REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ovr-167/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Zoranu Šariću, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditeljice ĐE iz [adresa] ([adresa]) [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milenka Jakšića i Vanje Jakšić, odvjetnicima u Sisku, protiv ovršenika Doma zdravlja Sisačko-moslavačke županije, iz Siska, Ulica kralja Tomislava 1, OIB 86277572218, zastupan po punomoćniku Bojanu Graheku, odvjetniku u Kutini, radi naplate troškova postupka, odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-106/2025-2 od 18. veljače 2025., 19. svibnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I Prihvaća se kao osnovana žalba ovršenika te se preinačava rješenje Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-106/2025-2 od 18. veljače 2025., na način da se odbija u cijelosti zahtjev ovrhovoditeljice za naknadu troškova postupka izravne naplate u iznosu od 171,88 eura, kao neosnovan.

II Nalaže se ovrhovoditeljici da ovršeniku naknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od 8 (osam) dana.

III Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditeljice za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka izvansudske ovrhe u iznosu od 171,88 eura, u roku od 8 (osam) dana po pravomoćnosti toga rješenja.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedeno rješenje pobija ovršenik ne pozivajući se na zakonom predviđene žalbene razloge, već navodeći da ovrhovoditeljica nema pravo na trošak izravne naplate koji potražuje. Ističe da se ovaj postupak vodi radi naplate troškova izravne naplate određene rješenjem poslovni broj Ovr-253/2024, da je ovrhovoditelj to rješenje ishodio radi naplate troškova izravne naplate po rješenju poslovni broj Ovr-543/2023, koje je ovrhovoditeljica ishodila radi naplate troškova izravne naplate troškova po rješenju poslovni broj Ovr- 310/2023, kojim je također određen trošak izravne naplate. Smatra da se radi o zloupotrebi prava u postupku naplatom troškova izravne naplate u višestrukom većem iznosu od iznosa troškova po presudi koja je bila temelj za izravnu naplatu. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 50,00 eura, uvećano za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 62,50 eura. Predlaže da drugostupanjski sud usvoji njegovu žalbu, na način da zahtjev ovrhovoditeljice odbije i naloži ovršeniku naknadi trošak sastava žalbe, podredno da se rješenje ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Sa žalbom ovršenika postupljeno je na temelju odredbe čl. 359. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23 - dalje: ZPP) u vezi sa čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. - dalje: OZ).

4. Ovrhovoditeljica u svom odgovoru na žalbu ističe da to što je ovrhovoditeljica u vezi jednog parničnog postupka od suda ishodovala više rješenja o troškovima izravne naplate, govori u prilog da je postupanje ovrhovoditeljice sasvim opravdano utemeljeno i zakonito. Navodi da je ovršenik tijelo javne vlasti i to zdravstvena ustanova koja se financira iz sredstava proračuna Republike Hrvatske, slijedom čega ima dovoljno financijskih sredstava za podmirenje troškova koje su mu naloženi te se poziva i izlaže broju sudsku praksu. Predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu ovršenika kao neosnovanu te da obveže ovršenika da ovrhovoditeljici nadoknadi trošak sastava odgovora na žalbu. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 62,50 eura sa pripadajućim poreznom na dodanu vrijednost.

5. Žalba ovršenika je osnovana.

6. Prvostupanjskim rješenjem naloženo je ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici troškove postupka izvansudske ovrhe koju je zatražila na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-253/2024-5 od 24. travnja 2024., sukladno kojem je ovršenik bio u obvezi naknaditi ovrhovoditeljici troškove ranije izravne naplate u iznosu od 171,88 eura. Obzirom ovršenik po tom rješenju nije postupio, prvostupanjski sud je prijedlog ovrhovoditeljice ocijenio osnovanim, obzirom je zaključio da je ista opravdano podnijela zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji, pa je stoga kao opravdani trošak priznao joj trošak sastava prijedloga od 14. veljače 2025. (Tbr. 11/10. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje: Tarifa)) u iznosu od 12,50 eura, trošak sastava zahtjeva za izravnu naplatu temeljem Tbr. 11/6. Tarife u iznosu od 25,00 eura, trošak sastava zahtjeva za izdavanjem specifikacije temeljem Tbr. 36/3. Tarife u iznosu od 50,00 eura, trošak pribave klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 50,00 eura temeljem Tbr. 36/2. Tarife, što zajedno s troškom PDV-a u iznosu od 34,38 eura, ukupno daje iznos od 171,88 eura. Dakle, sud utvrđuje da ovrhovoditeljica ima pravo na daljnje troškove postupka u priznatom iznosu od 171,88 eura.

7. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda ovršenika, a pazeći pri tome dodatno po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredbi ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbi čl. 365. u vezi odredbe čl. 381. ZPP u vezi sa čl. 21. st. 1. OZ, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je ovršenikova žalba u cijelosti osnovana, jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ovršenika obvezao da ovrhovoditeljici naknaditi i daljnje troškove ovršnog postupka koji se sastoje od troškova izravne naplate na temelju rješenja kojima su ovrhovoditeljici određeni troškovi izravne naplate provedeni na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja.

8. Prije svega, u ovom postupku valja zaključiti da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju navedenih zakonskih odredbi, a kako niti sam žalitelj ni izrekom, a niti sadržajno ne ukazuje na određenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka koju je navodno počinio sud prvog stupnja, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da nije ostvaren zakonski žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

9. Uvidom u spis utvrđeno je kako je pravomoćnim i ovršnim prvostupanjskim rješenjem poslovni broj Ovr-310/2023 od 24. svibnja 2023. naloženo ovršeniku naknaditi ovrhovoditeljici iznos od 342,18 eura na ime troškova postupka izvansudske ovrhe zajedno sa zateznim kamatama, ovršenik u ostavljenom roku nije podmirio predmetno dugovanje to je ovrhovoditeljica radi naplate te svoje tražbine pokrenula postupak izravne naplate, a potom zahtijevala naknadu troškova postupka koji su za nju nastali pokretanjem toga postupka izravne naplate, a naknada kojih troškova joj je priznata pravomoćnim i ovršnim rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini poslovni broj Ovr-543/2023-3 od 1. ožujka 2024., po kojem nije u ostavljenom roku postupljeno, pa je ovrhovoditeljica nastavila i nadalje pokretati postupke izravne naplate radi naknada troškova postupka izravne naplate, u kojem pravcu je donijeto prvostupanjsko rješenje na koje ukazuje ovršenik u svojoj žalbi (koje prileže predmetu) poslovni broj Ovr-253/2024-5 od 24. travnja 2024. Kako ovršenik ni po tom rješenju nije dobrovoljno postupio, to je ovrhovoditeljica pozivom na odredbu čl. 209. OZ-a pokrenula postupak izravne naplate te tražbine, u kojem pravcu je imala daljnje troškove postupka koji su joj priznati predmetnim pobijanim rješenjem.

10. Nije sporno da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka u smislu odredbi čl. 14. st. 4. i čl. 209. OZ, jer je odredbom čl. 4. st. 4. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ broj 68/18., 2/20., 47/20., 46/20., 83/20 i 133/20.) propisana supsidijarna primjena odredbi OZ na postupak izravne naplate.

10.1 I u sudskoj praksi prevladalo je stajalište da se troškovi izravne naplate priznaju kao troškovi ovršnog postupka, a takav je zaključak prihvaćen i na sastanku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova s Građanskim odjelom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je održan 29. ožujka 2018.

10.2. Međutim, iz postupanja ovrhovoditeljice, a na što ukazuje i dokumentacija u predmetu, proizlazi po pravnom shvaćanju ovoga drugostupanjskog suda, da je ovrhovoditeljica izabrala način ostvarivanja prava na troškove izravne naplate prema kojem naplati troškova nema kraja, jer svaka izravna naplata troškova postupka podrazumijevala bi daljnje troškove, a što jasno proizlazi i iz predmetnog rješenja, što je neprihvatljivo i protivno načelima ekonomičnosti postupka sadržanom u čl. 10. st. 1. ZPP (koji se primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ) i načelu zaštite ovršenika sadržanom u čl. 6. OZ, pri čemu se vodi računa i o načelu zaštite ovrhovoditeljice kojoj nesporno treba omogućiti ostvarenje tražbine u cijelosti pa tako i sporedne tražbine kao što su troškovi postupka.

10.3 Odredbom čl. 6. OZ propisano je kako će se pri provedbi ovrhe paziti na dostojanstvo ovršenika te na to da ovrha za njega bude što manje nepovoljna, što između ostaloga znači i da za ostvarenje tražbine ovrhovoditeljice treba izabrati pravni put kojim će se to postići, a moguć je i dopušten, dok je odredbom čl. 10. st. 1. ZPP propisano kako sud, stranke i drugi sudionici moraju nastojati da se postupak provede bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova.

10.4. Kada bi se prihvatio način ostvarivanja prava na troškove izravne naplate koji je izabrala ovrhovoditeljica, naplati troškova ne bi bilo kraja jer bi svaka izravna naplata troškova postupka podrazumijevala daljnje troškove, što je neprihvatljivo i protivno navedenim načelima, a što se u predmetnom slučaju i dogodilo, a jasno proizlazi iz sadržaja pobijanog rješenja.

11. Ovrhovoditeljica ima pravo na naknadu troškova izravne naplate o kojim troškovima odlučuje sud u ovršnom postupku, kako je i propisano u odredbi čl. 14. st. 7. OZ, na kojoj je ovrhovoditeljica utemeljila svoj prethodni zahtjev, a prvostupanjski sud joj te troškove i dosudio rješenjem poslovni broj Ovr-253/2024-5 od 24. travnja 2024. naloživši ovršeniku naknaditi joj troškove izravne naplate u iznosu od 171,88 eura sa zateznim kamatama od donošenja odluke do isplate, a na tu se odredbu poziva i u aktualnom zahtjevu.

11.1 Odredbom čl. 14. st. 7. OZ-a propisano je i da sud u ovršnom postupku u kojemu odlučuje o troškovima postupka određuje, na prijedlog stranke, ovrhu radi njihova ostvarenja.

11.2. Na taj način, po ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, mogla je postupiti i ovrhovoditeljica pa bi svoju tražbinu po osnovi troškova izravne naplate ostvarila bez daljnjih troškova koji nastaju kada se odluči za put izravne naplate, a koji put doista podrazumijeva mogućnost nastajanja daljnjih troškova unedogled pa na određeni način predstavlja kažnjavanje ovršenika zbog neplaćanja, jer bi sud stalno donosio nova rješenja o naknadi troškova izravne naplate troškova ovršnog postupka koja bi se tretirala kao ovršne odluke suda na temelju kojih bi ovrhovoditeljica tražila izravnu naplatu i svaki put zahtijevala nagradu za poduzete radnje što institut naplate troškova izvransudske ovrhe i izravne naplate dovodi do apsurda.

12. Ovrhovoditeljica je dakle mogla podnijeti sudu i prijedlog za ovrhu troškova izravne naplate (u konkretnom slučaju onih koji su joj priznati rješenjem poslovni broj Ovr-253/2024-5 od 24. travnja 2024.), pa bi sud odredio ovrhu na novčanoj tražbini po računu (čl. 204. OZ-a) i dostavio to rješenje Financijskoj agenciji na provedbu. To bi ujedno bila i jedina osnova za plaćanje troškova postupka koja bi nastala i koju bi Agenciji dostavio sud, pa ovrhovoditeljica ne bi imala troškove izravne naplate koji su joj nastali zato što se odlučila za put izravne naplate na temelju rješenja suda o troškovima postupka izravne naplate, za koje sada traži naknadu i koja sada (a i ubuduće) uključuje i nagradu odvjetniku za poduzete radnje koje su mu priznate predmetnim rješenjem, što je doista nepotrebno gomilanje troškova, a takav pristup u suprotnosti je s ranije navedenim načelima ekonomičnosti postupka i zaštite dostojanstva ovršenika a konačno i s pravnom prirodom troškova postupka kao akcesorne i sporedne tražbine.

12.1. Ovdje se posebno naglašava, da sud prilikom postupanja po čl. 14. st. 7. OZ ne bi valjano mogao odbaciti prijedlog za ovrhu na novčanim sredstvima pozivajući se na čl. 211. OZ, jer bi ovrhovoditeljica već u zahtjevu za naknadu troškova postupka postavila i zahtjev za određivanje ovrhe u skladu s odredbom čl. 14. st. 8. OZ. Dakle, ne tek nakon što rješenje o troškovima postane pravomoćno i ovršno, a na isti bi način mogla predložiti i određivanje ovrhe radi naplate troškova te ovrhe ako bi pritom nastali neki troškovi.

13. Stoga, uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje kako ovrhovoditeljica nema pravo na naknadu daljnjih troškova izravne naplate nastalih time što je zatražila izravnu naplatu na temelju odluke prvostupanjskog suda o troškovima izravne naplate, jer je imala mogućnost predložiti da sud u istom postupku odredi ovrhu pa se troškovi daljnje izravne naplate smatraju nesvrsishodnima – nisu bili potrebni za ovrhu (čl. 14. st. 4. OZ).

14. Ovdje se posebno ističe, da je izraženi pravni stav ovog drugostupanjskog suda zauzet na sjednici Građanskog odjela ovoga suda održanoj 18. listopada 2021., većinom glasova svih sudaca toga odjela, a koji su smatrali potrebnim izmijeniti dotadašnju drugačiju praksu koja je proizlazila iz nekoliko prethodnih odluka.

15. Obzirom na gore navedeno, žalbu ovršenika valjalo je prihvatiti, predmetno rješenje u cijelosti preinačiti odbijanjem zahtjeva ovrhovoditeljice za naknadom daljnjih troškova izravne naplate pa time, sve to temeljem čl. 380. toč. 3. u vezi s čl. 381. i čl. 373. toč. 3. ZPP i sve u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

16. Slijedom navedenog, obzirom je ovršenik u cijelosti uspio sa svojom žalbom, to mu u cijelosti pripadaju troškovi žalbenog postupka sukladno Tbr. 13. Tarife u vezi s Tbr. 46. Tarife, ovršeniku pripada zatražena nagrada za sastav žalbe u iznosu od 62,50 eura, sve primjenom odredbi čl. 14. st. 5. OZ u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i u vezi s člankom 21. OZ.

17. Ovrhovoditeljici nije dosuđen trošak odgovora na žalbu, jer nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Puli, 19. svibnja 2025.

Sudac:

Zoran Šarić