Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: P-58/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu Zvonimiru Rogić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja HZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po pun. Silviji Pejak Kolarić, odvjetnici iz Valpova, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupan po pun. Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 23. travnja 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. N a l a ž e s e tuženiku Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877 da tužitelju MZ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati ukupan iznos od 6.353,22 € (šesttisućatristopedesettrieuraidvadesetdvacenta) zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi od 15% do 31.07.2008., a od 01.08.2008. do 31.07.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana, kako slijedi:

od 01.09.2012. 54,87 €

od 01.10.2012. 193,02 €

od 01.11.2012. 200,05 €

od 01.12.2012. 202,61 €

od 01.01.2013. 201,58 €

od 01.02.2013. 191,32 €

od 01.03.2013. 198,44 €

od 01.04.2013. 200,06 €

od 01.05.2013. 196,87 €

od 01.06.2013. 187,41 €

od 01.07.2013. 181,53 €

od 01.08.2013. 186,74 €

od 01.09.2013. 190,33 €

od 01.10.2013. 199,49 €

od 01.11.2013. 194,45 €

od 01.12.2013. 196,70 €

od 01.01.2014. 198,55 €

od 01.02.2014. 152,46 €

od 01.03.2014. 155,82 €

od 01.04.2014. 154,08 €

od 01.05.2014. 150,72 €

od 01.06.2014. 149,20 €

od 01.07.2014. 149,86 €

od 01.08.2014. 154,10 €

od 01.09.2014. 158,43 €

od 01.10.2014. 158,05 €

od 01.11.2014. 160,23 €

od 01.12.2014. 163,36 €

od 01.01.2015. 162,09 €

od 01.02.2015. 163,85 €

od 01.03.2015. 163,85 €

od 01.04.2015. 163,85 €

od 01.05.2015. 163,85 €

od 01.06.2015. 163,85 €

od 01.07.2015. 163,85 €

od 01.08.2015. 163,85 €

od 01.09.2015. 163,85 €.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 3.085,35 € sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja teče od dana donošenja presude, tj. 19. svibnja 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 600,00 € o d b i j a.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-62000156758/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova, pod brojem OV-6097/07, dana 14. lipnja 2007. Navodi da je tuženik protekom vremena mijenjao naziv tvrtke i to Slavonska banka d.d. Osijek – Hypo Alpe Adria Bank d.d. – Addiko bank d.d. Temeljem navedenog ugovora tuženik kao kreditor je tužitelju kao korisniku kredita odobrio i stavio na raspolaganje iznos u kunama koji odgovara protuvrijednosti od 85.000,00 CHF obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja kredita na rok otplate od 15 godina. Pored iznosa glavnice od 85.000,00 CHF, sukladno čl. 4. Ugovora o kreditu, bio je dužan plaćati kamatu po godišnjoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana a koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,40 % godišnje. Tijekom otplate kredita anuiteti su se po predmetnom kreditu zbog promjene tečaja CHF i promjene kamatne stope povećali naspram početno ugovorenog otplatnog plana a sve na njegovu štetu.

1.1. Navodi da je s tuženikom potpisao Aneks Ugovoru o kreditu broj 5140030250-62000156758/2007, ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, pod brojem OV-587/2016 dana 02. lipnja 2016., radi provedbe postupka konverzije kredita denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR temeljem Zakona o izmjenama i dopunama o potrošačkom kreditiranju. Temeljem čl. 2. Aneksa Ugovora, a po izračunu tuženika, preostali iznos neotplaćene (nedospjele) glavnice na dan 30. rujna 2015. iznosio je 29.601,18 € u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a za EUR. Ukupan iznos preplate prema izračunu tuženika po kreditu iznosio je 57.987,61 kn na dan 30.09.2015. te je utvrđeno da će se navedeni iznos koristiti za namirenje budućih anuiteta i to najviše do 50 % dospjelog anuiteta, sve dok se preplata u potpunosti na iskoristi.

1.2. Poziva se na pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda broj Pž- 7129/13-4 od 13.06.2014. i Pž-6632/2017-10 od 14.06.2018. te odluke Vrhovnog suda RH br. Revt-249/14 od 9.4.2015., Rev-2245/17 od 20.3.2018. i Rev-2686/2018-2 od 12.02.2019. kojima je utvrđena ništetnost ugovornih odredbi koje su banke primjenjivale na korisnike kredita, a koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu.

1.3. Navodi da je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozivati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićenih kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Slično određuje i Zakon o zaštiti potrošača, koji u odredbi čl. 138.a. navodi da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

1.4. Navodi da je u cijelosti otplatio predmetni kredit te da navedeni Ugovor sadrži ništetne odredbe i to odredbe o valutnoj klauzuli u CHF te ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Ništetni ugovor ne može konvalidirati u valjani pravni posao, a prema odredbi čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, ništetni ugovor ili njegov dio ne postaje valjan onda kada uzrok ništetnosti naknadno nestane. Smatra da ima pravo i pravni interes utvrđivati ništetnost ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora, a nije ga niti izgubio kada su stranke sklopile navedeni Aneks Ugovora na temelju Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju

– tzv. konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, a kojim su se odredbe iz navedenog Ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope, iznosa preostale neotplaćene glavnice te o raspolaganju preplatom.

1.4. Budući da ne raspolaže stručnim znanjem niti potpunom dokumentacijom, tužbeni zahtjev će sukladno čl. 186 b. st. 3. ZPP-a, specificirati nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja. Predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tužitelj je nakon obavljenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u podnesku od 21. srpnja 2021. (list spisa 148-151), specificirao tužbeni zahtjev sukladno nalazu i mišljenju vještaka da bi podneskom od 3. ožujka 2023., a zbog promijene službene valute u EUR te promijene kamatne stope, specificirao tužbeni zahtjev opisan kao u izreci presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 22. kolovoza 2019. a i nadalje tijekom postupka navodi da nije prijeporno kako je s tužiteljem zaključio Ugovor o kreditu broj: 5140030250-62000156758/2007. Tužitelj je predmetni ugovor izmijenio u dijelu valute obveze i kamatne stope, sklapanjem aneksa uz ugovor o kreditu. Navodi da je bio obvezan ponuditi tužitelju sklapanje predmetnog Aneksa sukladno Izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 102/15). Navodi da je tužitelj sklapanjem Aneksa u cijelosti izmijenio odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu člankom 3. Aneksa ugovora o kreditu. Aneks se primjenjuje na pravni odnos stranaka retroaktivno a što proizlazi iz otplatnog plana koji je tužitelj je primio uz Aneks gdje je obračunata konverzija ugovora o kreditu na temelju izmijenjenih odredbi. Tako je visina otplate anuiteta (glavnica i kamata) određena istovrsno kao i u ugovorima o kreditu s valutnom klauzulom u EUR valuti i to od početka otplate ugovora o kreditu. Smatra da je za cijelo vrijeme trajanja ugovora obveza po promjenjivoj kamatnoj stopi i dalje odrediva ali se ista mijenja u odnosu na promjenu EURIBOR na tržištu a ne u odnosu na valutu. Tužitelj sklapanjem ugovora o konverziji nema pravni interes za vođenje parnice kao i pravni osnov za zahtijevanje bilo kakve isplate. Ističe prigovor zastare te predlaže sudu da tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom odbije u cijelosti.

4. Sud je presudom pod br. P-1289/2019-38 od 3. svibnja 2023. djelomično usvojio tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja da bi Županijski sud u Zagrebu pod br. Gž- 2774/2023-2 od 3. prosinca 2024. povodom žalbe tuženika potvrdio presudu pod st. I. izreke te ukinuo presudu pod st. II. i III. i vratio sudu na ponovno odlučivanje.

5. U ovom ponovljenom postupku tužitelj je i dalje ostao kod tužbe i tužbenog zahtjeva opisanog kao u izreci ove presude predlažući da ga sud u cijelosti usvoji, a kojem tužbenom zahtjevu se tuženik i dalje protivi.

6. Sud je u dokaznom postupku proveo dokaz saslušanjem svjedokinje PZ, vještakinje KZ i tužitelja te izvršio uvid u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

7. Svjedokinja PZ iskazala je da je od 1995. djelatnica bivše Slavonske banke, a nakon toga pravnog sljednika Hypo Alpe Adria Bank d.d., a nakon toga pravnog sljednika te banke danas Addiko Bank d.d., u kojoj banci radi i danas na poslovima blagajnika. Navela je da je cijeli radni vijek obavljala isključivo poslove blagajnika i nije radila na poslovima kredita i nema nikakva saznanja vezano za kredit koji je tužitelj podigao u njihovoj banci kao ni saznanja o načinu izdavanja kredita i pregovaranja vezano za kredite jer su na tim poslovima radili drugi djelatnici. Poznato joj je samo da su izdavani krediti u eurima, CHF i u kunama, a nakon što joj je predočen predmetni ugovor iskazala je da ni na jednoj stranici nema njenog potpisa.

8. Tužitelj HZ, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je kredit podigao isključivo kao fizička osoba za izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 85.000,00 CHF. U korist banke je ostvareno i založno pravo a sudužnik po kreditu mu je bila supruga. Kredit je dogovarao s djelatnikom banke u Poslovnici Valpovo, ĆZ koja mu je ponudila kredit u CHF i u to vrijeme je bio štediša bivše Slavonske banke koju je poslije naslijedila Hypo Alpe Adria Bank, a nakon toga tu banku Addiko Bank d.d. ĆZ mu nije nudila druge kredite i rekla mu je da je to najbolji kredit te nije spominjala rizike vezano za takve kredite u odnosu na promjenu tečaja i kamatnih stopa. Ostvario je navedeni kredit uz početnu ratu od oko 2.000,00 kn. Nakon porasta tečaja i promjene kamatnih stopa rata mu se povećala do 5.000,00 kn. Naveo je da ne bi niti ostvarivao uvjete za kredit da mu je početna rata kredita trebala iznositi 5.000,00 kn te da nije mogao utjecati na sadržaj ugovora kojega je pripremila banka nakon što je ostvario uvjete za kredit. Kada mi je djelatnica pokazala ugovore nije mu objašnjavala sadržaj ugovora niti ga je on detaljno čitao već ga je samo odnio kod javnog bilježnika na ovjeru. Javni bilježnik mu nije tumačio pojedine članke ugovora niti rizike vezano za taj ugovor već je samo izvršio ovjeru ugovora i to njegovog potpisa i potpisa njegove supruge, a nakon toga je ugovore vratio u banku i nakon kraćeg vremena je kredit realiziran. Dobio je od banke pismene obavijesti o povećanju rata ali se nije išao interesirati u banku za te razloge jer je doznao sve iz medija. Nije čitao odredbu čl. 5. Ugovora da je mogao jednom godišnje ugovor u CHF pretvarati u neku drugu valutu. Ugovor o kreditu je konvertirao i nešto su mu manje priznali pa mu je povodom toga i rata kredita bila smanjena. Kredit je konačno zatvorio nakon konverzije. Naveo je da ne bi dizao takav kredit da je znao da će mu rate znatno biti povećane u odnosu na počete te da nije više štediša sadašnje Addiko banke. Banka je sačinila i ugovor o konverziji koji također nije detaljno čitao i ne smatra da je i zaključenjem konverzije izvršeno potpuno njegovo obeštećenje jer je vjerovao u pošteno postupanje tuženika prema njemu kao klijenta.

9. Iz pismenog nalaza i mišljenja od 20.05.2021. vještakinje KZ razvidno je da je tužitelj u promatranom periodu sukladno predmetnom ugovoru o kreditu platio više radi povećanja kamatnih stopa i promjena tečaja u odnosu na prvobitno ugovorenu kamatnu stopu (40.228,36 kn) i tečaj na dan isplate kredita (65.627,62 kn) ukupno 105.855,98 kn. Tužitelj je tijekom navedenog perioda radi ugovorene valutne klauzule u CHF platio više radi povećanja važećeg tečaja na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na vrijednost tečaja na dan isplate kredita ukupno 64.393,38 kn, kada bi se izdvojile samo stavke tečajnih razlika preplate a ne i one temeljem kojih su anuiteti manje plaćeni, tužitelj je preplatio ukupno 65.627,62 kn. Sukladno zaključenom dodatku ugovoru tuženik je konverzijom priznao tužitelju preplatu u iznosu od 57.987,61 kn pa razlika priznate preplate u odnosu na obračunatu preplatu iznosi 47.868,40 kn (105.855,98 kn – 57.987,61 kn).

9.1. Razlika anuiteta predmetnog kredita primjenom realiziranih kamatnih stopa i tečaja za CHF na dan dospijeća pojedinog anuiteta u odnosu na simulirani otplatni plan u HRK uz primjenu kamatne stope na kunske kredite iznosi 22.605,88 kn, odnosno tužitelj je anuitete platio više u odnosu na simulirani otplatni plan uz kamatnu stopu na HRK kredite, u ukupnom iznosu od 22.605,88 kn. Preplata utvrđena konverzijom predstavlja razliku između ukupnih obveza po kreditu koje je tužitelj imao po kreditu zaključenom uz valutnu klauzulu u CHF, u odnosu na obvezu plaćanja koju bi imao da je predmetni kredit bio zaključen uz valutnu klauzulu u EUR-ima. Tuženik je svim uplatama tužitelja koje je primio na ime otplate kredita u CHF, prilikom izrade simuliranog otplatnog plana u EUR zatvarao obveze tužitelja po konvertiranom kreditu s valutnom klauzulom u EUR-ima.

10. Tužitelj nije prigovorio nalazu i mišljenju vještakinje dok je tuženik podneskom od 20. rujna 2021. prigovorio u dijelu izračuna razlike po osnovi promjene tečaja CHF smatrajući da je taj izračun pogrešan, odn. nepotpun jer je vještakinja u izračun uključila samo one anuitete za koje je nalazom utvrđena preplata, a ne sve plaćene anuitete. Takvim se izračunom ne dobiva stvarno stanje razlike između iznosa po stvarnom i početnom otplatnom planu, niti je obuhvaćen cijeli period otplate kredita. Osim toga osporava metodologiju koju je vještakinja koristila prilikom izračuna budući je isti izvršen na način kao da su stranke ugovorile fiksnu kamatnu stopu.

11. Tužitelj u podnesku od 5. siječnja 2022. u odnosu na tuženikov prigovor da se utvrđenja iz kolektivne presude ne odnose na tuženika kao pravnog sljednika Slavonske banke navodi kako u trenutku podnošenja kolektivne tužbe prednik tuženika (Slavonska banka) više nije egzistirao kao zaseban pravni subjekt, slijedom čega isti kao takav nije mogao niti biti zasebno naznačen u istoj (već je naznačen njegov pravni sljednik), te drži notornim kako je tuženik preuzeo, ne samo prava svoga prednika, već i obveze istoga za koje odgovara cijelom imovinom, pa je navedena presuda sa svim svojim utvrđenjima primjenjiva i u ovom postupku. Poziva se na presude Županijskog suda u Splitu br. Gž-1408/2020-2 od 15.10.2020. i br. Gž-1258/2020-2 od 12.11.2020.

12. Na raspravi održanoj 11. studenog 2021. vještakinja je ostala u cijelosti kod pismenog nalaza i mišljenja. Tuženik je istaknuo da je predmetni ugovor sklopljen sa Slavonskom bankom koja nije bila pasivno legitimirana u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa pa smatra da kolektivne presude nisu ovdje primjenjive.

13. Sukladno uputi Županijskog suda u Zagrebu u toč. 40 obrazloženja, sud je zatražio dopunu nalaza i mišljenja odn. da se vještakinja izjasni jesu li prilikom uračunavanja izvršenih uplate uzete u obzir sve izvršene uplate, odnosno je li preplaćena razlika potpisivanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu uračunata ili nije prilikom konverzije CHF u EUR, imajući na umu pravno shvaćanje iz predmetne odluke Županijskog suda, glede prava tužitelja na isplatu zatezne kamate na pojedinačno označene svote od dana njihova dospijeća pa do konverzije.

14. Vještakinja je u dopuni nalaza i mišljenja od 11. travnja 2025. utvrdila da su u Popisu uplata za namirenje obveza po kreditu do konverzije prikazani svi uplaćeni kunski iznosi i njihova protuvrijednost u EUR na dan plaćanja istih, a koje je tužitelj uplatio na ime otplate predmetnog kredita, odnosno sve uplate tužitelja uračunate su u izračun konverzije. To znači da su i preplaćene razlike potpisivanjem Aneksa uz Ugovor o kreditu uračunate prilikom izračuna konverzije CHF u EUR.

15. Sud je u cijelosti prihvatio pismeni nalaz i mišljenje, iskaz vještakinje te dopunu nalaza i mišljenja, jer su isti dani po pravilima struke i na osnovi knjigovodstvene dokumentacije priložene spisu.

16. Sud među strankama smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su parnične stranke zaključile Ugovor o kreditu broj: 5140030250- 62000156758/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Mandice Popović iz Valpova, pod brojem OV-6097/07, dana 14. lipnja 2007;

- da je tuženik tužitelju odobrio stambeni kredit za dovršenje kuće i otplatu kredita br. 62000126344 u iznosu od 85.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan korištenja kredita uz kamatu od 4,40 % godišnje, dekurzivno i na rok vraćanja od 15 godina;

- da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima, a podmiruje se u kunama obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja (čl. 3.toč.3. Ugovora);

- da je u čl. 4. Ugovora o kreditu određeno da je kamatna stopa promjenljiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu te da se izmjena kamatne stope smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru;

- da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu br. 5140030250- 62000156758/2007 ovjeren kod javnog bilježnika Ružice Gagro iz Valpova, pod brojem OV-587/2016 dana 02. lipnja 2016. kojim se regulira konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR;

- da preplata iz postupka konverzije na dan 30.9.2015. iznosi 57.987,61 kn;

- da je tužitelj prijevremeno otplatio kredit 24.02.2016.

17. Među strankama je prijeporno i to:

- da li tužitelj ima pravo na povrat stečenog bez osnove temeljem navodno ništetnih predmetnih odredbi, a s obzirom da je između stranaka zaključen Aneks uz Ugovor o kreditu od 02.06.2016.;

- da li su osnovani istaknuti tuženikovi prigovori zastare potraživanja i promašene pasivne legitimacije.

18. Analizirajući navode tužbe i tužbenog zahtjeva, navode iz odgovora na tužbu, iskaz svjedokinje, vještakinje KZ i tužitelja, materijalnu dokumentaciju priloženu spisu, svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno, kao i rezultat cjelokupnog postupka, sud smatra u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev tužitelja.

19. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje:

"(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:

1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,

2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate,

5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se:

– ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR,

– ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača,

Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač.

6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača,

8. učinak konverzije utvrdi kao razlika:

– stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i

– iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka.

(2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

20. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu. I sam tužitelj u svom iskazu ne prijepori valjanost izračuna konverzije, ali i dalje smatra da nije u cijelosti obeštećen.

21. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita. Dakle, provedba konverzije je izračunata na potpuno drugačiji način, i sukladno zakonu, a ovaj izračun je po drugoj osnovi. Zato je i vještakinja u svom nalazu i mišljenju od ukupne izračunate razlike između obveze i plaćanja po kreditu od 105.855,98 kn i odbila preplatu priznatu u konverziji u iznosu od 57.987,61 kn.

22. Sud je mišljenja da priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

23. U lipnju 2023. Sud Europske unije donio je presudu kojom je potvrđeno pravo potrošača na naknadu štete čak i nakon što su krediti konvertirani iz CHF u eure. Sud je utvrdio da sama konverzija ne poništava prava potrošača na povrat preplaćenih iznosa, ako su ugovorni uvjeti prethodno proglašeni nepoštenima (presuda Suda EU C-567/20).

23.1. Osim toga, sud se poziva na odluke Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž- 599/2024-2 od 30.10.2024., Županijskog suda u Zadru br. Gž-109/2022 od 25.03.2022., Županijskog suda u Velikoj Gorici br. Gž-375/2022 od 04.10.2022., Županijskog suda u Karlovcu br. Gž-416/2024-2 od 19.06.2024. kao i Županijskog suda u Vukovaru br. Gž-94/2022-4 o 5.11.2024.

24. Iako su stranke zaključile Dodatak Ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijonom ugovoru.

25. Naime, čl. 145.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 dalje: ZOO) propisuje da sporazum vjerovnika i dužnika kojim se mijenja ili dodaje odredba o roku, o mjestu ili načinu ispunjenja, zatim naknadni sporazum o kamatama, ugovornoj kazni, osiguranju ispunjenja ili o kojoj drugoj sporednoj odredbi, a i sporazum o izdavanju nove isprave o dugu ne smatraju se obnovom.

26. Stoga sud i dalje smatra da je tužitelj oštećen te mu pripada pravo na povrat onoga što je temeljem ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tuženik primio, a sve sukladno odredbi čl. 323 st. 1. u svezi čl. 1111. ZOO-a pa je usvojio tužbeni zahtjev opisan kao izreci ove presude u skladu s pravnim shvaćanjem proširenog vijeća Vrhovnog suda RH istaknutog u postupku VSRH posl. broj: Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023. koji glasi "Obzirom na navedeno, kada tuženica samo općenito, kao u ovom slučaju, stavlja materijalnopravni prigovor kojim zapravo (samo) osporava visinu potraživanja tužitelj temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji se odnose na CHF valutnu klauzulu, sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate."

27. Sud ne prihvaća prigovor tuženika preinaci tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelj je već u prvo postavljenom tužbenom zahtjevu naveo da će konačni zahtijevani novčani iznos moći postaviti tek nakon provedenog vještačenja, a što je i učinio, jer nema stručna znanja po kojima bi mogao utvrditi visinu potraživanja zbog čega je provođeno vještačenje.

28. Sud ne prihvaća prigovor tuženika da je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik. Iako je ugovor zaključila Slavonska banka a ne tuženik, Slavonska banka d.d. Osijek je pripojena Hypo Alpe Adria bank, temeljem Ugovora o pripajanju (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-09/1533-3 od 27.02.2009.), a društvo Hypo Alpe Adria Bank d.d. Zagreb upisala je promjenu tvrtke pod nazivom Addiko banka d.d. Zagreb rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu br. Tt-16/22619-2 od 11.07.2016. Tzv. kolektivnom presudom obuhvaćeno je razdoblje u kojem je zaista Slavonska banka d.d. postojala kao pravni subjekt, no u vrijeme podnošenja tzv. kolektivne tužbe i kasnije presuđenja Slavonska banka d.d. ne postoji jer se fuzirala s tuženikom te je tuženik u predmetu po kolektivnoj tužbi mogao isticati da ugovori koje je zaključila Slavonska banka nisu ništetni, no prema citiranim presudama to nije tako. Stoga se zaista učinak citiranih presuda proteže na tuženika neovisno je li ugovore zaključila Hypo Alpe Adria Bank ili Slavonska banka s obzirom na pravnu osobnost koja je postojala u vrijeme vođenja postupka po kolektivnoj tužbi.

28.1. Isto tako i Hrvatska narodna banka 9. prosinca 2008. donijela je rješenje kojim se ocjenjuje dopuštenom provedba koncentracije koja će nastati pripajanjem Slavonske banke d.d. Osijek banci Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb (NN 15/2009 od 4.2.2009).

29. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u ovom predmetu podnesena 12.06.2019. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO- a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO-a, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na preplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a, već se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba čl. 225 ZOO-a.

30. Odluka o kamatama zasniva se na odredbi čl. 29. st.1. i. 2. ZOO-a.

31. Odluka o parničnom trošku zasniva se na odredbi čl. 154 st. 1. i čl. 155. st.1. ZPP-a.

32. Tužitelj zahtijeva troškove postupka u iznosu od 3.685,35 €, a priznati su mu troškovi postupka u iznosu od 3.085,35 €, a koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime sastava tužbe po Tbr. 7/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („NN“, br. 142/12, 103/14, 118/14., 138/23, dalje Tarife), četiri iznosa od po 200,00 € na ime sastava obrazloženih podnesaka po punomoćniku od 10.02.2020., 21.07.2021., 03.03.2023., 09.04.2025. sve po Tbr.8/1. Tarife, devet iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 11.02.2020., 25.01.2021., 01.03.2021., 11.11.2021., 14.03.2023., 19.04.2023., 27.02.2025., 07.04.2025. i 23.04.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 232,26 € na ime troškova vještačenja, iznosa od 53,09 € na ime plaćene pristojbe na tužbu, a sve u skladu s važećom Tarifom.

33.1. Tužitelju nisu priznati troškovi postupka u ukupnom iznosu od 600,00 € i to: iznos od 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročište od 10.02.2020. po Tbr. 9/1. Tarife budući da za taj dan nije zakazano ročište te dva iznosa od po 200,00 € na ime sastava podneska po punomoćniku od 12.6.2021. i 19.07.2021. jer ti podnesci na prileže spisu.

34. Slijedom svega iznijetog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 19. svibnja 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave. Žalba se podnosi putem ovoga suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika