REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-288/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marku Smoleku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Smolek & Škrinjar d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. travnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja CŽ, odvjetničkog vježbenika i punomoćnice tuženika UŽ, diplomirane pravnice, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.221,51 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, isplatiti tužitelju EŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 33,60 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 22. veljače 2023. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja EŽ u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate koja na iznos od:

- 1.221,51 EUR teče od 8. listopada 2022. do 21. veljače 2023.,

- 33,60 EUR teče od 9. studenog 2022. do 21. veljače 2023.

IV Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu naknaditi tužitelju EŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.384,38 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Odbija se zahtjev tužitelja EŽ za naknadu troška parničnog postupka u preostalom iznosu od 922,92 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je voditelj Petog područnog odsjeka (Novi Zagreb – istok, Novi Zagreb – zapad, Brezovica) u Odjelu komunalnog redarstva Sektora za komunalno i prometno redarstvo u Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba. Protiv tužitelja je na zahtjev Odjela komunalnog redarstva Sektora za komunalno i prometno redarstvo u Gradskom uredu za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Zagreba vođen postupak radi teške povrede službene dužnosti pred Službeničkim sudom u Gradu Zagrebu, Klasa: UP/I-114-04/20-02/4. Navedeni postupak radi teške povrede službene dužnosti obustavljen je rješenjem Službeničkog suda u Gradu Zagrebu, Klasa: UP/I-114-04/20-02/4, Urbroj: 251-01-11/001-22-100 od dana 13. srpnja 2022., a navedeno rješenje je postalo izvršno dana 11. kolovoza 2022. Za vrijeme trajanja navedenog postupka radi teške povrede službene dužnosti, tužitelj je bio udaljen iz službe, točnije, 26. svibnja 2020. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet donio je rješenje, Klasa:

UP/I-112-02/20-006/1, Urbroj: 251-13-01/25-20-8 kojim se tužitelj s danom 4. svibnja 2020. udaljava iz službe do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti. Istim rješenjem je određeno da za vrijeme udaljenja iz službe, službeniku (ovdje tužitelju) pripada naknada plaće u iznosu od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju s rada. Nakon okončanja postupka radi teške povrede službene dužnosti, tuženik je tužitelju isplatio:

- 7. listopada 2022. – razliku od 40% plaće koja mu nije bila isplaćivana za vrijeme trajanja udaljenja iz službe, odnosno od 4. svibnja 2020. do 31. kolovoza 2022. te

- 8. studenog 2022. – regres za 2020. i 2021. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn, odnosno 1.250,00 kn za svaku pojedinu godinu.

Međutim, tuženik tužitelju nije isplatio iznos zakonske kamate na preostali dio plaće u visini od 40% koja mu nije bila isplaćivana za vrijeme trajanja udaljenja iz službe, odnosno od 4. svibnja 2020. do 31. kolovoza 2022. (a koji iznos je trebao biti u cijelosti isplaćen svakog 15. dana u mjesecu), kao niti iznos zakonske zatezne kamate na ostala materijalna prava zajamčena Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u gradskim upravnim tijelima Grada Zagreba (dalje: Kolektivni ugovor), odnosno u konkretnom slučaju regres za 2020. i 2021. (a koji je trebao biti isplaćen 15. srpnja 2020. i 15. srpnja 2021.). Osim navedenog, Gradonačelnik Grada Zagreba je u svom rješenju, Klasa: UP/II-120-02/22-002/1, Urbroj: 251-02-01/001-22-3 od 24. listopada 2022. izričito naveo kako tužitelj ne ostvaruje pravo na zakonske zatezne kamate iz razloga što navedeno nije propisano Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Slijedom navedenog, iznos zakonske zatezne kamate na preostali dio plaće u visini od 40% i na ostala materijalna prava zajamčena Kolektivnim ugovorom odnosno na regres, tužitelj potražuje od tuženika u ovom postupku. Tužitelj, nadalje, ističe kako isti nedvojbeno ima pravo na isplatu zatezne kamate zbog zakašnjenja s isplatom dijelova plaća u visini od 40% kao i na isplatu zatezne kamate zbog zakašnjenja s isplatom regresa. Naime, iz tužbe nesporno proizlazi kako je tuženik vodio postupak zbog teške povrede službene dužnosti protiv tužitelja koji je okončan upravo obustavom postupka i to zbog nastupanja zastare. Slijedom navedenog, tužitelj je za cijelo vrijeme trajanja navedenog postupka bio onemogućen u ostvarivanju prava na plaću u punom iznosu i prava na regres. Tek po okončanju navedenog postupka radi teške povrede službene dužnosti, tuženik je tužitelju isplatio razlike u plaći u visini od 40% i regres, ali nije isplatio iznos zakonske zatezne kamate. Odredbom članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi propisano je: "Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima: a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe, b) ako je pravomoćnom odlukom u kaznenom, odnosno postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti ili c) ako je pravomoćnom odlukom obustavljen kazneni postupak, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti." U skladu s navedenim, tužitelj ukazuje i na postojanje sudske prakse u kojoj je zauzet stav da se nakon okončanja udaljenja iz službe i to upravo zbog nastupanja zastare, službeniku isplaćuje neisplaćeni dio plaće zajedno sa zateznim kamatama. Temeljem svega prethodno navedenog, razvidno je kako tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata na dio plaće u visini od 40% koja mu je isplaćena 7. listopada 2022., kao i isplatu zateznih kamata na regres za 2020. i 2021., a koji mu je isplaćen 8. studenog 2022. Tužitelj u skladu s odredbom članka 433. stavka 2. Zakona o parničnom postupku ističe kako u ovom postupku potražuje zakonske zatezne kamate na neto iznose plaće.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ne spori da je tužitelj djelatnik Grada Zagreba, te da je protiv tužitelja bio pokrenut postupak radi teške povrede službene dužnosti koji je obustavljen rješenjem Službeničkog suda Klasa:

UP/I-114-04/20-02/4, Urbroj: 251-01-11/001-22-100 od 13. srpnja 2022., uslijed nastupa zastare za vođenje postupka. Također nije sporno da je tužitelj, radi vođenja postupka radi teške povrede službene dužnosti, rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-112-02/20-006/1, Urbroj: 251-13-01/25-20-8 od 26. svibnja 2020. udaljen iz službe s danom 04. svibnja 2020., te da mu je za vrijeme udaljenja iz službe pripadala i isplaćivana naknada plaće u iznosu od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju s rada. Nadalje, nije sporno ni da je rješenjem Gradskog ureda za prostorno uređenje, Klasa: UP/I-120-02/22-002/132, Urbroj: 251-10-01/25-22-4 od 08. rujna 2022. utvrđeno da tužitelj ostvaruje pravo na povrat obustavljenog dijela plaće za razdoblje od 4. svibnja 2020. do 14. rujna 2022., kao i da mu je taj dio plaće od strane tuženika isplaćen kao pod navodima pod ad. III. tužbe. U cijelosti je sporno da li tužitelju pripada zakonska zatezna kamata na obustavljeni dio plaće, u kojem se dijelu tuženik u cijelosti protivi predmetnom tužbenom zahtjevu. Tuženik navodi da odredbom članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi nije navedeno da bi se obustavljeni dio plaće imao isplatiti sa zakonskim zateznim kamatama, što je u cijelosti logično uzimajući u obzir da u spornom periodu tužitelj nije radio, već mu je pripadalo samo pravo na naknadu plaće. Da je zakonodavac htio da se obustavljeni dio plaće vrati sa pripadajućim kamatama, onda bi to zasigurno i normirao, a što definitivno nije normirano niti proizlazi iz odredbe članka 69. Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi. Budući da pravo na isplatu zakonske zatezne kamate nije propisano odredbom članka 69. Zakona, to tuženik smatra da je nesporno da tužitelju ne pripada pravo isplate zakonske zatezne kamate na obustavljeni dio plaće. Tuženik u cijelosti osporava da bi tužitelj ima pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na obustavljeni dio plaće pozivom na primjenu odredbe članka 29. Zakona o obveznim odnosima, kojom je normirano da dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Naime, Grad Zagreb sa isplatom obustavljenog dijela plaće tužitelju nije pao ni u kakvo zakašnjenje.

3. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem rješenja Službeničkog suda u Gradu Zagrebu od 13. srpnja 2022., Klasa: UP/I-114-04/20-02/4, Urbroj: 251-01-11/001-22-100 (list 7-9 spisa), dopis Službeničkog suda u Gradu Zagrebu od 18. kolovoza 2022., Klasa: UP/I-114-04/20-02/4, Urbroj: 251-01-11/001- 22-102 (list 10 spisa), rješenje Grada Zagreba od 26. svibnja 2020., Klasa: UP/I-112- 02/20-006/1, Urbroj: 251-13-01/25-20-8 (list 11-13 spisa), izračuna razlike plaće za utuženo razdoblje i obračuna isplaćene plaće / naknade plaće (list 14-16 spisa), rješenja Grada Zagreba od 26. listopada 2022., Klasa: UP/I-121-13/22-01/45, Urbroj:

251-10-01/1-22-2 (list 17-18 spisa), detalja transakcije (list 19-21 spisa), izračuna zateznih kamata (list 22-51 spisa), rješenja Grada Zagreba od 24. listopada 2022., Klasa: UP/II-120-02/22-002/1, Urbroj: 251-02-01/001-22-3 (list 52-55 spisa), kamatnog lista (69-74 spisa), te druge dokumentacije koja je priložena spisu, a proveden je i dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak iz Vještak Tkalec d.o.o. od 1. listopada 2024. (list 88-94 spisa).

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na neosnovano obustavljeni dio naknade plaće za vrijeme trajanja udaljenja iz službe kao i zahtjev za isplatu zatezne kamate na regres za 2020. i 2021., a koji je trebao biti isplaćen 15. srpnja 2020., odnosno 15. srpnja 2021.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatnik tuženika te da je protiv tužitelja vođen postupak radi teške povrede službene dužnosti pred Službeničkim sudom u Gradu Zagrebu. Navedeni postupak radi teške povrede službene dužnosti obustavljen je rješenjem Službeničkog suda u Gradu Zagrebu, Klasa: UP/I-114-04/20- 02/4, Urbroj: 251-01-11/001-22-100 od 13. srpnja 2022. zbog nastupanja zastare, a navedeno rješenje je postalo izvršno dana 11. kolovoza 2022. Za vrijeme trajanja navedenog postupka radi teške povrede službene dužnosti. Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet donio je rješenje Klasa: UP/I-112-02/20-006/1, Urbroj: 251-13-01/25-20-8 kojim se tužitelj s danom 4. svibnja 2020. udaljava iz službe do okončanja postupka zbog teške povrede službene dužnosti. Istim rješenjem je određeno da za vrijeme udaljenja iz službe, tužitelju pripada naknada plaće u iznosu od 60% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju s rada. Nakon okončanja postupka radi teške povrede službene dužnosti, tuženik je tužitelju isplatio 7. listopada 2022. – razliku od 40% plaće između naknade plaće koja mu nije bila isplaćivana za vrijeme trajanja udaljenja iz službe i plaće koju bi ostvario da je radio u predmetnom periodu te 8. studenog 2022. – regres za 2020. i 2021. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn, odnosno 1.250,00 kn za svaku pojedinu godinu.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na isplatu zatezne kamate koja se odnosi na razliku iznosa neto visine plaće koju bi tužitelj ostvario da je radio i 60% naknade plaće koja je tužitelju isplaćivana za vrijeme udaljenja iz službe, kao i na zatezne kamate na regres za 2020. i 2021.

8. Odredbom članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO) propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

9. Zatezne kamate su objektivna posljedica zakašnjenja dužnika pri ispunjenju njegove novčane obveze, predstavljaju naknadu za korištenje tuđim novcem u određenom vremenu, nastaju na temelju prisilnog propisa te teku ako dužnik dospije u zakašnjenje, bez obzira je li tako bilo ugovoreno između vjerovnika i dužnika ili ne. Nakon podmirenja glavne novčane tražbine, ako nisu plaćene i zatezne kamate, one se osamostaljuju, obračunavaju se u apsolutnom iznosu i kao za glavnu tražbinu radi njihove isplate se može podnijeti tužba sudu radi ostvarivanja prava na tzv. procesne kamate.

10. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik tužitelju:

- 7. listopada 2022. isplatio razliku od 40% između naknade plaće koja mu nije bila isplaćivana za vrijeme trajanja udaljenja iz službe i plaće koju bi ostvario da je radio u predmetnom periodu i

- 8. studenog 2022. isplatio regres za 2020. i 2022.,

to je za zaključiti da je tuženik ispunio svoju glavnu novčanu obvezu, međutim, ne i akcesornu obvezu po osnovi zatezne kamate.

11. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Lidiji Tkalec Gradinščak.

12. Iz nalaza i mišljenja proizlazi da zakonska zatezna kamata koja se odnosi na dio plaće u visini od 40% neto plaće koja tužitelju nije bila isplaćivana za vrijeme trajanja udaljenja iz službe od 4. svibnja 2020. do 31. kolovoza 2022., a obračunata od 15-og u mjesecu za prethodni mjesec, pa do dana isplate 7. listopada 2022. iznosi ukupno 1.221,51 EUR. Nadalje, utvrđeno je da zakonska zatezna kamata na regres za 2020. obračunata od 15. srpnja 2020. te na regres za 2021. obračunata od 15. srpnja 2021. pa sve do dana isplate 8. studenog 2022., ukupno iznosi 33,60 EUR.

13. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidije Tkalec Gradinščak.

14. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Lidiji Tkalec Gradinščak jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu.

15. Tužitelj je podneskom od 5. studenog 2024. konačno uredio tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem te je na neisplaćenu zateznu kamatu sada zatražio zakonsku zateznu kamatu i to na iznos od 1.221,51 EUR od 8. listopada 2022., a na iznos od 33,60 EUR od 9. studenog 2022., kao prvog idućeg dana od dana plaćanja glavnice. Tuženik se navedenoj preinaci protivio, dok je sud rješenjem od 2. travnja 2025. istu dopustio sukladno odredbi članku 190. stavku 3. ZPP.

16. Sud je odbio prijedlog tužitelja da se u postupku sasluša tužitelja i gradonačelnik tuženika te svjedok DŽ budući da tuženik u ovom postupku nije sporio činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev. Sporno je da li tužitelj ima pravo na isplatu zateznih kamata, a što predstavlja pravno pitanje o kojem odlučuje sud.

17. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravo na isplatu iznosa od:

- 1.221,51 EUR po osnovi zatezne kamate kao posljedice i sankcije za zakašnjenje dužnika u ispunjenju novčane obveze, odnosno isplate razlike neosnovano obustavljene plaće za razdoblje od 4. svibnja 2020. do 31. kolovoza 2022. i

- 33,60 EUR po osnovi zatezne kamate kao posljedice i sankcije za zakašnjenje dužnika u ispunjenju novčane obveze, odnosno neosnovano neisplaćenog regresa za 2020. i 2021. i to za razdoblje od 15. srpnja 2020. do 8. studenog 2022. odnosno od 15. srpnja 2021. do 8. studenog 2022.

18. Stoga je, na temelju odredbe članka 29. stavka 1. ZOO, odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

19. Procesna kamata na iznos zatezne kamate obračunate u apsolutnom iznosu dosuđena je tužitelju od dana podnošenja tužbe sudu, odnosno od 22. veljače 2023., sukladno odredbi članka 31. stavka 2. ZOO. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu potraživanja po osnovi zatezne kamate koja na iznos od:

- 1.221,51 EUR teče od 8. listopada 2022. do 21. veljače 2023.,

- 33,60 EUR teče od 9. studenog 2022. do 21. veljače 2023., kao neosnovan.

20. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke presude.

21. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno cijenjeni jer isti nisu bili odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

22. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

23. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično odbijen u dijelu sporednog potraživanja (zatezne kamate), to je ocjena ovog suda da isto ne utječe na uspjeh tužitelja u ovom sporu.

24. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. stavka 1. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 1.255,11 EUR.

25. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe od 75 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 5. studenog 2024. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje i konačno uredio tužbeni zahtjev) od 75 bodova (Tbr. 8/1), sastava podnesaka od 11. rujna 2024. (kojim po nalogu suda dostavlja dokaz o uplati predujma za financijsko vještačenje) od 18,75 bodova (Tbr. 8/4), pristupa na ročišta održana 9. listopada 2023., 9. rujna 2024. i 2. travnja 2025. 3x75,00 EUR (Tbr. 9/1) što sve uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46), ukupno iznosi 984,38 EUR. Tužitelju je, također, priznat trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, kao potreban, budući da je tuženik osporavao visinu tužbenog zahtjeva. Slijedom navedenog tužitelju je priznat trošak u sveukupnom iznosu od 1.384,38 EUR. Stoga je odlučeno kao u točki IV izreke presude.

26. Tužitelju, na temelju odredbe članka 155. stavka 1. ZPP, nije priznat trošak sastava podneska od 8. studenog 2023. (kojim specificira zadatak vještak) budući da je navedeno mogao specificirati već na ročištu 9. listopada 2023.

Tužitelju, također, nije priznat sastav podneska 12. travnja 2024. (požurnica) jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe za tužbu i prvostupanjsku presudu jer predmetna pristojba za prvostupanjsku presudu nije plaćena niti je tužitelju plaćanje pristojbe naloženo u ovom postupku. Napominje se da je tužitelj, na temelju odredbe članka 11. st. 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" br. 118/18 i 51/23), oslobođen od obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari. Stoga je odlučeno kao u točki V izreke presude.

27. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavkom 2. i 8. ZOO.

28. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku