Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj Kzd-4/2024-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca toga suda mr.sc. Ane Brkić, kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika Zvonka Lazanje i Đurđice Bottazzo kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Danijele Alvir kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženika BD, zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne Novine" br. 125/11 i 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu: KZ/11) u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11, a povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-2/2024-1, zaprimljene kod ovoga suda dana 18. rujna 2024., nakon održane rasprave dana 17. prosinca 2024., 16. siječnja 2025., 19. veljače 2025., 27. ožujka 2025., 28. ožujka 2025., 15. travnja 2025. i 15. svibnja 2025. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zadru Marijane Stipić, optuženika BD, branitelja optuženika Luke Mrkića, odvjetnika u [adresa], opunomoćenice oštećenice BDH, te nakon objave dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Optuženik HD, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin PD i MD, rođen **.**.1998. u [adresa], s prebivalištem u [adresa]., državljanin Republike Hrvatske, neoženjen, bez djece, po zanimanju keramičar, neosuđivan, trenutno u istražnom zatvoru Zatvora u Zadru,

k r i v  j e

što je u vremenskom razdoblju od točno neutvrđenog dana u 2015. do točno neutvrđenog dana 2016., u mjestu [adresa], u obiteljskoj kući na kbr. 286. u kojoj je u to vrijeme prebivao sa svojom sestrom oštećenicom ID, rođenom 2008., iako svjestan da se radi o djetetu koje je u to vrijeme bilo staro 7, odnosno 8 godina posebno osjetljivom zbog njezine dobi, u više navrata pozivao istu da dođe kod njega u sobu uz izgovor da će joj dati mobitel da na njemu igra igrice, a kada bi ista došla kod njega u sobu, sjeo do nje na krevet i počeo je dirati po tijelu rukama i koristeći se svojom fizičkom snagom namještao je u položaj koji mu je odgovarao kako bi s njom imao seksualni odnos, nakon čega je svoj spolni organ stavljao u njezin pri čemu joj je prijetio da mora šutjeti i da nikome ne smije reći što se dogodilo, čime je kod oštećenog djeteta ID izazvao osjećaj straha i nelagode,

dakle, kao bliska osoba silom i prijetnjom izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode – teško kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, opisano i kažnjivo po članku 166. stavku 2. KZ/11 u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11.

II. Na temelju odredbe članka 166. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 optuženik HD se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

III. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku BD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2024. pa nadalje.

IV. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik HD se oslobađa od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 4.681,72 (četiritisućešestoosamdesetjedaneurosedamdesetdvacenta), kao i plaćanja nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će biti odlučeno posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru podiglo je pred ovim sudom optužnicu pod brojem KOz-DO-2/2024-1 dana 18. rujna 2024. protiv optuženika BD zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavka 2. KZ/11, u vezi članka 158. stavka 5. i 1. KZ/11.

2. Optuženik je očitujući se o osnovanosti optužnice izjavio kako se ne smatra krivim za učin kaznenog djela koje mu se stavlja na teret, a obranu je iznosio na kraju dokaznog postupka.

3. Sud je u dokaznom postupku pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje CD (l.s. 69-71), zapisnik o ispitivanju svjedokinje FD (l.s. 72-74), zapisnik o ispitivanju svjedoka PD (l. s. 88-89), zapisnik o ispitivanju svjedokinje HDH (l.s. 86-87), zapisnik o ispitivanju svjedokinje ZD (l.s. 90-91), pročitan je liječnički nalaz Opće bolnice u Zadru za oštećenicu (l.s. 9) te nalazi Hitnog prijema Opće bolnice u Zadru za oštećenicu (l.s. 24-25), zapisnik o ispitivanju djeteta žrtve ID (l.s. 99-101), kombinirano psihologijsko psihijatrijsko vještačenje djeteta žrtve ID po stalnim sudskim vještacima prim. dr. sc. Josipu Podobniku i dr. sc. Jadranki Zorić (l.s. 124- 142), psihijatrijsko vještačenje optuženika po Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče (l.s. 147-163), zapisnik o ispitivanju svjedoka AD (l.s. 167-168), izvršen je uvid u fotografije (l.s. 224), pročitan je zapisnik o ispitivanju optuženika BD u Policijskoj upravi zadarskoj od 29. svibnja 2024. te je reproducirana snimka obrane (l.s. 10-13, 29), zapisnik o ispitivanju optuženika BD pred Županijskim državnim odvjetništvom u Zadru od 29. svibnja 2024. te je reproducirana snimka obrane (l.s. 36-38), te izvadak iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika BD (l.s. 30-31).

4. Optuženik je osporavao da bi počinio kazneno djelo koje mu se u ovom postupku stavlja na teret. Međutim, suprotno proizlazi iz iskaza oštećenice ID, a čiji je iskaz potkrijepljen iskazima svjedoka FD, HDH i CD, kao i rezultatima provedenog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja oštećenice.

5. Oštećenica ID je navela kako je tijekom 2016. i 2016. živjela u [adresa] u obiteljskoj kući s ocem, njegovom curom B, sa sestrama i optuženikom, a u to vrijeme je imala 7, odnosno 8 godina. Brat ju je pozivao u sobu s izlikom da će joj dati mobitel da igra igrice, što je njoj bilo zanimljivo jer tada nije imala svoj mobitel. Kad bi došla kod njega u sobu HD bi je namjestio u položaj koji bi mu pasao, a onda bi ju krenuo pipkati i njegov spolni organ je stavljao u njezin. Za to vrijeme bi joj dao mobitel u ruke, uvijek bi joj govorio da mora šutjeti i da ne smije nikome ništa govoriti. Prije nego bi je namjestio bi HD glumio kao da se ništa neće dogoditi, a ona mu se nije usudila oduprijeti jer ju je bilo strah. Ona nije mogla pružiti nikakav otpor BD jer ju je bilo strah da će joj nešto napraviti i da će joj prijetiti nečim jer je on imao 17, odnosno 18 godina i ne bi mu bilo teško, bilo ju je strah da to ponovi na još gore načine, da je istuče ili napravi nešto slično. Nije sigurna koliko dugo bi to potrajalo, ali se ovo dogodilo više puta i završilo je kada je pohađala 2. razred. Kad su se događale ove stvari ukućani su znali biti u kući, a njih dvoje su bili u njegovoj sobi na katu kuće. Ona nije primijetila krv na donjem rublju i plahtama, jer ju je bilo strah gledati, a HD bi svaki puta brisao sve oko sebe. Sa BD nije nikada razgovarala o ovome što se događalo između njih, a kad bi je pozvao u sobu bio je uporan, nagovarao ju je, govorio joj je dat ću ti ovo, dat ću ti ono, dođi mi samo nešto pokazati. Ona ga je nekad uspjela odbiti, ali je uglavnom išla.

5.1. Oštećenica je navela kako je jednom ili dva puta o ovim događajima pričala svom ocu, ali i prijateljici. O ovome je progovorila nakon što se to par puta dogodilo jer ju je u početku bilo strah išta napraviti. Njezin otac se derao na optuženika da to više ne radi i misli da ga je istukao. Nije sigurna je li FD znala za ove događaje, misli da joj je ispričala o Domenikovom ponašanju, dok ne zna je li B to prenijela njezinom ocu.

5.2. Navela je kako se zamalo ovo ponovilo prošle godine na ljeto 2023., jer je optuženik došao kod nje u sobu te je legao na nju i krenuo se lagano micati. Ona je osjetila njegovo spolovilo na sebi i pitala ga što to radi, da bi joj on rekao da odmara pa ga je makla od sebe. Sad kada pomisli na BD osjeća strah i gadi joj se, nada se da se ovo više nikada neće ponoviti, a ako se ponovi gadit će joj se cijeli život te se nada da ga više nikada neće vidjeti.

6. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećenice kao istinit i vjerodostojan jer je oštećenica detaljno i okolnosno opisala na koji se način odvio inkriminirani događaj, kako se osjećala zbog svega i što je poduzela, kao i reakcije članova obitelji nakon što im je ispričala što joj je brat napravio. Osim toga, provedenim psihologijskim vještačenjem po vještaku Jadranki Zorić je utvrđeno da je ID u mogućnosti opširno iskazivati o događajima kojima je prisustvovala, da se kod nje nije našlo konfabulacijskih elemenata, niti je ista manipulativna, a nije uočen ni odmak od realiteta u vidu pogrešne percepcije ili pogrešnog razumijevanja sadržaja kojima je bila izložena.

7. Navode oštećenice u potpunosti potvrđuje svjedokinja FD, sa kojom je otac od oštećenice bio u izvanbračnoj zajednici. Ista je opisala događaj iz proljeća 2016. kada ID nije sišla na ručak pa je poslala ČD i ZD da idu po nju. Kako se cure nisu spustile, otišla je u sobu od ID gdje je zatekla sve tri sestre uplakane. ID joj je pred ZD i ČD ispričala da joj je brat HD radio ono i pokazivala je prstom prema njezinom spolovilu, da joj je rekao kako to ne smije nikome prepričati te joj je dao 5,00 kuna da šuti. Ona je skinula ID hlače kako bi pregledala njezino spolovilo, nije primijetila krvarenje, ali je uočila crvenilo u predjelu spolovila. Obrisala je ID spolovilo vlažnom maramicom na kojoj je uočila crnu stidnu dlaku, a kako je ID imala 7 godina, to nije mogla biti njezina dlaka. ID joj je tada ispričala da joj je HD to radio ranije u dva tri navrata, o čemu nikome nije htjela pričati, a HD ju je ucjenjivao i davao joj je novce da šuti. Ona nije detaljno ispitivala ID što znače „te stvari“ niti joj je ID tada rekla da je HD stavljao svoje spolovilo u njezino. Tada je rekla curama da o ovome događaju ne pričaju nikome van obitelji, da će ona sve ispričati njihovom ocu, a ako on to bude htio, da će događaj prijaviti policiji. Pitala je BD je li istina ovo što joj je ID ispričala na što joj je on odgovorio da to nije napravio. PD je ispričala sve o događaju toga dana, ali i da je ranije HD seksualno zlostavljao ID, na što joj je on rekao da će sve riješiti sa BD i da ga neće prijaviti policiji. PD je razgovarao s BD, ne sjeća se je li ga kaznio zbog ovoga, a nakon ovog puta više nije s PD pričala o ovome.

8. Svjedokinja FD je pojasnila kako ona se bojala djelo prijaviti policiji jer se bojala Draganove reakcije budući je u to vrijeme i sama bila žrtva zlostavljanja zbog čega je na kraju pobjegla od PD i to godinu dana nakon ovog događaja. Prema njoj HD nije bio agresivan zbog toga što ga je prijavila ocu, ali je u to doba inače bio agresivan i bezobrazan, nju je vrijeđao i fizički napadao, jer je bio u pubertetu tako da s njime nije bila u dobrim odnosima. Nije primijetila promjene u ponašanju kod ID nakon ovog događaja, s tim da je ona inače bila povučena, mirna i staložena, niti je ranije primijetila da bi odnos između BD i ID bio neuobičajen. Navela je kako PD nije pravio razliku među svojom djecom, o svima je skrbio.

9. I svjedokinja BDHC, sestra od optuženika i žrtve se sjetila događaja koji se odvio u proljeće 2016. kada su ona i sestra ZD su otišle po ID jer nije sišla na ručak te su je zatekle su u kutu kako sjedi. Nije im htjela ništa govoriti jer joj je HD dao 5,00 kuna da šuti, ali im je onda ipak ispričala da ju je HD silovao, da joj je zatvorio usta, držao joj je noge i ruke. Tada je FD pregledala ID i pronašla joj je u vagini stidnu dlaku koja tamo nije pripadala, očito je bila Domenikova. B je pokazala njoj tu stidnu dlaku tako da ju je i ona vidjela, a potom su je obrisali vlažnim maramicama. FD je rekla da će to prenijeti ocu, ali ne zna je li mu prenijela. ID joj je rekla da je HD pokušavao ući unutra, tada je imala 7 ili 8 godina, tako da i nije mogla to dobro objasniti, s tim da je bila jako uznemirena i plakala je dok im je to prepričavala. Sestra ZD je mogla čuti ID da govori kako ju je HD silovao, a moguće je da nije bila nazočna dok je FD pregledavala ID i brisala je vlažnim maramicama. HD je živio s njima u kući 2015. i 2016. jer je tada pohađao srednju školu. Znao je otići par dana kod mame, ali bi se onda vratio. ID im nije spominjala nešto slično događalo s BD u nekim drugim prigodama. Ona s BD nije nikada pričala o ovom događaju, niti s njime komunicira od 2018. od kad se odselila, dok sa sestrama komunicira. Nije joj poznato je li FD tati išta rekla jer on s njima nije nikada pričao o ovom događaju.

10. Dakle, svjedokinje FD i BDHC su vidjele oštećenicu neposredno nakon inkriminiranog događa te su obje suglasno posvjedočile o tome da je dijete bilo uplakano i uznemireno, da im je ispričala kako ju je optuženik silovao, a pregledom spolovila djevojčice FD je uočila crvenilo na njezinom spolnom organu kao i crnu stidnu dlaku za koju su obje zaključile da sigurno nije bila H, nego od BD. Stoga neosnovano optuženik u obrani tvrdi da je jedini dokaz iskaz oštećenice, jer su ove svjedokinje posvjedočile ne samo o onome što su čule od djeteta, nego i onome što su osobno vidjele na tijelu od oštećenice, a što je upućivalo na to da je optuženik kritične prigode imao spolni odnos sa oštećenicom.

11. Nadalje, svjedokinja CD, psihoterapeut u Savjetovalištu za mlade u Medicinskoj školi Ante Kuzmanića Zadar je objasnila je kako joj je ID poslana prema procjeni psihologa na individualnu terapiju. Budući je ID odgajana bez majke, te je kao beba bila u dječjem domu, utvrdila je da ima veliki odnos nepovjerenja prema ljudima, a prema njezinim navodima nema ni podršku unutar obitelji, jer joj je ID spominjala kako joj je teško funkcionirati u obitelji, da ne može ocu reći da ima dečka jer ju je strah, budući joj on govori da je kurva i da je ista majka. ID joj se nije odmah povjerila, nego se tek na petoj terapiji ID otvorila i ispričala joj kako mrzi svog brata jer ju je napao, ali ga je ovaj puta uspjela izbaciti iz sobe. ID joj je tada opisala da ju je brat dirao od njezine 7. godine pa do prošlog ljeta, dakle do 14. godine u obiteljskoj kući na različitim mjestima, s tim da je bila vidno uznemirena dok joj je o tome pričala. Opisala je da ju je brat dirao po tijelu, skidao joj odjeću i da je legao na nju. Kada je pitala ID je li došlo do penetracije, ona ju je blijedo gledala, pa joj je pojasnila da je to kada muško spolovilo uđe u žensko, nakon čega je ID kimnula glavom, spustila pogled i rekla da je, a u tom je trenutku ušla u "freeze mode", što u psihologiji predstavlja trenutak zaleđenja, koji je karakterističan za žrtve nasilja kao nekakav obrambeni mehanizam. ID joj je rekla da osjeća krivnju zbog toga, a ona ju je smirivala, govorila joj kako je samo dijete i da ništa nije kriva. Rekla joj je da se u ljeto 2023. uspjela obraniti kada ju je brat napao, tako da tada nije bilo penetracije. Ispričala joj je da je njezin otac znao za prva dva događaja kada je optuženik penetrirao u nju jer je ona to rekla ocu te da je njezin otac tada brata fizički kaznio. Brat joj je dok se to događalo prijetio da o tome ne smije nikome govoriti i ona ga se bojala. Nakon što je ID pojasnila da će ona morati policiji prijaviti ove događaje ako u njima prepozna kazneno djelo, ID je počela plakati, rekla joj je da će je se tata odreći i mrziti je ako brat završi u zatvoru, da joj je žao što joj je išta govorila i da će je se sad cijela obitelj odreći.

11.1. Dakle, ID se nije odmah povjerila psihoterapeutkinji, nego tek kada je sa istom uspostavila odnos međusobnog povjerenja, na njihovom petom susretu, kada se konačno povjerila nekome izvan obitelji, a i iz iskaza ove svjedokinje proizlazi da se oštećenica pričajući o svemu jako uznemirila te da je ušla u trenutak zaleđenja, koji je karakterističan za žrtve nasilja kao nekakav obrambeni mehanizam, što dodatno potkrjepljuje istinitost iskaza oštećenice.

11.2. O tome kakvu je podršku imala u obitelji najviše govori činjenica da je ID, nakon što joj je psihoterapeutkinja rekla da će morati ovo prijaviti policiji, počela plakati, jer se bojala da će je se svi u obitelji odreći ako joj brat završi u zatvoru, iz čega proizlazi da je upravo taj strah od izopćenja iz obitelji jedan od glavnih razloga zbog kojeg oštećenica ovo djelo nije ranije prijavila, s tim da ni ove prigode oštećenica nije podnijela kaznenu prijavu, nego je postupak pokrenut po kaznenoj prijavi psihoterapeutkinje.

12. Svjedokinja ZD, također sestra od optuženika i žrtve je osporila da bi imala bilo kakva saznanja o inkriminaciji. Svjedokinji je predočeno da su njezina sestra ČD i FD ispričale da je i ona bila nazočna u sobi kada im je ID rekla da ju je HD silovao nakon čega je svjedokinja izjavila da se toga ne sjeća, jer je tada bila malo starija od ID te je imala svega 12 godina. Opisala je kako je posjetila ID nakon što se izrezala po rukama, da je tada ID izgledala jako uznemireno, plakala je i pojasnila joj kako je to napravila jer joj previše ovaj događaj s BD i ovo suđenje.

12.1. Iako je ova svjedokinja navela da joj nije poznato da bi optuženik silovao njezinu sestru, ista je izjavila kako ID i HD nisu u dobrim odnosima, te da ne bi ni ona bila da joj se to dogodilo. Osim toga, ista je izjavila kako smatra da se inkriminirani događaj dogodio i to prema Petrinim reakcijama jer se ona svaki puta kada se spomene silovanje uzvrpolji i počne plakati, zbog čega joj ona ne želi niti spominjati taj događaj.

12.2. Za događaj iz 2023. je svjedokinja navela kako joj je ID jedne večeri poslala poruku da joj je HD ušao u sobu, na što joj je ona odgovorila da ne izlazi iz sobe jer je tad bilo 22,00 sata, a ID joj je odgovorila "Dobro". Nije zaključila da je ID bila u opasnosti, a kako je te večeri došla kući tek iza 23,00 sata s ID o ovome nije razgovarala niti su to spominjale sutradan.

12.3. Iako je ova svjedokinja izjavila da se ne sjeća da je bila u sobi sa ID sestrom i B kada im je ID rekla da ju je optuženik silovao, iz njezinog iskaza ne proizlazi da se taj događaj nije odvio, kako to nastoji prikazati obrana, nego da se ova svjedokinja toga ne sjeća. S druge strane ista opisuje da vjeruje ID da se sve dogodilo na način kako to ID opisuje jer se ID jako uzruja kada se to spomene, a što nije uobičajena reakcija nekoga tko izmišlja.

13. Otac od optuženika i oštećenice PD je negirao da su mu FD i ID spominjale da bi se nešto dogodilo između ID i optuženika. Osporava da bi znao da se između ID i BD dogodilo ovo za što se HD tereti, navodi kako su to za njega preozbiljne optužbe da bi ih on ignorirao, za tako nešto bi svatko zaslužio metak u čelo, jer to ne bi mogla napraviti normalna osoba. Čudno mu je da ID sada prijavljuje brata, a stalno je išla za njim štitili su jedno drugo i stalno se družili, tako da ne vjeruje da bi ona to radila da joj je HD napravio ovo što sada tvrdi, niti mu je logično da bi ID ostala u kontaktu sa osobom koja bi joj to radila.

13.1. Prema mišljenju oca oštećenice ID je optuženika lažno prijavila pod utjecajem dečka ND jer se ID u zadnje vrijeme počela čudno ponašati, počela je piti, bježati iz kuće, neprimjereno se oblačiti, izbivati noću, htjela je svoju slobodu, a on, HD i ZD su joj branili da se viđa s tim dečkom, jer je dečko propalitet, konzumira travu i alkohol. Poznato mu je da se ID nedavno razrezala po rukama, ali on za to krivi Centar za socijalnu skrb jer su mu djeca bila u domu, a oni nisu dovoljno vodili računa o djeci. Naveo je kako je u dobrim odnosima sa svom djecom, osim sa ČD jer se protivio njezinom braku pa je ona prestala razgovarati s njim. Za bivšu izvanbračnu suprugu FD je naveo da laže da ga je o svemu obavijestila i da je on zabranio da se zove policija. ID ga je nazvala krajem prošle godine i rekla da samo želi normalnu obitelj i da joj je žao što je sve napravila. Smatra da HD ne bi napravio ovo za što ga se tereti, to mu je sestra, a on je uostalom jednom i branio jednu žrtvu od silovanja. On ne brani ni ID ni BD niti ima razloga štiti jedno dijete u odnosu na drugo.

14. Sud ne prihvaća iskaz PD kao istinit, jer je svjedokinja FD opisala kako mu je prenijela sve što joj je ID rekla o ovom događaju na što joj je PD rekao da će sve riješiti sa BD i da ga neće prijaviti policiji. FD je navela kako je PD razgovarao s BD te da više sa PD nije pričala o ovom događaju iz čega se zaključuje da je zapravo postojao dogovor u obitelji da se ovaj događaj više ne spominje, što je doista teško za razumjeti s obzirom na ozbiljnost i prirodu kaznenog djela. Razloge za takvo ponašanje u krugu obitelji pojasnila je psihologinja Jadranka Zorić koja je navela kako su tvrdnje oca da nije o ničemu ništa znao zapravo rezultat obiteljske reakcije na ugrozu, budući je kod ovakvih situacija u obitelji za članove obitelji uvijek teško donijeti odluku da li podržati jedno ili drugo dijete pa je moguće da je u konkretnom slučaju otac odlučio zaštiti sina pretpostavljajući da je ono što se dogodilo između njega i djeteta žrtve bilo riješeno i da se više neće ponoviti.

14.1. Da je iskaz ovog svjedoka neistinit proizlazi i iz iskaza djeteta žrtve ID koja izjavila i na sudu i kod psihoterapeutkinje kako je ocu jednom ili dva puta pričala o ovim događajima, a osim toga ista je opisala i očevu reakciju navodeći kako se njezin otac derao na BD da to više ne radi te da ga je čak i istukao.

14.2. Navodi PD da je ID lažno prijavila brata za ovo teško kazneno djelo, jer su joj on, HD i ZD branili ljubavnu vezu sa dečkom te da ju je dečko nagovorio da brata lažno prijavi su apsolutno neprihvatljivi, jer se nitko ne bi izlagao ovakvom kaznenom postupku na ničiji nagovor, niti bi ID zbog lažne prijave brata da ju je silovao mogla ostati u vezi sa dečkom, pa da bi to bio nekakav razlog za lažno terećenje. Napominje se da ID nije ni podnijela kaznenu prijavu, nego se u sklopu psihoterapije na koju je poslana zbog očitih psihičkih problema i paničnih ataka prilikom odgovaranja u školi povjerila i to ne prvi puta, nego tek peti puta, a nakon što joj je psihoterapeutkinja rekla da će djelo prijaviti policiji oštećenica se uzrujala da će je svi u obitelji odreći. Stoga je prema mišljenju ovog vijeća za madež razlog zbog kojeg je dijete šutjelo sve godine očiti dogovor unutar obitelji da se o ovom događaju šuti i da se BD ne prijavljuje pa se dijete bojalo da će je izopćiti iz obitelji ako prijavi BD.

15. U odnosu na prigovor obrane, a posebno optuženika da je nemoguće da bi se ovakvo djelo prijavilo nakon toliko godina, ističe se kako je i vještak psiholog Jadranka Zorić pojasnila da je kod ovakvih kaznenih djela uobičajeno odloženo iskazivanje o traumatskim događajima, posebno kad se radi o događajima sa konotacijom seksualiteta, a u konkretnom su slučaju odlučujući uvjeti života u kojima je oštećenica živjela, konkretno postojanja ili nepostojanja osobe od povjerenja kojoj bi se žrtva obzirom na kronološku dob mogla povjeriti i potražiti pomoć. Žrtva je svjedočila o tome da je tražila pomoć i u ranijem razdoblju, ali to tada nije od strane članova primarne obitelji rezultiralo odgovarajućom reakcijom koja bi ju i dalje zaštitila, tako da je naknadno otkrivanje djela koje se događa u adolescentnoj dobi kada je oštećenica osobno stasala u konkretnom slučaju zapravo u ovom slučaju očekivano. Vještakinja Zorić je navela kako povod za prijavu kaznenog djela može biti trenutak kada je ID saznala da je njezin brat na društvenoj mreži zapratio njezinu prijateljicu na što je reagirala burno u smislu protivljenja zbog zaštite prijateljice, koji se povod može smatrati legitimnim i nepatvorenim te usmjerenim na zaštitu njoj važne osobe, a pod utjecajem ranijih vlastitih iskustava.

16. Stoga, se suprotno navodima obrane niti iz činjenice da otac optuženika osporava da bi znao za ovo kazneno djelo ne može zaključiti da optuženik djelo nije počinio, već je utvrđeno da je otac od optuženika i oštećenice odlučio unutar obitelji „riješiti problem“, misleći da se takvo što više neće ponoviti, zbog čega sina nije prijavio policiji, a u ovom je postupku nastavio negirati da bi bilo što znao o predmetnom događaju jer je jasno da se sa time roditelju teško pomiriti, kao što je teško suočiti se sa činjenicom da se ovako nešto pokušalo zataškati u krugu obitelji.

17. Sud je saslušao kao svjedoka i majku od optuženika i oštećenice MD, koja je svjedočila o tome da ju je njezin sin posjećivao još od njegova osmog razreda, a neko je vrijeme i živio kod nje, te da ne vjeruje da je isti u stanju ovako nešto napraviti svojoj sestri. Smatra da je maćeha FD nagovorila ID da prijavi BD, jer je bila loša prema BD i stalno ga je tjerala da nešto radi. Međutim, ova svjedokinja nije vidjela ni čula ID, a ni svoje druge dvije kćeri od kad ih napustila, s tim da je tada ID imala 6 mjeseci. Kako svjedokinja ne živi u blizini, niti ima bilo kakvih neposrednih saznanja o samom događaju, njezini navodi da optuženik ovako nešto ne bi mogao napraviti svojoj sestri, zapravo nemaju nekakvu težinu, jer svjedokinja osim sa BD nije kontaktirala sa nikim u obitelji i naprosto nema nikakvih saznanja o bilo čemu vezanom za inkriminaciju, dok su njezine tvrdnje da je FD nagovorila ID da lažno prijavi brata neosnovane pored činjenice da se B ne čuje, niti vidi niti sa ID niti sa drugom članovima obitelji.

18. Svjedok AD, specijalist psihijatrije koji je pregledao oštećenicu u Općoj bolnici u Zadru je nakon uvida u medicinsku dokumentaciju izjavio da je na temelju anamnestičkih podataka dobivenih od djevojčice u liječnički nalaz upisao da mu je djevojčica ispričala da je bila seksualno napadnuta od strane 10 godina starijeg brata kao i da su za ranije događaje znali i članovi njezine obitelji.

19. Iako je oštećenica ID odbila ginekološki pregled, imajući u vidu da je ista u ljubavnoj vezi i da je stupila u seksualne odnose sa svojim dečkom, kao i protek vremena od spornog događaja pa do dana kada je ID dovedena po policijskim službenicima na ginekološki pregled, ovaj sud zaključuje kako se, sve i da je oštećenica pristala na ovaj pregled istim ne bi ni utvrdile nikakve pravno relevantne činjenice za predmetni kazneni postupak.

20. Provedenim kombiniranim psihijatrijsko-psihologijskim vještačenjem oštećenice ID po stalnom sudskom vještaku psihologu dr. sc. Jadranki Zorić, prof. psih. proizlazi da oštećenica ID intelektualno funkcionira na razini nižeg prosjeka uz slabije verbalno razumijevanje, introvertirana je, ima izražene anksiozne karakteristike i sklonost fobičnom i opsesivno-kompulzivnom ponašanju. Kod ID je uočen depresivni pomak u raspoloženju, sniženje vitaliteta i pasivizacija, preplavljena je strahom od ljudi, nesigurnošću u sebe s doživljajem neadekvatnosti i nekompetentnosti, ustrašena je sama od sebe i od mogućih vlastitih postupanja autodestruktivne naravi, sumnjičava je i nepovjerljiva u odnosu na namjere drugih ljudi, doživljava se kao osoba bez zaštite i podrške bitnih ljudi iz svog života, dominira loše osjećanje, tuga, doživljaj užasa u odnosu na svoju obitelj i iskustva koja iz nje nosi.

20.1. U odnosu na predmetno djelo je iskazala konfuziju koja je uvjetovana pritiscima iz njene obitelji, a koje dovode do toga da ona sumnja u svoja sjećanja vezana uz saznanje drugih članova obitelji o predmetnom kaznenom djelu. Kod oštećenice su prisutni traumatski simptomi u vidu intruzivnih nametljivih misli, osjeta i sjećanja na bolne događaje, pojava noćnih mora, strahova od muškaraca, kognitivnih izbjegavanja negativnih misli i sjećanja. Zaokupljena je spolnošću u smislu spolne uznemirenosti jer negativno reagira na spolne podražaje i ima strah od spolnog iskorištavanja. Ovakvo psihičko stanje oštećenice se može povezati s negativnim utjecajima tijekom odrastanja, nedostatkom podrške od roditeljskih figura, nedostatkom doživljaja zaštite te izloženosti negativnim ponašanjima koje uključuju i područje spolnosti zbog čega je djevojci potrebna intenzivna psihoterapijska i psihijatrijska skrb.

21. Psihijatrijskim vještačenjem oštećenice ID po prim. dr. sc. Josipu Podobniku, dr. med je utvrđeno da ista pokazuje znakove traumatizirane osobe jer je lošeg raspoloženja, povišeno iritabilna, neraspoložena, pitanja vezana za događaj iz inkriminacije lako doživi neprijateljskim prema sebi što je u okvirima posttraumatskog distresa na aktivaciju nekog aspekta traumatskih događanja. Kod ID je naglašeno izbjegavanje doživljaja, konverzacije vezane za događanja iz inkriminacije do stupnja aktivne blokade sjećanja jer se ne može sa sigurnošću sjetiti detalja. Klinički stupanj traumatizacije je umjeren, potrebno joj je liječenje odgovarajućom terapijom, ali nema potrebe za bolničkim liječenjem.

21.1. Autentičnosti traumatizacije incestuoznog tipa doprinosi postojanje svjedoka, ali se dijete žrtva ne sjeća niti scene angažmana očeve partnerice i sestara, nije sigurna u bilo što, već navodi da su njezine sestre za događaj saznale na sudu. Osim znakova traumatizacije vezanih za seksualnu sferu dijete žrtva ima i panične atake u situacijama vezanim za odgovaranja u razredu koje se povezuju za emocionalnu traumatizaciju, doživljaj napuštanja od strane majke je temeljna pozadinska traumatizacija kao i negativno obilježena postupanja oca tijekom odrastanja. Navodno incestuozno ponašanje brata iz ljeta prošle godine može biti objašnjenje za retraumatizaciju ID nakon čega je psihoterapeutkinji opisala događaje iz inkriminacije što dodatno pojačava autentičnost njezinih iskaza o inkriminaciji.

21.2. Kod ID nije utvrdio postojanje manipulacije prema bilo kome, jer je ona u komunikaciji sa vještacima ostala konzistentno unutar traumatskog doživljaja, a traumatizirane osobe, kakvom se i ID pokazala nemaju ni volje ni želje uvjeravati vještake u bilo što za razliku od manipulativnih osoba koje vještaka stalno uvjeravaju u nešto.

21.3. Dakle i iz rezultata provedenog kombiniranog psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja oštećenice ID proizlazi da oštećenica ima brojne traumatske simptome koji su posljedica kaznenog djela koje je prema njoj počinio optuženik.

22. Optuženik se branio da je ID sve ovo izmislila, da on tada nije ni živio kod oca, te je osporavao da bi se dogodio događaj u 2023. kojeg opisuje oštećenica. Optuženikove tvrdnje da 2015. i 2016. nije živio u obiteljskoj kući nisu istinite jer su njegov otac i sestre, kao i FD suglasno potvrdili da je u to vrijeme HD živio s njima u kući. U odnosu na događaj iz 2023. ID je ispričala da je HD ušao kod nje u sobu te da je legao na nju i počeo se micati, a nakon što je osjetila njegovo spolovilo da ga je maknula sa sebe. Sud prihvaća kao istinit iskaz oštećenice, jer je i njezina sestra ZD posvjedočila da joj je ID kasno navečer poslala poruku da joj je HD ušao u sobu, te da je napisala ID da ne izlazi iz sobe. To što sutradan ZD i oštećenica nisu prokomentirale ove poruke, prema navodima ZD, može se uklopiti u iskaz ZD da ona sa sestrom ne želi pričati o ovim stvarima oko BD jer se ID strašno uzruja, ali sama činjenica da jedna sestra upozorava drugu da joj je brat ušao u sobu te da je sestra upozorava da se zaključa i ne izlazi iz sobe govori u prilog zaključku da odnosi između oštećenice i optuženika nisu bili normalni i da se u toj obitelji nešto očito događalo.

23. Psihijatrijskim vještačenjem optuženika BD po Zavodu za forenzičku psihijatriju Klinike za psihijatriju Vrapče je utvrđeno da se radi o osobi intelektualnog funkcioniranja u gornjem dijelu prosjeka, nezreloj, anksioznoj i vulnerabilnoj bez ikakve simptomatologije koja bi ukazivala na psihički poremećaj. Nakon odlaska majke, kada je imao 10 godina je sa sestrama bio smješten u dječji dom, zbog čega se osjećao tužno jer je brakorazvod rezultirao potpunim slomom obiteljskih odnosa za njega i sestre, njihovim odvajanjem od oba roditelja, izmještanjem iz vlastitog doma i kaznenim postupkom protiv majke. O tim se temama u kući nije pričalo već su neugodne emocije potiskivali, a što stvara frustraciju ukoliko se ne rješava i utječe na daljnje sazrijevanje osobe. Nakon što su se vratili ocu stječe se dojam da je postojala izvjesna manipulacija djece od strane oca kontra majke, međutim u adolescentnoj dobi je optuženik počeo kontaktirati sa majkom. U obitelji su odnosi otuđeni, svi gledaju svoja posla, komentiraju što netko nekome ima pomagati, a što ukazuje na slabu obiteljsku koheziju, nedostatak strukture i nesigurnost.

23.1.U vrijeme počinjenja djela optuženik nije imao psihičke smetnje, intelektualno je dobro kapacitiran, impulzivan je i situacijski uvjetovano anksiozan, na planu ličnosti je jednostavan, nezreo, površnih interpersonalnih odnosa, slabijih vještina u komunikaciji s djevojkama iako se nastoji prikazati suprotno, sklon je potiskivanju neugodnih emocionalnih stanja, slabije tolerira frustraciju što može rezultirati depresivnim, anksioznim ili impulzivnim reakcijama. Nije utvrđena ovisnost o alkoholu niti o bilo kojem drugom psiho aktivnom sredstvu. Vještak navodi kako se kod optuženika, koji je u vrijeme počinjenja djela imao 17 godina zapravo radilo o buđenju spolnosti, a ako mu se djelo pokaže moglo bi se reći da je postojala prilika, on se našao u blizini i koristeći svoju moć, koja je u odnosu na žrtvu proizlazila iz razlike u godinama i disharmonije u obiteljskim odnosima realizirao je priliku ne vodeći računa o posljedicama svog ponašanja.

23.2. U vrijeme počinjenja je optuženik bio stariji maloljetnik, dakle nije bio dovoljno zreo, radi se o dobi kada se mladi ljudi upuštaju u seksualna eksperimentiranja i istraživanja i tada dolazi do buđenja spolnosti, a što je jedan od faktora koji je i mogao dovesti do inkriminiranog ponašanja. U njegovoj seksualnoj anamnezi nema podataka koji bi pobuđivali sumnju na seksualnu aberaciju. Kasnije je realizirao odnose sa djevojkama svoje dobi, starijima, mlađima te opisuje seksualne fantazije uobičajene za prosječnu osobu. Kada se razgovara o njegovom seksualnom životu zamjetna je nelagoda, ne zna kako bi se izrazio, daje općenite odgovore što je shvaćeno kao skromnije iskustvo na tom planu u vidu nezrelosti i nesigurnosti. Kod optuženika nije utvrđen psihički poremećaj iz kojih bi djelo proizašlo niti postojanje uhodane šablone ponašanja i prakticiranja seksualnih radnji s djecom koje bi uzrokovale suženje duševnog života na takve radnje, pa kad se uzme u obzir i njegova dob u vrijeme počinjenja djela utvrđeno je da se kod optuženika ne radi o seksualnoj aberaciji. Unatoč velikoj razlici u godinama i životnoj dobi žrtve nije postavljena dijagnoza pedofilije kod optuženika jer je i sam tada bio mlad i nezreo, nedovršene ličnosti, a osim toga kod osoba kod kojih se postavi dijagnoza pedofilije se uočava obrazac suženja cjelokupnog životnog funkcioniranja samo na takve osobe, što kod optuženika nije utvrđeno. U vrijeme počinjenja djela optuženik je bio ubrojiv.

24. Stoga je kako je to gore obrazloženo analizom svakog dokaza pojedinačno, dovodeći ih u međusobnu vezu i u vezu s obranom optuženika sud utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo iz članka 166. stavka 2. KZ/11 u vezi članka 158. stavka 1. i 5. KZ/11 upravo na način kako ga se teretilo.

25. Optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio u ubrojivom stanju, a djelo je počinio s izravnom namjerom, odnosno sa sviješću i sa htijenjem da sa svojom sestrom, dakle bliskom osobom, koja je tada bila posebno ranjiva zbog dobi jer je u vrijeme inkriminacije imala svega 7., odnosno 8 godina stupi u spolni odnos. Iz iskaza oštećenice, potkrijepljenog iskazom svjedokinje FD i svjedokinje CD kojima se oštećenice povjerila utvrđeno je da je optuženik u više navrata u inkriminiranom periodu seksualno zlostavljao oštećenicu, međutim optužen je za jedno kazneno djelo. Optuženik je prilikom spolnog odnosa primijenio fizičku silu prema oštećenici jer je oštećenica opisivala kako ju je optuženik namještao u položaje koji su njemu odgovarali, njezina je sestra ČD opisala da joj je ID rekla kako joj je držao ruke, noge ruke i usta, a da se radilo primjeni sile proizlazi iz same činjenice da postoji velika razlika u fizičkoj konstituciji sedamnaestogodišnjaka i djeteta od sedam godina, odnosno osam godina te je istovremeno i prijetio oštećenici da ne smije nikome ništa govoriti i da mora šutjeti o ovome što se između njih događa. Naime, oštećenica je opisala kako se bojala optuženika da joj ne bi gore naudio, ili da ne bi s njome stupio u grublje spolne odnose te da joj ne bi nešto nažao napravio s obzirom na veliku razliku u godinama i njegove prijetnje, zbog čega je dugo vremena šutjela te ga se bojala prijaviti članovima obitelji u početku. Postupajući na opisani način optuženik je ostvario sva zakonska obilježja kvalificiranog oblika teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta jer je kao bliska osoba silom i prijetnjom izvršio spolni odnošaj s djetetom mlađim od petnaest godina.

26. Prilikom odlučivanja o izboru kazne sud je optuženiku DD kao otegotne okolnosti cijenio činjenicu da je optuženik u više navrata, a ne samo jednom seksualno zlostavljao oštećenicu, iako je optužen za jedno kazneno djelo, oblik krivnje kojim je djelo počinjeno, budući je optuženik postupao s izravnom namjerom, njegov stav prema djelu i prema oštećenici, svojoj mlađoj sestri, kojoj se do danas nije ispričao već uporno tvrdi da njegova sestra laže i lažno ga prijavljuje, kao i činjenicu da oštećenica uslijed proživljene traume i seksualnog zlostavljanja trpi psihičke probleme zbog čega joj je propisana psihofarmakoterapija te joj je predloženo liječenje. Kao olakotne okolnosti sud je cijenio optuženikovu neosuđivanost, protek vremena od počinjenja djela, ali i činjenicu da je u vrijeme počinjenja djela bio maloljetan.

27.Stoga je optuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5 godina koja je propisana kao minimalna za inkriminirano kazneno djelo, ali je i maksimalna u odnosu na optuženika budući je optuženik u vrijeme počinjenja djela bio maloljetan pa je sukladno odredbi članka 33. stavka 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“, broj 84/2011, 143/2012, 148/2013, 56/2015 i 126/2019- dalje u tekstu: ZSM) sud vezan granicama maksimalne kazne maloljetničkog zatvora od 5 godina iz članka 25. ZSM.

28. Izrečenom će se kaznom izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati će se na optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo.

29. Na temelju odredbe članka 54. KZ/11 optuženiku BD je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme od uhićenja, kao i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2024. pa nadalje.

30. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012 - odluka Ustavnog suda, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022 i 36/2024 - dalje u tekstu: ZKP/08) optuženik HD je oslobođen od plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 7. ZKP/08 u iznosu od 4.681,72 (četiritisućešestoosamdesetjedaneurosedamdesetdvacenta), koji se odnose na putni trošak svjedokinji FD u visini 71,98 eura, trošak psihologijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku za psihologiju dr. sc. Jadranki Zorić u visini od 1461,80 eura, trošak psihijatrijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. Josipu Podobniku u visini od 867,67 eura, trošak Klinici za psihijatriju Vrapče u iznosu od 248,85 eura, trošak stalnom sudskom vještaku psihijatru mr. sc. Suzani Kos u visini od 960,54 eura, trošak stalnom sudskom vještaku psihologu Ani Plazonić Fabijan u visini od 238,90 eura, putni trošak svjedokinji FD u visini 31,98 eura, kao i paušalni trošak odmjeren prema složenosti i trajanju kaznenog postupka, ali i imovinskim prilikama optuženika u visini od 800,00 eura, što sveukupno iznosi 4.681,72 eura, kao i naknade i nužnih troškova branitelja postavljenog po službenoj dužnosti, a o čemu će se odlučiti naknadno posebnim rješenjem. Naime, optuženik je prije uhićenja bio zaposlen i ostvarivao je primanja od 1,500,00 eura, ali nema u vlasništvu nekretnine, niti vrijednije pokretnine te je osuđen na kaznu zatvora u duljem trajanju pa je mišljenje vijeća za mladež da bi plaćanjem troškova bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

U Zadru, 19. svibnja 2025.

Predsjednica vijeća za mladež

mr.sc. Ana Brkić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranka ima pravo podnijeti žalbu. Žalba se podnosi u pisanom obliku u roku od 15 dana računajući od dana prijema pismenog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i za protivnu stranku, putem ovog suda, a o istoj odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOz-DO-2/2024, web servisom;

2. Optuženik HD, putem Zatvora u Zadru;

3. Branitelj optuženika Luka Mrkić, odvjetnik u Zadru, putem e-komunikacije;

4. Oštećenica dijete žrtva ID, putem opunomoćnice PDH, odvjetnice u [adresa];

5. Opunomoćnica djeteta žrtve PDH; putem e-komunikacije;

5. U spis