REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
posl.br. P-3947/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga Suda Ireni Šafar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 25. ožujka 2025. godine u prisutnosti punomoćna tužitelja i odsutnosti punomoćnika tuženika temeljem čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/91, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje ZPP) dana 19. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati iznos od 3.333,10 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. ožujka 2021. godine do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 5 postotnih poena, uz naknadu parničnog troška sa zakonskom zateznom kamatom tekućom presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1.Rješenjem Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-337/2023 od 21. svibnja 2024. usvojena je žalba tuženika i ukinuta je presuda ovog suda br. P-2269/2021 od 27. travnja 2023. godine te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
2. Tužitelj u tužbi navodi da je osiguranica tužitelja BČ stradala u prometnoj nezgodi 6. listopada 1982. koju je prouzročio TČ osiguranik tuženika. Radi posljedica prometne nezgode tužitelj je osiguranici priznao pravo na invalidsku mirovinu broj IN 574389 od 6. travnja 1993. godine. Tuženik je priznao i odgovornost za predmetni štetni događaj. Za ranija razdoblja među strankama u ovom predmetu su vođeni postupci te su pravomoćno okončani u korist tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-2873/2015 i P- 1948/2017 te nepravomoćno pred istim sudom pod brojem P-987/2019. Tužitelj je za nastavno razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. siječnja 2021. isplatio iznos od 6.666,20 eura ali u ovom predmetu zahtjeva isplatu iznosa od 3.333,10 eura (50% ozljeda na radu). Tužitelj navodi da tuženik odgovara za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine i to prema odredbi čl. 161 i 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju. Tuženik je u mirnom postupku odbio isplatu zatraženog iznosa pa je tužitelj ustao tužbom te predlaže da sud donese presudu u kojoj će naložiti tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.333,10 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 13. ožujka 2021. do isplate sve u roku 15 dana.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju, nastanak štetnog događaja i odgovornost u omjeru od 50 %. Osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tvrdi da je osiguranik tužitelja BČ rođena **.**.1953. te da je ispunila uvjete za odlazak u starosnu mirovinu koju bi joj bio dužan tužitelj isplaćivati. Tuženik osporava da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog mjesečnog iznosa već se primjenjuje onaj koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja. Iz odredbe čl. 163 st. 1 ZOMO i čl. 160 tog Zakona proizlazi da je tuženik dužan naknaditi stvarnu štetu koja predstavlja novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj stopi ali obzirom da bi osiguranik tužitelja sa 65 godina stekao pravo na starosnu mirovinu, tužitelju eventualno pripada razlika između invalidske i starosne mirovine. Na ročištu 8. studenog 2022. tuženik navodi da smatra da se u ovoj pravnoj stvari primjenjuje Zakon o obveznom osiguranju u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno kad su izvršene isplate mirovina. Predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.
4. U provedenom postupku sud je izvršio uvid i pročitan je rješenje tužitelja broj IN-574389 od 6. travnja 1993. (list 3 do 5 spisa), zahtjev za mirno rješenje spora (list 8 spisa), izračun tužitelja (list 9 spisa), obavijest tuženika o neosnovanom zahtjevu (list 10 spisa), rješenje Županijskog suda u Šibeniku br. Gž-337/2023 (list 69 do 71 spisa).
5. Cijeneći rezultate provedenog postupka prema čl. 8 ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovan.
6. Među strankama u ovoj pravnoj stvari nisu sporni pasivna legitimacija, štetni događaj i odgovornost u omjeru od 50 %. Sporni su osnov i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti te pravno pitanje koji se zakon primjenjuje i to da li onaj u vrijeme nastanka štetnog događaja ili zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odnosno koji je na snazi u trenutku isplate svakog pojedinog iznosa.
7. Budući da tužitelju, šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku, a tužitelj je isplaćivao mirovinu po rješenju IN 574389 od 6. travnja 1993. godine pa nadalje, i to u iznosu od 50% po osnovu predmetne ozljede na radu, primjenjuje se zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete i to čl. 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
8. Prema odredbi čl. 161 i odredbe čl. 164 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i ako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Naknadu štete tužitelj ima pravo zahtijevati u taksativno navedenim slučajevima iz odredbe čl. 161 Zakona o mirovinskom osiguranju, a prema odredbi čl. 164 tog Zakona izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu. U ovoj pravnoj stvari tužitelj to osnovano zahtjeva od tuženika.
9. Sud je mišljenja da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis koji regulira materiju naknade štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret tužitelja te da se u parnicama po tom osnovu primjenjuje materijalno pravo propisano u Zakonu o mirovinskom osiguranju, te da tužitelj ima pravo na naknadu štete u punom iznosu dok traje isplata invalidske mirovine bez obzira na činjenicu da li osiguranik tužitelja ispunio uvjete za ostvarenje starosne ili prijevremene mirovine. Dakle, tužitelj utuženi novčani iznos isplaćuje po osnovu invalidske mirovine trajno te se ne može pretpostaviti da bi osiguranik tužitelja po nekom drugom osnovu ostvarivao prava koja bi se mogla reflektirati u ovom postupku.
10. Dakle, prema odredbi čl. 161 st. 1 Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj od tuženika ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje isplata tih davanja a prema odredbi čl. 161 st. 2 točka 1 tog Zakona ima pravo zahtijevati naknadu štete sve dok traje upravo isplata te invalidske mirovine.
11. U konkretnom slučaju, tužitelj trpi štetu svakom isplatom invalidske mirovine, a za razdoblje od 1. veljače 2019. do 31. siječnja 2021. pa nadalje i to u visini od 50 % te mirovine, šteta se obračunava u punim svotama davanja, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 162. st. 2. točka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13).
12. Visina štete se utvrđuje prema odredbama zakona koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, a šteta nastaje sukcesivno, svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku.
13. Tuženik se neosnovano poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske te ih tumači u korist tuženika te navodi da se u konkretnom slučaju trebaju primijeniti odredbe Zakona o obveznom osiguranju u prometu.
14. Odluka u ovoj pravnoj stvari je u skladu sa sudskom praksom u istovjetnim predmetima, uključujući i sudske odluke donesene u sporovima koje su stranke iz ovog postupka vodile temeljem iste činjenične i pravne osnove i to presuda presude Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-2873/2015 i P-1948/2017 koje su pravomoćno okončane. Pri tome treba navesti i presude koje su stranke iz ovog postupka vodile u istovjetnim predmetima i to presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-3760/2019 od 12. listopada 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-742/2017 od 27. lipnja 2018. te presuda Županijskog suda u Sisku br. Gž-1134/2021 od 18. travnja 2024. kojom je potvrđena presuda ovog suda br. P-5679/2020 od 7. listopada 2021. godine. Predmet tih sporova bila je isplata naknade štete zbog isplate invalidske mirovine osiguranicima tužitelja a za razdoblja u kojima je tužitelj te mirovine sukcesivno isplaćivao. Pri tome treba ukazati i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-856/2016 od 7. veljače 2017. godine u kojoj je Ustavni sud zauzeo stajalište da osporeni članak 161 st. 2 ZOMO nije povrijedio načelo vladavine prava, jedno od temeljnih načela ustavnog poretka RH sadržano u čl. 3 Ustava iz razloga što je osporena norma jasna i precizna te točno određuje što sve obuhvaća naknada stvarne štete na koju HZMO ima pravo. Dakle, u postupcima naknade štete koje tužitelj iz ovog predmeta pokreće temeljem Zakona o mirovinskom osiguranju protiv osiguravajućih društva primjenjuju se jasne i precizne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju koje uređuju predmetnu problematiku.
15. Zakon o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u ovoj pravnoj stvari a pokriva period kada je tužitelju nastala štete isplatama osiguraniku (NN 102/19) stupio je na snagu nakon Zakona o obveznom osiguranju u prometu te se za razdoblje od 1. siječnja 2019. pa nadalje primjenjuje upravo Zakon o mirovinskom osiguranju a ne Zakon o obveznom osiguranju u prometu iz razloga što je kasniji Zakon derogirao Zakon o obveznom osiguranju u prometu.
16. Visina tužbenog zahtjeva proizlazi iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (obračun) za utuženo razdoblje iz koje proizlazi da tužitelj zahtjeva u ovom predmetu 50% isplaćenog iznosa. Obračun je vjerodostojna isprava sukladno odredbi čl. 230 st. 1 ZPP-a, pa je slijedom toga sud tužitelju dosudio zatraženi iznos. Sud je tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu na isplaćene iznose prema odredbi čl. 165 st. 3 Zakona o mirovinskom osiguranju i čl. 29 st. 1 Zakona o obveznim odnosima te je odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2025. godine
Sudac:
Irena Šafar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo na žalbu u roku od 15 dana od dana zaprimanja prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog Suda na Županijski sud.
DNA:
1.pun. tužitelja
2. pun. tuženika
