REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U RIJECI

Rijeka, Zadarska 1 i 3

Poslovni broj P-544/2022-77

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Rijeci, po sutkinji Patriziji Muždeka Funčić u parničnom predmetu tužitelja ZL, kao vlasnika AUTO MOTO CENTAR GLAVAN, Viškovo, Saršoni 33b, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Luka Mardešić, odvjetnik u Zagrebu, protiv prvotuženika ŽUPANIJSKA UPRAVA ZA CESTE PRIMORSKO-GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, kojeg zastupa punomoćnik Florijan Matić, odvjetnik u Rijeci i drugotuženika CESTE RIJEKA d.o.o., Kukuljanovo, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa punomoćnik Dean Ilijevski, odvjetnik u Labinu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika prvotuženika te zamjenice punomoćnika umješača na strani drugotuženika, objavljene 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se prvotuženiku ŽUPANIJSKOJ UPRAVI ZA CESTE PRIMORSKO- GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, isplatiti tužitelju ZL, kao vlasniku AUTO MOTO CENTAR GLAVAN, Viškovo, Saršoni 33b, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 14.523,11 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem je zatražio isplatu iznosa od 2.650,50 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu u kojem je zatražio isplatu zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos od 14.523,11 EUR za razdoblje od 19. rujna 2019. pa do 18. svibnja 2025., kao neosnovan.

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na drugotuženika CESTE - RIJEKA d.o.o. Kukuljanovo, Industrijska zona, Kukuljanovo 377, OIB: 01371628232, kao neosnovan.

IV. Nalaže se prvotuženiku ŽUPANIJSKOJ UPRAVI ZA CESTE PRIMORSKO-

GORANSKE ŽUPANIJE, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, isplatiti tužitelju ZL, kao vlasniku AUTO MOTO CENTAR GLAVAN, Viškovo, Saršoni 33b, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 6.601,10 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka odbija kao neosnovan.

V. Nalaže se tužitelju ZL, kao vlasniku AUTO MOTO CENTAR GLAVAN, Viškovo, Saršoni 33b, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti umješaču na strani drugotuženika ALLIANZ HRVATSKA d.d., Zagreb, Heinzelova 70, OIB: 23759810849, iznos od 3.750,00 EUR na ime prouzročenog parničnog troška zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19. svibnja 2025. pa do isplate, sve po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 15. rujna 2022. podnio tužbu protiv prvotuženika i drugotuženika (dalje: 1. i 2. tuženika) radi naknade štete, navodeći da se 19. rujna 2019. na županijskoj cesti Ž5017 – RUPA (D8) – ŠKALNICA – SARŠONI – OREHOVICA - ČAVLE (D40), dogodila prometna nesreća na način da je tužitelj kao vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka], prilikom ulaska u desni nepregledni zavoj naletio na odron kamenje, slijedom čega mu je tom prilikom na vozilu u njegovom vlasništvu nastala imovinska šteta. Budući da je predmetno vozilo koristio za obavljanje profesionalne djelatnosti, navodi da mu je nastala šteta i u vidu izgubljene zarade jer da kao vlasnik obrta [obrt] ima zaključen ugovor s HAK-om za kojeg obavlja prijevoz vozila. Imovinsku štetu nastalu na vozilu potražuje u iznosu od 110.140,96 kn, a visinu iste temelji na tehničkom nalazu i procjeni visine štete predmetnog teretnog vozila koji su izradili vještaci prometne struke RL i Z. Izgubljenu zaradu potražuje u iznosu od 19.253,60 kn, a što da proizlazi iz primitaka po usluzi pružanja vučne službe i to u periodu od tri mjeseca prije štetnog događaja te njegovih primitaka nakon štetnog događaja. Nadalje, navodi da se obratio tuženicima u izvansudskom postupku, međutim da mu isti nisu naknadili štetu. Kako je 1. tuženik nadležan za održavanje i upravljanje cestom na kojoj se dogodila prometna nesreća, a koji je ugovorom prenio obaveze redovnog održavanja na 2. tuženika, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev te da tuženicima naloži da mu solidarno isplate ukupan iznos od 129.394,56 kn/17.173,61 EUR[1] zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana nastanka štetnog događaja (19. rujna 2019.) pa do isplate, kao i da iste obveže na naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik je naveo da nije počinio propust u obavljanju svoje djelatnosti jer da kamenje koje se nalazilo na kolniku nije, s obzirom na svoju veličinu i položaj u prostoru, predstavljalo opasnost za sigurno odvijanje prometa. Ujedno je naveo i da ne postoji zakonska obveza da permanentno nadgleda predmetu prometnicu, te da bi proizlazilo da je do odrona kamenje došlo kratko vrijeme prije nastanka štetnog događaja. Čak i kada bi se prihvatila pretpostavka tužitelja da je do štetnog događaja došlo zbog postojanja kamenje na cesti, 1. tuženik ističe prigovor isključive odgovornosti vozača, odnosno tužitelja za nastanak predmetne prometne nesreće, obrazlažući da se na tom mjestu nije dogodila niti jedna istovrsna prometna nezgoda navedenog dana, kao niti ranije pa da je nedvojbeno da tužitelj nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti. U konkretnom slučaju nema odgovornosti 1. tuženika (jer nije dovoljno da se pretpostavlja da je kriv) već krivnju treba dokazati tužitelj, kao i štetnu radnju, štetu te uzročno posljedičnu vezu. Što se tiče visine štete navodi da ne postoje dokazi da je tužitelj izvršio popravak vozila, jer se isto uobičajeno dokazuje računima, a ne procjenom vještaka, dok visinu glede izgubljene zarade nije ničim dokazao. Glede tijeka zakonske zatezne kamata, ističe da ista ne teče od nastanka štetnog događaja već od presuđenja. Slijedom iznijetog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. U odgovoru na tužbu 2. tuženik osporava svoju odgovornost te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, pozivajući se na odredbu čl. 27. st. 2. Zakona o cestama kojom je propisano da pravna osoba koja upravlja javnom cestom koja prolazi kroz naselje ne obavlja poslove čišćenja javnih cesta, osim od snijega. Navodi da je ugovorom preuzeo na sebe obvezu redovnog održavanja predmetne ceste od zakonskog upravitelja ceste, odnosno 1. tuženika. Međutim, takva ugovorna obveza ne utječe na prava i obveze trećih osoba, već stvara prava i obveze samo između ugovornih strana sukladno odredbi čl. 336. st. 1. ZOO-a. Navodi da kada je šteta nastala zbog toga što nije održavana u ispravnom stanju, između tužitelja kao oštećenika i 2. tuženika kao izvođača radova, nije nastao izvanugovorni odnos odgovornosti za štetu jer je 1. tuženik temeljem zakona dužan održavati cestu u ispravnom stanju. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te obvezati istoga na naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Umješač Allianz Hrvatska d.d., Zagreb je 5. listopada 2023. dao izjavu o stupanju u ovu parnicu kao umješač na strani 2. tuženika jer je njegov osiguravatelj. Umješač osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije i neodgovornosti 2. tuženika za nastalu štetu jer je 2. tuženiku povjereno održavanje cestovne infrastrukture, slijedom čega da isti ne odgovara za štetu po principu objektivne odgovornosti, već samo u granicama sklopljenog ugovornog odnosa. Naime, ne postoji obveza 2. tuženika osigurati da se kamen nikada ne nađe na cesti te navodi da je sukladno odredbi čl. 42. do 45. Pravilnika o održavanju cesta (čl. 45.), saniranje odrona spada u izvanredno održavanje. Pored toga, ističe se i prigovor isključive/podijeljene odgovornosti vozača vozila koji u kritično vrijeme svoju vožnju i brzinu kretanja nije prilagodio uvjetima na cesti. Podredno, način na koji je kamen dospio na kolnik nije utvrđen i nejasan je. Samim time realna je mogućnost da je završio na kolniku prilikom pada s teretnog vozila koji je prometovao navedenom dionicom netom prije vozača vozila koje je oštećeno i od čijeg pada do trenutka nastanka štete nije protekao objektivni vremenski rok u kojem je kamen mogao biti uklonjen. Osporava i visinu tužbenog zahtjeva jer tužitelj ničim ne dokazuje oštećenja u iznosu od 110.140,96 kn. Također, osporava i visinu izgubljene zarade, kao i tijek zateznih kamata. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te tužitelja obvezati na naknadu parničnog troška.

5. Sud je ocijenio da umješač ima pravni interes sudjelovati u postupku na strani 2. tuženika jer kao njegov osiguratelj ima interes da isti uspije u sporu te je na ročištu održanom 16. listopada 2024. raspravnim rješenjem prihvatio sudjelovanje Allianz Hrvatska d.d., Zagreb u postupku u svojstvu umješača na strani 2. tuženika.

6. Podneskom od 3. veljače 2025. sukladno nalazu i mišljenju prometnog i financijskog vještaka, tužitelj je konačno uredio svoj tužbeni zahtjev na način da potražuje na ime imovinske štete na predmetnom vozilu iznos od 12.048,38 EUR te na ime izgubljene zarade iznos od 2.474,73 EUR, odnosno sveukupno iznos od 14.523,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2019. pa do isplate, kao i naknadu prouzročenog parničnog troška. Podneskom od 11. veljače 2025. umješač na strani 2. tuženika se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka te je istaknuo da se protivi djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja te da na isto ne daje svoj pristanak.

7. Sud je u tijeku postupka izveo dokaz uvidom u dokumentaciju priležeću spisu, iskaz tužitelja te nalaz i mišljenje vještaka za promet Tomislava Jurjevića, dopunski nalaz i mišljenje navedenog prometnog vještaka, nalaz i mišljenje financijske vještakinje Darinke Cimera, kao i u dodatna očitovanja prometnog i financijskog vještaka na primjedbe stranaka.

8. Na temelju ocjene svakog dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sve sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan u odnosu na 1. tuženika, dok je tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika, sud odbio kao neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja da sud tuženicima solidarno naloži isplatiti iznos od 14.523,11 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. rujna 2019. pa do isplate na ime nastale imovinske štete na teretnom vozilu te izgubljene zarade.

10. Među strankama nije sporno da se 19. rujna 2019. na županijskoj cesti Ž5017 – RUPA (D8) – ŠKALNICA – SARŠONI – OREHOVICA – ČAVLE (D40) dogodila prometna nezgode u kojoj je sudjelovao tužitelj upravljajući teretnim vozilom reg. oznake [registarska oznaka], na način da je prilikom ulaska u desni nepregledni zavoj naletio na odron kamenja.

11. Među strankama je sporno, a s obzirom na istaknute prigovore tijekom postupka pasivna legitimacija 2. tuženika, način nastanak štetnog događaja, opseg i visina štete, kao i je li za nezgodu isključivo odgovaran/suodgovoran vozač, odnosno tužitelj te je li došlo do propusta od strane tuženika glede održavanja ceste u ispravnom stanju za sigurno i nesmetano odvijanje prometa.

12. Uvidom u potvrdu Postaje prometne policije Rijeka od 17. siječnja 2020. (list 5 spisa), utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 19. rujna 2019. u 21,20 sati na cesti Ž5017 u kojoj je sudjelovao tužitelj kao vozač i vlasnik vozila marke „Iveco“ reg. oznake [registarska oznaka] te da su na predmetnom vozilu nastala oštećenja na donjem postroju. Također, utvrđeno je da je na mjesto događaja izašao ophodar društva Ceste Rijeka d.o.o., koji je sanirao kolnika od odrona.

13. Uvidom u zapisnik o očevidu i situacijski plan Postaje prometne policije Rijeka od 7. listopada 2019. (list 141-147 spisa), utvrđeno je da se prometna nezgoda dogodila 19. rujna 2019. izvan naselja na kolniku županijske ceste broj Ž5017 na odsjeku ceste na km 6 + m u kojoj je sudjelovalo vozilo marke „Iveco“ reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao vozač ZL te koji je prilikom kretanja na kolniku ceste udario u odron kamenja. Također, iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu Postaje prometne policije Rijeka od 19. rujna 2019., utvrđeno je da ispitanik ZL kao vozač predmetnog vozila prihvaća ispitivanje te da nije utvrđena koncentracija alkohola u krvi.

14. Budući da su 1. tuženik i umješač na strani 2. tuženika istaknuli prigovor isključive odgovornosti/suodgovornosti vozača za nastanak predmetne prometne nesreće, sud je proveo dokaz saslušanjem tužitelja (list 149 spisa) te je utvrdio da se tužitelj predmetnog dana vraćao s intervencije svojim predmetnim teretnim vozilom prema Srokima. Dolaskom u desni nepregledni zavoj (a radi se o zavoju pod 90 stupnjeva) na desnoj strani kolnika je naletio na odron kamenja preko kojih je prešao, a nakon čega se kamenje raspršilo po cijelom kolniku. Zaštitna ograda se nalazila s druge strane, dok s desne strane nalazi stijena bez zaštitne mreže, zaštitne ograde i bez pješačkog dijela. Na predmetnom vozilu je nastala šteta u vidu oštećenog podvozja, branika zaštite ispod kamiona, mjenjača, hidrauličkog dijela, rezervoara, ispušnog dijela te kardana. Predmetno vozilo je tužitelj popravio vlastitim sredstvima s dijelovima kupljenim u namjenskim trgovinama te je cjelokupni proces do osposobljavanja za daljnju uporabu trajao cca 3 mjeseca. U odnosu na izgubljenu zaradu tužitelj je imao zaključen ugovor s HAK-om te je svaki dan imao intervencije, čiji broj varira od 30 do 170 mjesečno, te u ljetnoj sezoni ima i dežurstva. Radi se o specijaliziranom vozilu koje može obavljati predmetnu uslugu te se ne može mijenjati s nekim drugim, osim novim vozilom.

15. Sud je iskaz tužitelja u cijelosti prihvatio kao istinit te u potpunosti podudaran s dokumentacijom priležećom spisu. Osim toga, tužitelj je na uvjerljiv, životan i na logičan način opisao dinamiku nastanka štetnog događaja uslijed naleta na odron kamenja ulaskom u desni nepregledni zavoj. Budući da stranke, odnosno 1. tuženik nije isticao primjedbe na sadržaj njegova iskaza, sud je navode iz njegovog iskaza prihvatio kao vjerodostojne. Imajući u vidu da je vozač vozio unutar ograničenja brzine, kao i da je nad istim izvršen alkotest, sud je zaključio da nije postojao doprinos vozača nastanku predmetnog štetnog događaja, a osobito stoga što ni policijski djelatnici dolaskom na mjesto nezgode nisu poduzimali daljnja postupanja protiv tužitelja kao vozača, a kako je to vidljivo i iz zapisnika o očevidu. Sud je stoga, s obzirom na opis predmetne dionice kao i činjenicu da se odron nalazio na kolniku te da na desnoj strani ceste nije postavljena zaštitna ograda, utvrdio da nema doprinosa vozača nastanku predmetnog štetnog događaja.

16. Obzirom da su 1. tuženik i umješač na strani 2. tuženika osporili osnovanost osnove tužbenog zahtjeva i prigovorili da je za nastanak predmetne prometne nezgode i štete isključivo odgovoran tužitelj, jer da se kretao brzinom većom od dopuštene te da istu nije prilagodio stanju i uvjetima na cesti, sud je prihvatio tužiteljev dokazni prijedlog te je rješenjem od 19. svibnja 2023. odredio izvođenje predloženog dokaza vještačenjem po vještaku prometne struke Tomislava Jurjevića dipl.ing. prometa, čija je zadaća bila utvrditi uzrok, dinamiku i okolnosti nastanka utuženog štetnog događaja, kao i visinu štete nastale na predmetnom vozilu.

17. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Tomislava Jurjevića od 9. prosinca 2023. (list 173-181 spisa), u bitnome proizlazi da se je u času naleta vozilo tužitelja kretalo unutar ograničenja od 40 km/h te da se u smjeru kretanja nalazi nezaštićeni kameniti zasjek, dok se s lijeve strane na lijevoj kolničkoj traci nalazi bankina sa zaštitnom ogradom. Vozač je upravljajući vozilom marke Iveco Daily reg. oznake [registarska oznaka] na županijskoj cesti Ž5017 kod oznake ceste na 6 km prešao preko odrona kamenja koje se nalazilo u desnoj kolničkoj traci kojom se isti kretao. Prilikom prelaska došlo je do oštećenja donjeg postroja vozila-mjenjača, prednjeg ovjesa, kardana i rezervoara goriva. Na predmetnom vozilu je nastala šteta u visini od 9.593,68 EUR s uključenim PDV-om. Prema uočljivosti odron kamenja od 15 m, u uvjetima u kojima je nastala prometna nezgoda, noć i neosvijetljena cesta te kretanjem vozila u zavoju, vještak utvrđuje da je vozač mogao izbjeći nalet na odron kamenja da se kretao brzinom manjom od 32 km/h. Točnu brzinu kretanja vozila prije samog uočavanja odrona, vještak nije mogao točno utvrditi jer na prometnici nisu postojali tragovi kočenja, ali utvrđuje da se prema mogućem usporenju vozač kretao brzinom od 37 km/h. Obzirom da je odron kamenja pod obrnutim svjetlima vidljiv pri daljini od cca 15 m, utvrđuje da brzina pod kojom bi se vozač mogao zaustaviti radnjom intenzivnog kočenja bi iznosila 32 km/h. U konačnici, vještak je utvrdio da ukoliko se vozač kretao prema ograničenju da nije imao mogućnosti izbjegavanje odrona na cesti. Također, utvrdio je da se odron kamenja nije mogao izbjeći ukoliko se sam odron dogodio neposredno prije nailaska teretnog vozila.

18. Tužitelj se na nalaz i mišljenje prometnog vještaka očitovao da je nejasno kako je isti imovinsku štetu na predmetnom vozilu procijenio u iznosu od 9.593,68 EUR s uključenim PDV-om. Ujedno je naveo da nedostaje podatak o kardanu kojeg nije moguće popraviti, a čija cijena iznosi 12.695,00 kn, kao i da nedostaje podatak o mjenjaču. Umješač na strani 2. tuženika nije imao primjedbi na izračun visine štete, ali je naglasio da je tužitelj obrtnik koji prilikom plaćanja računa drugoj pravnoj osobi nije u obvezi plaćanja PDV-a te da iz dokumentacije u spisu ne proizlazi da je tužitelj predmetno vozilo doista i popravio. Nadalje, tuženici nisu imali konkretnih primjedbi te se je 1. tuženik pridružio navodima umješača na strani 2. tuženika.

19. Slijedom iznijetog, prometni vještak se dodatno očitovao u podnesku od 30. ožujka 2024. te je naveo da je predmetno vozilo nakon naleta na kamenje bilo nepokretno te da je do odrona kamenja došlo na način da je isto palo sa brda koje se nalazi neposredno uz samu prometnicu, a što je vidljivo i iz fotografija u spisu.

20. Podneskom od 28. lipnja 2024. tužitelj navodi da račun popravka nije dostavljen, ali kako nije sporno da je prije podnošenja tužbe napravljena kalkulacija popravka, kao i da je priloženo mišljenje o nastalom trošku popravka stalnih sudskih vještaka od 7. rujna 2022., a koje je priložio uz tužbu.

21. Usmeno saslušan na ročištu 16. listopada 2024., vještak je iskazao da se u sudskoj praksi koriste dva načina izračuna potrošnog materijala i to jedan od 2% ukupne cijene dijelova, a drugi od 10% od ukupne stanice koji su jako slični. Glede kardana, vještak ne osporava oštećenje istog, ali navodi da iz fotografija se ne može vidjeti koji dio kardana je popravljen, obzirom da se isti sastoji od tri dijela.

22. Budući da je tužitelj predložio da se u daljnjem tijeku postupka provede dopuna predmetnog prometnog vještačenja i to na okolnost da li je došlo do izmjene kardana, kao i kompletne cijevi ispušnog ventila te da se provede i financijsko vještačenje na okolnost izgubljene zarade, sud je rješenjem od 17. listopada 2024. odredio dopunsko prometno vještačenje te je istome odredio zadatak da pregleda predmetno teretno vozilo u servisnim uvjetima na način da se isto može podići na dizalicu. Glede navoda 1. tuženika i umješača na strani 2. tuženika kojim se isti protive prijedlogu tužitelja za dopunskim vještačenjem, sud je isti utvrdio neosnovanim, budući su dokazni prijedlozi za provođenjem prometnog i financijskog vještačenja pravovremeno predloženi prije zaključenja prethodnog postupka, kao i činjenici da se provođenjem dopunskog vještačenja nije dostavljala dodatna dokumentacija, već su se dodatno utvrdile odlučne činjenice koje se odnose na visinu nastale imovinske štete i stvarnog popravka predmetnog vozila.

23. Slijedom iznijetog, vještak se podneskom zajedno sa fotografijama od 22. siječnja 2025. dodatno očitovao (list 277-280 spisa) te je naveo da je tužitelj pristupio u krugu stanice za tehnički pregled Svilno Rijeka i na uvid donio kardan za kojeg je utvrdio da je oštećen na srednjem dijelu koji odgovaraju naletu na odron kamenja jer su na spoju cijevi i kardana vidljivi tragovi struganja u tvrdu površinu/kamenje na cesti, kao i na srednjoj cijevi kardanskog vratila. Utvrdio je da je prikazan i zamijenjeni ispušni lonac, ali da prema stanju ne može povezati da je isti oštećen u prometnoj nezgodi naletom na odron. Slijedom iznijetog, vještak je procijenio visinu štete na kamionu koja je nastala naletom na odron kamenja sa dodatno zamijenjenim kardanom u iznosu od 12.048,38 EUR s uključenim PDV-om.

24. Također rješenjem 17. listopada 2024. sud je rješenjem odredio i provođenje financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Darinki Cimera dipl. oec. sa zadatkom da na temelju dokumentacije u spisu, kao i one kojom raspolaže tužitelj, izvrši izračun izgubljene zarade, odnosno dobitka kojeg je tužitelj mogao očekivati prema redovitom tijeku stvari za obavljanje profesionalne djelatnosti (usluga pružanja vučne službe), u vremenskom razdoblju od 19. rujna 2019. do 19. prosinca 2019.

25. Iz nalaza i mišljenja financijske vještakinje od 19. prosinca 2024. (list 261- 264 spisa), u bitnom proizlazi da je na temelju izračuna podataka za cijelu 2019. godinu ponderiranom metodom došla do izračuna izgubljene zarade za period od tri mjeseca, smatrajući isto najrealnijim prikazom jer prosječni podaci na temelju cjelogodišnjeg rezultata daju najtočniju sliku poslovanja. Tako je vještakinja izgubljenu zaradu (dobit) izračunala u Tabeli 3. kao razliku ostvarenih primitaka i ukupnih izdataka za djelatnost vučne službe za 2019. koja iznosi 9.898,95 EUR, što na mjesečnom nivou predstavlja dohodak (zaradu) od 824,91 EUR. Konkretno, izgubljena zarada za period od tri mjeseca (od 19. rujna 2019. do 19. prosinca 2019.) iznosi 18.645,85 kn/2.474,73 EUR.

26. Na navode 1. tuženika iz podneska od 27. veljače 2025., vještakinja se dodatno očitovala podneskom od 11. ožujka 2025. (list 312-313 spisa) te je navela da je nalaz i mišljenje napravljeno temeljem dokumentacije priležeće spisu i naknadno pribavljene dokumentacije od tužitelja iz koje je razvidno da je ugovorom, odnosno dodatkom ugovora o obavljanju dijela poslova tehničke pomoći vozačima na cesti br. 674-50/2019-7/2019-1 od 19. lipnja 2019., za obavljanje predmetnih poslova na raspolaganju bilo isključivo vozilo koje je sudjelovalo u prometnoj nezgodi, kao i da je predmetno vozilo na popisu dugotrajne imovine tužitelja te da je izjavom istog potvrđeno da su predmetni poslovi obavljani isključivo vozilom koje je bilo predmetom ovog spora.

27. Odredbom čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18. i 126/21., u nastavku teksta: ZOO), propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem

28. Izmakla korist predstavlja neostvarenu imovinsku vrijednost koja bi prema redovnom tijeku stvari ili u okolnostima konkretnog slučaja bila ostvarena (tj. ušla u oštećenikovu imovinu) da nije bilo postupka štetnika koji ga čini građanskopravno odgovornim. Dakle, sa stajališta odgovornosti za naknadu štete u vidu izmakle koristi potrebno je da se ispune zakonom predviđene pretpostavke i to da korist nije ostvarena, da postoji određeni stupanj izvjesnosti da bi bila ostvarena (redovan tijek stvari), kao i dopuštenost osnove po kojem bi bila ostvarena. O tome da li postoje sve ove pretpostavke, koje samo ukoliko su kumulativno ispunjene, dovode do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, odlučuje sud u svakom konkretnom slučaju na osnovu istih mjerila (VSRH Rev-113/14 od 28. veljače 2018.).

29. Iz provedenog dokaznog postupka, kao i provedenog financijskog vještačenja, sud je utvrdio da su kumulativno ispunjene pretpostavke koje su dovele do odgovornosti za naknadu izgubljene koristi, slijedom čega bi tužitelj za period od tri mjeseca (od 19. rujna 2019. do 19. prosinca 2019.), ostvario izmaklu korist u iznosu 2.474,73 EUR.

30. Slijedom svega iznijetog, sud je nalaze i mišljenja sudskih vještaka prihvatio jer su isti sačinjeni prema pravilima struke te su stručno, logično i objektivno obrazloženi. Također, vještaci su u svom pisanom nalazu i mišljenju, a potom i u dopuni te u konačnici usmeno, detaljno, stručno, iscrpno i uvjerljivo odgovorili na postavljenu zadaću, kao i na pitanja te na primjedbe stranaka i umješača na strani 2. tuženika. Istaknutim prigovorima isti nisu doveli u sumnju ova utvrđenja niti kompetencije vještaka, te nakon čijeg izlaganja nalaza i mišljenja, kao i nakon dopunskog nalaza i mišljenja prometnog vještaka Tomislava Jurjevoića i nakon dodatnog očitovanja sudske vještakinje Darinke Cimera, stranke i umješač na strani 2. tuženika nisu imale primjedbi, slijedom čega ovaj sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

31. Cijeneći sve izvedene dokaze, sud zaključuje da vozač tužitelja nije odgovaran za nezgodu, a time i nastalu štetu na predmetnom vozilu, jer iz provedenih dokaza ne proizlazi da je isti upravljao predmetnim vozilom protivno propisima i uvjetima na cesti pa da bi navedeno bilo uzrok nezgode. Također, sud je utvrdio da na strani tužitelja kao vozača nema niti doprinosa nastanku štetnog događaja, kako je to tvrdio 1. tuženik u odgovoru na tužbu te umješač na strani 2. tuženika.

32. U odnosu na tvrdnju 1. tuženika da nema propusta glede obavljanja njegove djelatnosti, sud je istu utvrdio neosnovanom, budući da 1. tuženik odgovara po principu pretpostavljene krivnje, pri čemu se pretpostavlja najniži stupanj krivnje u smislu odredbe čl. 1045. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). U konkretnom slučaju to znači da je teret dokaza na 1. tuženiku da je do nezgode došlo bez njegove krivnje, odnosno da je poduzeo sve što treba da do nezgode, pa time i štete, ne dođe. Obzirom da 1. tuženik navedeno nije dokazao, odnosno nije dokazao tvrdnju da nije bio u objektivnoj mogućnosti prevenirati nastalo oštećenje, budući iz provedenih dokaza je utvrđeno da je uzrok nastanka štetnog događaja upravo odron kamenja na desnoj strani kolnika kojom se kretalo predmetno vozilo, a na kojoj nije bila postavljena zaštitna mreža i ograda.

33. Dakle, županijska cesta na kojoj je došlo do štetnog događaja jest javna cesta u smislu citiranog Zakona o cestama, a odredbom čl. 3. st. 1. Zakona o cestama je propisano da su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske. Sukladno odredbama Zakona o cestama, za štetu koja nastane uslijed takvog stanja javne ceste zbog koje javna cesta nije sigurna za promet odgovara se po principu pretpostavljene krivnje u smislu odredbe čl. 1045. ZOO-a. Stoga, 1. tuženik za štetu odgovara kao pravna osoba koja je po zakonu dužna održavati državnu cestu, neovisno o tome što je radove na održavanju ceste ustupio 2. tuženiku. Činjenica da je sukladno odredbama Zakona o cestama 1. tuženiku navedene poslove prenio na 2. tuženika nije od utjecaja na 1. tuženikovu odgovornost prema tužitelju, a zbog nesporno nastale štete uslijed stanja kolnika predmetne državne ceste, a za što 1. tuženik odgovara na temelju zakona. Dakle, 1. tuženik ima zakonsku obvezu održavati ceste tako da budu sigurne za promet.

34. Prigovor 1. tuženika da tužitelj uopće nije izvršio popravak vozila, kao i prigovor umješača na strani 2. tuženika da tužitelj uopće ne dostavlja dokaz o popravku vozila, kao i da ne bi imao pravo na porez na dodanu vrijednost jer da je tužitelj obrtnik i nije u sustavu PDV-a, jesu irelevantni i neosnovani. Prije svega, valja istaći da je nakon provedenog dokaznog postupka, posebice provođenjem prometnog vještačenja, sud utvrdio da je tužitelj popravio štetu nastalu na predmetnom vozilu. Nadalje, odredbom čl. 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzočene štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, pa imajući u vidu izneseni sadržaj te zakonske odredbe, oštećeni ima pravo na naknadu štete, pa i one koja uključuje i porez na dodanu vrijednost pa čak i ako nije popravio oštećenu stvar niti je imao izdatke radi popravljanja stvari. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske kojem je kao najvišem sudu ustavna zadaća da osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni (članak 116. Ustava Republike Hrvatske) i to u nekoliko svojih odluka od kojih se ističe ona broj: Rev x 341/10-2 od 12. rujna 2013. i Rev 1011/2020 od 14. ožujka 2023., te je takvo shvaćanje prihvaćeno i na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. prosinca 2013.

35. Slijedom svega iznijetog, odgovornost 1. tuženika u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO-a proizlazi iz utvrđene činjenice da je tužitelju nastala imovinska šteta na vozilu jer mu se odron kamenja nalazilo u desnoj kolničkoj traci, a s koje strane se nije nalazila zaštitna ograda ili zaštitna mreža. Sud je visinu utvrdio prometnim i financijskim vještačenjem, a čime je ispunjena i posljednja pretpostavka za obveznopravnu odgovornost 1. tuženika te je tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na 1. tuženika djelomično usvojio i odlučio kao u toč. I. izreke ove presude.

36. Prigovor 1. tuženika u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na utuženu tražbinu je osnovan. U konkretnom slučaju radi se o imovinskoj šteti na vozilu i izmakloj koristi tužitelja pa isti na iznos naknade štete nema pravo na zatezne kamate od dana štetnog događaja, kako to pogrešno smatra, već od presuđenja. Naime, sukladno odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a, visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo. Prema tome, danom presuđenja utvrđuje se visina naknade na koju obveza 1. tuženika glasi. Tim trenutkom nastupa dospjelost utvrđenog iznosa naknade štete, a dosljedno tome, tek tada su ispunjene pretpostavke za zakašnjenje dužnika (ovdje 1. tuženika), odnosno tužitelj od tada ima pravo na zatezne kamate u smislu odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a.

37. Slijedom navedenog, sud je ocijenio neosnovanim dio tužbenog zahtjeva u odnosu na dio glavnice (razlika zatraženog iznosa od 17.173,61 EUR te dosuđenog iznosa od 14.523,11 EUR) i u odnosu na kamatu, slijedom čega je odlučio kao u toč. II. izreke presude.

38. Nadalje, nije sporno da je 1. tuženik u vrijeme štetnog događaja imao sklopljen ugovor za obavljanje radova redovitog održavanja i zaštite županijskih i lokalnih cesta na području PGŽ za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2019. (list 118-128 spisa) s 2. tuženikom, a koji je istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je na sebe preuzeo obvezu redovnog održavanja predmetne ceste od zakonskog upravitelja ceste, odnosno 1. tuženika.

39. Prema tome, 2. tuženik je dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje jer je ugovornu obvezu ophodnje koja spada u redovno održavanje, uredno izvršavao sukladno godišnjem planu ophodnje županijskih i lokalnih cesta na području PGŽ za 2019. (list 99-117 spisa). Nije 2. tuženikova ugovorna obveza biti u svakom trenutku sveprisutan na državnoj cesti, već izvršiti ophodnju i ukloniti odron kamenja. Naime, 1. tuženik nije na 2. tuženika prenio obvezu izvanrednog održavanja cesta, odnosno tužitelj to nije dokazao. Sukladno odredbi čl. 45. Pravilnika o održavanju cesta ("Narodne novine" broj 90/14. i 13/21.), izvanredno održavanje cesta obuhvaća saniranje odrona, što znači da obuhvaća postavljanje zaštitne mreže koja sprječava odron kamenja. U odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž- 7372/12 od 19. kolovoza 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da postavljanje zaštitne mreže koja sprječava odron kamenja spada u poslove izvanrednog održavanja ceste (tako i sudska praksa VS RH Rev x 188/18 od 7. lipnja 22.). Iz iskaza tužitelja, kao i iz nalaza i mišljenje prometnog vještaka, sud utvrđuje da je odron kamenja palo s brda na desnu stranu kolnika kojim se kretalo vozilo tužitelja. Dakle, nije riječ o kamenju koje je stajalo duže vrijeme na cesti, slijedom čega je 2. tuženik po dojavio pravovremeno intervenirao, a kako to i proizlazi iz ophodarskog dnevnika od 19. rujna 2019. te potvrde i zapisnika Postaje prometne policije Rijeka. Budući da odgovornost 2. tuženika za štetu nije objektivna, već subjektivna, sud je utvrdio kako na strani 2. tuženika nema krivnje za nastalu štetu jer šteta nije nastala kao posljedica izvođenja radova ili kršenja njegovih ugovornih obveza. Također, u konkretnom slučaju iz zapisnika o očevidu od 7. listopada 2019. je utvrđeno da se prometna nezgoda dogodila izvan naselja na odsjeku ceste Ž5017.

40. Slijedom navedenog, a s obzirom da se 2. tuženik ugovorom obvezao izvoditi radove redovitog održavanja i zaštite državnih cesta, a da je u konkretnom slučaju šteta nastala zbog nepostavljanja zaštitne mreže koja sprječava odron kamenja, što spada u poslove izvanrednog održavanja ceste, to je 2. tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan. Slijedom iznijetog, sud je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev u odnosu na 2. tuženika kao neosnovan te odlučio kao u toč. III. izreke presude.

41. O troškovima parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a.

42. Kod odlučivanja o troškovima parničnog postupka kod parcijalnog uspjeha stranaka u sporu, u situaciji kad su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, potrebno je ocjenjivati (uzimati u obzir) uspjeh stranaka ne samo u pogledu visine prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva, već je potrebno ocjenjivati uspjeh stranaka kako s obzirom na osnovu zahtjeva, tako i s obzirom na visinu prihvaćenog, odnosno odbijenog tužbenog zahtjeva.

43. Tuženici i umješač na strani 2. tuženika su osporavali osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a tužiteljev zahtjev je djelomično usvojen, slijedom čega se ima smatrati da je glede osnove uspio 100%, a glede visine zahtjeva u omjeru uspjeha u sporu prema postavljenom tužbenom zahtjevu, odnosno sa 85%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu tužitelja (uspjeh u sporu = uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine : 2), slijedom čega je tužitelj uspio sa 92,5%.

44. U odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva 1. tuženik je uspio sa 0%, a u odnosu na visinu 15%. Aritmetičkom sredinom između uspjeha glede osnove i omjera glede visine dobiva se omjer uspjeha u sporu 1. tuženika uspjeh u sporu = uspjeh glede osnove + uspjeh glede visine : 2), slijedom čega je 1. tuženik uspio sa 7,5%.

45. Konačan uspjeh stranke u sporu dobiva se razlikom između omjera uspjeha tužitelja u odnosu na omjer uspjeha 1. tuženika, iz čega proizlazi da je tužitelj uspio u sporu u omjeru od 77,5% (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Rev-366/2024-2 od 22. svibnja 2024.).

46. Tužitelj koji je uspio u sporu u omjeru od 77,5%, a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23; dalje: Tarifa) i to prema vrijednosti predmeta spora za to za sastav odštetnog zahtjeva od 11. siječnja 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 32. toč. 1.), za sastav tužbe od 15. rujna 2022. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 7. toč. 1.), za zastupanje na ročištu od 14. veljače 2023., 16. svibnja 2023., 16. listopada 2024. te od 8. travnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav podneska od 8. siječnja 2024., 26. studenog 2024., 10. siječnja 2025. i 3. veljače 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za sastav podneska od 4. siječnja 2023., 25. listopada 2023. i 4. ožujka 2025., svaki u iznosu od od 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 3.), odnosno iznos od 5.600,00 EUR, što zajedno sa troškom PDV od 25% sveukupno iznosi 7.000,00 EUR, odnosno 77,5% od priznatog troška, što iznosi 5.425,00 EUR.

46.1. Također, tužitelj ima pravo i na naknadu troškova vještačenja i to za prometno vještačenje u iznosu od 418,50 EUR te za financijsko vještačenje u iznosu od 500,00 EUR, dakle ukupno iznos od 918,50 EUR, te pristojbu na tužbu u iznosu od 109,10 EUR i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 148,50 EUR, sukladno Zakonu o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18.) i Uredbi o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 53/19. i 92/21.), a koji troškovi tužitelju pripadaju u punom iznosu, neovisno o uspjehu u sporu.

46.2. Stoga tužitelju pripada naknada troška parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 6.601,10 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025., kao dana donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka nije osnovan. Naime, radi se o razlici zatraženog i dosuđenog troška, i to konkretno za sastav podneska od 4. siječnja 2023., 25. listopada 2023. i 4. ožujka 2025., obzirom je tužitelj zatražio naknadu u iznosu od 500,00 EUR za svaki, međutim istom su već priznata četiri obrazložena podneska u ovom postupku, sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, slijedom čega se je istome priznat trošak za sastav navedenih podnesaka sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife. U konačnici, tužitelju ne pripada naknada troškova vještačenja i uviđaja u iznosu od zatraženih 950,00 EUR, već dosuđenih 918,50 EUR, kao i iznos sudske pristojbe na presudu u iznosu od 148,50 EUR, umjesto zatraženih 291,68 EUR.

46.3. Slijedom navedenog, sud je obvezao 1. tuženika da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 6.601,10 EUR te je odlučio kao u toč. IV. izreke ove presude.

47. Nadalje, budući da je tužitelj u cijelosti izgubio parnicu u odnosu na 2. tuženika, dužan je umješaču na strani 2. tuženika temeljem odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a nadoknaditi parnične troškove. Umješač na strani 2. tuženika, a u kojem je zastupan po punomoćniku odvjetniku ima pravo na naknadu troškova sukladno Tarifi i to prema vrijednosti predmeta spora i to za sastav podneska od 5. listopada 2023., 8. siječnja 2024., 16. travnja 2024. i 11. veljače 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te za zastupanje na ročištu 16. listopada 2024. i 8. travnja 2025., svaki u iznosu od 500,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), ukupno iznos od 3.000,00 EUR i trošak PDV 25% u iznosu od 750,00 EUR (Tbr. 46.), odnosno sveukupno iznos od 3.750,00 EUR.

47.1. Slijedom navedenog, sud je obvezao tužitelja da umješaču na strani 2. tuženika naknadi prouzročeni parnični trošak u ukupnom iznosu od 3.750,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2025., kao dana donošenja presude, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a te je odlučio kao u toč. V. izreke ove presude.

Rijeka, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Patrizia Muždeka Funčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave, a u slučaju da nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje u roku od petnaest dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.