P-4493/2023

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

STALNA SLUŽBA U STAROM GRADU

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu ovog suda Miljani Srhoj Buratović, kao sucu pojedincu u građansko pravnoj stvari tužitelja ĆM iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mirku Butoroviću, odvjetniku u Hvaru, Vicka Butorovića 39, protiv tuženika, Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koje zastupa Branko Bulat, odvjetnik u odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ilica 1/A, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon javno održane glavne rasprave zaključene dana 01. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, objavljene dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku: Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB:14036333877, tužitelju ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, broj 216-356/2004, od 8. studenog 2004. godine, ništetnim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetnom valutnom klauzulom, za razdoblje otplate kredita nakon 30. studenog 2018. godine, do 30. listopada 2023. godine, isplatiti iznos od 9.453,52 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom:

- na iznos od 3,42 EUR od dana dospijeća 31.12.2018. do isplate

- na iznos od 116,90 EUR od dana dospijeća 07.01.2019. do isplate

- na iznos od 0,48 EUR od dana dospijeća 31.01.2019. do isplate

- na iznos od 114,53 EUR od dana dospijeća 05.02.2019. do isplate

- na iznos od 2,04 EUR od dana dospijeća 28.02.2019. do isplate

- na iznos od 114,41 EUR od dana dospijeća 14.03.2019. do isplate

- na iznos od 123,73 EUR od dana dospijeća 05.04.2019. do isplate

- na iznos od 115,82 EUR od dana dospijeća 13.05.2019. do isplate

- na iznos od 121,04 EUR od dana dospijeća 10.06.2019. do isplate

- na iznos od 125,83 EUR od dana dospijeća 05.07.2019. do isplate

- na iznos od 2,15 EUR od dana dospijeća 31.07.2019. do isplate

- na iznos od 124,97 EUR od dana dospijeća 06.08.2019. do isplate

- na iznos od 2,53 EUR od dana dospijeća 31.08.2019. do isplate

- na iznos od 131,36 EUR od dana dospijeća 03.09.2019. do isplate

- na iznos od 139,37 EUR od dana dospijeća 02.10.2019. do isplate

- na iznos od 1,70 EUR od dana dospijeća 31.10.2019. do isplate

- na iznos od 131,37 EUR od dana dospijeća 05.11.2019. do isplate

- na iznos od 0,46 EUR od dana dospijeća 30.11.2019. do isplate

- na iznos od 133,16 EUR od dana dospijeća 09.12.2019. do isplate

- na iznos od 0,72 EUR od dana dospijeća 31.12.2019. do isplate

- na iznos od 138,72 EUR od dana dospijeća 07.01.2020. do isplate

- na iznos od 1,30 EUR od dana dospijeća 31.01.2020. do isplate

- na iznos od 146,29 EUR od dana dospijeća 03.02.2020. do isplate

- na iznos od 153,06 EUR od dana dospijeća 05.03.2020. do isplate

- na iznos od 0,56 EUR od dana dospijeća 31.03.2020. do isplate

- na iznos od 163,18 EUR od dana dospijeća 06.04.2020. do isplate

- na iznos od 165,94 EUR od dana dospijeća 06.05.2020. do isplate

- na iznos od 0,15 EUR od dana dospijeća 31.05.2020. do isplate

- na iznos od 158,24 EUR od dana dospijeća 04.06.2020. do isplate

- na iznos od 1,18 EUR od dana dospijeća 30.06.2020. do isplate

- na iznos od 157,79 EUR od dana dospijeća 08.07.2020. do isplate

- na iznos od 144,00 EUR od dana dospijeća 31.07.2020. do isplate

- na iznos od 5,87 EUR od dana dospijeća 13.08.2020. do isplate

- na iznos od 151,18 EUR od dana dospijeća 31.08.2020. do isplate

- na iznos od 14,82 EUR od dana dospijeća 30.09.2020. do isplate

- na iznos od 136,44 EUR od dana dospijeća 02.10.2020. do isplate

- na iznos od 20,52 EUR od dana dospijeća 31.10.2020. do isplate

- na iznos od 137,36 EUR od dana dospijeća 05.11.2020. do isplate

- na iznos od 24,27 EUR od dana dospijeća 30.11.2020. do isplate

- na iznos od 126,30 EUR od dana dospijeća 04.12.2020. do isplate

- na iznos od 30,60 EUR od dana dospijeća 31.12.2020. do isplate

- na iznos od 117,20 EUR od dana dospijeća 04.01.2021. do isplate

- na iznos od 4,98 EUR od dana dospijeća 31.01.2021. do isplate

- na iznos od 147,58 EUR od dana dospijeća 01.02.2021. do isplate

- na iznos od 10,85 EUR od dana dospijeća 28.02.2021. do isplate

- na iznos od 134,07 EUR od dana dospijeća 01.03.2021. do isplate

- na iznos od 18,48 EUR od dana dospijeća 31.03.2021. do isplate

- na iznos od 121,36 EUR od dana dospijeća 06.04.2021. do isplate

- na iznos od 1,17 EUR od dana dospijeća 30.04.2021. do isplate

- na iznos od 139,63 EUR od dana dospijeća 04.05.2021. do isplate

- na iznos od 0,17 EUR od dana dospijeća 31.05.2021. do isplate

- na iznos od 140,57 EUR od dana dospijeća 04.06.2021. do isplate

- na iznos od 9,26 EUR od dana dospijeća 30.06.2021. do isplate

- na iznos od 129,95 EUR od dana dospijeća 06.07.2021. do isplate

- na iznos od 2,98 EUR od dana dospijeća 31.07.2021. do isplate

- na iznos od 146,38 EUR od dana dospijeća 06.08.2021. do isplate

- na iznos od 2,57 EUR od dana dospijeća 31.08.2021. do isplate

- na iznos od 144,12 EUR od dana dospijeća 06.09.2021. do isplate

- na iznos od 1,49 EUR od dana dospijeća 30.09.2021. do isplate

- na iznos od 144,02 EUR od dana dospijeća 05.10.2021. do isplate

- na iznos od 1,22 EUR od dana dospijeća 31.10.2021. do isplate

- na iznos od 156,17 EUR od dana dospijeća 04.11.2021. do isplate

- na iznos od 0,57 EUR od dana dospijeća 30.11.2021. do isplate

- na iznos od 166,15 EUR od dana dospijeća 07.12.2021. do isplate

- na iznos od 0,95 EUR od dana dospijeća 31.12.2021. do isplate

- na iznos od 169,73 EUR od dana dospijeća 04.01.2022. do isplate

- na iznos od 2,22 EUR od dana dospijeća 31.01.2022. do isplate

- na iznos od 169,29 EUR od dana dospijeća 02.02.2022. do isplate

- na iznos od 3,34 EUR od dana dospijeća 28.02.2022. do isplate

- na iznos od 170,26 EUR od dana dospijeća 08.03.2022. do isplate

- na iznos od 0,70 EUR od dana dospijeća 31.03.2022. do isplate

- na iznos od 177,55 EUR od dana dospijeća 04.04.2022. do isplate

- na iznos od 3,84 EUR od dana dospijeća 30.04.2022. do isplate

- na iznos od 176,95 EUR od dana dospijeća 03.05.2022. do isplate

- na iznos od 1,90 EUR od dana dospijeća 31.05.2022. do isplate

- na iznos od 175,32 EUR od dana dospijeća 02.06.2022. do isplate

- na iznos od 8,80 EUR od dana dospijeća 30.06.2022. do isplate

- na iznos od 181,68 EUR od dana dospijeća 04.07.2022. do isplate

- na iznos od 207,17 EUR od dana dospijeća 31.07.2022. do isplate

- na iznos od 200,15 EUR od dana dospijeća 31.08.2022. do isplate

- na iznos od 5,78 EUR od dana dospijeća 05.09.2022. do isplate

- na iznos od 221,76 EUR od dana dospijeća 30.09.2022. do isplate

- na iznos od 0,17 EUR od dana dospijeća 06.10.2022. do isplate

- na iznos od 198,01 EUR od dana dospijeća 31.10.2022. do isplate

- na iznos od 202,47 EUR od dana dospijeća 30.11.2022. do isplate

- na iznos od 201,45 EUR od dana dospijeća 31.12.2022. do isplate

- na iznos od 11,72 EUR od dana dospijeća 31.01.2023. do isplate

- na iznos od 178,23 EUR od dana dospijeća 06.02.2023. do isplate

- na iznos od 0,19 EUR od dana dospijeća 28.02.2023. do isplate

- na iznos od 196,43 EUR od dana dospijeća 07.03.2023. do isplate

- na iznos od 3,71 EUR od dana dospijeća 31.03.2023. do isplate

- na iznos od 190,95 EUR od dana dospijeća 04.04.2023. do isplate

- na iznos od 0,25 EUR od dana dospijeća 30.04.2023. do isplate

- na iznos od 197,00 EUR od dana dospijeća 03.05.2023. do isplate

- na iznos od 4,67 EUR od dana dospijeća 04.05.2023. do isplate

- na iznos od 0,22 EUR od dana dospijeća 31.05.2023. do isplate

- na iznos od 210,68 EUR od dana dospijeća 05.06.2023. do isplate

- na iznos od 2,42 EUR od dana dospijeća 30.06.2023. do isplate

- na iznos od 202,84 EUR od dana dospijeća 03.07.2023. do isplate

- na iznos od 7,12 EUR od dana dospijeća 31.07.2023. do isplate

- na iznos od 212,23 EUR od dana dospijeća 02.08.2023. do isplate

- na iznos od 6,44 EUR od dana dospijeća 31.08.2023. do isplate

- na iznos od 212,03 EUR od dana dospijeća 01.09.2023. do isplate

- na iznos od 5,96 EUR od dana dospijeća 30.09.2023. do isplate

- na iznos od 206,24 EUR od dana dospijeća 02.10.2023. do isplate

- za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine , po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje nakon 1. siječnja 2023. godine do naplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak, sa zakonskom zateznom kamatom u iznosu od 1.900,00 EUR tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je pred ovim sudom ustao tužbom protiv tuženika u kojoj navodi da bi dana 08.11.2004. kao korisnik kredita sa Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, br. 216-356/2004, solemniziran kod javnog bilježnika Zoje Puljiz iz Splita, pod br. OU-722/04. Tuženik da bi bio pravni slijednik kreditora. Odredbom čl. 2 predmetnog ugovora o kreditu kreditor da je korisniku kredita odobrio isplatu iznosa od 92.000,00 CHF, s rokom otplate kredita do dana 30.11.2024. Otplata kredita da je ugovorena u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize kreditora važeće na dan korištenja kredita, dakle sa valutnom klauzulom. Nadalje odredbom čl. 3 st. 1 ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je tada iznosila 5,25%, dok je odredbom čl. 6 određeno da će se ista u narednim anuitetima utvrđivati jednostranim aktom kreditora. Na dan isplate kredita 29.11.2004. da je vrijedio srednji tečaj kreditora za 1 CHF = 5,011064 kn.

2. U tužbi se nadalje navodi da je dana 14. lipnja 2018. donesena presuda VTS RH broj Pž-6632/2017, odnosno Odluka u kolektivnom sporu u kojoj je kao 5. tuženik naveden ovdje tuženik, radi se o pravomoćnoj odluci u tzv. "Slučaj Franak" kojom je točkom I. izreke utvrđeno da su tamo tuženi "u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore i kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak……." .

Temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača, predmetna odluka se obvezujućom s nakon primjenjuje na ostale sudove u postupku koje potrošač osobno pokrene. Dakle, tuženik je u razdoblju od 10 03 2005 do dana 10 01 2013 temeljem ništetne ugovorne odredbe tužitelju obračunavao mjesečne anuitete temeljem kunske protuvrijednosti CHF valute čime je potvrdio odredbu čl. 3. Zakona i obveznim odnosima te bez osnove stekao iznos koji se potražuje ovim postupkom u skladu s odredbom čl. 1111. istog Zakona.

3. Odlukom VSRH br Revt-249/14 od 09.04.2015. potvrđena je preuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 04.07.2013. te drugostupanjska presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda RH br Pž-7129/2013 od 13.06.2014. u dijelu odluke o ništetnosti odredbe o ugovornoj kamati s promjenjivom kamatnom stopom kod kredita ugovorenog u švicarskim francima a što je ovdje slučaj. Naime, predmetnom odlukom revizijskog suda koja se izravno odnosi ovdje na tuženika kao tamo 5. tuženika, prihvaćena su utvrđenja nižih sudova te su zauzeti stavovi da je ugovorena redovna kamatna stopa tijekom trajanja ugovornih obveza mijenjanja jednostranim odlukama tuženika, temeljem odredbi koje se imaju smatrati nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se pojedinačno nije pregovaralo, odnosno ništetnim odredbama; predmetne ugovorne odredbe bile su nerazumljive i neodređene; potrošači (korisnici kredita) nisu raspolagali osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju; predmetne ugovorne odredbe uzrokovale su znatno neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu dužnosti i suradnje i načela zlouporabe prava.

4. Dodaje kako je dana 16.05.2019. tužitelj pred ovim sudom ishodio presudu br P-461/17 pravomoćnu dana 07.12.2021. kojom je utvrđena ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržana u odredbi čl. 6 predmetnog ugovora o kreditu te je tuženiku naloženo isplatiti dio preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi za razdoblje od 02.10.2007. do 23.01.2014.

5. Dodaje kako je dana 14.04.2022. tužitelj pred ovim sudom ishodio presudu br P-6150/2018. potvrđenu i djelomično preinačenu odlukom ŽS u Osijeku br. Gž- 944/2023 od 21.09.2023. kojom je utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli sadržana u odredbi čl. 3 predmetnog ugovora o kreditu te je tuženiku naloženo isplatiti daljnji dio preplaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe o ugovornoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli za razdoblje od 30.09.2007. do 30.11.2018. Unatoč navedenom, tuženik je u razdoblju nakon 30.11.2018. nastavio postupati prema tužitelju jednako nepošteno, nesavjesno, nezakonito, bezobzirno nastavljajući s primjenom ništetnih ugovornih odredbi unatoč postojanju pravomoćnih odluka u kolektivnom i individualnom postupku.

6. Nakon izvođenja dokaza financijskim vještačenjem tužitelj je podneskom od 13.09.2024. precizirao tužbeni zahtjev kao u izreci.

7.U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, prvenstveno ističući prigovor zastare utuženog iznosa jer da tužitelj potražuje povrat dijela mjesečnih anuiteta, te da se stoga u konkretnom slučaju primjenjuje zastarni rok sukladno čl. 226. ZOO, temeljem kojeg da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Tužitelj da nije ovlašten tražiti povrat dijela mjesečnih anuiteta budući da je u trenutku podnošenja tužbe nastupila zastara sukladno navedenom trogodišnjem zastarnom roku. Nadalje, tužitelj da je podnio tužbu dana 30.11.2023. te tuženik drži da je nastupila zastara potraživanja za iznos koji se odnosi na isplatu s osnove navodno ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope čak u slučaju da sud prihvati stajalište da je zastara bila prekinuta podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač". Budući da je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu "Potrošač" P- 1401/2012 u dijelu koji se odnosi na utvrđenje ništenosti odredbi ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi postala pravomoćna danom donošenja drugostupanjske presude VTSRH, Pž-7129/13 dana 13.06.2014., proizlazi da je dana 13.06.2019. protekao petogodišnji zastarni rok za podnošenje ove tužbe u dijelu u kojem tužitelj traži povrat navodno preplaćenih kamata.

8. Tuženik nadalje ističe da se tužitelj u ovoj parnici ne može pozivati na presude iz parnice "Potrošač" niti zbog razloga propisanog čl. 502 c ZPP-a, čl. 138 a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07) i čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14), budući odredbe navedenih članaka izričito propisuju da se pojedinačne parnice na kojem mogu djelovati utvrđenja iz presuda iz kolektivnih sporova odnose samo na naknadu štete dočim u ovoj parnici tužitelj traži isplatu radi stečenog bez osnove dočim nije dokazao postojanje pretpostavki tuženikove odgovornosti za štetu.

9. Tuženik ističe kako materijalni propis koji određuje koje su odredbe u potrošačkim ugovorima ništetne je Zakon o zaštiti potrošača osobito čl. 96, 99 i 102. Nadalje, ističe kako je odredba ugovora o kreditu koja uređuje valutnu klauzulu lako uočljiva jer je ispisana velikim slovima u ugovoru o kreditu te u navedenoj odredbi na jasan i lako razumljiv način ugovoreno da tuženik odobrava tužitelju kredit u CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita. Slijedom navedenog da nije dopušteno ocjenjivati poštenost spornih odredbi sukladno odredbi čl. 99 ZZP.

10. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja kako istome od strane tuženika nisu pružene informacije i obavijesti o rizicima vezanim uz zaključenje Ugovora o kreditu sa valutnom klauzulom u CHF. Naime, tuženik je prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu poduzeo sve mjere kako bi informirao potrošače pa tako i tužitelja o rizicima sklapanja ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli švicarski franak, tuženik je educirao svoje zaposlenike o načinu ugovaranja kredita u valuti švicarski franak, a zaposlenik tuženika koji je sudjelovao na obradi kredita je tužitelju prilikom sklapanja ugovora priopćio moguće rizike ugovaranja kredita s valutnom klauzulom švicarski franak. Također i guverneri HNB da su u više navrata u javnim nastupima upozoravali javnost o rizicima vezanim za ugovaranje kredita s valutnom klauzulom u švicarskom franku i to zbog činjenice što HNB ne može utjecati na kretanje strane valute n svjetskim burzama. Stoga tužitelj je u trenutku sklapanja ugovora o kreditu slobodnom voljom pristao da mu se glavnica veže za valutu švicarski franak. Dakle, proizlazi kako tuženik nije postupao nepošteno prilikom sklapanja ugovora o kreditu. Zaključno ističe kako je nakon sklapanja ugora o kreditu zbog neočekivanog rasta tečaja švicarskog franka poduzeo niz mjera kako bi pomogao potrošačima da što lakše otplate kredit što samo potvrđuj činjenicu da tuženik u svom poslovanju djeluje savjesno, u skladu s dobrim trgovačkim običajima, pravilima morala i poštenom poslovnom praksom.

11.U odnosu na navode tužitelja da bi promjenjiva kamatna stopa bila nepoštena ugovorna odredba tuženik ističe kako odredba ugovora o kreditu o promjenjivosti kamatne stope nije ništetna budući da bi ta odredba bila ništetna potrebno je da su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je ista nejasna, teško razumljiva ili teško uočljiva te da suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravim i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U konkretnom slučaju tuženik smatra da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao o odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi budući je bio upoznat s načinom određivanja kamatne stope te je donio odluku da je ista kao takva za njega prihvatljiva. nadalje, naveden odredba je jasna jer je naveden način promjene kamatne stope, ona je uočljiva jer je sastavni dio ugovora i u njemu izričito navedena te je razumljiva budući je tužitelj poslovno sposobna osoba koja razumije sadržaj dokumenta kojim svojom slobodnom voljom preuzima platnu obvezu. Nadalje, navedena odredba nije suprotna načelu savjesnosti i poštenja buduće je ovakvo ugovaranje uobičajeno u bankarskom poslovanju. Tuženik je tijekom ugovornog odnosa s tužiteljem mijenjao kamatnu stopu sukladno ugovora o kreditu, a da nije sporno da je volja ugovornih strana bila da kamatna stopa bude promjenjiva.

12. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbe ZOO-a koje uređuju institut stjecanja bez osnove tuženik drži da takav postavljeni tužbeni zahtjev pretpostavlja da bi tuženik bio nepošteni stjecatelj u smislu čl. 1115 ZOO-a što da nije točno. Naime, čl. 1115 ZOO-a glasi: "kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja,a inače od dan podnošenja zahtjeva." Tuženik ističe da nije nepošten, a tužitelj da je takav zahtjev postavio tek podnošenjem tužbe.

13. Tijekom postupka u podnesku od 05.11.2024. a u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja nakon provedenog financijskog vještačenja, tuženik se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka na način da istome prigovara i to metodi kojom je izvršen izračun razlike kao i samom provedenom izračunu, pogrešno je primijenjena kamatna stopa te je pogrešno primijenjen tečaj važeći na dan isplate kredita. Očitujući se na prigovore tuženika vještak je u svom očitovanju naveo da je vještačenje provedeno temeljem pravila struke i po nalogu iz rješenja suda, vještačenje da je izvršeno za razdoblje od prosinca 2018. do rujna 2023. a ne za razdoblje za koje navodi tuženik, dočim iz tablica jasno proizlazi da nisu postojala razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog niti razdoblja kada je kamatna stopa bila niže o početne ili zakonske kamatne stope. Svi ostali navodi tuženika da predstavljaju pravna pitanja kojima tuženik opravdava svoja pravna stajališta a na koja vještak nije ovlašten odgovarati. Stoga da u cijelosti ostaje kod iznijetog nalaza i mišljenja.

14. Tijekom postupka u dokazne svrhe sud je pregledao ugovor o kreditu br. 216-356/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 08.11.2004. sa svim prilozima, pregledan je povijesni izvadak iz sudskog registra za tuženika, otplatni plan, pregled prometa od 07.12.2018. do 31.12.2022., izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Beus Ante iz Splita, te su pregledane sve sudske odluke koje su stranke prilagale ovom spisu tijekom postupka.

15. Tužbeni zahtjev tužitelja pravno je osnovan.

16. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je utvrđenje novčane tražbine na ime povrata ništetno naplaćenih iznosa temeljem Ugovora o kreditu, ništetnim mijenjanjem ugovorne kamatne stope i ništetno ugovorenom valutnom klauzulom.

17. U smislu čl. 1065 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/911, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 81/96, 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu ZOO), koji se primjenjuje u ovom postupku temeljem odredaba čl. 1163. st. 1 ZOO/05, ugovorom o kreditu banka se obvezuje da korisniku kredita stavi na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, a korisnik se obvezuje da banci plaća ugovorenu naknadu i dobiveni iznos novca vrati u vrijeme i na način kako je utvrđeno ugovorom. Također, čl. 12 ZOO propisano je da su se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.

18. Temeljem činjenica koje su među strankama nesporne, a s obzirom na navode iz tužbe i odgovora na tužbu, te temeljem izvedenih dokaza, a koji su prethodno navedeni sud je utvrdio sljedeće činjenice:

- da su stranke dana 08.11.2004. zaključile ugovor o kreditu na iznos od 92.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti i to tužitelj kao korisnik kredita te Hypo Alpe-Adria-bank d.d. Zagreb, kao davatelj kredita tj. kreditor,

- da iz priloženog povijesnog izvatka iz sudskog registra proizlazi da je kreditor od izdavanja kredita do danas promijenio naziv u Addiko Bank d.d., što je nesporno među strankama,

- da je odredbom čl. 2 predmetnog ugovora kreditor korisniku odobrio isplatu iznosa od 92.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju za devize kreditora važećim na dan korištenja kredita,

- da je u čl.3. st. 1. ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tada iznosila 5,25%, nadalje ugovoren je rok otplate kredita do 30.11.2024.

- da je čl. 6. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjivost stope ugovorene kamate, sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora, dočim korisnik kredita svojim potpisom na ugovoru izjavljuje da je suglasan i prihvaća primjenu odluke o kamatnim stopama kao i sve njene kasnije izmjene i dopune

- da je stalni sudski vještak za računovodstvo i financije Ante Beus u svom vještvu od 07.09.2024. utvrdio da je zbog promjene tečaja tj. utjecaja valutne klauzule, tužitelj kao korisnik kredita (iskazano u EUR) platio tuženiku s osnove predmetnog ugovora o kreditu više kredita u EURO u iznosu od 9.453,52 EUR (ukupan zbroj stupca 9 tablice 3), bez utjecaja promjene kamatnih stopa.

19. Nakon što je tuženik predložio pozvati vještaka na očitovanje u svezi iznesenih prigovara tuženika, vještak se u svom dopunskom nalazu očitovao na način da je vještačenje izvršeno za razdoblje od prosinca 2018. do rujna 2023. a ne za razdoblje koje navodi tuženik, a iz tablica jasno proizlazi da nisu postojala razdoblja kada je tečaj bio niži od početnog, niti razdoblja kada je kamatna stopa bila niže od početne ili zakonske kamatne stope. Stoga da u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja.

20. Sud je vještaku poklonio punu vjeru držeći da je vještak izradio predmetni nalaz i mišljenje kako u skladu s nalogu suda tako i u skladu s pravilima financijsko računovodstvene struke.

21. Cijeneće izvedene dokaze sukladno odredbama čl. 7. i 8. ZPP-a ovaj sud drži da je tužbeno traženje tužitelja pravno osnovano.

22. Iz presude Visokog trgovačkog suda RH br. Pž-6632/2017 (tzv. "Slučaj Franak") u toč. 1. izreke utvrđeno je da su tamo tuženi (kao 5. tuženik navedeni ovdje tuženik) u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedili kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključuju i ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja prethodnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača.

23. Iz navedenog proizlazi nesporna osnovanost tužbenog zahtjeva u skladu s odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača i odredbi čl. 502. c. Zakona o parničnom postupku.

24. Odredbama novog ZZP-a i to baš odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP-a propisano je da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo se smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača , time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

25. Dana 19. ožujka 2019. donesena je odluka Vrhovnog suda RH br. Rev- 3142/2018 kojom je zauzet stav o vezanosti sudova u pojedinim restitucijskim postupcima koji su pokrenuti temeljem odluka u kolektivnoj parnici.

26. Sud također drži da bi osporavane odredbe ugovora i to odredbe čl. 3. toč. 1. i čl. 3. toč.2 kojim je ugovorena valutna klauzula bila ništetna budući dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama stranaka u ugovornom odnosu, što je ujedno protivno i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 12. ZOO-a , te da bi navedene odredbe bile ništetne i u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03, ) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora ovo stoga jer se radi o nepoštenoj odredbi unaprijed sačinjenog ugovora od strane jedne ugovorene strana i to tuženika kao kreditora, o kojoj odredbi ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale niti je tužitelj kao korisnik kredita imao utjecaja na tu odredbu, što neprijeporno u ugovornom odnosu stranaka stvara neravnotežu na štetu korisnika kredita.

27. Valja također navesti da tuženik kao kreditor nije prije sklapanja ugovora pregovarao s tužiteljem kao korisnikom kredita, te stoga tužitelj neprijeporno nije imao nikakvog utjecaja na sadržaj osporavane odredbe ugovora iz čl. 6. Naime, tuženik nije tijekom postupka isticao da bi o kamatnoj stopi na bilo koji način pregovarao s tužiteljem prije sklapanja ugovora o kreditu.

28. Polazeći od prethodno navedenih činjeničnih utvrđenja ovaj sud drži da ugovorna odredba čl. 6. ugovora o kreditu i to baš u onom dijelu u kojem je ugovorena promjena kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora tj. jednostranom odlukom tuženika, ništetna i to u smislu čl.47 i 50 ZOO, budući čl. 47 ZOO propisuje da je ugovor ništetan kada je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv, a čl. 50. propisuje da je predmet obveze odrediv ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ih odredi a u suprotnom ugovor je ništav, a što je već utvrđeno pravomoćnom Presudom ovog suda, broj P-461/2017.

29. Dakle, u ovom postupku zbog nepoštene odredbe Ugovora kojom je glavnica vezana za švicarski franak (CHF), odnosno za ništetnu valutnu klauzulu (podredno, radi deklaratorne odluke o ništetnoj odredbi o ugovorenoj kamati s promjenljivom kamatnom stopom) tužitelj se pozvao na:

- presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04.07.2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/2013. od 13.06. 2014., a koja je potvrđena odlukom Vrhovnog suda RH broj Revt-249/2014 od 09.04.2015., te na

- presudu Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/2017 od 14.06.2018, koja je potvrđena presudom Vrhovnog suda RH broj Revt-2221/2018 od 03.09.2019. Tim presudama je utvrđeno da su banke u određeno navedenim razdobljima (koja obuhvaćaju i vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora) povrijedile kolektivne interese i prava potrošača (korisnika kredita) sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe vezano uz promjenjivu kamatnu stopu i ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke, utemeljene na potpunoj obavijesti, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećih ZZP/03 i ZZP/07, a i suprotno odredbama ZOO. Za navesti je da je u predmetu ovog suda posl. br. P- 6150/2018 već utvrđena ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli a što predstavlja riješeno prethodno pitanje u ovom predmetu.

30. Ništetnost promjenjive kamatne stope i valutne klauzule je već utvrđena u predmetima pod posl. br. P-461/2017 i P-6150/2018, dok tužitelj u ovom postupku ne traži ponovno utvrđenje ništetnosti tih odredbi, već daljnju isplatu za razdoblje koje nije bilo obuhvaćeno tim postupcima, odnosno nema zahtjeva na utvrđenje. Dakle, na temelju rezultata provedenog postupka sud je nedvojbeno utvrdio da je tuženik, osim što je tijekom ugovorenog razdoblja obračunavao i naplaćivao tužitelju ugovorenu kamatu temeljem ništetne ugovorne odredbe tj. prema stopi povećanoj njegovom jednostranom odlukom, ugovorio i primjenu ništetne valutne klauzule pa stoga neprijeporno tužitelju pripada pravo od tuženika tražiti povrat preplaćenih kamata i razlike po valuti, odnosno povrat onog što je više dano u izvršenju ugovora a sve kako je to propisano odredbama čl. 113. ZOO koji regulira posljedice ništetnosti odnosno čl. 210. ZOO koja odredba određuje povrat neosnovano stečenog na temelju stjecanja bez osnove, pri čemu je samo za napomenuti da na identičan način tu materiju reguliraju odredbe čl. 323. i čl. 1111. ZOO/05. Financijskim vještačenjem utvrđena je preplata zbog ništetnoj odredbe o valutnoj klauzuli za razdoblje od 31.12.2018. -02.10.2023. u ukupnom iznosu od 9,453,52 EUR. U smislu čl. 1115 ZOO/05 kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako se u konkretnom slučaju tuženik ima smatrati nepoštenim, nesavjesnim stjecateljem jer se u konkretnom slučaju radi o ništetnoj ugovornoj odredbi koju je u ugovor unio sam tuženik i na temelju takve odredbe od tužitelja naplaćivao kamatu i valutu u iznosima koji mu nisu pripadali, to je sud odredio obvezu vraćanja onog što je dano sa zateznom kamatom od dana stjecanja, odnosno uplate svakog pojedinog anuiteta od strane tužitelja, a koja kamatna stopa je određena u skladu s odredbom čl. 29. ZOO.

31. U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja sud drži da bi taj prigovor bio neosnovan. Ovo stoga što odredba čl. 214 st. 1 i 2 ZOO/05 propisuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze te da zastara nastupa kada protekne zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze. Odredba čl. 215 st. 1 ZOO/05 propisuje da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano, dočim čl. 241, ZOO/05 propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Nadalje, čl. 245 st. 1 ZOO/05 propisuje da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru, a st.3 istog članka propisuje da kada je prekid zastare nastao podnošenjem tužbe ili pozivanjem u zaštitu ili isticanjem prijeboja tražbine u sporu, odnosno prijavljivanjem tražbine u nekom drugom postupku, da zastara počinje teći iznova od dana kada je spor okončan ili završen na neki drugi način. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 30.10.2023., uslijed čega se ima primijeniti čl. 225 ZOO/05, koji određuje opći zastarni rok od 5 godina, to je razvidno da je predmetna tužba podnesena unutar zastarnog roka, zbog čega se istaknuti prigovor zastare smatra neosnovanim.

32. Presuđeno je stoga kao u izreci.

33. Odluka o parničnom trošku donesena je primjenom čl. 154 st. 1 ZPP-a, time da je sud na ime sastava tužbe tužitelju usvojio 100 bodova primjenom Tbr. 7. t. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje OT).Na ime sastava obrazloženih podnesaka od 14.03.2024., 13.09.2024. tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr. 8.t. 1 u svezi s Tbr. 7. t.1 OT-a. Na ime zastupanja na ročištima dana 10.04.2024., 12.11.2024. i 01.04.2025. tužitelju je usvojeno po 100 bodova primjenom Tbr. 9.t. 1. OT-a. Tužitelju je dakle ukupno usvojeno 600 bodova što u smislu Tbr. 54 OT iznosi 1.200,00 EUR uvećano za iznos PDV-a ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Kad se tom iznosu pridoda iznos od 400,00 EUR na ime predujma za troškove vještačenja to ukupan trošak tužitelja iznosi 1.900,00 EUR.

U Starom Gradu, 19. svibnja 2025.

SUDAC

Miljana Srhoj Buratović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana i to stranke koje su uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana objave odluke, a stranke koje nisu uredno obaviještene o ročištu za objavu odluke od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se izjavljuje pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- punom. tužitelja

- punom. tuženika