Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-1044/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB: 02958272670, Margaretska ulica 3, Zagreb, zastupanog po punomoćnici HD, dipl.iur. (zaposlenici), protiv tuženice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada na adresi: [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: P-100/2023-3 od 13. svibnja 2024., dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Vrbovcu, poslovni broj: P-100/2023-3 od 13. svibnja 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se naloži tuženici da mu isplati iznos od 65,49 EUR sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 0,64 EUR od 15. travnja 2022. do isplate, na iznos od 40,31 EUR od 11. svibnja 2022. do isplate, na iznos od 21,20 EUR od 11. lipnja 2022. do isplate, na iznos od 21,20 EUR od 20. srpnja 2022. do isplate i na iznos od 40,31 EUR od 20. srpnja 2022. do isplate, te da mu naknadi troškove postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti odnosno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Prije upuštanja u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda, ističe se da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP-a), jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi iznos od 1.320,00 EUR, pa se stoga, sukladno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. tog Zakona, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati nepripadnu isplatu primljenu s osnova korištenja roditeljskog dopusta u iznosu od 65,49 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose.

6.1. Svoj zahtjev tužitelj temelji na navodima da je zbog tehničke pogreške u informatičkom sustavu tuženici za mjesec srpanj 2022. isplaćen veći iznos naknade od iznosa utvrđenog rješenjem, i to umjesto iznosa od 1.776,44 EUR da je isplaćen iznos od 1.900,09 EUR, čime je došlo do preplate u iznosu od 123,66 EUR, koji novčani iznos mu je tuženica dužna vratiti temeljem čl. 57. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama („Narodne novine“ broj 85/08, 110/08, 34/11, 54/13, 152/14, 59/17, 37/20, 85/22) i čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO-a).

7. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi da je tuženici putem e- oglasne ploče (sukladno odredbi čl. 143. ZPP-a jer je dostava na adresu prijavljenog prebivališta u dva navrata ostala bezuspješna) dostavio tužbu s prilozima radi podnošenja pisanog odgovora na tužbu (čl. 461.a ZPP-a), što ista nije učinila, no usprkos tome odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva koji spada u spor male vrijednosti i koji je sukladno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a u pravilu pisani postupak, da je izvršio uvid u priloge tužbi - rješenje tužitelja o priznavanju tuženici prava na roditeljski dopust i prava na naknadu plaće za vrijeme korištenja tog prava od 9. ožujka 2022., poziv tuženici na plaćanje od 22. studenog 2022. sa uplatnicom i povratnicom, te obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada sa dokazima o isplati, slijedom kojih dokaza je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan, pa ga je odbio. Pri tome prvostupanjski sud ističe da činjenični navodi tužbe i visina tužbenog zahtjeva nisu u korelaciji s priloženim dokazima, naime iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tuženici preplaćen iznos naknade plaće za roditeljski dopust za mjesec srpanj 2022. u iznosu od 123,66 EUR, što je tada predstavljalo iznos od 931,72 kn, na platež kojeg iznosa je tužitelj pozvao tuženicu dopisom od 22. studenog 2022. (koji joj nije uručen), međutim, dopisu je priložen obračun isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada iz kojeg proizlazi da traženi iznos predstavlja zbroj preplaćenih naknada za razdoblje od ožujka 2022. do srpnja 2022. Osim toga, tužbenim zahtjevom da nije zatraženo plaćanje navedenog iznosa od 123,66 EUR, već iznosa od 65,49 EUR (493,44 kn), pri čemu zbroj pojedinačnih iznosa u odnosu na koje se zahtjeva plaćanje zateznih kamata iznosi 123,66 EUR. Prvostupanjski sud navodi i da je tužitelju u skladu s odredbom čl. 461.a ZPP-a dostavljen na znanje poziv tuženici za podnošenje pisanog odgovora na tužbu sa svim upozorenjima o pravilima postupka u sporu male vrijednosti (dakle i da stranke mogu obrazloženim prijedlogom predložiti održavanje ročišta), međutim, tužitelj je podneskom od 20. ožujka 2023. taj poziv vratio sudu, napominjući da ga je omaškom primio, što nije točno.

8. U žalbi tužitelj navodi da prvostupanjski sud uopće nije proveo postupak, time da ako je tužba s prilozima uredno dostavljena tuženici, a ista nije podnijela odgovor na tužbu, da je trebalo sukladno ZPP-u donijeti presudu zbog ogluhe. Ističe da je nelogična odluka suda o odbijanju tužbenog zahtjeva iz razloga što nije podnio prijedlog za održavanje pripremnog ročišta, a donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud da relativizira i zanemaruje upravni postupak. Napominje da je tuženica imala mogućnost javiti mu se, što nije učinila. Konačno, poziva se na odredbu čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj 80/13, 137/13, 98/19, dalje: ZZO-a) u vezi čl. 1111. st. 3. ZOO-a, sukladno kojoj je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima.

9. U odnosu na žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka valja navesti da tužitelj u žalbi pobliže ne navodi o kojoj se bitnoj povredi odredaba parničnog postupka radi, a zbog koje se može pobijati presuda u sporu male vrijednosti, niti se to može zaključiti iz sadržaja žalbe, slijedom čega se ovaj sud u primjeni odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a koncentrirao na ispitivanje eventualno počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8, 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i posljedično tome utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

10. Neosnovan je žalbeni navod tužitelja da prvostupanjski sud uopće nije proveo postupak, jer nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, reguliranom Glavom tridesetom Zakona o parničnom postupku. Dakle, sukladno odredbama čl. 461.a st. 3. i 4. ZPP-a u pitanju je pisani postupak, u kojem sud održava ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese obrazloženi prijedlog za održavanje ročišta. U konkretnom slučaju, prvostupanjski sud je primjenjujući odredbu čl. 461.a st. 1. ZPP-a dostavio tuženici tužbu radi davanja odgovora, kojim rješenjem (pozivom za podnošenje pisanog odgovora na tužbu) je stranke upozorio sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, između ostalog i na mogućnost predlaganja održavanja ročišta. Nedvojbeno je da tužitelj nije predložio održavanje pripremnog ročišta, međutim, to nije razlog zbog kojeg je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev, kako to tužitelj neosnovano navodi u žalbi.

11. Nije osnovan ni žalbeni navod tužitelja da je prvostupanjski sud trebao donijeti presudu zbog ogluhe, budući da prema odredbi čl. 331.b st. 1. ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe nije dovoljno samo da tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, već je potrebno da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti, između ostalog da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi i da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio.

11.1. Upravo imajući u vidu da su činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u protivnosti sa dokazima koje je sam podnio, prvostupanjski sud je očigledno cijenio da nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude kojom bi prihvatio tužbeni zahtjev (presude zbog ogluhe), koju ocjenu prihvaća i ovaj sud.

12. Naime, pravilno prvostupanjski sud ističe da iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da iznos preplaćene naknade plaće za roditeljski dopust za mjesec srpanj 2022. iznosi 123,66 EUR, dok tužbenim zahtjevom tužitelj traži isplatu iznosa od 65,49 EUR sa zateznim kamatama na određene pojedinačne iznose, kao i da iz priloženog dokaza - obračuna isplaćenih i pripadajućih novčanih naknada (priloženog dopisu tužitelja od 22. studenog 2022.) proizlazi da iznos od 123,66 EUR predstavlja zbroj preplaćenih novčanih naknada za razdoblje od ožujka do srpnja 2022. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da zbroj pojedinačnih iznosa u odnosu na koje tužitelj potražuje plaćanje zatezne kamate iznosi 123,66 EUR, dakle više od zahtijevanog glavničnog iznosa od 65,49 EUR. Slijedom tih okolnosti, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da su činjenice na kojima tužitelj temelji tužbeni zahtjev u protivnosti sa dokazima koje je sam podnio.

13. Osim toga, valja navesti da tuženica sukladno odredbama ZZO-a (na koji propis se tužitelj pozvao u žalbi) ne snosi nikakvu krivnju za isplatu joj naknade plaće za vrijeme korištenja rodiljnog i roditeljskog dopusta za kćer ĐD u uvećanom iznosu, jer je tužitelju dostavila točne, istinite i potpune podatke, te je nepripadna isplata posljedica isključive greške samog tužitelja, pa bi obvezom vraćanja naknade koja joj je isplaćena pogreškom državnog tijela tuženici bio nametnut prekomjeran individualni teret i povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva iz čl. 1. Protokola br. 1. uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10), o čemu je istovjetno pravno shvaćanje zauzeo i Europski sud za ljudska prava u predmetu Uzelac i Đekić protiv Hrvatske - Zahtjevi br. 6161/13 i 57863/14.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. stav. 1. ZPP-a.

Varaždin, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško