Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž Ovr-854/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Dragici Samardžić, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke kojeg je sastavila viša sudska savjetnica- specijalist IS, u pravnoj stvari ovrhovoditelja Kreditna unija MARJAN, OIB 51436853760, R. Boškovića 15, Split, zastupan po punomoćniku Emilu Šeparoviću, odvjetniku u Splitu, protiv ovršenice LS, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Goranu Parlovu, odvjetniku u Splitu, radi odgode pljenidbe i prijenosa zaplijenjenih sredstava, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1851/2024-4 od 31. srpnja 2024., 19. svibnja 2025.
r i j e š i o j e
Uvažava se žalba ovrhovoditelja i preinačava se rješenje Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1851/2024-4 od 31. srpnja 2024. na način da se kao neosnovan odbija prijedlog ovršenice od 23. srpnja 2024. da se odgodi prijenos novčanih sredstava zaplijenjenih u postupku izravne naplate novčane tražbine na temelju ovršne isprave – Zadužnice od 11. srpnja 2006., broj Ov-6972/06, ovjerene kod javnog bilježnika Ivana Bradarića.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem odgođena je predmetna ovrha do okončanja parnice na koju je ovršenica upućena.
2. Protiv citiranog rješenja žali se ovrhovoditelj zbog svih razloga koje predviđa odredba čl. 353. Zakona o parničnom postupku ( „Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 143/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP ). Predlaže da se pobijano rješenje preinači, podredno, ukine.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Prema odredbi iz čl. 210. Ovršnog zakona ( "Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, dalje u tekstu: OZ) propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ-a, prema odredbi čl. 209. st. 5. ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava. Čl. 210. st. 2. OZ-a propisuje da se na prijedlog za odgodu prijenosa iz st. 1. toga članka na odgovarajući način primjenjuju odredbe toga Zakona o odgodi ovrhe. Odgodu ovrhe regulira odredba čl. 65. OZ-a, na način da, na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, te ako je ispunjena jedna od pretpostavki pobrojanih od toč. 1.-8. istog članka.
6. Ovršenica je podneskom od 23. srpnja 2024. predložila odgodu u postupku izravne naplate pokrenutom temeljem Zadužnice od 11. srpnja 2006., broj Ov- 6972/06, ovjerene kod javnog bilježnika Ivana Bradarića s prijedlogom da sud stranke "uputi u parnicu". Navela je da je temeljem predmetne zadužnice na teret svih njenih računa zatražena prisilna naplata iako je ista zastarjela i izdana drugoj pravnoj osobi – Štedno-kreditnoj uniji Marjan, a ne ovrhovoditelju. Ističe da ovrhovoditelj nije koristiti zadužnicu kao predmet osiguranja Ugovora o namjenskom kreditu od 11. srpnja 2006. Nadalje, navodi da kao jamac-platac ne odgovara svojom imovinom sve dok ovrhovoditelj prethodno ne dokaže da je ovrha na nekretnini korisnika kredita bila bezuspješna ( sve u smislu članka 3.8. Ugovora o nenamjenskom kreditu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava-hipoteke od 11. srpnja 2006. ) i da će joj, naplatom od mizerne plaće, nastati nenadoknadiva šteta.
7. U očitovanju na prijedlog ovršenice ovrhovoditelj je naveo da je on pravni sljednik Štedno-kreditne zadruge Marjan i da je prigovor zastare neosnovan jer su po predmetnom kreditu vršene uplate
8. Prvostupanjski je sud, primjenom članka 52. stavak 3. OZ-a uputio ovršenicu u parnicu radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u predmetnom postupku izravne naplate, a zbog razloga iz članka 50. stavka 1. točke 7. i 11. OZ-a, a predmetni prijenos sredstava je odgodio ocijenivši da su ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 65. stavka 1. OZ-a.
9. Prvostupanjski je sud utvrdio da su stranke pored predmetnog ugovora o kreditu od 7. srpnja 2006. sklopile i Ugovor o nenamjenskom kreditu i Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava-hipoteke na nekretnini od 11. srpnja 2006. i da prema tom kasnijem ugovoru proizlazi da ukoliko kreditor (ovdje ovrhovoditelj) ne može namiriti svoju tražbinu iz prodaje nekretnine koja je predmet tog ugovora, (tek tada) može ostvariti svoju tražbinu zapljenom plaća ili prodajom pokretnina vlasnosti korisnika kredita, hipotekarnog dužnika-sudužnika te jamca- plataca (ovdje ovršenice).
10. Na temelju takvog stanja u spisu, prvostupanjski je sud zaključio da ovrhovoditelj nije učinio vjerojatnim da je ovrha na nekretnini korisnika kredita bila bezuspješna, nije učinio niti vjerojatnim da je uopće pokrenuo postupak na nekretnini korisnika kredita radi naplate predmetne tražbine te da ima više argumenata koji idu u prilog ovršenici, odnosno njezinom mogućem uspjehu u parničnom postupku radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, nego onih koji govore suprotno.
11. U žalbi ovrhovoditelj ističe da je stajalište prvostupanjskog suda iz obrazloženja pobijanog rješenja u cijelosti je neosnovano jer se prvostupanjski sud ne može pozivati na odredbe iz druge ovršne isprave koja nema nikakve veze sa ovim ovršnim postupkom navodeći te odredbe kao osnov za donošenje rješenja o odgodi ovrhe. Tvrdi da ovršenica ovršenik ničim nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpjela nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu niti je učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe potrebna da bi se spriječilo nasilje.
12. Žalba ovrhovoditelja dovela je u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.
13. Kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu u smislu odredbe iz čl. 65. OZ-a, ovršenik je dužan ( teret dokaza je na njemu jer odgoda ide njemu u prilog ) pružiti objašnjenje svojih navoda, dokaze ili ih barem učiniti vjerojatnim. Ovršenica samo navodi da trpi nenadoknadivu štetu budući je blokadom računa došla u teško materijalno stanje, a navedeno ni na koji način ne dokazuje. Stoga, u konkretnom slučaju, šteta na koju se poziva ovršenica nije pravno ni činjenično vjerojatna te ovaj sud ocjenjuje da ovo nije slučaj u kojem bi odgoda prijenosa novčanih sredstava bila opravdana.
14. Nadalje, kad se ispituje i ocjenjuje vjerojatnost da bi provođenjem ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, težište ispitivanja treba usmjeriti u prvom redu na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe naplati svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Ni na te okolnosti ovršenica nije pružila nikakve navode koji bi eventualnu štetu učinili realno očekivanom.
15. Stoga je, pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a, u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a, trebalo uvažiti žalbu ovrhovoditelja i preinačiti pobijano prvostupanjsko rješenje
U Splitu 19. svibnja 2025.
SUTKINJA:
Dragica Samardžić
