po 3 sata dnevno te još 25 dana po 2 sata dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri pribavi hrane, vožnja, osobna higijena te slične svakodnevne radnje.

16.1. Vezano za istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije u odnosu na potraživanje troškova smještaja u Domu za starije Omea, valja reći da iz gore naznačenih potvrda o plaćanju proizlazi da je NJ plaćala navedene troškove smještaja za tužiteljicu, dok iz iskaza svjedokinje proizlazi da je navedena plaćanja vršila u ime i za račun tužiteljice iz sredstava majčine mirove i ušteđevine, stoga je sud prihvatio kao istinit iskaz svjedokinje u navedenom dijelu. Prema shvaćanju ovog suda pravno je neodlučno je li tužitelj ili treća osoba platila troškove smještaja u situaciji kada treća osoba plaća u ime i za račun tužitelja. Naime, odredbom čl. 161. st. 1. ZOO-a propisano je da obvezu može ispuniti ne samo dužnik nego i treća osoba, dok je stavkom 3. istog članka propisano da je vjerovnik dužan primiti ispunjenje od treće osobe, ako je dužnik s tim suglasan, osim kad prema Ugovoru ili prema naravi obveze istu treba ispuniti dužnik osobno. Slijedom navedenog, odnos između tužitelja i treće osobe, ne tiče se tuženika kao osiguratelja štetnika u slučaju kad postoji njegova odgovornost naknaditi nastalu štetu.

16.2. U odnosu na navode tuženika kako tužiteljica nema pravo potraživati troškove privatnog smještaja u Dom za starije jer da je u slučaju potrebe za stručnom pomoći i njegom trebala istu ostvariti putem HZZO valja reći da iz Dopisa HZZO od 7. studenog 2024. proizlazi da tužiteljica nije koristila pomoć i njegu sukladno propisima o zdravstvenoj zaštiti. Pored navedenog, u konkretnom slučaju tužiteljica može ostvariti naknadu tuđe pomoći i njege upravo od tuženika kao osobe odgovorne za nastanak štete (tako i VSRH u odluci poslovni broj Rev-833/2005 od 23. ožujka 2006.). Iz iskaza svjedoka NJ proizlazi da je tužiteljica iz bolnice izašla nepokretna i trebala joj je skrb 24 sata dnevno, da joj je htjela pronaći nekoga da dolazi kod nje dok je na poslu, ali nije uspjela. S obzirom da se dugo čeka na državne domove, pronašla joj je privatni dom na Srednjacima, Dom Omeja. Majka je prvo iz bolnice došla doma gdje je bila tjedan dana a s njom je bio ujak koji se tih tjedan dana k njoj preselio te je još angažirala i medicinsku sestru koja je dolazila svaki dan da ju presvuče. Nakon tjedan dana majka je otišla u navedeni dom gdje je bila četiri mjeseca.

16.3. Prema shvaćanju ovog suda tužiteljica je mogla zatražiti stručnu pomoć i njegu pa tako i u okviru Doma za starije osobe, međutim, ista ima pravo na naknadu tuđe pomoći i njege samo za ono razdoblje za koje joj je ista bila potrebna, odnosno 3 sata dnevno kroz 40 dana te 2 sata dnevno kroz 25 dana, a ne za 24 dnevno kroz razdoblje od četiri mjeseca koje je provela u Domu. Pored navedenog, troškovi smještaja u Dom obuhvaćaju ne samo pomoć i njegu nego i troškove obroka, samog smještaja i slično. Prema tome, kako tužiteljica nije dokazala kolika bi bila cijena sata stručne pomoći i njege, odnosno da bi ista bila veća od cijene sata nestručne pomoći i njege to joj je sud na ime tuđe pomoći i njege dosudio iznos od 564,07 eura, čija je visina naknade određena sukladno odredbi čl. 223. st. 1. ZPP-a pri čemu je naknada za jedan sat tuđe pomoći i njege određena u iznosu od 3,32 eura za cijelo utuženo razdoblje, dok je odbio kao neosnovan iznos troškova smještaja u Domu za starije u visini 3.185,34 eura.

17. Na gore dosuđeni iznos naknade imovinske i neimovinske štete tužiteljici pripadaju i zatezne kamate tekuće od 26. svibnja 2020., odnosno dana podnošenja odštetnog zahtjeva, do isplate, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a u vezi čl. 12. st. 4. Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23). Visina stope određena je primjenom odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a. U odnosu na tijek zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja reći da se i u konkretnom slučaju ima primijeniti odredba čl. 12. st. 4. ZOOP-a, kojom je propisano da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Naime, tužiteljici kod primjene odredbi čl. 12. ZOOP-a pripada zatezna kamata na neimovinsku i imovinsku štetu od dana podnošenja odštetnog zahtjeva osiguravatelju. (Tako i VSRH u odluci broj Rev- 660/21 od 14. rujna 2021.).

18. Prema odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

18.1. U ovoj pravnoj stvari tužiteljica je u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspjela sa 70 %, slijedom čega je tuženik u odnosu na osnovu i visinu tužbenog zahtjeva uspio sa 30%. Razlika njihovih uspjeha iznosi 40% u korist tužiteljice.

18.2. U skladu s odredbom čl. 155. i 154. st. 2. ZPP-a tužiteljica ima pravo na naknadu parničnih troškova prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23), prema troškovniku predanom na ročištu održanom 8. travnja 2025., i vrijednosti predmeta spora kako se mijenjala tijekom postupka, i to za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 500,00 eura, za sastav tužbe iznos od 500,00 eura, za sastav podneska od 9. travnja 2021. iznos od 500,00 eura te za sastav podnesaka od 26. rujna 2022., 9. studenog 2023. i 27. studenog 2024., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.1.), za sastav podneska od 14. veljače 2025. iznos od 100,00 eura (Tbr. 8.4.) za zastupanje po punomoćniku na ročištima 12. travnja 2021., 10. rujna 2021. i 14. ožujka 2022, svaki u iznosu od 500,00 eura te za ročišta 24. listopada 2023., 14. svibnja 2024, 18. listopada 2024. i 8. travnja 2025., svaki u iznosu od 200,00 eura (Tbr.9.1. Tarife), ukupno 4.500,00 eura, što uvećano za PDV (25%) iznosi 5.625,00 eura. Navedeni je iznos valjalo umanjiti sukladno tužiteljičinom uspjehu u sporu (40 %) i dosuditi iznos od 2.250,00 eura.

18.3. Sukladno odredbama Tarife sudskih pristojbi sadržane u Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18 i 51/23) tužiteljica ima pravo na trošak sudske pristojbu na tužbu u iznosu od 112,15 eura, na presudu u iznosu od 155,62 eura, te trošak predujma za izvođenje dokaza medicinskim vještačenjem u iznosu od 199,08 eura.

18.4. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podnesaka od 30. rujna 2020., 28. prosinca 2020., 14. rujna 2021. i 12. travnja 2023. jer u smislu odredbe čl. 155. ZPP- a sud prilikom odlučivanja o troškovima određuje naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice cijeneći pri tome brižljivo sve okolnosti i vodeći računa o pravilima za pripremanje glavne rasprave. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 14. veljače 2025. u punom iznosu kako je zatražen s obzirom da sukladno Tbr. 8.1. Tarife za sastavljanje obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaze i mišljenja vještaka, tužitelju pripada nagrada kao za tužbu po Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7., ali ne više od sveukupno 4 takva podneska u prvostupanjskom postupku.

19. Slijedom navedenog, a u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. ZPP, naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 2.716,85 eura, zajedno sa zateznim kamatama na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a, prema stopi sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, kako je to odlučeno u točki III. izreke.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

Sutkinja:

dr. sc. Dijana Vragović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

- tužiteljica po pun.

- tuženik po pun.