REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-1031/2023-108

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Tajani Škafar, u pravnoj stvari tužitelja ŠL iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mići Ljubenku odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ljubenko & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupan po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu Zagreb, radi isplate, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave 02. travnja 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 1.327,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate kao i naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu 3.569,19 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 19.05.2025. do isplate, sve prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato je za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 01.01.2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, od 30.12.2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena sve u roku 15 dana.

II Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju 2.223,06 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate, u roku 15 dana.“, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi kako je temeljem Ugovora o posredničkoj prodaji od 05.07.2008., stekao vlasništvo vozila marke VW Passat 1.9 TDI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka] te je svoje vlasništvo upisao i u nadležne evidencije MUP-a, a koje vozilo su mu djelatnici MUP- a PU Zaprešić, 26.02.2010., oduzeli i zadržali zbog vođenja kaznenog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Zaprešiću pod posl.br. K-61/10, a sve to obzirom je na vozilu postojala zabrana otuđenja, iako takva zabrana prilikom ranije navedene kupoprodaje vozila, nije bila upisana niti u Prometnoj dozvoli niti Knjižici vozila. Budući da je tuženik odbio zahtjev tužitelja za povratom vozila, to je tužitelj za svoje potrebe 04.05.2010. kupio drugo vozilo za 10.000,00 kuna/1.327,23 eur, čime je u razdoblju od oduzimanja vozila od strane MUP-a, do kupnje novog vozila, trpio i štetu u visini izmakle dobiti zbog iznajmljivanja drugog vozila od 300,00 kuna dnevno sukladno ponudi tvrtke Interpono d.o.o., što ukupno iznosi 22.140,00 kuna/2.938,48 eur, pretrpjevši i daljnju štetu u vidu izmakle dobiti od dana kupnje novog vozila, odnosno od 04.05.2010. do podnošenja zahtjeva tuženiku u mirnom postupku 15.09.2010. u visini 300,00 kuna dnevno jer je mogao svoje vozilo dati u najam, što kroz utuženo razdoblje ukupno iznosi 47.970,00 kuna (39.000,00 kuna (130 dana x 300,00 kuna) + PDV 23% 8.790,00 kuna). Nadalje, a budući tužitelju nije vraćeno oduzeto vozilo, koje je u vrijeme otuđenja imalo vrijednost u visini 80.000,00 kuna/10.617,82 eur, to je tužitelj pretrpio štetu zbog gubitka vozila ili u slučaju vraćanja istog zbog gubitka vrijednosti istog.

1.1. Vrhovni sud RH, Rješenjem od 07.03.2023. posl.br. Rev-1587/19, ukinuo je Presudu Županijskog suda u Zagrebu od 23.10.2018. posl.br. Gž-2252/18 te Presudu ovog suda od 06.02.2018. posl.br. P-17585/10 od 06.02.2018., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u ovom postupku, vrativši predmet ovom sudu na ponovljeni postupak.

1.2. Tužitelj podneskom od 05.01.2024., navodi kako je tijekom revizijskog postupka u ovom predmetu, pred ovim sudom pokrenuo postupak

- tužbom radi povrata oduzetog mu vozila od strane MUP-a 26.02.2010., a koji postupak je dovršen pravomoćnom Presudom suda 25.03.2022. posl.br. P-915/22 temeljem koje je tuženik vratio tužitelju oduzeto mu vozilo i to 20.04.2022.

- tužbom radi naknade štete na ime gubitka vrijednosti svojeg vozila od oduzimanja 26.02.2010. do 20.04.2022., kada mu je vozilo vraćeno temeljem ranije navedene pravomoćne Presude ovog suda od 25.03.2022. posl.br P-915/22, a koji postupak se vodi pod posl.br. Pn-2600/22 te nije dovršen.

1.3. Stoga tužitelj podneskom od 05.01.2024. te 16.12.2024., povlači tužbu u dijelu zahtjeva za iznos izmakle koristi u visini 47.970,00 kuna/6.632,16 eur, zahtijevajući od suda da naloži tuženiku da tužitelju

-na ime naknade štete radi kupnje novog vozila marke Audi, isplati 1.327,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate

-na ime naknade štete radi najma vozila Ford Focus u razdoblju od 26.02.2010. (kada mu je MUP oduzeo vozilo) do 04.05.2010. (kada je kupio novo vozilo), isplati 2.223,06 eur (33,18 eur neto x 67 dana), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate

te da tužitelju naknadi troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tuženik je odgovorom na tužbu osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, ne sporeći pri tome da je tužitelju 26.02.2010., oduzeto vozilo, međutim osporava da bi prilikom oduzimanja vozila koje je oduzeto za potrebe kaznenog postupka i u kojem još nije donijeta odluka o povratu oduzetog vozila, predstavljalo nezakonit i nepravilan rad djelatnika tuženika, poradi čega osporava odgovornost.

3. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u Ugovor o posredničkoj prodaji br. 1203/09, Rješenje Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost od 30.12.2009., Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 26.02.2010., pisanu korespondenciju stranaka, Račun R1 br.01/10, Ponuda 06/10, izvdak sa www.auti.hr, dopis MUP-a od 23.03.2011. uz dokumentaciju (list 41-42 spisa), Ovlaščenje (list 44 spisa), Račun br. 1203/09, preslika prometne dozvole za vozilo reg. oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka], Punomoć za motorna vozila, Potvrdu o plaćenoj pristojbi, Račun 10010/1, dopis PBZ-a od 20.10.2011., 23.11.2012. i 30.11.2012., dopis MUP-a od 30.11.2011. uz dokumentaciju, izvršen je uvid u spis Općinskog kaznenog suda u Zaprešiću posl. br. K-61/10 preslika kojeg prileži ovom spisu, dopis MUP-a od 28.02.2014., Uvjerenje MUP-a od 30.03.2017., Ugovor o kreditu broj 9010914357 uz Potvrdu privatne isprave, javnobilježnički oglasi, proveden je dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke, izvršen je uvid u Zapisnik o vraćanju privremeno oduzetih predmeta od 20.04.2022., Ugovor o kupoprodaji motornog vozila od 17.05.2022., evidenciju MUP-a o vlasništvu vozila tužitelja, medicinsku dokumentaciju ML, proveden je dokaz dopunskim saslušanjem tužitelja, prometnog vještačenja po sudskom vještaku ing. Berislavu Šimunoviću, saslušanje svjedoka RL i TL te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 dalje ZPP), utvrdio tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

4. Predmetom ovog postupka zahtjev je tužitelja za naknadom štete

-na ime kupnje novog vozila marke Audi, u iznosu 1.327,23 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate

-na ime najma vozila Ford Focus u razdoblju od 26.02.2010. (kada mu je MUP oduzeo vozilo) do 04.05.2010. (kada je kupio novo vozilo), u iznosu 2.223,06 eur (33,18 eur neto x 67 dana), sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 05.05.2010. do isplate,

a koja šteta mu je nastala uslijed nepravilnog i nezakonitog postupanja djelatnika RH na način da u evidencijama MUP-a, 21.12.2005. i 13.01.2006., nije izvršen upis zabrane otuđenja osobnog vozila marke VW Passat 1.9 TDI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], uslijed čega je predmetno vozilo 26.02.2010., nezakonito oduzeto tužitelju radi potrebe vođenja kaznenog postupka pred Općinskim sudom u Zaprešiću posl.br. K-61/10, po dovršetku kojeg mu vozilo nije vraćeno, nego mu je vraćeno tek 20.04.2022. po pravomoćnoj Presudi ovog suda od 25.03.2022. posl.br. P-915/22.

4.1. Ukazuje se kako je tužitelj podneskom od 05.01.2024. te 16.12.2024., specificirajući tužbeni zahtjev, isti umanjio, što sukladno pravnom shvaćanju Građanskog odjela VS RH br. Su-IV-16/21-8 od 26.04.2021., predstavlja djelomično povlačenje tužbe, za koji je potreban pristanak tuženika.

4.1.1. Međutim, budući da je tuženik, a kako je razvidno iz Potvrda o primitku, podnesak tužitelja od 05.01.2024., zaprimio 11.01.2024., a o istom se očitovao tek na ročištu za glavnu raspravu 20.03.2024., dok je podnesak od 16.12.2024., zaprimio 23.12.2024. na koji se nije očitovao, to se u smislu odredbe čl. 193 st. 2 ZPP-a, smatra da je pristao na povlačenje, čime je i sa zahtjevom za naknadom troškova postupka, prekludiran.

5. Iz Ugovora o posredničkoj prodaji br. 1203/09, Punomoći za motorna vozila, Prometne dozvole, Računa br. 1203/09, proizlazi kako je tužitelj kao kupac, a putem posrednika trgovačkog društva Prvi signal d.o.o., 05.07.2009. godine kupio od BL kao prodavateljice, vozilo marke VW Passat 1.9 TDI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], za iznos 52.000,00 kuna, na koje vozilo je uredno platio i posebni porez na promet upotrebljavanih osobnih vozila.

5.1. Budući da tuženik ne spori vjerodostojnost ranije navedene dokumentacije, to se nedvojbenim utvrđuje kako je tužitelj putem posrednika trgovačkog društva Prvi signal d.o.o., zasnovao sa prodavateljicom BL, ugovorni odnos u smislu odredbe čl. 376 Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» br. 35/05, 41/08, 78/15 dalje u tekstu ZOO) predmetom kojeg je bila kupoprodaja vozila marke VW Passat 1.9 TDI, broj šasije [broj šasije], reg. oznake [registarska oznaka], za koje je tužitelj isplatio prodavateljici, kupoprodajnu cijenu u visini 52.000,00 kuna i time, u smislu odredbe čl. 116 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 81/15 – pročišćeni tekst, dalje ZVDSP), postao vlasnikom predmetnog vozila, koja činjenica je upisana u Prometnu dozvolu.

6. Da je predmetno vozilo, marke VW Passat, u vlasništvu tužitelja, istom oduzeto od strane MUP-a, PP Zaprešić, osim što između stranaka nije sporno, utvrđeno je i uvidom u Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a, PP Zaprešić, br. 511-10-37/3-1919/10, od 26.02.2010., temeljem koje Potvrde je tužitelju uz vozilo, oduzeta i Prometna dozvola br. [broj dozvole] kao i Knjižica vozila br. 6343661.

7. Uvidom u spis Općinskog suda u Zaprešiću posl.br. K-61/10, koji je sud čitao na ročištu za glavnu raspravu, utvrđeno je

-kako je MUP, PP Zagrebačka, 04.03.2010., Općinskom državnom odvjetništvu u Zaprešiću, podnio Kaznenu prijavu radi postojanja osnove sumnje da je osumnjičeni NL, počinio kaznena djela davanja lažnog iskaza, ovjerovljavane neistinitog sadržaja te prijevare, opisane u čl. 303 st. 2, čl. 315 st. 1 i čl. 224 st. 1 i st. 4 sve Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 111/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 dalje u tekstu KZ), a sve u vezi vozila marke

VW Passat, odnosno vozila ovdje tužitelja

- kako je NL, pravomoćnom Presudom od 07.02.2011., osuđen za kazneno djelo davanja lažnog iskaza, opisano i kažnjivo po čl. 303 st. 1 i 2 Kaznenog zakona, jer je 12.02.2008. neistinito iskazao da je 15.02.2008. izgubio Knjižicu vozila i Prometnu dozvolu, iako je znao da je ista deponirana u banci PBZ d.d., koje kazneno djelo je opisano i kažnjivo po čl. 303 st. 1 i 2 Kaznenog zakona.

7.1. Daljnjim uvidom u predmetni spis, razvidno je kako istom prileži i Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta MUP-a, PP Zaprešić, br. 511-10-37/3-1919/10, od 26.02.2010., u vezi kojeg oduzimanja je

-ovdje tužitelj, 10.05.2010., podnio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, zahtjev za mirno rješenje spora radi povrata oduzetog mu vozila, slijedom čega je MUP PPP Zaprešić sastavio Očitovanje 07.06.2010. i Posebno izvješće od 13.06.2010., kojim je od ODO Zaprešić, tražilo donošenje odluke o daljnjem postupku vezano za privremeno oduzeto vozilo

-na Općinskom sudu u Zaprešiću, 16.08.2010. i 20.10.2010., zaprimljen Podnesak oštećenika, ovdje tužitelja, kojim požuruje donošenje odluke u vezi povrata oduzetog mu vozila,

-ovdje tužitelj, 15.09.2010., ponovno uputio ODO Zagreb, Zahtjev za mirno rješenje spora radi naknade štete na ime kupovine novog vozila te na ime umanjenja vrijednosti vozila te izmakle koristi, budući da mu oduzeto vozilo nije vraćeno

-Općinski sud u Zaprešiću, Rješenjem od 14.01.2011., posl.br. Kv-178/10, K- 61/10, vratilo Croatii osiguranje d.d. uz Prometnu dozvolu i Knjižicu vozila sukladno odredbi čl. 138 c Zakona o kaznenom postupku, budući da je Privredna banka Zagreb d.d. sva prava temeljem Ugovora o kreditu od 21.12.2005.,temeljem kojeg je NL kupio predmetno vozilo, ustupila Croatii osiguranje

- Županijski sud u Velikoj Gorici, Rješenjem od 07.11.2011. posl.br. Kž-453/11, ukinuo Rješenje Općinskog suda u Zaprešiću od 14.01.2011. posl.br. Kv-178/10, K- 61/10, sukladno čemu je Općinski sud u Zaprešiću obavijestio Policijsku upravu Zagrebačku, PP Zaprešić, o njihovoj nadležnosti za povrat oduzetog vozila, oštećeniku ovdje tužitelju.

8. Slijedom navedenog, a budući da je iz obrazloženja Rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 07.11.2011., posl.br. KŽ-453/11, kojim je ukinuto Rješenje Općinskog suda u Zaprešiću od 14.01.2011. posl.br. Kv-178/10, K-61/10, razvidno kako vozilo koje je bilo oduzeto tužitelju temeljem Potvrde od 26.02.2010., nije bilo predmetom kaznenog postupka, to je nedvojbeno kako je vozilo tužitelju oduzeto temeljem Potvrde od 26.02.2010., oduzeto sukladno odredbi čl. 58 Zakona o policijskim poslovima i ovlastima („Narodne novine“ br. 76/09, 92/14, 70/19), budući da u predmetnom kaznenom postupku nije donijeta sudska odluka u smislu odredbe čl. 233 st. 1 Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine” br. 62/03 pročišćeni tekst, 178/04, 115/06, 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, dalje u tekstu ZKP).

9. Stoga, a budući iz dokumentacije spisa Općinskog suda u Zaprešiću posl.br. K-61/10, nije razvidno da bi na vozilu marke VW Passat, u trenutku kada je tužitelj postao vlasnikom istog, bila upisana bilo kakva ograničenja prava vlasništva, pri čemu predmetno vozilo nije niti bilo predmetom kaznenog postupka koji se pak vodio protiv treće osobe, a ne ovdje tužitelja, to nisu postojali razlozi za oduzimanje vozila tužitelju od strane MUP-a, a ako i jesu, tada su isti prestali zasigurno pravomoćnošću Presude Općinskog suda u Zaprešiću od 07.02.2011. posl.br. K-61/10.

9.1. Navedeno dovodi do utvrđenja kako je nepravilnim radom tijela državne uprave, odnosno MUP-a, tužitelju oduzeto vozilo koje mu, unatoč višekratnim zahtjevima podnesenim tijekom kaznenog postupka kao i unatoč pravomoćno okončanom kaznenom postupku, nije vraćeno već je radi povrata vozila morao pokrenuti postupak pred ovim sudom te mu je isto vraćeno 20.04.2022., po pravomoćnoj Presudi ovog suda od 25.03.2022. posl.br. P-915/22..

9.2. Tako nepravilnim radom djelatnici MUP-a, tužitelju su, u smislu odredbe čl. 13 Zakona o sustavu državne uprave (“Narodne novine” br. 190/03, 199/03 i 79/07 dalje u tekstu ZSDU) u vezi odredbe čl. 1045 i čl. 1061 sve Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu ZOO), nanijeli štetu, za koju je odgovoran tuženik, a koje pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud RH u svojoj odluci od 07.03.2023. posl.br. Rev-1587/19, koje prihvaća i ovaj sud.

10. Nadalje je, a budući da tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži naknadu štete radi kupnje novog vozila marke Audi i radi najma vozila Ford Focus u razdoblju od 26.02.2010. (kada mu je MUP oduzeo vozilo) do 04.05.2010. (kada je kupio novo vozilo), predmetno valjalo raspraviti.

11. Tako iz iskaza svjedokinje RL, majke tužitelja i TL, brata tužitelja, proizlazi

- kako je tužitelju vozilo koje mu je oduzeto od strane MUP-a, bilo potrebno radi mogućnosti odlaska na posao i radi prijevoza roditelja kod liječnika, budući da je brigu oko prijevoza roditelja liječniku, a ponajviše oca, preuzeo upravo tužitelj obzirom da je živio s roditeljima u zajedničkom kućanstvu dok se stariji brat TL od roditelja odselio jer je zasnovao svoju vlastitu obitelj

-kako je otac tužitelja, a nakon što su tužitelju oduzeli vozilo, odlazio liječniku ili u Toplice na rehabilitaciju, sa taxi vozilom ili sa vozilom koje je tužitelj posudio od svog kuma, starijeg brata ili prijatelja, pri čemu je tužitelja na posao vozio kolega koji je po njega dolazio

-kako je tužitelj, a nakon što mu je vozilo bilo oduzeto, kupio novo vozilo, međutim tek kasnije kada se zaposlio i imao puno bolja primanja, a da li je to bilo 6 mjeseci, godinu dana ili više od oduzimanja vozila, ne sjećaju se.

11.1. Budući da su svjedoci u suglasju iskazivali oko činjenice razloga nabave vozila koje je tužitelju oduzeto, načinu prijevoza roditelja na liječničke preglede po oduzimanju vozila to je njihove iskaze sud cijenio vjerodostojnim dokazom u ovom postupku.

12. Dakle, budući da su iskazi svjedoka u međusobnom suglasju oko razloga nabavke vozila koje je tužitelju oduzeto (potrebe odlaska na posao i prijevoza roditelja na liječničke preglede), to sud nedvojbeno utvrđuje kako u trenutku nabavke, naknadno mu oduzetog vozila, tužitelj nije bio u posjedu drugog vozila, jer da je bio tada bi isto koristio za odlazak na posao kao i za prijevoz roditelja te ne bi imao potrebe nabavljati novo vozilo.

12.1. Uzimajući u obzir iskaze svjedoka koji su u navedenom dijelu iskazivali u suglasju, to sud nedvojbenim utvrđuje kako je tužitelj, a unatoč tome što iz evidencija MUP-a od 22.03.2024., proizlazi kako je u razdoblju od 20.09.2001. bio evidentiran vlasnikom vozila marke Peugeot, reg. oznake [registarska oznaka], sve do 05.07.2012. kada je vozilo odjavljeno, predmetno vozilo prodao kako to navodi u svom iskazu i kako to proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 26.02.2002., potvrđenog od strane Javnog bilježnika posl.br. OV-2302/2002.

Pri tome se ukazuje kako činjenica da Ugovor o kupoprodaji nije bio evidentiran u evidencijama MUP-a, ne čini tužitelja vlasnikom vozila, obzirom da je iz iskaza svjedoka nedvojbeno utvrđeno kako tužitelj nije bio u posjedu vozila za koje je još 2002. sklopio Ugovor o kupoprodaji, sve to u smislu odredbe čl. 376 ZOO-a u vezi odredbe čl. 116 ZVDSP-a.

13. Nadalje, a budući da iz Računa R1 br. 01/10 od 04.05.2010. izdanog od Automobili Mijić d.o.o., koji sud prihvaća kao dokaz u smislu odredbe čl. 28 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 57/96 29/99, 173/03, 194/03, 151/04 i 88/05 dalje OZ), proizlazi kako je tužitelj 04.05.2010., za 10.000,00 kuna, kupio drugo vozilo i to marke Audi A3, o čemu su u suglasju oko činjenice kupovine drugog vozila, iskazivali i saslušani svjedoci, to je nedvojbeno utvrđeno kako je tužitelj, a nakon što mu je oduzeto vozilo od strane MUP-a, kupio drugo vozilo 04.05.2010. za 10.000,00 kuna jer mu je isto bilo nužno za njegove osobne potrebe.

13.1. Stoga, uzimajući u obzir kako je tužitelju vozilo bilo potrebno za osobne potrebe radi prijevoza na posao te radi prijevoza roditelja na liječničke preglede, ponajviše oca koji je kako to proizlazi iz dostavljene medicinske dokumentacije, imao zdravstvenih problema, to je tužitelju kupovinom drugog vozila radi oduzetog mu vozila od strane MUP-a, nastala šteta temeljem odredbe čl. 1046 u vezi odredbe čl. 1089 sve ZOO-a u visini 10.000,00 kuna što sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22) iznosi 1.327,23 eur.

13.1.1. Naime, iako je nalazom i mišljenjem sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića, koji sud u svrhu dokaza prihvaća u cijelosti, obzirom je izrađen sukladno pravilima struke i na koji niti stranke nisu isticale prigovore, utvrđeno kako je vrijednost vozila koje je bio predmetom kupoprodaje temeljem Računa br. 01/10 od 04.05.2010., na dan 04.05.2010. iznosila 5.844,60 eur, tužitelju je temeljem odredbe čl. 2 ZPP-a, u vezi odredbe čl. 1046 i čl. 1089 sve ZOO-a, dosuđena šteta u iznosu u kojem mu je nastala sukladno Računu 01/10, kako tužbenim zahtjevom potražuje.

13.2. Na tako utvrđenu visinu štete tužitelju su temeljem odredbe čl. 1086 ZOO- a, dosuđene i zakonske zatezne kamate od 05.05.2010., odnosno od dana nakon izdanog Računa br. 01/10.

14. Nadalje, uvidom u Ponudu br. 06/2010, izdane od trgovačkog društva Interpono d.o.o. 18.03.2010., proizlazi kako najam vozila marke Ford Focus u razdoblju do 60 dana, po danu iznosi 300,00 kuna, što kroz razdoblje od 60 dana uz uvećanje za porez, iznosi 22.140,00 kuna.

14.1. Međutim budući da Ponuda br. 06/2010., nije niti potpisana niti pečatirana od strane trgovačkog društva koje je Ponudu izradilo, čime ista ne predstavlja vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 28 OZ-a, pri čemu iz iskaza svjedoka proizlazi kako je tužitelja, u razdoblju od kada mu je vozilo od strane MUP-a oduzeto (26.02.2010.) do nabavke novog vozila (04.05.2010.), na posao vozio kolega, dok su roditelji za odlaske na liječničke preglede koristili usluge taxi prijevoza ili vozila koje bi tužitelj posudio od prijatelja, starijeg brata ili kuma, tako sud nevjerodostojnim cijeni iskaz tužitelja u dijelu u kojem je iskazivao kako je temeljem navedene Ponude unajmio vozilo kroz utuženo razdoblje za koji najam je dnevno plaćao 300,00 kuna bez poreza.

14.2. Kako je dakle iskaz tužitelja u pogledu unajmljivanja vozila u suprotnosti sa iskazom saslušanih svjedoka, pri čemu Ponuda ne predstavlja vjerodostojnu ispravu iz razloga ranije opisanih, tako tužitelj nije dokazao da bi mu po navedenoj osnovi u smislu odredbe čl. 1046 u vezi odredbe čl. 1089 sve ZOO-a, nastala šteta u utuženom iznosu 2.223,06 eur, radi čega sud nije posebno cijenio nalaz i mišljenje sudskog vještaka ing. Berislava Šimunovića u dijelu cijene najma vozila marke Ford Focus kroz utuženo razdoblje.

14.3. Stoga je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

15. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154 st. 2 u vezi odredbe čl. 155 sve ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23 dalje u tekstu Tarifa).

Tužitelju je tako priznat trošak za sastav tužbe, podnesaka od 03.02.2011., 28.12.2012., 06.10.2017., 17.01.2024., 16.12.2024., za pristup na ročišta 09.09.2011., 01.04.2014., 17.03.2017., 20.09.2017., 28.11.2017., 20.03.2024., 07.10.2024., 02.04.2025. za svaku radnju u iznosu po 200,00 eur, za sastav podneska od 20.09.2011., 11.11.2011. i 04.09.2024. za svaku radnju u iznosu po 100,00 eur, za sastav revizije u iznosu 250,00 eur što uz uvećanje za iznos PDV-a iznosi 4.187,50 eur kojem je pribrojen trošak predujma prometnog vještačenja u iznosu 233,18 eur, trošak sudske pristojbe na presudu 40,81 eur sukladno odredbi čl. 7 Zakona o sudskim pristojbama, što ukupno iznosi 4.461,49 eur. Tužitelju nisu priznati troškovi za sastave podnesaka od 21.02.2011., 25.03.2011., 20.04.2011., 21.04.2011., 30.11.2011., 13.01.2012., 01.06.2012., 21.06.2012., 11.09.2012., 24.09.2012., 18.07.2012., 08.02.2013., 14.05.2013., 24.07.2013., 29.08.2013., 20.09.2013., 27.09.2013., 06.11.2013., 21.02.2014., 06.03.2014., odgovor na žalbu, podneska od 13.03.2017., 08.11.2017., žalbe, podneska od 16.02.2024., obzirom da isti nisu bili relevantni za vođenje postupka jer je istima tužitelj požurivao rad suda, ponavljao već iznesene navode i prijedloge, dok u žalbenom postupku nije uspio, kao što mu nisu priznati troškovi za sastav podneska od 21.03.2013., 08.01.2024. jer isti ne prileže spisu dok je podnesak od 07.10.2024. predan istoga dana kada je održano ročište za glavnu raspravu za pristup koji je tužitelj priznat trošak, pa je na predmetnom ročištu mogao iznijeti i navode iz podneska od istog datuma.

Uzimajući u obzir kvalitativni uspjeh tužitelja u postupku od 50% te kvantitativni 40%, to tužitelju pripada pravo na trošak u opsegu od 80% što ukupno iznosi 3.569,19 eur.

Na tako određen trošak tužitelju su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate temeljem odredbe čl. 151 ZPP-a u vezi odredbe čl. 29 ZOO- a.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

Sudac

Tajana Škafar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. ZPP).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP). Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u 4 primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja uz rj. sud. pristojba na presudu 81,62 eur

2. Punomoćniku tuženika