REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1624/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Đudarić, odvjetnik u Rijeci, Slavka Krautzeka 84 b, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, OIB: 18683136487, radi posebnog poreza na motorna vozila, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 471-01/24-01/75, URBROJ: 513-04-24-3 od 27. kolovoza 2024. i rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415- 03/23-23/542, URBROJ: 513-02-6005/4-24-11 od 26. ožujka 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja radi naknade troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Rijeka, KLASA: UP/II-471-01/24-01/75, URBROJ: 513-04-24-3 od 27. kolovoza 2024., tužitelju je utvrđena obveza plaćanja posebnog poreza na motorna vozila u iznosu od 1.318,51 eura i uplata kamata u iznosu od 58,39 eura, za rabljeno osobno motorno vozilo marke Volkswagen, tip Passat 2.0 TDI 149 g/km, VIN oznaka (broj šasije) vozila WVWZZZ3CZBE357672, datum prve registracije 2012., vrsta goriva-dizel, prosječne emisija CO2 149 g/km, registarske oznake [registarska oznaka] (Bosna i Hercegovina). Navedeno vozilo je tužitelj 14. kolovoza 2023. nezakonito uporabio na području Republike Hrvatske. Tužitelju je naloženo da plati daljnju kamatu na neplaćeni iznos dospjelog posebnog poreza za razdoblje od dana donošenja osporavanog rješenja do dana uplate duga. Također je navedeno da će se, ukoliko se ne podnese primjereni oblik osiguranja plaćanja u visini pripadajućeg mogućeg duga utvrđenog u rješenju od 15. ožujka 2024., i ako se navedeni iznos duga ne plati u propisanom roku, izvršiti trajno oduzimanje spomenutog privremeno oduzetog motornog vozila, te da žalba ne odgađa ovrhu.

2. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je podnio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-471-01/24-01/75, URBROJ: 513-04-24-3 od 27. kolovoza 2024., odbio kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenje tuženika, te u bitnome navodi da u odnosu na utvrđenje da podnositelj ima status poreznog rezidenta u Republici Hrvatskoj od 15. listopada 2013., da se radi o okolnosti koja ne može imati nikakvu sadržajnu vezu s utvrđenjima u predmetnom postupku. Kao što to i samo upravno tijelo navodi, tužitelj ima status poreznog rezidenta od 15. listopada 2013. isključivo iz razloga što je u Republici Hrvatskoj 2013. kupio nekretninu, a nedugo zatim je i otuđio tako da više u vlasništvu nema nikakvu nekretninu u Republici Hrvatskoj, da se radi o trenutku koji se od trenutka koji je relevantan za predmetni postupak razlikuje deset godina! To što je neka osoba u nekom trenutku u Republici Hrvatskoj stekla nekretninu, ne znači da se ona zauvijek smatra poreznim rezidentom. Ne treba previše obrazlagati da stjecanje i otuđenje nekretnine u Republici Hrvatskoj ne može utjecati na to da se na temelju te okolnosti nakon 10 godina smatra da ta osoba ima uobičajeno boravište u [adresa]. U odnosu na utvrđenje da podnositelj u razdoblju od 10. 04. 2014. do 14.04. 2025. ima odobren neprekidni boravak na adresi u [adresa], boravak koji se u ovom dijelu spominje da predstavlja zapravo privremeni boravak i da se radi o okolnosti koja je točno utvrđena, međutim upravno tijelo joj daje potpuno pogrešnu važnost. Privremeni boravak po svojoj definiciji i nazivu da predstavlja upravo suprotni pojam pojmu „uobičajenog boravišta” Carinskog zakonika Unije, Općeg poreznog zakona i Zakona o posebnom porezu na motorna vozila. Privremeni boravak da podrazumijeva da osoba nema dovoljno jaku vezu s određenim mjestom da bi na njemu prebivala, odnosno stalno boravila, tj. da bi se smatralo da na tom mjestu ima uobičajeno boravište. Navedeno da je već potvrdila i sama Republika Hrvatska posredstvom Ministarstva unutarnjih poslova, izdavanjem rješenja od 12. svibnja 2020. kojim tužitelju odbija njegov zahtjev za odobrenje stalnog boravka. Dakle, Republika Hrvatska jednim rješenjem odbija odobriti tužitelju stalni boravak u Republici Hrvatskoj jer smatra da ne postoji dovoljno jaka veza između tužitelja i Republike Hrvatske, a istovremeno u predmetnom postupku smatra da postoji dovoljno jaka veza da bi se ista mogla smatrati uobičajenim boravištem tužitelja u [adresa]. Pojam „uobičajenog boravišta" da se mora povezati s pojmom „stalnog boravka”, a ne pojmom „privremenog boravka”. Upravo činjenica da je tužitelju odobren privremeni boravak, a odbijen stalni boravak ukazuje na to da tužitelj nema uobičajeni boravak u Republici Hrvatskoj. U odnosu na utvrđenje da podnositelj u Rijeci ima u vlasništvu stan, da se radi o pogrešno utvrđenoj okolnosti i da tužitelj u Rijeci niti u čitavoj Republici Hrvatskoj nema u vlasništvu stan niti bilo kakvu drugu nekretninu. U odnosu na utvrđenje da podnositelj ima u vlasništvu automobil riječkih registarskih oznaka, da je to točno, ali upravno tijelo da propušta cijeniti okolnost da je takav automobil registriran na vlasnika stranca, što potvrđuje status tužitelja u Republici Hrvatskoj i intenzitet njegove veze s Republikom Hrvatskom. U odnosu na navod da je operativnom provjerom policijskih službenika Policijske uprave Primorsko goranske utvrđeno da podnositelj živi u stanu s ND na adresi u [adresa], da se radi o pogrešno utvrđenoj okolnosti i da policijski službenici nisu utvrdili da tužitelj živi u stanu na adresi [adresa], već samo da taj stan koristi. Potrebno je naglasiti distinkciju između pojma korištenje stana i življenje u stanu. Pojam korištenje stana da označava puno slabiju vezu osobe sa stanom od pojma življenja u stanu. Na primjer, osoba može koristi stan kao vikendicu, za iznajmljivanje, za povremeno noćenje i sl. S druge strane, ako osoba živi u stanu, to da podrazumijeva da taj stan osobi predstavlja njen dom. Isto tako, koristiti se može više stanova istovremeno, dok se živjeti može samo u jednom stanu istovremeno. Dakle, policijski službenici da su utvrdili da tužitelj zajedno sa svojom suprugom koristi spomenuti stan (a ne da živi u njemu). Točno je da tužitelj sa svojom suprugom koristi stan na način da u njemu povremeno boravi. Međutim, povremeni boravak u stanu da ne znači da osoba živi u tom stanu. Posebno je dvojben i način na koji je upravno tijelo spomenutu okolnost utvrdilo. Upravno tijelo je spomenutu okolnost utvrdilo na temelju utvrđenja policijskih službenika. Dakle, istu da nije utvrdilo upravno tijelo, već policijski službenici, a upravno tijelo je to samo prepisalo. Na koji način su policijski službenici utvrdili tu okolnost, po kojem postupku i da li se ista može smatrati vjerodostojnom da je ostalo potpuno nepoznato. U odnosu na utvrđenje da podnositelj u Republici Hrvatskoj ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje u razdoblju od 22. 05. 2020. do 14. 04. 2025., da se radi o pogrešno utvrđenoj okolnosti i da nije točno da tužitelj u Republici Hrvatskoj ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje u navedenom razdoblju. Suprotno tome, tužitelj je da je ostvarivao pravo na zdravstveno osiguranje od 22. 05. 2020. do 14. 04. 2023., te od 06. 11. 2023. nadalje. Ako je za upravno tijelo podatak o korištenju zdravstvenog osiguranja relevantan, da onda treba dati značaj činjenici da tužitelj u vrijeme navodnog neovlaštenog korištenja vozila (14. 08. 2023.) nije bio zdravstveno osiguran. Ipak, upravno tijelo takvu činjenicu nepostojanja zdravstvenog osiguranja opet tumači u cilju utvrđivanja uobičajenog boravišta u [adresa], jednostavno i paušalno obrazlažući da činjenica prekida zdravstvenog osiguranja u razdoblju od 14. 04. 2023. do 06. 11. 2023. ne utječe na namjenu korištenja istog. Ako je zdravstveno osiguranje bitna okolnost za utvrđivanje uobičajenog boravišta, da se onda mora utvrditi je li tužitelj 14. kolovoza 2023. bio zdravstveno osiguran, da odgovor je — ne. Pri tom da je potpuno irelevantno da li je tužitelj u nekom drugom periodu bio zdravstveno osiguran jer to može ukazivati samo na okolnost da je u tom nekom drugom periodu imao uobičajeno boravište u [adresa]. U predmetnom postupku bitno je jedino je li tužitelj na dan 14. kolovoza 2023. imao uobičajeno boravište u [adresa], dok su potpuno nebitni bilo koji drugi vremenski periodi. Osim toga, da je vrlo lako za zaključiti razlog zbog kojeg tužitelj u preostalim periodima ima zdravstveno osiguranje. Uvjet za odobrenje privremenog boravka da stranac u Republici Hrvatskoj ima zdravstveno osiguranje, te da je tužitelj zapravo prisiljen da zbog privremenog boravka plaća zdravstveno osiguranje koje mu u Republici Hrvatskoj ne treba niti ga je ikada iskoristio. U Republici Hrvatskoj tužitelj da nikada nije bio kod liječnika niti uopće& ima imenovanog obiteljskog liječnika. U odnosu na utvrđenje da je podnositelj u razdoblju od 01. 01. 2022. više puta godišnje prelazio državnu granicu Republike Hrvatske, te da je u Republici Hrvatskoj korisnik ENC kartice, da se radi o točnoj okolnosti, međutim potpuno da je nejasno kakvu važnost takva okolnost ima za predmetni postupak. Navodi da je točno da je više puta prelazio granicu Republike Hrvatske i da ima ENC karticu, međutim to da nije nikakav pokazatelj ničega. Veliki broj stranaca koji nemaju uobičajeno boravište u [adresa] više puta prelaze granicu Republike Hrvatske i ima ENC karticu. Tužitelj ne spori da povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku, ali to da ne znači da u Republici Hrvatskoj ima uobičajeni boravak, štoviše utvrđenje o prelasku granice Republike Hrvatske više puta godišnje da može ukazivati na upravo suprotnu okolnost — da nema uobičajeno boravište u [adresa]. Ako tužitelj ima uobičajeno boravište u [adresa], zašto bi onda imao potrebu često prelaziti granicu Republike Hrvatske? Ako se tužitelj redovito vraća u Republiku Hrvatsku (kako to upravno tijelo navodi u pobijanom rješenju), da se mora postaviti pitanje od kuda se on to redovito vraća i zašto ide na to drugo mjesto s kojeg se vraća? Po prirodi stvari da se nameće logički odgovor — da je upravo to drugo mjesto — mjesto njegova uobičajenog boravišta — [adresa]. Uzgred se ističe da tužitelj ima vinjete i od Republike Slovenije, Republike Austrije i Švicarske, a na dan obavljenog nadzora u Republici Hrvatskoj da je bio samo na proputovanju, što dokazuje računom izdanom dan prije obavljenog nadzora u Republici Italiji. Suština predmetnog postupka da se svodi na pitanje je li tužitelj imao u Republici Hrvatskoj na dan 14. 08. 2023. uobičajeni boravak, da se radi o pojmu za čije utvrđenje ne postoje egzaktni kriteriji, već da se ono utvrđuje na temelju pojedinačnih okolnosti svakog konkretnog slučaja. Upravno tijelo smatra da je na temelju konkretnih okolnosti utvrdilo da tužitelj ima uobičajeno boravište na području [adresa], dok tužitelj tvrdi da konkretne okolnosti upućuju na to da tužitelj ima uobičajeno boravište na području [adresa]. Obzirom na nedvojbenu činjenicu da osoba svoje uobičajeno boravište može imati samo na jednom mjestu, da je potrebno utvrditi da li je to mjesto za tužitelja Republika Hrvatska ili Bosna i Hercegovina. U tom cilju da je potrebno staviti u odnos s jedne strane okolnosti koje ukazuju na vezu tužitelja s Republikom Hrvatskom i s druge strane okolnosti koje ukazuju na vezu tužitelja s Bosnom i Hercegovinom, te ocijeniti koji intenzitet veze je jači, te da je iz pobijanog rješenja vidljivo da je upravno tijelo i postupalo na taj način, međutim upravno tijelo da je potpuno različitim kriterijima procjenjivalo okolnosti koje ukazuju na vezu tužitelja s Republikom Hrvatskom od okolnosti koje ukazuju na vezu tužitelja s Bosnom i Hercegovinom. İz obrazloženja pobijanog rješenja da je ostalo nejasno i da li broj dana provedenih u Republici Hrvatskoj upravno tijelo smatra relevantnim za predmetni postupak. Upravno tijelo u svom obrazloženju samo u jednom dijelu pobijanog rješenja da navodi kako nije utvrdilo da je tužitelj u Republici Hrvatskoj živio manje od 185 dana godišnje (str. 6. pobijanog rješenja, drugi odlomak). Ako se takva okolnost spominje u pobijanom rješenju, očito da je upravnom tijelu i ona bila relevantna za donošenje odluke. Ipak, razvidna je potpuna nepravilnost utvrđivanja činjenica u tom pogledu. Da bi upravno tijelo utvrdilo da je tužitelj boravio u [adresa] više od 185 dana godišnje, takva okolnost da mora biti utvrđena iz nekakvog dokaznog materijala. Nadalje, upravno tijelo da propušta cijeniti okolnosti povezanosti tužitelja s Bosnom i Hercegovinom, da tužitelj ima prijavljeno prebivalište u [adresa] i da je zajedno sa svojom suprugom vlasnik nekretnine u Bosni i Hercegovini. Istome da je od Bosne i Hercegovine izdana osobna iskaznica, putovnica i vozačka dozvola. Isti u Bosni i Hercegovini, kao mjestu svog uobičajenog boravišta i prebivališta živi i ispunjava sve svoje životne potrebe — tamo živi, liječi se, održava Vrt, ima rodbinu i prijatelje, a ima i vikendicu u kojoj redovito boravi. Takoder, tužitelj u Bosni i Hercegovini da ima mobilnu pretplatu, ima sklopljen ugovor o monitoringu svoje nekretnine, član je BIH auto moto kluba, ima izdano uvjerenje za upravljanje čamcem i ima oružni list za držanje oružja i da je jasno da je jedino uobičajeno boravište tužitelja isključivo [adresa]. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan.

5. U sporu je provedena rasprava na ročištu održanom 12. svibnja 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, odvjetničkog vježbenika i tužitelja osobno, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u smislu odredbe članka 6. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS), omogućeno da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje predmetnog spora.

6. Opunomoćenik tužitelja je ostao kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, kao i kod kasnije predanih podnesaka i predlaže da se izvrši uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu, da se po potrebi sasluša tužitelj kao stranka i da se pribavi spis prekršajnog postupka, iako je priloženo rješenje Carinskog ureda, iz kojega da je vidljivo kako i sam tuženik navodi kako ne postoji osnova za plaćanje posebnog poreza na motorna vozila obzirom da ne postoji uobičajeni boravak.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora. Sud je odbio u sporu provesti dokaz saslušanjem tužitelja i pribavljanja spis prekršajnog postupka, ocijenivši te dokazne prijedloge suvišnima za rješavanje ovoga spora kraj činjenica koje su u ovom sporu nesporne, te činjenica koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora, a što će se u nastavku obrazložiti.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 5. stavak 1. točka 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila („Narodne novine“, broj: 15/13, 108/13, 115/16, 127/17, 121/19, u nastavku teksta: Zakon) propisano je da su predmet oporezivanja motorna vozila na koje nije obračunat i plaćen posebni porez u Republici Hrvatskoj koja se registriraju sukladno posebnim propisima i to osobni automobili i ostala motorna vozila konstruirana prvenstveno za prijevoz osoba, uključujući motorna vozila tipa karavan, kombi i trkaće automobile iz tarifnih oznaka KN: 8703 21, 8703 22, 8703 23, 8703 24, 8703 31, 8703 32, 8703 33 i 8703 90, osim sanitetskih vozila, dostavnih »van« vozila i vozila posebno prilagođenih za prijevoz osoba s invaliditetom,

10. Odredbom članka 6. stavak 1. točka 3. Zakona, propisano je da je obveznik plaćanja posebnog poreza osoba koja je nezakonito uporabila motorno vozilo na području Republike Hrvatske.

11. Odredbom članka 7. stavak 1. točka 2. Zakona, propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kad pravna ili fizička osoba sa sjedištem, odnosno prebivalištem u [adresa] te trgovac rabljenim motornim vozilima unese ili uveze motorno vozilo namijenjeno za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj.

12. Odredbom članka 8. Zakona, propisano je da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza iz članka 5. stavka 1. ovoga Zakona nastaje kada se utvrdi da su motorna vozila nezakonito upotrebljavana na području Republike Hrvatske (stavak 1.). Kod nezakonite uporabe motornih vozila na području Republike Hrvatske obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza, osim u drugim slučajevima propisanim ovim Zakonom, nastaje:

1. kad proizvođač, trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima isporuči drugoj osobi motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez prije izdavanja računa ili bez izdavanja računa ili takvo motorno vozilo uporabi za svoje potrebe;

2. kad se utvrdi da je fizička osoba s prebivalištem u [adresa] posjedovala motorno vozilo na koje u Republici Hrvatskoj nije na propisan način obračunat ili plaćen posebni porez ili koristila takvo motorno vozilo na cesti u Republici Hrvatskoj (stavak 2.).

U smislu ovoga Zakona smatra se da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza ili u slučaju kada poslovne veze ne postoje, ako postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između osobe i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske (stavak 3.). Smatra se da fizička osoba koja je poslovno vezana za mjesto različito od onoga za koje je osobno vezana i koja stoga boravi na području Republike Hrvatske i području druge države članice Europske unije ima prebivalište u onoj državi na čijem se području nalazi mjesto za koje je osobno vezana, uz uvjet da tamo redovito odlazi. Uvjet redovitog odlaska, međutim, ne mora biti ispunjen ako fizička osoba boravi na području Republike Hrvatske, odnosno određene države članice Europske unije radi obavljanja poslova točno određenog trajanja. Fizička osoba s prebivalištem u drugoj državi članici Europske unije koja se redovito školuje na području Republike Hrvatske ne smatra se, u smislu ovoga Zakona, osobom koja ima prebivalište na području [adresa] (stavak 4.).

13. Odredbom članka 9. stavak 2. Zakona, propisano je da kod nastanka porezne obveze iz članka 7. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona trgovac rabljenim motornim vozilima i stjecatelj motornog vozila je dužan carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od 15 dana od dana unosa, uvoza ili nabave motornog vozila. Smatra se da trgovac rabljenim motornim vozilima plaća posebni porez u ime i za račun osobe koja će rabljeno motorno vozilo steći radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj. Neprijavljivanje motornog vozila nadležnom carinskom uredu u rokovima iz ovoga stavka i svako raspolaganje motornim vozilom u Republici Hrvatskoj prije plaćanja posebnog poreza smatra se nezakonitom uporabom motornog vozila na području Republike Hrvatske. Stavkom 7. istog članka Zakona, propisano je da bez dokaza o obračunatom, odnosno plaćenom posebnom porezu ne može se kod nadležnog tijela obaviti registracija motornog vozila.

14. Odredbom članka 10. stavak 1. Zakona, propisano je da se posebni porez utvrđuje na temelju emisije ugljičnog dioksida (CO2 ) izražene u gramima po kilometru, prodajne cijene motornog vozila, snage motora u kilovatima, obujma motora u kubičnim centimetrima i razine emisije ispušnih plinova.

15. Odredbom članka 12. stavak 1. Zakona, propisano je da se posebni porez na motorna vozila iz članka 5. stavka 1. točaka 1. i 3. ovoga Zakona te druga motorna vozila prenamijenjena u takva motorna vozila plaća prema prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (CO2 ), ovisno o vrsti goriva koje vozilo koristi za pogon i prodajnoj cijeni motornog vozila.

16. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da je Područnom carinskom uredu Rijeka dostavljen zahtjev Službe za mobilne jedinice Rijeka Sektora za mobilne jedinice Središnjeg ureda Carinske uprave, za naplatu posebnog poreza na motorna vozila od tužitelja jer je utvrđeno da je isti 14. kolovoza 2023. u Rijeci, Zametska 44, na parkiralištu ispred trgovačkog centra Kaufland, zaustavljen upravljajući tom prilikom osobnim vozilom marke Volkswagen Passat 2.0 TDI, registarske oznake [registarska oznaka] (Bosna i Hercegovina), u vlasništvu GD iz [adresa]. U trenutku zaustavljanja je utvrđeno da tužitelj ima prijavljeni boravak u [adresa], kojom prilikom je carinskim službenicima izjavio da je u trenutku provjere bio na proputovanju kroz Hrvatsku u povratku s ferija iz Švicarske, Italije i Austrije u Bosnu i Hercegovinu.

17. Područni carinski ured Rijeka je proveo ispitni postupak provjere statusa ED i ND zbog utvrđivanja činjenica potrebnih za donošenje odluke o plaćanju posebnog poreza na motorna vozila. Tom prilikom je utvrđeno slijedeće:

-da prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske CD u [adresa] ima prijavljen privremeni boravak u razdoblju od 10. travnja 2014. do 10. travnja 2019., od 11. travnja 2019. do 11. travnja 2020., od 12. travnja 2020. do 12. travnja 2021., od 12. travnja 2021. do 13. travnja 2023., te od 14. travnja 2023. do 14.travnja 2025., na adresi u [adresa],

- da prema evidencijama stranaca kojima raspolaže Policijska uprava Primorsko- goranska CD ima odobren privremeni boravak u Rijeci, na adresi [adresa], u kontinuitetu do 14. travnja 2025., te da mu je privremeni boravak odobren temeljem braka s ND hrvatskom državljankom, vlasnicom nekretnine na navedenoj adresi, a operativnom provjerom je utvrđeno da predmetni stan koriste oba bračna druga,

- da CD prema evidencijama Porezne uprave Područni ured Rijeka ima status rezidenta Republike Hrvatske temeljem ispunjenog „upitnika TU” za utvrđivanje rezidentnosti kod ulaska u Republiku Hrvatsku od 15. listopada 2013., da je evidentiran kao stjecatelj nekretnine 15. listopada 2013. i to kupnjom novosagrađenog stana na adresi [adresa] od društva Minik d. o. o., te da je korisnik zdravstvenog osiguranja na način da sam plaća doprinos za zdravstveno osiguranje, što je utvrđeno iz dopisa Porezne uprave Područni ured Rijeka KLASA:410-01/24-01/36

URBROJ:513-07-08-01-24-2 od 29. siječnja 2024.,

- da ND prema evidencijama Porezne uprave Područni ured Rijeka ima status poreznog rezidenta Republike Hrvatske temeljem ispunjenog „upitnika TU” za utvrđivanje statusa rezidentnosti kod ulaska u Republiku Hrvatsku od 5. ožujka 2014. i da je ista evidentirana kao stjecateljica nekretnine 6. ožujka 2014. kupovinom stana na adresi [adresa] od društva Minik d. o. o. i stjecateljica nekretnine – parkirnog garažnog mjesta 4. travnja 2018. na adresi u [adresa], od prodavateljice fizičke osobe te da je ista evidentirana kao otuđiteljica nekretnine - stana na adresi u [adresa] i navedenog parkirno-garažnog mjesta putem instituta dosmrtnog uzdržavanja od 28. srpnja 2022. u korist sina JD (vidljivo iz dopisa Porezne uprave Područni ured Rijeka KLASA:410-01/24-01/36 URBROJ:513- 07-08-0124-2 od 29. siječnja 2024.),

- da prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, ND u [adresa] ima prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], u razdoblju od 24. veljače 2014. pa nadalje,

- da u [adresa] CD ima otvorene račune u bankama i da ima u vlasništvu osobni automobil marke Nissan 3,0 DI/PATROL registarske oznake [registarska oznaka], te da ND ima otvorene račune (registar imovine Porezne uprave Ministarstva financija Republike Hrvatske od 25. siječnja 2024.),

- da CD u [adresa] ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje u razdoblju od 22. svibnja 2020. do 12. travnja 2021., od 13. travnja 2021. do 13. travnja 2023., te od 7. studenog 2023. do 14. travnja 2025.(dopis Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje KLASA:502-01/24-01/48 URBROJ:338-01-06-03-24-02 od 5. veljače 2024.),

- da su prema podacima informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske o prijelazu državne granice Republike Hrvatske od 11. prosinca 2023., za traženo razdoblje od l. siječnja 2022. do 11. prosinca 2023., s vozilom registarske oznake [registarska oznaka] s vozačem CD na graničnim prijelazima evidentirani prijelazi detaljno opisani na str. 3-4 prvostupanjskog rješenja,

- da je CD za traženo razdoblje od 1. sijiečnja 2022. do 22. veljače 2024. evidentiran kao korisnik ENC kartice za područje Republike Hrvatske s prijavljenom adresom u [adresa], s rokom važenja kartice od 18. prosinca 2013. do 31. prosinca 2025., te da je temeljem navedene kartice za vozila registarske oznake [registarska oznaka] i [registarska oznaka] evidentiran prolazak na dionicama autocesta pod upravljanjem Hrvatskih autocesta d. o. o. kako je to navedeno na str. Prvostupanjskog rješenja,

- da je u postupku provedenom kod Policijske uprave Primorsko-goranske u vezi zahtjeva za izdavanje odobrenja za stalni boravak u Republici Hrvatskoj podnijetog 10. rujna 2019. utvrđeno da CD u [adresa] ima neprekidni boravak od 11. ožujka 2014. pa nadalje, da mu je privremeni boravak u razdoblju od 12. travnja 2020. do 12. travnja 2021. odobren u svrhu spajanja obitelji s državljankom Republike Hrvatske ND, te da je imenovani u tom postupku izjavio da je vanknjižni vlasnik stana u [adresa], da sa suprugom živi u [adresa], da često putuju u posjet obitelji u Bosnu i Hercegovinu i sinu njegove supruge koji radi u Austriji te da se želi trajno nastaniti u Republici Hrvatskoj.

18. Iz svega naprijed navedenog nedvojbeno proizlazi da tužitelj, kao stranac u Republici Hrvatskoj, ima odobren privremeni boravak u [adresa] i to u kontinuitetu od 1. siječnja 2021. do 14. travnja 2025. Temeljem podneska Ministarstva unutarnjih poslova Policijske uprave Primorsko-goranske Rijeka, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: NK-216-02/24-02/30, URBROJ: 511-09-38- 24-92 od 13. veljače 2024., utvrđeno je da privremeni boravak tužitelju odobren temeljem braka sa ND, hrvatskom državljankom, vlasnicom nekretnine na naprijed navedenoj adresi koju koriste oboje kao bračni drugovi. Stoga je neosporno da je tužitelj nezakonito koristio osobno vozilo u Republici Hrvatskoj, stranih registarskih oznaka, a obzirom da se u smislu Zakona smatra da fizička osoba ima prebivalište u [adresa] ako na području Republike Hrvatske stvarno boravi više od 185 dana u svakoj kalendarskoj godini zbog osobnih i poslovnih veza, sukladno članku 8. stavak 3. Zakona. Supruga tužitelja ND u [adresa] ima prijavljeno prebivalište od 24. veljače 2014. Sve navedeno proizlazi i iz činjenice da sa osobnim vozilima često prelazi državne granice sa Republikom Hrvatskom i redovito se vraća u Republiku Hrvatsku jer postoje osobne veze koje ukazuju na blisku povezanost između tužitelja i mjesta u kojem prebiva na području Republike Hrvatske.

19. I pored svega navedenog, također je nesporno da tužitelj u Republici Hrvatskoj ima u vlasništvu stan i osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka], te da ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje, da je korisnik ENC kartice izdane od strane trgovačkog društva Hrvatske autoceste d. o. o., sve kako je detaljno obrazloženo u prvostupanjskom rješenju, što je sve potkrijepljeno dokazima.

20. Neosnovano je pozivanje tužitelja na nepravomoćno rješenje Carinske uprave od 5. prosinca 2024., kojim je obustavljen prekršajni postupak protiv tužitelja zbog prekršaja iz članka 64. stavak 1. točka 34. Zakona o provedbi carinskog zakonodavstva Europske unije ("Narodne novine" broj: 40/16). Naime, prekršajni postupak i upravni postupak dva su odvojena postupka, koji su neovisni jedan od drugog. U prekršajnom postupku odlučivalo se o prekršajnoj odgovornosti tužitelja, dok je u ovom postupku riječ o naplati posebnog poreza na motorna vozila sukladno odredbama tog zakona.

21. Tužitelj navodi da je protiv njega vođen prekršajni postupak zbog istog djela i da je obustavljen primjenom načela in dubio pro reo. Ovaj Sud ističe da prekršajni postupak koji se spominje nije pravomoćno dovršen, a u istom postupku se utvrđivalo da li su u postupanju i radnjama tužitelja ostvarena obilježja prekršaja za koje se tužitelj teretio, dok su se u upravnom postupku utvrđivale činjenice bitne za utvrđivanje posebnog poreza na motorna vozila i da li temeljem činjenica utvrđenih u prethodnom postupku, tužitelj treba biti obveznik plaćanja istog. Svrha kažnjavanja u prekršajnom postupku je generalna i specijalna prevencija tj. odvraćanje svih potencijalnih počinitelja ali i samog tužitelja da ne bi ponovo činili isti prekršaj, dok porez na promet motornim vozilima plaća osoba koja nezakonito raspolaže vozilom na području Republike Hrvatske, bez obzira na njenu krivnju i utvrđenu odgovornost u prekršajnom postupku. Porez na promet motornim vozilima po svojoj osnovi nije kazna, već javno davanje i prihod Državnog proračuna, a koja obveza je propisana Zakonom.

22. Slijedom svega navedenoga nedvojbeno proizlazi da je tužitelj zatečen kako je na području Republike Hrvatske koristio vozilo stranih registarskih oznaka, na koje u Republici Hrvatskoj nije bio na propisani način obračunan i plaćen posebni porez na motorna vozila, čime je vozilo nezakonito uporabio pa je za istoga nastala obveza plaćanja navedenog posebnog poreza na motorna vozila, kojim porezom je utemeljeno obvezan.

23. Podaci o prijelazu državne granice, pokazatelji su učestalog prijelaza tužitelja državne granice Republike Hrvatske i to sa osobnim vozilom riječkih registarskih oznaka, kao i sa predmetnim vozilom. Također iz spisa proizlazi da nisu evidentirani svi prijelazi što znači da je moguće da je tužitelj prelazi granicu na graničnim prijelazima na kojim se ne vodi evidencija prelazaka. Navedeni podaci o prijelazu državne granice su propisani člankom 9. stavak. 2. Zakona.

24. Imajući u vidu činjenice utvrđene tijekom upravnog postupka, kao i mjerodavne odredbe Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, Sud nije našao osnovanim prigovore tužitelja iz tužbe i smatra kako je pravilno postupio tuženik kada je ocijenio zakonitim prvostupanjsko rješenje. U predmetnom upravnom postupku činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno i na isto pravilno primijenjeno materijalno pravo, pa je na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te odlučiti kao u izreci.

25. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Danica Vučinić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Marinu Đudariću, odvjetniku u Rijeci, Slavka Krautzeka 84 b,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5