Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Stalna služba u Krku

Bodulska 2/d

Krk 51500

Poslovni broj: P-611/2020.-38.

U I M E  R EP U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, Stalna služba u Krku, po sutkinji Nataliji Denona, u pravnoj stvari tužiteljice PZŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Kristina Miklić Dminić, odvjetnica iz Krka, protiv tuženika Grada Krka, Trg bana Josipa Jelačića 2, OIB: 12405095116, kojeg zastupa punomoćnik Marin Trinajstić, odvjetnik iz Krka, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika stranaka 8. travnja 2025., javno objavivši odluku 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je tužiteljica PZŠ iz [adresa], vlasnica točno određenog realnog dijela nekretnine zemljišnoknjižne oznake k. č. [katastarska čestica] upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koji realni dio nekretnine je grafički individualiziran slovnim oznakama A-B-C-D-E-F-G-A površine 648 m² u nalazu i mišljenju sudskog vještaka mjernične struke Jasmine Jurinčić, koji nalaz čini sastavni dio ove presude.

II Tuženik je dužan priznati i trpjeti da tužiteljica ishodi cijepanje postojeće nekretnine te se temeljem presude i parcelacionog elaborata izrađenog po stalnom sudskom vještaku upiše u zemljišnu knjigu u 1/1 dijela novoformirane nekretnine.

III Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 1.956,85 EUR, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica PZŠ podnijela je pred ovim sudom 25. lipnja 2020. tužbu protiv tuženika Grada Krka radi utvrđenja prava vlasništva na realnom dijelu nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a koji je tužbeni zahtjev naknadno precizirala, i to u podnesku od 20. siječnja 2025., nakon što je u predmetu provedeno vještačenje po vještaku geodetske struke. U tužbi, kao i tijekom postupka tvrdi da je pravo vlasništva na utuženom realnom dijelu nekretnine stekla nakon smrti svojeg oca PZ pok. FZ, i to nakon diobe sa svojom sestrom NZ, dok da je njezin otac pravo vlasništva na toj nekretnini stekao pravnim poslom, tj. zaključenjem Kupoprodajnog ugovora dana 19. siječnja 1970. godine sa tadašnjim stvarnim vlasnikom i pravnim prednikom tuženika VZ, koji Ugovor nikad nije proveden u zemljišnim knjigama. VZ da je preminuo **.**.1975., te je svojom imovinom oporučno raspolagao, i to na način da je jednu nekretninu ostavio u nasljedstvo svojem nećaku, dok da je sa ostalim nekretnina raspolagao u korist SO Krk pod uvjetom da mu nadoplaćuju razliku visine mirovine i cijene smještaja u Staračkom domu Turnić u Rijeci. Sukladno tome, SO Krk da se uknjižila, između ostalog, i na utuženoj čestici, iako je pok. ŽZ istom raspolagao u korist prednika tužiteljice puno prije sastavljanja predmetne oporuke. Naime, oporuka pok. VZ da je sastavljena 25. siječnja 1974. godine, dok da je Kupoprodajni ugovor između VZ i PZ, temeljem kojeg je PZ stupio u posjed utužene čestice, sklopljen je 19. siječnja 1970. godine. Nastavljajući niz svojih pravnih prednika, tužiteljica da se nalazi u samostalnom i poštenom posjedu utužene čestice duže od 50 godina, slijedom čega predlaže da sud, nakon provedenog dokaznog postupka, donese presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev sadržaja kao u tužbi, tj. u podnesku od 20. siječnja 2025.godine.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovanost predmetne tužbe i tužbenog zahtjeva, navodeći da iz sadržaja dostavljenog Kupoprodajnog ugovora iz 1970. godine proizlazi da isti nije potpisan po prodavatelju, slijedom čega da ne proizvodi nikakve pravne učinke. Međutim, sve i kada bi se radilo o valjanom pravnom poslu, prednik tužiteljice da nije nikad uknjižio citirani Ugovor, slijedom čega da nije mogao postati niti vlasnikom predmetne nekretnine. Drži da posjed tužiteljice nije pošten (savjestan), jer da u konkretnom slučaju ne postoji valjan pravni posao za stjecanje prava vlasništva. Što se tiče roka, navodi da je na predmetnoj nekretnini bilo upisano društveno vlasništvo, a da se do 8. listopada 1991. nisu stekli uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati istu na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka provedeni su svi dokazi predloženi po strankama, pa je tako izvršen uvid u svu materijalnu dokumentaciju koja je dostavljena u sudski spis, proveden je dokaz očevidom lica mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Jasmine Jurinčić iz Crikvenice, koja je u svojem nalazu i mišljenju iz siječnja 2024. identificirala utuženu nekretninu, izvršen je uvid u predmet ovog suda O-204/75, te je proveden dokaz saslušanjem svjedoka TZ i CZ. Saslušanje tužiteljice, kao i saslušanje predloženog svjedoka IZ nije provedeno, budući da je punomoćnica tužiteljice od tih dokaznih prijedloga odustala na ročištu od 27. veljače 2025. godine.

4. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za nekretninu oznake k. č. br. [katastarska čestica], u naravi oranica, upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] (pripis iz g.t. 4 zk. ul. [broj ZK uloška]), k. o. [katastarska općina], utvrđeno je da je kao vlasnik iste upisan Grad Krk, ovdje tuženik. Iz povijesnog vlasničkog lista za predmetnu nekretninu, koji prileži na listu 62 spisa, proizlazi da je predmetna čestica bila upisana kao g.t. 4 u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je od 1911. bila upisana kao vlasništvo HZ, a nakon njezine smrti 1963. godine da je prešla u vlasništvo VZ P. CZ iz [adresa]. Nakon smrti RZ, i to temeljem rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-204/73 od 3. veljače 1978. godine, na predmetnoj nekretnini da je upisano društveno vlasništvo

- korisnik Općina Krk.

5. Uvidom u posjedovni list broj 322 k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini naziva "Ceste" kao posjednik evidentiran DV O.N.I. pod upravom Dubašnice, Bogovići 0, Malinska. Iz povijesti promjena za katastarsku česticu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koji prileži listu 56 spisa, proizlazi da se predmetna nekretnina u naravi oranica 6. klase u ½ dijela i vinograd 5. klase u ½ dijela, u sveukupnoj površini 1334 m2, u vrijeme izlaganja katastarskog operata 1960.godine nalazila u posjedovnom listu broj 219 - posjednik OZ r. HZ, koja da je nakon toga brisana, te je umjesto nje kao posjednik upisan ŽZ p. CZ, [adresa], s tim da je 1978. godine prešla u posjedovni list broj 322 – posjednik Društveno vlasništvo (nasljedstvo), a danas da se vodi na posjedniku DV O.N.I. uprava Dubašnica, Bogovići 0, Malinska.

6. Iz dostavljenog rješenja o nasljeđivanju, poslovni broj O-340/12, od 7. svibnja 2013., koje je doneseno u ostavinskom postupku iza pok. PZ pok. FZ, koji je preminuo **.**.2003. i pok. KZ od pok. F, koja je preminula **.**.2010., proizlazi da je predmetna nekretnina evidentirana kao izvanknjižno vlasništvo pok. ostavitelja, te da je nakon njihove smrti, a sukladno dogovoru nasljednika (njihove djece), ovdje tužiteljice i njezine sestre NZ, ista pripala tužiteljici PZŠ.

7. Uvidom u Kupoprodajni ugovor od 9. siječnja 1970. godine, na listu 19 spisa, proizlazi da je isti sastavljen između MZ iz HZ kao prodavatelja i PZ pok. FZ iz [adresa] kao kupca, a vezano za kupnju nekretnine "tzv. Cesta u čestici Milovčić Pavla u kojoj je vinograd, istočna strana imenovanog vinograda u površini od 506 m2". Iz citiranog Ugovora nadalje proizlazi da je navedena čestica kupljena za "80 hiljada", bez navođenja valute, te da je kupac stupio u posjed iste danom potpisa predmetnog Ugovora. Također je utvrđeno da je Ugovor sastavljen u prisutnosti dvaju svjedoka ZZ i CZ, te da isti nije potpisan po prodavatelju.

8. Uvidom u rješenje o nasljeđivanju iza pok. RZ pok. CZ iz [adresa], koje je doneseno od strane Općinskog suda u Krku, pod poslovnim brojem O-204/75, utvrđeno je da je pok. ostavitelj preminuo **.**.1975., da je tijekom života sačinio oporuku, te da je temeljem te oporuke sva ostavinska imovina pok. ostavitelja, između koje je i predmetna čestica, koja je ranije bila upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], postala društveno vlasništvo, ali pod uvjetom da SO Krk tijekom njegova života nadoplaćuje razliku visine njegove mirovine, kao i cijenu smještaja u Staračkom domu Turnić u Rijeci, gdje je pok. ostavitelj i umro, dok su nekretnine grč.

50/3 u [adresa] i tzv. "Marinčul" u naravi vinograd pripale nećaku ostavitelja IZ iz [adresa].

9. Iz nalaza i mišljenja vještakinje Jasmine Jurinčić iz siječnja 2024., koji je izrađen nakon održanog očevida na licu mjesta, a u odnosu na koji stranke nisu imale primjedbi i prigovora, slijedom čega je isti u potpunosti prihvaćen kao stručan i objektivan, utvrđeno je da se utužena i po tužiteljici pokazana nekretnina nalazi u [adresa], sjeverozapadno od kuće broj 51, a jugozapadno od garaže koja se nalazi na susjednoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrđeno je da pokazani dio predstavlja dio maslinika (tri reda maslina) koji da se nalazi na sjeveroistočnom dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica]. Pokazani prijepor evidentiran je na skici lica mjesta, na listu 81 i 82 spisa, te označen plavom bojom i točkama A-B-C-D-E-F-G-A, površine 648 m2, a također je utvrđeno da je dioba predmetne katastarske čestice moguća, sve sukladno čl. 25. st. 3. Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina. Uz citirani nalaz priložene su i fotografije predmetne nekretnine.

10. Iz iskaza svjedoka CZ, šogora tužiteljice, koji je saslušan na ročištu 20. siječnja 2025., proizlazi da se isti sjeća prijepora iz vremena kada ga je koristio ŽZ, a koji da je taj teren naslijedio od svoje supruge. On da je tamo, i to na jednom dijelu, sadio trse (lozu), dok je drugi koristio za obradu i sadnju npr. krumpira. To da je moralo biti negdje 1960-ih, jer da se tada svjedok oženio sa N, sestrom tužiteljice, te došao u [adresa], tj. u kuću koja sada pripada tužiteljici, a koja se nalazi uz prijepor. Svjedoku da je poznata kupoprodaja između PZ, njegovog tasta, te VZ, jer da je isti bio svjedok te prodaje. Nakon što je svjedoku pokazan Kupoprodajni ugovor na listu 19 i 20 spisa, isti je naveo da je potpis na tom Ugovor njegov. Naveo je da je Ugovor potpisan u kući PZ, te da se sjeća da kada je on potpisivao Ugovor da je njegov tast PZ otišao po novac i predao ga VZ. Nije mu poznato tko je Ugovor sastavio, budući je isti već bio sastavljen kada je on pristupio potpisu. On da je Ugovor pročitao, a nakon toga potpisao, a na upit punomoćnika tuženika pojasnio je da je isplata kupoprodajne cijene i potpis Ugovora bio isti dan. Nadodao je da mu nije poznat iznos koji je predan na ime kupoprodaje, jer da je sjedio malo dalje, zajedno sa drugim svjedokom, a osim toga da nije nikad pitao tasta koji je iznos predao VZ na ime kupoprodaje. Kada je svjedok upitan na okolnost vezano uz činjenicu da predmetni Kupoprodajni ugovor nije potpisan po prodavatelju VZ, svjedok je naveo da ne zna zašto Ugovor nije potpisan od strane VZ, te da je moguće da je to zato što isti nije znao pisati. Nije mu poznato je li VZ znao čitati, te je li mu netko taj Ugovor pročitao, međutim oni da su se sve prethodno dogovorili. Nakon što je svjedoku pročitan opis nekretnine koja je bila predmetom kupoprodaje, svjedok je naveo da je opisana čestica utužena nekretnina, i to u cijelosti, dakle i dio na kojem je VZ imao posađene krumpire i dio gdje je posadio trse. Naime, nakon što je njegov tast ušao u posjed kupljene čestice, on da je posjekao trse i tamo stavio ovce za ispašu, a naveo je da je imao i jednu svinju za koju je napravio svinjac. Pored tog svinjca da je bila jedna garaža, koja je nekoć služila za držanje traktora, a sada da se koristi za držanje barke. Nakon što je svjedoku pokazana fotografija na listu 84 spisa, svjedok je potvrdio da je upravo garaža sa te fotografije spomenuta garaža, a da je pored nje bio svinjac. Njegov tast da je na utuženom terenu također posadio i masline, koje da su i danas tamo. Posjed pok. PZ, koji je preminuo negdje 2002. ili 2003., da nije nitko osporavao, a nakon njegove smrti, te smrti njegove supruge, koja je umrla 2010., njihove kćeri da su se dogovorile i međusobno podijelile na način da je utužena čestica pripala tužiteljici.

11. Iz iskaza svjedoka TZ, koji je saslušan na ročištu 8. travnja 2025., proizlazi da je isti upoznat sa predmetom spora, budući je na utuženoj čestici bio više puta, a zadnji put prije cca 5 godina, kada je trebao vratiti neke skice i papire gospodinu PZŠ, budući da ga je gospodin PZŠ bio zamolio da izradi idejno rješenje u pogledu eventualne adaptacije prizemnice koju je njegova supruga naslijedila od svojih roditelja. Predmetna čestica da se nalazi preko puta novoizgrađene kuće gospodina PZŠ na k. č. br. [katastarska čestica], a pored ranije spomenute prizemnice, koju je tužiteljica naslijedila od svojih roditelja, i to na čestici k. č. br. [katastarska čestica]. Također, pored utužene nekretnine, da se nalazi i garaža i radionica sa malom kuhinjom. Po priči gospodina PZŠ svjedok da je upoznat sa činjenicom da je utuženu nekretninu kupio otac od njegove supruge PZ, i to od jednog gospodina koji se zvao VZ. Naime, gospodin PZŠ da mu je pokazao kupoprodajni ugovor, a kada je svjedoku pokazan Kupoprodajni ugovor sa lista 19 spisa, svjedok je naveo da je upravo to taj ugovor, jer da se sjeća da isti nije bio potpisan po prodavatelju. U pogledu toga da mu je gospodin PZŠ rekao da se prodavatelj razbolio, i to nakon što mu je isplaćena kupoprodajna cijena, te na kraju i umro, a da se prije smrti odrekao svega u korist države. Svjedok da se naknadno raspitivao u mjestu, te da je od mještana, pogotovo od JZ, saznao da je kupovnina u cijelosti isplaćena prodavatelju. On da se oko toga raspitivao, pa čak i zbog toga bio na razgovoru kod gradonačelnika Krka, jer da ga je gospodin PZŠ zamolio da se raspita na koji je način najbolje riješiti navedenu situaciju, odnosno prenijeti utuženu nekretninu na njegovu suprugu, a na što da su mu svi sugerirali da to pokuša ostvariti preko suda. Što se tiče samog zemljišta, svjedok je naveo da se sjeća da je teren uvijek bio pokošen, te da su na njemu zasađene masline, koje da je sadio gospodin PZŠ i njegova supruga, a moguće i otac njegove supruge. Ovo da mu je poznato po priči mještana, tj. isto da su mu pričali Pape, FZ, gospodin PZŠ i njegov šogor. Masline da su posađene i na dijelu terena koji nije kupljen, a da je intencija gospodina PZŠ bila da će jednom i taj dio otkupiti. Što se tiče međe na liniji AB, koja je prikazana na skici lica mjesta na listu 81 i 82 spisa, svjedok je naveo da se sjeća da je na tom potezu bila jedna brazda na terenu, zajedno sa razvučenom žičanom ogradom koja je stajala na kolcima. Svjedok da nije nikad upoznao oca tužiteljice i tužiteljicu, za koju zna da je invalid i da je u kolicima, već samo njezinog supruga gospodina PZŠ, i to 2018. godine, s tim da se njegovog imena tijekom iskazivanja nije mogao sjetiti.

12. Analizom svih provedenih dokaza, i to nakon njihove brižljive i savjesne ocjene, kako svakog dokaza pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti, sve sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, ZPP), ovaj sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku ove odluke.

13. Naime, tužiteljica je u tužbi i tijekom postupka tvrdila da je temeljem instituta dosjelosti, dakle kroz vlastiti samostalni posjed, te kroz posjed svojih pravnih prednika, i to prije svega svojih roditelja, stekla pravo vlasništva na utuženom sjeveroistočnom dijelu čestice k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojeg da je njezin otac pok. PZ još 1970. godine kupio od VZ.

14. Budući je tuženik te navode tužiteljice osporio, držeći da tužitelj nije dokazao pravni temelj svojeg posjedovanja, niti istinitost i poštenje svojeg posjeda, uz obrazloženje da predmetni Kupoprodajni ugovor iz 1970. uopće nije potpisan po prodavatelju, to je ovaj sud, u okviru predmetnog postupka, bio dužan ispitati je su li na strani tužiteljice ispunjene sve pretpostavke koje zakon propisuje za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti.

15. Polazeći od sadržaja predmetnog Kupoprodajnog ugovora, ovaj sud utvrđuje da je u istom kao predmet kupoprodaje uistinu navedena utužena nekretnina. Naime, ista je u Ugovoru opisno navedena kao istočna strana vinograda, lokalnog naziva "Cesta", a iz dostavljenog posjedovnog lista, te nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je predmet utuženja sjeveroistočni dio čestice k. č. br. [katastarska čestica], koja inače nosi naziv "Ceste", a koja je po kulturi evidentirana dijelom kao vinograd, a dijelom kao oranica. To isto potvrdio je u svojem iskazu i svjedok CZ, koji je naveo da se sjeća pok. VZ, koji je predmetnu česticu dijelom koristio za sadnju krumpira, dakle kao oranicu, a dijelom kao vinograd, budući je na njoj posadio trse – vinovu lozu, koje je pak pok. PZ, otac tužiteljice, nakon što je kupio predmetnu parcelu, posjekao i umjesto loze posadio masline.

16. Nije sporno da predmetni Ugovor nije potpisan po prodavatelju, međutim sama okolnost što na Ugovoru nedostaje potpis prodavatelja ne znači da je predmetni pravni posao bez učinka, a kako to pogrešno smatra tuženik. Naime, predmetni Ugovor je zaključen u vrijeme važenja Austrijskog općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji se ovdje primjenjuje temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. (Narodne novine broj 73/91), pa iako je u pravnom pravilu paragrafa 431. i 432. OGZ-a propisano da se prijenos prava vlasništva na nekretninama vršio uknjižbom u zemljišnim knjigama kao načinom stjecanja, gdje se radi uknjižbe prava vlasništva morala sastaviti ovjerena isprava u propisanoj formi, sudska praksa je u tom pravcu formirala stav da se u ono vrijeme vlasništvo na nekretnini moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige, već i na temelju ugovora, pa čak i usmenog, ukoliko je isti bio faktično izvršen, pri čemu se sama predaja posjeda tumačila kao modus stjecanja. Stoga, polazeći od iskaza svjedoka CZ, koji je bio svjedokom pravnog posla kupoprodaje između VZ i PZ, što tuženik nije valjano osporio i/ili dokazao drugačije, ovaj sud zaključuje da je između VZ i PZ došlo do realizacije usmenog, a ne pismenog ugovora o kupoprodaji, koji je u potpunosti izvršen (perfektuiran), budući je PZ nakon isplate kupoprodajne cijene prodavatelju ušao u posjed kupljene nekretnine, jer je prema tvrdnji saslušanog svjedoka CZ na istoj počeo držati ovce, posadio je masline, te je izgradio svinjac.

17. Prema ocjeni ovog suda, tuženik nije uspio tijekom postupka dokazati svoju tvrdnju kako posjed tužiteljice i njezinih pravnih prednika nema sve potrebne kvalitete za stjecanje prava vlasništva na spornoj nekretnini temeljem instituta dosjelosti.

18. Naime, imajući u vidu rezultate dokaznog postupka, iz kojeg proizlazi da je između prednika tužiteljice i pok. VZ zaključen usmeni ugovor o kupoprodaji, koji je u potpunosti faktično izvršen, to je ovaj sud stava da je tužiteljica uspjela tijekom postupka dokazati pravni temelj svojeg posjedovanja, tj. zakoniti posjed na utuženoj nekretnini, a što tuženik nije valjalo osporio i dokazao suprotno. Pritom valja nadodati da je iz iskaza saslušanih svjedoka u postupku, ali i iz povijesti promjena na predmetnoj nekretnini, pa u konačnici i iz sadržaja povijesnog vlasničkog lista razvidno da je predmetna čestica kupljena od stvarnog i knjižnog vlasnika VZ, koji je istu naslijedio od svojeg pravnog prednika OZ ž. IZ rođ. IZ iz [adresa] (GZ), koja je pak bila upisana u zemljišnim knjigama kao vlasnik predmetne nekretnine još od 1911. godine.

19. Nadalje, tijekom postupka nije utvrđeno da bi predmetna nekretnina bila stečena vis, clam, precario, slijedom čega ovaj sud drži da se radi i o istinitom posjedu, a što se tiče poštenja, prije svega valja reći da se prema odredbi čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) poštenje pretpostavlja, a tu pretpostavku tuženik nije uspio dovesti u dvojbu tijekom ovog postupka. Naime, tijekom postupka nije utvrđeno da bi tužiteljica i/ili njezin otac, koji je stupio u posjed kupljene nekretnine 1970.godine, imali razloga sumnjati u njihovo pravo na posjed kupljene nekretnine. Ovo stoga što je ista kupljena od stvarnog i knjižnog vlasnika VZ i od tada se nalazi u mirnom i od nikoga ometanom posjedu tužitelja i njegove obitelji, a za oporučno raspolaganje pok. VZ, i to u korist njegovog nećaka i SO Krk, tužiteljica i njezini prednici nisu znali, niti mogli znati, budući da u tom postupku nisu sudjelovali, pa ih stoga citirano ostavinsko rješenje ne veže. Budući je predmetni usmeni ugovor o kupoprodaji nedvojbeno perfektuiran ulaskom kupca pok. PZ u posjed kupljene nekretnine, a u ono se vrijeme i sam ulazak u posjed kupljene nekretnine mogao smatrati modusom stjecanja vlasništva na toj nekretnini, to bi se ovdje slobodno moglo zaključiti da je otac tužiteljice postao vlasnikom utužene nekretnine već trenutkom stupanja u njezin posjed, tj. još 1970. godine, a da je tužiteljica, nakon smrti svojih roditelja, uz prethodni dogovor sa svojom sestrom NZ, postala vlasnikom te nekretnine u cijelosti.

20. Međutim, kako tužiteljica svoju tužbu i tužbeni zahtjev ne temelji na stjecanju s osnove pravnog posla, već po osnovi instituta dosjelosti, pri čemu je predmetni Kupoprodajni ugovor iz 1970. samo dokaz ulaska u posjed utužene čestice, to je u konkretnom slučaju, a imajući u vidu da je tužiteljica tijekom postupka dokazala ne samo pravni temelj svojeg posjeda, već i poštenje i istinitost posjeda na utuženoj čestici, bilo nužno primijeniti pravna pravila iz paragrafa 1460. - 1477. OGZ-a.

21. Naime, u citiranim pravnim pravilima stoji da dosjedatelj mora imati stvar u svojem posjedu, da taj posjed mora biti zakonit, pošten i istinit, te trajati kroz cijelo vrijeme koje je zakonom određeno. Navedeno znači da posjednik ne smije posvojiti stvar silom ili lukavstvom ili potajno (paragraf 1464. OGZ-a), da mora biti pošten (paragraf 1463. i 326. OGZ-a) i da se posjed mora temeljiti na naslovu koji bi bio dovoljan da se zadobije vlasnost da je ova pristojala predavaocu (paragraf 1461. OGZ- a). Međutim, ovdje valja primijeniti i pravno pravilo iz paragrafa 1472 OGZ-a, budući je na predmetnoj nekretnini od 1978. godine upisano društveno vlasništvo – korisnik Općina Krk, u kojem propisu stoji cit. "Proti fiskusu to jest, proti upraviteljima državnih dobara i državne imovine, ukoliko zastari ima mjesta, također proti upraviteljima dobara crkvenih, općinskih i inih dopuštenih zborova, nije dovoljno opće i redno vrijeme dosjelosti. Glede posjeda stvari pokretnih i posjeda stvari nepokretnih, ili služnosti i inih prava na pomenutim stvarima izvršivanih, i na ime posjednika upisanih u javne knjige, posjed ima se produžiti kroz šest godina. Prava pomenute vrste, koja na ime posjednikovo nisu upisana u javne knjige, i sva ina prava mogu se proti fiskusa i gore naznačenim povlaštenim osobama steći samo posjedom od četrdeset godina."

22. Polazeći stoga od prednje citiranog pravnog pravila iz paragrafa 1472 OGZ- a, a imajući pritom u vidu da tužiteljica svoj posjed temelji ne samo na vlastitom posjedu, već i na posjedu svojih pravnih prednika, i to ne samo oca (i majke), koji traje od 1970. godine, već i na posjedu VZ i njegovih prednika (pok. OZ rođ. IZ), budući su i oni kao upisani vlasnici i posjednici utužene čestice, i to iz vremena prije podruštvovljenja (od 1911. godine), također pravni prednici tužiteljice, to se u konkretnom slučaju posjed tužiteljice može nedvojbeno računati od 1950-ih godina, ako ne i od ranije.

23. S obzirom dakle da je tijek dosjedanja započeo 1950-ih, prednici tužiteljice su pravo vlasništva na utuženoj nekretnini stekli na temelju čl. 159. st. 4. ZV-a, koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. godine. Naime, odredbom čl. 159. st. 4. ZV-a je propisano da je za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave potrebno 40 godina, ukoliko je posjed barem pošten. Primjenom prednje citirane zakonske odredbe na konkretnu situaciju, ovaj sud zaključuje da je vrijeme dosjedanja, koje je započelo 1950-ih godina, isteklo 1990-ih godina, dakle, protekom prednje citiranog zakonskog roka od 40 godina. Nije sporno da je u to vrijeme na snazi već bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine broj: 53/91 i 92/94, dalje ZOVO), koji je u čl. 29. tog Zakona propisivao da se na nekretninama u društvenom vlasništvu ne može steći vlasništvo dosjelošću. Međutim, ovaj propis je ukinut 8. listopada 1991., a 1. siječnja 1997. stupio je na snagu (novi) propis iz čl. 388. st. 4. ZV-a koji je propisao da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopad 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. No, ta je odredba čl. 388. st 4. ZV-a ukinuta odlukom Ustavnog suda RH poslovni broj U-I-58/97 od 17. studenog 1999., te je nakon toga izmijenjena novom odredbom suprotnog sadržaja. Međutim, u predmetu V protiv Republike Hrvatske, kao i u predmetu Ž protiv Republike Hrvatske, Europski sud za ljudska prava je izrazio stajalište da za rok dosjedanja nije bitno je li postupak pred domaćim sudom pokrenut prije ili nakon što je Ustavni sud Republike Hrvatske ukinuo odredbu čl. 388. st. 4. ZV-a (17. studenog 1999.), već je bitno da dosjedanje na nekretnini traje neprekidno do 17. studenog 1999., kada je do tada važeća odredba čl. 388. st. 4. ZV-a ukinuta, ukoliko pritom nisu povrijeđena prava trećih osoba, tj. da ne postoje drugi suprotstavljeni privatni interesi.

24. Prema tome, kako je od 1950-ih godina pa do 17. studenog 1999. godine proteklo više od 40 godina neprekidnog savjesnog posjedovanja, a koje vrijeme je potrebno za stjecanje dosjelošću sukladno paragrafu 1472. OGZ-a, to su u konkretnom slučaju, a suprotno shvaćanju tuženika, ostvareni svi uvjeti za stjecanje prava vlasništva na utuženoj nekretnini dosjelošću. Naime, kako je u to vrijeme još uvijek je bio živ otac tužiteljice PZ, to su se uvjeti za stjecanje vlasništva na temelju zakona ispuniti još tijekom njegova života, slijedom čega je utužena nekretnina, nakon njegove smrti 2003., a zatim i nakon smrti njegove supruge 2010., po samom zakonu prešla na njihove nasljednike, konkretno ovdje tužiteljicu koja se sa svojom sestrom dogovorila oko posjeda i vlasništva na utuženoj nekretnini.

25. Okolnost što tužiteljica, odnosno njezini pravni prednici (otac i majka) nisu ranije ustali sa predmetnom tužbom i upisali svoje pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, nema utjecaj na njihovo stečeno pravo vlasništva, budući su oni to pravo stekli onog trenutka kada su se ispunile zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva, a taj trenutak stjecanja nije vezan uz upis vlasništva u zemljišne knjige.

26. Kako se takvom stjecanju prava vlasništva, ne može suprotstaviti vlasništvo tuženika, a pritom nije utvrđeno postojanje drugih suprotstavljenih privatnih interesa na toj čestici, to je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice, koji je konačno preciziran u podnesku od 20. siječnja 2025., te primjenom prednje navedenih pravnih pravila OGZ-a, kao i relevantnih odredbi ZV-a, odlučiti kao u izreci ove presude. Ovdje valja nadodati da se kod donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari nije ulazilo u ispitivanje osnovanosti eventualno kumulirajućeg tužbenog zahtjeva, kojeg je tužiteljica također postavila u svojem podnesku od 20. siječnja 2025., a u pogledu kojeg se tuženik bez prigovora upustio u raspravljanje, jer je sukladno očitovanju vještakinje Jasmine Jurinčić o mogućoj i dopuštenoj diobi predmetne nekretnine sud našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev, kojeg je stoga i prihvatio točkom I izreke ove presude.

27. S obzirom da je tužiteljica uspjela u predmetnom sporu, to je valjalo primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a u svezi sa relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23), priznati joj prema dostavljenom troškovniku nagradu za sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR-a temeljem Tbr. 7. toč. 1. Tarife, zatim za pristup na ročišta 16.01.2023., 6.10.2023., 11.11.2024., 20.01.2025. i 8.04.2025. nagradu u iznosima od 200,00 EUR- a, ukupno 1.000,00 EUR-a, temeljem Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za pristup na ročište od 27.02.2025. nagradu u iznosu od 100,00 EUR-a temeljem Tbr. 9. toč. 2. Tarife, sveukupno 1.300,00 EUR-a, što uz uvećanje za ukupno utrošeni predujam za izlazak suda i vještačenje u iznosu od 550,67 EUR-a, kao i za trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 106,18 EUR-a (53,09 EUR-a x 2) iznosi ukupno , što sveukupno iznosi 1.956,85 EUR-a, te u toj visini obvezati tuženika na naknadu prouzročenog troška tužiteljici točkom II izreke ove presude (rješenja). U preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa, zahtjev tužiteljice za naknadom troškova postupka valjalo je odbiti kao neosnovan, jer je zatražen preko visine koja je propisana relevantnim odredbama Tarife.

Krk, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Natalija Denona

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od primitka iste. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.