REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
S P L I T
Poslovni broj: K-223/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu Jasenki Pavlović, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Antonije Markušić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika OŠ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje – djelo opisano po čl. 181. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 101/17 dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 181. st. 3. KZ/11 u nazočnosti savjetnika ODO-a u Splitu, UŠ, zamjenika punomoćnice oštećenika Leona Balića, odvjetnika u Splitu, okrivljenika OŠ i branitelja okrivljenika Borisa Ivančića, odvjetnika u [adresa], **.**.2025.,
p r e s u d i o j e
I. Na temelju čl. 453. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11 –pročišćeni tekst, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH br. U-I- 448/20 od 19. srpnja 2012., 143/12, 56/13, 145/13, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08),
OKRIVLJENIK: OŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin pok. OŠ i pok. RŠ, rođene O, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik s produljenim pravom rada, zaposlen u Kliničkoj bolnici u Kninu, liječnik, sa završenim medicinskim fakultetom, te postdiplomskim studijom i titulom doktora znanosti, oženjen, otac troje djece, srednjeg imovnog stanja, bez čina i odlikovanja, neosuđivan,
OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE
da bi dana 28. siječnja 2009. od oko 19,00 sati pa do 29. siječnja 2009. do oko 05,30 sati u Splitu KBC Split – Križine, kao dežurni liječnik Interne klinike u sklopu koje se nalazi odjel za hematologiju, pa ujedno kao takav liječnik zadužen za pacijenta tog odjela ŠŠ, koji se na tom odjelu nalazio zbog trombotične trombocitopenične purpure radi čega je liječen steroidom i plazmaferezom, unatoč tome što je znao da je takva terapija steroidom i plazmaferezom, kod ŠŠ dovela uz stalno pogoršanje do evidentnog poremećaja svijesti ŠŠ u vidu uznemirenosti, agitiranosti, dezorijentiranosti, čak i uz nemogućnost kontrole ŠŠ, neovisno što je ĆŠ zbog takvog njegovog poremećaja svijesti u svrhu smirenja dao normabel od 5 miligrama, pristajući da zbog takvog poremećaja svijesti ŠŠ istome bude doveden u opasnost njegov život, nije pacijenta ŠŠ stavio pod trajni nadzor ili fiksirao za krevet, pa je ŠŠ zbog takvog poremećaja svijesti 29. siječnja 2009. oko 05,00 sati uz samovoljno napuštanje bolesničkog kreveta i izlazak iz svoje bolesničke sobe se ne kontrolirano kretao po bolnici, da bi se potom bacio sa drugog kata iste bolnice na betonsko tlo, kojom prilikom je uslijed pada zadobio teške i po život opasne ozljede u vidu prijeloma lubanje uz nagnječenje mozga s edemom, prijelome kostiju lica uz razderotine lica, zgnječenje i djelomično otkinuće lijevog gležnja i stopala, radi čega je potkoljenica morala biti amputirana zatim prijelom desne petne kosti, prijelom glavice desne palčane kosti i napuknuće drugog križnog kralješka,
dakle, kao doktor medicine očito nesavjesno postupao pa je time prouzročio osobito teške tjelesne ozljede drugoj osobi,
čime da bi počinio kazneno djelo protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje – djelo opisano po čl. 181. st. 1. i 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15 i 101/17 dalje: KZ/11), a kažnjivo po čl. 181. st. 3. KZ/11.
II. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-551/2018 od 4. lipnja 2018.
III. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni, žrtva ŠŠ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 99.542,11 (devedestdevettisućapetsto četrdesetdvaeuraijedanaestcenti) EUR-a, upućuje se u parnicu.
IV. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nagrada branitelja okrivljenika, padaju na teret proračunskih sredstva.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, podnijelo je ovom sudu optužnicu 28. svibnja 2018. pod poslovnim brojem K-DO-726/18 od 25. svibnja 2018. protiv optuženika OŠ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje – djelo opisano po čl. 181. st. 1. i 3. KZ/11 koje djelo da bi okrivljenik počinio na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci navedene optužnice.
2. Citiranom optužnicom, na temelju čl. 540. st. 1. ZKP/08 državni odvjetnik je zatražio izdavanje kaznenog naloga.
2.1. Presudom ovog suda poslovni broj K-551/2018 od 4. lipnja 2018. izdan je kazneni nalog kojim je okrivljenik OŠ proglašen krivim za utuženo kazneno djelo, te je osuđen na kaznu zatvora od osam mjeseci, a na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena mu je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od tri godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
2.2. Protiv citiranog kaznenog naloga okrivljenik je u zakonskom roku podno prigovor protiv izdanog kaznenog naloga, pa je optužno vijeće Općinskog suda u Splitu odlučujući o osnovanosti optužnice rješenjem pod poslovnim brojem Kov-410/18 od 4. siječnja 2019. na temelju čl. 354. st. 1. ZKP/08 potvrdilo optužnicu ODO-a u Splitu broj K-DO-726/18 od 25. svibnja 2018. podignutu protiv okrivljenika OŠ zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – nesavjesno liječenje – djelo opisano po čl. 181. st. 1. i 3. KZ/11.
3. Presudom ovog suda pod poslovnim brojem K-551/2018 od 17. svibnja 2023. okrivljenik OŠ proglašen je krivim za kazneno djelo nesavjesnog liječenja iz članka 181. stavka 1. i 3. KZ/11 te je na temelju članka 181. stavka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a nakon čega mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 10 mjeseci na koju je okrivljenik osuđen neće izvršiti ako u roku od 3 godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.
3.1. Protiv te presude žalbu je podnio okrivljenik OŠ putem svog branitelja odvjetnika Borisa Ivančića iz Splita.
3.2. Županijski sud u Rijeci, rješavajući žalbu okrivljenika OŠ izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj K-551/2018 od 17. svibnja 2023., u sjednici održanoj 17. srpnja 2024. prihvatio je žalbu okrivljenika OŠ, ukinuo prvostupanjsku presudu i vratio ovom sudu na ponovno suđenje i odluku.
4. U ponovljenom postupku pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe okrivljenik OŠ je naveo kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.
5. U svom iskazu okrivljenik OŠ je naveo kako je bolest TTP – trombotička trombocitopenička purpura u čijem nastanku sudjeluje više faktora. Jedno je nasljedna sklonost i autoimuno reagiranje, pomanjkanje faktora adams ili protutijela na taj faktor, a isto tako vanjski faktori, recimo infekcije. Može biti akutno stanje, a i kronično. Za dijagnozu klasično je bitno broj trombocita, visok LDH, bilirubin, transaminaze te prisutnost shizocita tj. promijenjenih eritrocita u krvi, koji nastaju kao posljedica mikrovaskularne lezije. Liječenje je plazmafereza (postupak izmjene krvne plazme), davanje kortikosteroida, a zadnjih godina i antitijela ritoximab kod onih slučajeva koji su autoimunog porijekla. On da je docent na Medicinskom fakultetu, gdje posljednjih petnaest godina predaje studentima materiju koja se odnosi na anemije i trombocitopenije, te kako je subspecijalist imunologije, te jedan od najkvalificiranijih liječnika u ovom dijelu zemlje za tu materiju i kako mu je prof. U bio jedan od mentora. Navedene prigode da nije liječio pacijenta TŠ, već je bio dežurni bolnički liječnik i to kao jedini liječnik na cijeloj Klinici za unutarnje bolesti u bolnici Križine, koja Klinika je, u to vrijeme, imala preko 150 kreveta. Dužnosti liječnika u dežurstvu da podrazumijeva hitne intervencije glede postojećih pacijenata, sudjelovanje u konzilijarnim pregledima za potrebe cijele bolnice te primanje novih pacijenata koji su zaprimljeni na bolničkom prijemu tijekom dežurstva. Stoga, kao dežurni liječnik, glede postojećih bolničkih pacijenata da ovisi o uputama i opaskama kolega koji te pacijente liječe na odjelima, u redovitom vremenu, budući da prema postojećim pacijentima dežurni liječnik ordinira isključivo u hitnim situacijama, po pozivu medicinskih sestara. Takve posebne opaske da liječnici navedu u medicinskom kartonu ili da kolege koji ulaze u dežurstvo usmen upoznaju s određenim specifičnostima prilikom popodnevnog sastanka, kada dežurni liječnik preuzima smjenu od odjelnih (ordinirajućih) liječnika. Običaj je da se i medicinske sestre upoznaju s potrebom posebne pažnje prema takvim pacijentima, budući da se liječnici uvelike oslanjaju na njihov rad i opažanja, pogotovo tijekom dežurstva, kada su medicinske sestre jedine fizički prisutne na odjelu. Nažalost, prilikom preuzimanja dežurstva, da nije bio obavješten da imaju pacijenta kojem je potrebna posebna pažnja na Odjelu hematologije. Ordinirajući liječnici da nisu ni medicinskim sestrama skrenuli pozornost na potrebu opreznog postupanja, a takva opaska nije bila niti evidentirana u medicinskom kartonu pacijenta, iako je njegovo ponašanje, u periodu od zaprimanja na Odjel pa do nesretnog događaja, možebitno ukazivalo na mogućnost pojave mikrotromboza, a posljedice kojih mogu uključivati zatajenje bubrega (tzv. HUS), poremećaj svijesti (npr. koma) te poremećaj ponašanja, a što se, nažalost, dogodilo u ovom slučaju. Naime, radi se, generalno, o izrazito teškom stanju koje može imati jako teške posljedice. U svom iskazu okrivljenik se osvrnuo na nalaz i mišljenje vještaka te naveo kako je nedvojbeno siguran da su se njihove opservacije odnosile na podcijenjenost općeg stanja pacijenta još prilikom zaprimanja u bolnicu i osobito tijekom boravka na Odjelu, budući da mu je medicinska dokumentacija predočena neposredno na ročištu, pa da je iz nje utvrdio da je pacijent, primjerice, vadio kateter i sl., a što je odjelnim (ordinirajućim) liječnicima možda moglo ukazati na potrebu osiguravanja drugačijeg nadzora, tim prije što se opće pogoršanje stanja pacijenta koji boluje od TTP-a manifestira kroz relativno dulji vremenski period (najčešće nekoliko dana), dakle, njegovo ukupno ponašanje moglo im je, možda, ukazati na promjene u ponašanju, a koje mogu ukazivati na pojavu mikrotromboza. Naveo je kako je teško, s današnjom distancom, suditi o bolesti koja je iznimno rijetka, a pogotovo tada, jer je, do prije petnaest godina, bilo „normalno“ takvim pacijentima davati trombocite, a što je apsolutno kontraindicirano, te kako su kolega R i on uspostavili moderne procedure liječenja TTP-a u KBC Split. On kao dežurni liječnik, koji inače ne radi na Odjelu za hematologiju (pa tako ni nema pristup pacijentu izvan dežurstva), ni na koji način da nije mogao utvrditi da bi pacijent prolazio kroz transformaciju svijesti (kao posljedicu bolesti), bez da mu je ukazano na te opisane okolnosti. On da je pacijentu pristupio na poziv medicinskih sestara, koje su mu kazale da je pacijent bio nemiran, da je ometao druge pacijente u spavanju, te da je prvi put shvatio o kakvom se pacijentu radi i da je pogledao u njegovu dokumentaciju, a da je pacijent bio kontaktibilan, pokretan i vidno uznemiren. Tom prilikom da je s njim i porazgovarao, te da mu je dao Normabel od 5 mg kao prvu liniju i da se on smirio na par sati. Praksa davanja Normabela ili drugih tableta za smirenje ili spavanje, da je standardna praksa i sestre je traže za makar jednog pacijenta prilikom svakog dežurstva (podsjetio je da se radi ne o jednom bolničkom odjelu, nego o cijeloj Klinici, s više stotina pacijenata). Pacijent da je prilikom njihovog razgovora, bio potpuno svjestan i pribran, te kako mu ništa nije ukazivalo na izvanredno stanje, budući da se radilo o nemiru, koji nije neuobičajen kada mladi ljudi borave u bolnici. Međutim, kako nije bio u mogućnosti procijeniti njegovo stanje u kontekstu općeg stanja koje ordinirajući liječnici prate tijekom redovitog ciklusa bolničkog liječenja. Tada da je sestrama napomenuo da ga prate i da mu javljaju eventualne promjene, obzirom da je soba u kojoj je ležao bila preko puta sestrinskog pulta (par metara udaljenosti), a kako nema nikakve dvojbe da su one pratile njegovo stanje i neovisno o njegovoj opasci. Tada da nisu imali jedinicu intenzivne njege (osim gastro intenzivne, gdje je upitno bi li mu mogla biti pružena adekvatna skrb kao na odjelu gdje se liječio), međutim, ni tu ne bi bio bolje zbrinut, budući da ni tamo pacijenti nisu vezani, niti postoje rešetke na prozorima, a ovakvih nesreća da je bilo i u intenzivnoj. Još je naveo kako se mjere prisile primjenjuju samo prema pacijentima sa osobito teškim duševnim smetnjama u osobito hitnim situacijama ozbiljnog i izravnog ugrožavanja vlastitog i tuđeg života, zdravlja i sigurnosti, kada je to jedini način sprečavanja pacijenta da svojim postupcima ugrozi svoj ili tuđi život, zdravlje i sigurnost. Kako pacijent nije ni približno spadao po njegovoj procjeni i po procjeni liječnika koji su bili zaduženi za njegovo liječenje u takvo stanje da nije bilo potrebe za prisilom. Nije spavao, nego je smetao drugim pacijentima, ali ništa više od toga. Nigdje iz pisane dokumentacije i to statusa pacijenta i anamneze bolesti da nije vidio da je pacijent iščupao centralni kateter, a da je to znao možda da bi bio oprezniji, ali takve informacije da tada nije imao. Da je i trebala fiksacija da bi je teško mogao napraviti jer da je pacijent takve konstitucije da bi to bilo neizvedivo pa da je davanje lijekova za smirenje bila jedina realna opcija. Još je naveo kako su nerazjašnjene okolnosti eventualne reakcije na transfuziju krvi, kao i opće psihičko stanje pacijenta koji je od ranije bolovao od epilepsije i imao psihičkih kriza te da je i prije pokazivao agresivno ponašanje, a što da on nije mogao znati u dežurstvu. Dalje je naveo kako mu je iskreno žao gospodina TŠ, ali ni na koji način da se ne osjeća krivim za propust u njegovom liječenju, štoviše kako smatra da mu je brzom reakcijom nakon nesreće spasio život, te kako je teško prihvatiti da medicina ima svoje granice i da na brojna stanja još uvijek nemaju pravovremene ni kvalitetne odgovore, a da su dežurni liječnici po svojoj namjeni ograničeni u svom djelovanju, te da postupaju prema obvezujućim smjernicama i posebnim pravilima, koje da je on kritične prigode u potpunosti pratio, te ni na koji način da nije bio u mogućnosti reagirati drugačije, čak ni s današnjim odmakom. Još je naveo da je imao potpune informacije prilikom preuzimanja dežurstva za ovog pacijenta da da bi osigurao bolji nadzor na način da bi uputio kolege iz hematologije da zbrinu pacijenta.
6. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka, oštećenog ŠŠ, te svjedoke EŠ, IŠ, DŠ i GŠ.
7. Svjedok, oštećenik ŠŠ u svom iskazu je naveo kako se sjeća da je došao u bolnicu, da je primio plazmaferezon i da se loše osjećao, pa da je njegova majka htjela ostati s njim, ali da se ne može sjetiti detalja što se tad dogodilo jer ima određene rupe u sjećanju. Naveo je kako se sjeća da je neka medicinska sestra rekla njegovoj majci da nema potrebe da ostaje s njim jer da u bolnici ima kompletnu medicinsku skrb. Ostalih detalja događaja da se zbog njegovog zdravstvenog stanja ne može sjetiti. Uslijed događaja da je ostao bez jedne noge koja mu je amputirana, da često ima bolove i da u svakodnevnom životu ima tegoba za normalno funkcioniranje.
8. Svjedokinja ĐŠ u svom iskazu je navela kako je ŠŠ dosta izlazio iz sobe, da je palio svjetlo po sobi i kako je više puta dolazio do pulta koji se nalazi ispred sobe koju koristi medicinsko osoblje. Navela je kako je pričao na mobitel i to s prijateljima jer da im je to rekao. Do pulta da je dolazio nakon što je primio transfuziju. Dok su ona, IŠ i dr. OŠ pričali pokraj pulta vezano uz drugog pacijenta da im je prišao ŠŠ i da mu je ona rekla da se vrati u krevet i da je on poslušao. Sve da je to bilo prije ponoći. Oko 2,00 sata da je zazvonilo zvono iz Darijeve sobe i da je se netko od pacijenata potužio da ne može spavati zbog ŠŠ koji pali svjetlo i priča na mobitel. Ona da je tada pozvala dr. OŠ koji je došao i propisao mu Normabel od 5 mg koji mu je ona i dala. Nakon toga da je sve bilo mirno do 5,00 sati ujutro kada je čula galamu i viku od ŠŠ i kako je vidjela ŠŠ da otvara vrata od svoje sobe, a da se sestra IŠ istovremeno javila na fiksni telefon, a kasnije je od nje saznala da je na telefonu bila majka od ŠŠ. ŠŠ da je izašao iz sobe bosonog i tračao je po hodniku, a ona da je krenula za njim, ali da ga nije uspjela zaustaviti. Dodala je kako medicinske sestre ne mogu donijeti odluku da se pacijent stavi pod nadzor ili da se fiksira.
9. Svjedokinja IŠ u svom iskazu je navela kako je radila na Odjelu hematologije zajedno s kolegicom EŠ od 19,00 sati do 7,00 ujutro. Pacijent ŠŠ da je boravio u sobi s dva umiruća pacijenta. Prilikom preuzimanja smjene da je nitko nije upozorio na pacijenata TŠ. Iz sobe TŠ da se aktiviralo zvono i kako su ona i kolegica pozvale dežurnog liječnika dr. OŠ da dođe na Odjel. Pacijenti da su iskazali nezadovoljstvo zbog ponašanja TŠ jer da je tijekom noći palio svjetlo u sobi, dizao se iz kreveta, skidao posteljinu s kreveta pa sam slagao krevet, interesirao se kako nabiti televizor, a kada je ušla u sobu da se ponašao kao da je bilo podne, a ne noć. Ona i kolegica da su ga pitale zašto se tako ponaša, ali da se ne može sjetiti njegovog odgovora. Ona i kolegica da su više od dva puta s njim razgovarale. Navela je kako su zbog nemira ŠŠ još jedan put zvali doktora OŠ ali da se ne može sjetiti kada. Doktor da mu je prepisao Normabel, ali da ne zna je li mu ga prepisao prvi put kada su ga zvale radi drugog pacijenta ili kada su ga zvale radi TŠ. Navela je kako je u međuvremenu otvoren novi odjel i kako se sada plazmafereza prima na Odjelu intenzivne njege. Na Odjelu intenzivne njege koji je u međuvremenu oformljen da su pacijenti pod dvadesetčetverosatnoj skrbi u sobi koja ima pult gdje je uvijek netko.
10. Svjedokinja DŠ, majka oštećenog ŠŠ u svom iskazu je navela kako se njen sin liječio u KBC Split od siječnja 2009. od kada mu je dijagnosticirana trombotična trombocitopenična purpura. Bila je kod ŠŠ u posjeti 28. siječnja 2009. do 18,00 ili 19,00 sati kada mu je dana transfuzija . Prije toga dobio je terapiju u vidu plazmafereze. ŠŠ da je bio dobro raspoložen, ali da je primijetila kako neobično puno govori, pa da je o tome obavijestila sestru čije ime ne zna. Dan ranije da je ŠŠ imao priključen venski kateter na vratu putem kojeg je primao plazmaferezu i da je 28. siječnja 2009. od sestre, a moguće i liječnika čija imena ne zna saznala da je ŠŠ iščupao taj kateter. U torbi ispod kreveta u kojoj se nalazila odjeća da je primijetila da je bila crvena od krvi. Kada ga je pitala od čega ta krv da joj je rekao kako ne zna, pa da se tim povodom obratila nekome od liječnika koji joj je rekao da što hoće, da je on iščupao venski kateter. Ona da je kao laik ocijenila da se o njemu ne vodi dobra medicinska skrb, pa da je predložila da se prebaci u Zagreb, ali da su joj liječnici rekli kako nije sposoban za transport. Oko ponoći na 29. siječnja 2009. da je na mobitel zvao ŠŠ sa svog mobitela i da je zamolio da zove medicinske sestre kako bi mu došle u sobu da se ne osjeća dobro da se boji vraga koji ga želi odvesti u svoje carstvo. Zapravo da je buncao, pa da je odmah nazvala Odjel hematologije i neku od medicinskih sestara zamolila da ode kod ĆŠ u sobu. Tada da joj je sestra rekla zašto je ona zove kad on ima zvono, a da joj je ona rekla da je on može zvati da bi je sigurno zvao. Ta medicinska sestra da joj je rekla da je pusti na miru jer da mu je dr. OŠ dao Normabel. U 5,45 da je zvao ŠŠ da je ponovno na mobitel zvao ŠŠ i rekao da neki vrag hoće povesti u kraljevstvo i da on neće s njim nego s Š. Ponovno da je nazvala Odjel, ali da se nitko nije javljao. ŠŠ da zbog amputacije koristi protezu da se u međuvremenu oženio i da ima dvoje djece.
11. Svjedok GŠ, brat oštećenika u svom iskazu je naveo kako je svaki dan s majkom obilazio ĆŠ. Dana 28. siječnja 2009. da je s majkom bio kod brata i kako su bolnicu napustili oko 19,00 sati. Toga dana da mu je medicinska sestra rekla kako je ŠŠ iščupao venski kateter ili da mu je ispao. Oko 23,00 sata istoga dana da ga je nazvao ŠŠ na mobitel da neka mu nabavi televizor.
12. U dokaznom postupku sud je čitao specijalistički nalaz TŠ (list 5. – 8. spisa), otpusna pisma TŠ (list 9. – 14., 16. – 17., 20. – 21., 39. – 40. spisa), pregledao ispis poziva s telefonskog broja [broj telefona] (list 15. spisa), čitao zapisnik o očevidu s izvješćem o kriminalističko-tehničkoj pretrazi mjesta događaja (list 30. – 34. spisa i 63. – 67. spisa), rješenje Hrvatskog zavoda za imovinsko osiguranje od 13. studenog 2012. za osiguranika TŠ (list 55. – 58. spisa), povijest bolesti s prilozima u vidu specijalističkih, radioloških, laboratorijskih nalaza, te otpusnim pismima, terapijskom listom i uputnicama na ime TŠ (list 69. spisa), pisani nalaz i mišljenje Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (list 75. – 79 .spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Antonia Alujevića o vrsti i težini ozljeda koje je zadobio TŠ (list 99-100 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje EŠ (list 104. – 105. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje MŠ (list 106. – 107. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedokinje DŠ (list 108. – 109. spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka GŠ (list 110. – 111. spisa), iskaz svjedoka-oštećenika TŠ sa zapisnika o raspravi od 11. veljače 2021. (list 169. – 170. spisa), iskaz svjedoka EŠ sa zapisnika o raspravi od 11. veljače 2021. (list 171. – 172. spisa), preslike medicinske dokumentacije za oštećenika ŠŠ dostavljene uz podnesak KBC-a Split od 15. travnja 2022. (list 186. spisa) i to povijest bolesti s Klinike za unutarnje bolesti od 26. siječnja do 29. siječnja 2009., povijest bolesti s Klinike za kirurgiju (od 29. siječnja 2009), povijest bolesti s Klinike za anesteziologiju i intenzivno liječenje (od 29. siječnja do 10. veljače 2009.), povijest bolesti s Klinike za unutarnje bolesti (od 10. veljače do 23. veljače 2009.) i povijest bolesti sa Odjela za neurokirurgiju (od 23. veljače do 13. ožujka 2009.) iskaz stalnog sudskog vještaka Vladimira Gašparovića i stalne sudske vještakinje Marije Baković sa zapisnika o raspravi do 13. listopada 2022. (list 191. – 196. spisa).
13. Iz nalaz i mišljenja Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu od 11. veljače 2016. proizlazi kako su kod pacijenta TŠ korištena uobičajena sredstva i način liječenja, ali da je podcijenjeno njegovo opće stanje, njegova uznemirenost, agitiranost i nemogućnost kontrole. Takvog pacijenta da je trebalo premjestiti u jedinicu trajnog nadzora i nastaviti sve terapijske postupke u jedinici trajnog nadzora, koji su provođeni na Odjelu za hematologiju, budući se stanje nemira pacijenta očito pogoršavalo. Naime, u kliničku sliku TTP da spada oscilacija simptoma i uz odgovarajuću terapiju. Primjena odgovarajuće terapije nije garancija da neće dolaziti do pogoršanja jednog ili više simptoma karakterističnih za ovaj klinički sindrom. Neadekvatna procjena pogoršanja stanja svijesti u konkretnom slučaju, unatoč adekvatnom liječenju da predstavlja očiti propust koji je rezultirao padom pacijenta s drugog kata i nastankom višestrukih ozljeda. Fiksacija pacijenata za krevet je postupak koji se provodi kod niza različitih stanja, a ne samo kod TTP-a. Niti u slučajevima TTP- a nije obavezno ako nisu izraženi simptomi nemira i agitiranosti.
14. U svom dodatnom usmenom nalazu i mišljenju stalni sudski vještaci prof.dr. Vladimir Gašparović i stalna sudska vještakinja dr. Marija Baković naveli su kako u cijelosti ostaju kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 11. veljače 2016. Stalni sudski vještak dr. Vladimir Gašparović je naveo kako je plazmafereza postupak odstranjivanja plazme pacijenta i zamjene pacijentove plazme supstitucijskom tekućinom. U trombocitičnoj trombocitopeničnoj purpuri (TTP) postupak plazmofereze već niz godina da predstavlja osnovnu terapiju u zbrinjavanja uz supstituciju pacijentove plazme svježom smrznutom plazmom. U terapiju da se uključuje steroid i Rituksimab u konkretnom slučaju postupak plazmafereze da je započeo pravovremeno, po postavljanju dijagnoze. Pod nus pojavama ove terapije da se podrazumijevaju, prije svega, alergijske reakcije. U konkretnom slučaju priroda bolesti TTP-a je da zbog mikrotrombocita u cirkulaciji dolazi do moguće disfunkcije pojedinih organa, nije svaki put kliničko oštećenje svih organa uključeno, tako da klinička slika može biti šarolika. Uobičajeno da se govori da postoji pentada sindrom: vrućica, različiti stupnjevi neurološkog oštećenja, hemoliza, oštećenje bubrežne funkcije te mogućnost oštećenja i drugih organa zbog tromboze mikrocirkulacije. Kliničko stanje pacijenta ŠŠ da je posljedica osnovne bolesti, koja je pravovremeno dijagnosticirana, a to je TTP. Postupak plazmafereze da se primjenjuje samo u bolničkim uvjetima, jer da plazmafereza predstavlja postupak ekstrakorporalne cirkulacije što podrazumijeva odgovarajući krvožilni pristup kroz koji se odstranjuje od 3 i pol do 4 i pol litre krvnog volumena (plazme) i nadomještava supstitucijskom tekućini u gotovo svim situacijama ljudskim albuminom, a u TTP-u svježom smrznutom plazmom. Simptomi nesigurnosti, anksioznosti, agitiranosti, uznemirenosti i dezorijentiranosti da su znaci osnovne bolesti, a nikako primijenjene terapije. Jedna tableta Normabela da gotovo niti u jednoj bolesti inicijalna odgovarajuća terapija ne vodi brzom oporavku pacijenta osobito u teškom kliničkom stanju. U svakom ozbiljnom kliničkom stanju bez obzira na odgovarajuću i pravovremenu terapiju potreban je nadzor pacijenta, jer se ne mogu isključiti individualne moguće komplikacije koje osnovno kliničko stanje može učiniti. U prirodi TTP-a je proces tromboziranja mikrocirkulacije koja individualno pogađa različite organe, ima za posljedicu da je poremećaj funkcije nekih organa izražen više, a drugi manje, zbog toga klinička slika individualno varira. Najčešći su poremećaji centralnog nervnog sustava i pogoršanje bubrežne funkcije. U navedenom primjeru postojalo je uz anemiju pogoršanje centralnog nervnog sustava i bubrežne funkcije od inicijalne vrijednosti a od viših vrijednosti kreatinina, kao i pogoršanje jetrene funkcije, a sve gledajući vrijednosti nalaza od 25., 26. i 27. siječnja 2009. Cirkulacijsko oštećenje mikrotromboziranjem rezultiralo je kliničkom slikom oštećenja centralnog nervnog sustava. Dakle, oštećenje centralnog nervnog sustava je dovelo do poremećaja svijesti. Poremećaj svijesti u TTP-u ide od blagih formi disfunkcije, sve do stanja duboke kome, između toga su ostali stupnjevi disfunkcije svijesti koja se propisuju TTP-u. Poremećaj stanja svijesti o kojem su zaključili na osnovu podataka kod dezorijentiranosti, napadaja straha očitovao se u činjenici da je izvadio centrali kateter dan prije štetnog događaja što ukazuje na težinu njegovog kliničkog stanja i oštećenja funkcije centralnog nervnog sustava. Sigurno je neosnovana reakcija bilo koga da samoinicijativno odstranjuje kateter. Pogoršanje svijesti u kardijalnom arestu da nastupa unutar nekoliko sekunda do minute, pogoršanje stanja svijesti u gubitkom normoglikemije nastupa unutar minuta do sat, a u TTP-u pogoršanje slijedi uglavnom u narednim satima do koji dan uz odgovarajuću terapiju.
15. Iz otpusnog pisma KBC Split, Klinike za unutarnje bolesti Kliničkog odjela za hematologiju broj 3771/2009 proizlazi kako je noću s 27. siječnja na 28. siječnja 2009. pacijent ŠŠ izvukao centralni venski kateter.
15.1. Iz otpusnog pisma Klinike za unutarnje bolesti broj 6391/09 proizlazi kako je pacijent ŠŠ **.**.2009. u stanju agitiranosti pao s drugog kata.
16. Kako stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga za nadopunu ovako izvedenog dokaznog postupka pročitan je izvadak iz kaznene evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Odjela za kaznene evidencije za okrivljenika.
17. Dana 1. siječnja 2013. na snagu je stupio novi Kazneni zakon (Narodne novine 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje u tekstu:KZ/11), pa je sud u smislu odredbe čl. 3. st. 3. KZ/11 ispitao postoji li pravni kontinuitet činjeničnog opisa kaznenog djela koje se okrivljeniku OŠ stavlja na teret.
18. Sud je utvrdio kako ne postoji pravni kontinuitet kaznenog djela iz čl. 249. st. 1. KZ/97 s kvalificiranim oblikom kaznenog djela iz čl. 181. st. 3. KZ/11 s obzirom da kvalificirani oblik kaznenog djela iz čl. 181. st. 3 KZ/11 koji propisuje prouzročenu osobito tešku tjelesnu ozljedu drugoj osobi, nije postojao u vrijeme važenja KZ/97 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja inkriminiranog kaznenog djela, odnosno KZ/97 nije propisivao kod kaznenog djela iz čl. 249. kvalificirani oblik osobito teške tjelesne ozljede.
19. Okrivljeniku se ne može staviti na teret počinjenje kaznenog djela koje nije bilo propisano Kaznenim zakonom u vrijeme kada je počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret.
20. Odredbom čl. 2. KZ/11 propisano je kako nitko ne može biti kažnjen za djelo koje prije nego je počinjeno nije bilo utvrđeno zakonom ili međunarodnim pravom kao kazneno djelo, niti mu se može izreći kazna ili druga kaznenopravna sankcija koja nije određena zakonom.
21. Kazneno djelo iz čl. 181. st. 3. KZ/11 u potpunosti je novi teži oblik kaznenog djela, a to je prouzročenje osobito teške tjelesne ozljede druge osobe, a koje se stavlja okrivljeniku na teret i koje djelo nije bilo propisano u vrijeme počinjenja kaznenog djela za kojeg se okrivljenik tereti pa je okrivljenika oslobodio od optužbe.
22. Na temelju čl. 544. st. 1. ZKP/08 stavlja se izvan snage kazneni nalog izdan presudom Općinskog suda u Splitu pod poslovnim brojem K-551/2018 od 4. lipnja 2018.
23. Na temelju čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08 oštećeni, žrtva ŠŠ s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom u iznosu od 99.542,11 EUR-a, upućuje se u parnicu, s obzirom da je sud donio oslobađajuću presudu za okrivljenika.
24. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nagrada branitelja okrivljenika, padaju na teret proračunskih sredstva.
25. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
Split, 19. svibnja 2025.
Sudac
Jasenka Pavlović
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu u 4 (četiri) primjerka, a putem ovog suda.
Dostaviti:
- ODO-u u Splitu,
- okrivljeniku,
- branitelju okrivljenika,
- oštećeniku,
- punomoćnici oštećenika,
- u spis
