REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Donja Stubica, Matenačka 3/I

Poslovni broj: P-395/2023-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sucu Nevenu Kucelj, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10 000 Zagreb OIB 26187994862 , zastupana po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & Partneri d.o.o., Zagreb, Pere Budmanija 1., protiv tuženika Lovačko društvo „ORAO“ Gornja Stubica, Lovačka cesta 8, Gornja Stubica, STUBICA, OIB 34637517863, zastupanog po predsjedniku Ivanu Ilinić te punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici iz Oroslavja, Ulica Milana Prpića 65a, uz sudjelovanje Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, OIB:22694857747, Ulica grada Vukovara 282, kao umješača na strani tuženika, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, zaključene dana 7. travnja 2025. godine, u nazočnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Martine Kalac te punomoćnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika umješača, na ročištu za objavu presude dana 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 2.112,29 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 29. prosinca 2021.godine do isplate, a sve po stopi propisanoj čl. 29.st.2.ZOO-a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.siječnja 2023.godine do isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.288,54 €, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 19. svibnja 2025. godine pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st.2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Evropska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je dana 30. listopada 2021.godine oko 10,15 sati došlo je do prometne nezgode u mjestu Gornja Stubica, ulica Grofova Oršić 10, kada se navedenom cestom, osobnim vozilom marke Peugeot 308 reg. oznake i broja [registarska oznaka] kretao DR iz mjesta Samci, ulica Samci 55A, Gornja Stubica, te je dolaskom na navedeno mjesto prednjim dijelom vozila naletio na divlju životinju-srneću divljač, koja je iznenada dotrčala na kolnik, te je od naleta uginula na mjestu događaja.

Lovištem iz kojeg je srneća divljač istrčala na kolnik gospodari tuženik Lovačko društvo „Orao“ Gornja Stubica. Vozač osobnog vozila [registarska oznaka] DR tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola, a također nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača zbog eventualnog prekoračenja brzine niti kršenja nekog drugog prometnog pravila. Na mjesto događaja izašli su osim djelatnika policije i lovac tuženika ŠR. Isto tako, policijskim očevidom utvrđeno je da prometni znak „divljač na cesti“ nije postavljen na mjestu događaja, te da je brzina kretanja vozila ograničena na 50 km/h. Na oštećenom vozilu [registarska oznaka] utvrđena su oštećenja poklopca motora i prednjeg branika vozila, te prednjeg desnog blatobrana i prednjeg desnog svjetla s pokazivačem smjera, što je također evidentirano zapisnikom policije.

Vozač DR upravljao je osobnim vozilom u vlasništvu OR iz mjesta Samci, ulica Samci 55A, koje je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tužitelja policom osiguranja automobilskog kaska br.004095090620, s valjanošću osiguranja od 10.svibnja 2021.godine do 10.svibnja 2022.godine.

Tužitelju se u mirnom postupku, kao osiguravatelju vozila obratila vlasnica oštećenog vozila/osiguranica OR iz mjesta Samci sa zahtjevom za naknadu štete/isplatu osigurnine zbog pretrpljene imovinske štete na oštećenom vozilu. Zahtjev je utvrđen osnovanim u cijelosti, te je na temelju izvida i procjene štete, oštećenoj/osiguraniku isplaćen u mirnom postupku iznos od ukupno 2.112,29 EUR. Tužitelj se u izvansudskom regresnom postupku obratio osiguravatelju tuženika Euroherc osiguranju d.d. iz Zagreba, ulica Grada Vukovara 282, koji nije refundirao tužitelju isplaćenu štetu/osigurninu, slijedom čega je tužitelj bio prisiljen podnijeti tužbu protiv tuženika.

Tužitelj posebno naglašava da se za štetu nastalu od divljači odgovara po objektivnoj odgovornosti, a u svezi s odredbom iz čl. 1064. Zakona o obveznim odnosima prema kojemu za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik. Naime, divlja životinja na javnoj cesti neprijeporno predstavlja opasnu stvar.

Odgovornost lovačkih društva valja cijeniti kroz odredbe Zakona o lovstvu i ZOO- a.

To proizlazi iz Rješenja Ustavnog suda RH broj: U-I/6264/14 OD 04.03.2015. godine kojim nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 50.st.1. Zakona o cestama. Stajalište je Ustavnog suda da se čl. 50. st.1.Zakona o cestama ni na koji način ne odnosi na pitanje odštetne odgovornosti osoba koje gospodare lovištima odnosno da odštetna odgovornost osoba koje gospodare lovištima (lovoovlaštenika i lovozakupnika) i načela na kojima se ta odgovornost zasniva nisu predmet uređenja Zakona o cestama, već je njihova odgovornost i to kao objektivna odgovornost, uređena i nadalje Zakonom o lovstvu i općim propisima obveznog prava, a čl. 50.st.1.Zakona o cestama (odgovornost po načelu krivnje) tiče se isključivo odštetne odgovornosti pravne osobe koja upravlja javnom cestom odnosno koncesionara javne ceste. Valja naglasiti da su prema čl. 31. st.1.Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN br.99/99,29/02,49/01) odluke i rješenja Ustavnog suda obvezatni i dužna ih je poštovati svaka fizička i pravna osoba.

Divljač, u konkretnom slučaju srneća divljač, koja istrči na cestu predstavlja opasnu stvar. Prema čl. 1063.ZOO-a šteta nastala u svezi s opasnom stvari smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

Prema čl. 86. Zakona o lovstvu propisano je da za štetu koju divljač počini u lovištu odgovara lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećenik poduzeo potrebne mjere za sprječavanje štete od divljači koje je bio dužan poduzeti, a smatra se da divljač stalno živi u lovištu u kojem je počinjena šteta ako lovoovlaštenik ne dokaže suprotno, no ako dokaže suprotno i dalje je deliktno odgovoran, ali stječe pravo na odstrjel divljači koja je pričinila štetu.

Stoga tužitelj predlaže da naslovni sud temeljem čl. 963.st.1. ZOO-a, donese presudu kojom će tuženika obvezati da mu isplati naknadu štete u iznosu od 2.112,29 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije sporno da je dana 30. listopada 2021.g. oko 10,15 sati u mjestu Gornja Stubica, Ulica Grofova Oršić 10, došlo do naleta osobnog vozila marke Peugeot 308, reg. oznake i broja KR499JJ na srneću divljač. Nije sporno da je naprijed navedeno vozilo vlasništvo OR, Samci 55A, a da je njime u trenutku naleta na divljač upravljao DR, Samci 55A, koji tom prilikom nije bio pod utjecajem alkohola.

Nije sporna niti visina štete na vozilu u vlasništvu OR, kao niti da je tužitelj istoj taj iznos isplatio u mirnom postupku.

Tuženi osporava odgovornost za štetu.

Naime, Zakon o lovstvu (NN 99/18, 32/19, 32/20, u daljnjem tekstu ZOL) donijet je, odnosno stupio je na snagu 17.11.2018.g., dakle nakon odluke Ustavnog suda RH br. U- I/6264/14 od 04.03.2015.g., na koju se poziva tužitelj u tužbi, slijedom čega ista nije relevantna za konkretan predmet.

Prema trenutačnom normativnom rješenju odgovornosti lovoovlaštenika iz ZOL, isključena je primjena odredaba ZOO-a koje uređuju odgovornost na načelu kauzaliteta, uz iznimku – kada je šteta produkt organiziranog lova.

Tako čl. 80. st. 6. ZOL, koji je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, određuje:

"(6) Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova."

U vrijeme predmetnog štetnog događaja nije vršio skupni lov, niti je istrčavanje divljači na cestu posljedica skupnog lova.

Tužitelj se u tužbi poziva i citira na odredbu čl. 86. Zakona o lovstvu, koja je međutim brisana Zakonom o izmjenama zakona o lovstvu (NN 32/19), koje su stupile na snagu 1. travnja 2019.

Do predmetnog štetnog događaja došlo je u naseljenom mjestu na javnoj cesti. Cesta (kao niti naseljeno mjesto) nije lovište, što propisuje ZOL, prema kojem je na javnim cestama i drugim javnim površinama zabranjeno ustanovljenje lovišta (čl. 11. st. 2.). Nadalje, iz potvrde PP Donja Stubica od 30.10.2021.g. proizlazi da na mjestu događaja nije postavljen prometni znak „divljač na cesti“.

Tuženi je međutim, sukladno odredbi čl. 50. Zakona o cestama (NN 84/11, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 04/23, u daljnjem tekstu ZOC) od Hrvatskih Cesta d.o.o. zatražio postavljanje prometnog znaka „divljač na cesti“. Stoga tuženi smatra da je za predmetnu štetu odgovorna pravna osoba koja upravlja predmetnom javnom cestom, sukladno naprijed navedenoj odredbi čl. 50. ZOC- a, budući da cesta na kojoj je došlo do naleta na divljač nije na zahtjev tuženika kao pravne osobe koja gospodari lovištem označena prometnom signalizacijom koja će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta divljači.

Ukoliko sud smatra da se u konkretnom slučaju odgovornost tuženika procjenjuje kao objektivna odgovornost sukladno odredbama čl. 1063. -1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje ZOO), polazeći od zaključka da bi divljač na cesti predstavljala opasnu stvar, pa da tuženik odgovara sukladno odredbi čl. 1064. ZOO-a, tada tuženik želi ukazati na činjenicu da on nije vlasnik divljači, budući da divljač nije u vlasništvu lovoovlaštenika odnosno lovozakupnika, nego se nalazi u nevlasničkom režimu kao dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, kao što to proizlazi iz odredbe čl. 3. st. 1. ZOL.

Stavu da je divljač na cesti opasna stvar, tuženik suprotstavlja činjenicu da se, sukladno postojećoj sudskoj praksi i osobno vozilo u kretanju smatra opasnom stvari. Vezano uz opasnu djelatnost iz odredbe čl. 1064. ZOO-a, tuženik još jednom ističe da u vrijeme predmetnog štetnog događaja nije vršio skupni lov, niti je istrčavanje divljači na cestu posljedica skupnog lova.

Isto tako, ističe se prigovor doprinosa vozača nastanku štetnog događaja, budući da nije prilagodio brzinu kretanja uvjetima na cesti, odnosno kretao se cestom suprotno pravilima sigurnosti prometa na cestama.

Tuženi stoga predlaže odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom.

3. Umješač ističe da se pridružuje navodima i prijedlozima tuženika, i osporava činjenične navode tužbe, nastanak osiguranog slučaja, aktivnu legitimaciju tužitelja, pasivnu legitimaciju tuženika, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, jer isto ne proizlazi iz dostavljenih i predloženih dokaza uz tužbu.

Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu je na tužitelju, s tim da je isti sa sigurnošću dužan dokazati sve pretpostavke odgovornosti za štetu, kao i aktivnu legitimaciju te pasivnu legitimaciju tuženika, budući se ne radi o općepoznatoj činjenici sukladno odredbi čl. 221. st. 4. ZPP-a.

Opreza radi, umješač osporava odgovornost za štetu i iz razloga sto nema dokaza da bi predmetna šteta na vozilu tužitelja nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika, koja situacija je regulirana člankom 80. stavak 6. . Zakona o lovstvu, a iz citirane odredbe proizlazi da je pretpostavka za pasivnu legitimaciju ovlaštenika prava lova da je šteta na vozilu uvjetovana vršenjem skupnog lova.

Kako u predmetnoj pravnoj stvari nema dokaza da je predmetna šteta nastala zbog provođenja lova od strane lovoovlaštenika stoga nema zakonskih pretpostavki za odgovornost tuženika.

Odredba cl. 80. Zakona o lovstvu predstavlja specijalni propis koji se primjenjuje u konkretnom slučaju s obzirom na činjenične navode tužbe prema kojima postoji odgovornost lovoovlaštenika.

Zakoni se primjenjuju u svojoj ukupnosti. Lex specialis se primjenjuje isključivo samo kada njegove odredbe izrijekom isključuju odredbe općeg zakona.

Novi Zakon o lovstvu koji je na snazi od 17. studenog 2018. godine tj. koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode 30.10.2021. godine, izrijekom sadrži takvu odredbu (čl. 76. st. 2.) pa se isti primjenjuje u konkretnom slučaju.

Nadalje, umješač ističe kako se predmetni štetni događaj odigrao izvan područja lovišta tj. na nelovnoj površini, pa se ne radi o šteti za koju odgovaraju lovoovlaštenici i davatelji prava lova sukladno Zakonu o lovstvu, a posebice ne tuženik.

Naime, odredbama Zakona o lovstvu ( čl.11.st.2) jasno je propisano kako je zabranjeno ustanovljavanje lovišta na javnim cestama, pa cesta predstavlja nelovnu površinu čiji su korisnici pravne osobe koje upravljaju istima.

Odredbom čl. 7.st.1. Zakona o lovstvu određeno je da korisnik nelovne površine- pravna ili fizička osoba koja se koristi ili upravlja površinom na kojoj je zabranjeno ustanovljenje lovišta te donesenim programom zaštite divljači stječe odgovarajuća prava lovoovlaštenika.

Slijedom navedenog lovačka društva nisu korisnici odnosno lovoovlaštenici površine na kojoj se dogodio štetni događaj obzirom da je šteta nastala na nelovnoj površini koja bi trebala biti obuhvaćena Programom zaštite divljači kojom upravlja korisnik. Stoga umješač ističe kako se na predmetni događaj ima primijeniti Zakon o cestama („Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., 54/13., 148/13. i 92/14 – u nastavku teksta Zakon ocestama) koji u čl. 50. st. 1. navodi: „ Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje.“

Opreza radi, umješač ističe da vozač nije prilagodio brzinu kretanja stanju i uvjetima na kolniku, radi čega odgovornost za nastalu štetu postoji na strani vozača Slijedom navedenog, umješač ističe prigovor isključive krivnje treće osobe tj. nadležne uprave za ceste, jer nije postupila sukladno zakonskim odredbama prema kojima javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane na način da ih na siguran način mogu koristiti korisnici ceste kojima je namijenjena.

Osporava zatraženi tijek zateznih kamata, jer je tuženik u obvezi je isplatiti štetu tek donošenjem prvostupanjske presude u slučaju osnovanosti tužbenog zahtjeva, budući prije toga nije bila utvrđena njegova obveza, niti je bila poznata visina iznosa kojeg je potrebno platiti, a koji je utvrđen tek donošenjem prvostupanjske presude, pa radi toga niti zatezne kamate nisu mogle početi teći prije nego što je takva njegova obveza utvrđena donošenjem prvostupanjske presude.

Imajući u vidu naprijed navedeno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Tijekom postupka pročitana je potvrda Policijske postaje Donja Stubica, Klasa.2111-04/21.0/10490, Ur.broj:511-17-06/06-0-81-2/2021 od 30. listopada 2021., zapisnik iste policijske postaje o ispitivanju prisutnosti alkohola za ispitanika DR broj: 511-17-06/2021 od 30. listopada 2021., polica osiguranja automobilskog kaska br. 004095090620 od 27. travnja 2021., Uvjeti Croatia osiguranja za osiguranje od automobilskog kaska, račun Croatia osiguranje br. 990467832/21 od 27. travnja 2021., pregled fakturirane i naplaćene premije po polici osiguranja automobilskog kaska br. 004095090620, podatke prometne dozvole za automobile [registarska oznaka], prijava štete i odštetni zahtjev iz osiguranja automobilskog kaska od 2. studeni 2021., izvid štete od 5. studeni 2021. – oznaka štete: 9-AK-29578/2021 i od 22. prosinca 2021., račun Auto Kanotoci 1819/01/02 od 29. prosinca 2021., izvršen je uvid u fotoelaborat policije broj:511-17-06/06-P-81-2 /2021, pročitan je ispis iz Registra udruga na dan 9. 06. 2023. za Lovačko društvo Orao Gornja Stubica, nalog za doznaku po šteti 9-AK-29578/2021/1 od 29. prosinca 2021., izvadak po transakcijskom računu kod PBZ od 29. 12. prosinca 2021., dopis tužitelja od 22. kolovoza 2022. upućen Euroherc osiguranju d.d., dopis Euroherc osiguranja d.d. od 1. prosinca 2022. upućen tužitelju. Pregledane su fotografije oštećenja na vozilu [registarska oznaka], pročitan je dopis Lovačkog društva Orao Gornja Stubica broj 21/13 od 2. srpnja 2013. upućen na Hrvatske ceste d.o.o., saslušani su svjedoci ŠR, NR te DR kao i predsjednik tuženika ER. Proveden je uviđa na mjestu štetnog događaja te prometno vještačenje po vještaku Srećku Hrlišć dipl. ing.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nije sporno, a što stoji i u potvrdi Policijske postaje Donja Stubica Klasa:2111- 04/21.0/10490, Ur.broj:511-17-06/06-0-81-2/2021 od 30. listopada 2021. da je tog dana u 10:15 sati u Gornjoj Stubici, u Ulici grofova Oršić, došlo do prometne nesreće u kojoj je sudjelovao DR kao vozač osobnog automobila registracijske oznake [registarska oznaka], vlasništvo OR, koji je tim vozilom naletio na srneću divljač, a istu je preuzeo lovac ŠR kao član Lovačkog društva Orao Gornja Stubica, ovdje tuženika, koji je prisustvovao policijskom očevidu.

U toj potvrdi navodi se da nije utvrđena prekršajna odgovornost vozača JR, a iz zapisnika o ispitivanju prisutnosti alkohola razvodno je da je koncentracija alkohola kod njega iznosila 0,00 g/kg.

7. Svjedok ŠR potvrdio je kako ga je o predmetnom štetnom događaju obavijestio predsjednik lovačkog društva, gospodin ER pa je nakon toga otišao na mjesto predmetne prometne nezgode sa zadatkom da zbrine stradalu divljač. Kad je došao, policija je već vršila očevid, a srneća divljač ležala je u grabi s desne strane ceste a gledano u pravcu Marije Bistrice. Istu je preuzeo i odvezao s mjesta nezgode. Drugih saznanja o toj nesreći nema.

8. Isto tako svjedok NR kratko je naveo da se ne sjeća da li ga je o predmetnoj prometnoj nezgodi obavijestila policija ili predsjednik lovačkog društva, no, taj put nije mogao izaći na lice mjesta već je to umjesto njega učinio član društva ŠR. Zna samo da se radilo na naletu na divljač te drugih saznanja o dinamici te nezgode nema.

9. Oba svjedoka, kao članovi tuženika, izjavila su da u predmetno vrijeme nije bilo organiziranog lova.

10. Ovu činjenicu potvrdio je i predsjednik tuženika ER, koji je naveo da ga je vezano za predmetnu prometnu nezgodu kontaktirala policija a nakon čega o tome obavijestio člana društva gospodina SR, budući da je on po mjestu stanovanja bio najbliži mjestu događaja. Od njega je zatražio da ode i zbrine nastradalu divljač.

Osobno nije bio na mjestu događaja.

Napomenuo je kako cesta na kojoj je došlo do predmetne nezgode prolazi područjem lovišta kojeg je lovo ovlaštenik upravo tuženik, iz kojeg je razlog njih policija obavijestila o predmetnom događaju.

Isto tako ukazao je na činjenicu da je tuženik još negdje 2015. zatražio od Hrvatskih cesta d.o.o. da predmetnu dionicu ceste obilježe prometnim znakom opasnosti "divljač na cesti", međutim, taj znak nije postavljen već su znakovi postavljani na dionici ceste van naseljenog mjesta.

11. Da je tuženik zaista od Hrvatskih cesta d.o.o. tražio da se na dionici državne ceste D-307, Oroslavje-Gornja Stubica-Marija Bistrica, i to od naselja Hrenice, poslije križanja sa željezničkom prugom, ta zatim od kraja mjesta Samci do potoka Pinja ( križanje sa lokalnom cestom L22056 Gusakovec-Šagudovec), postavi prometni znakovi "DIVLJAČ NA CESTI" vidljivo je iz njegovog dopisa broj 21/13 od 2. srpnja 2013.

12. Iz iskaza svjedoka JR slijedi da je on upravljao osobnim automobilom koji je inače vlasništvo njegove supruge krećući se iz pravca Donje Stubice prema naselju Samci i to brzinom od oko maksimalno 50 km/h. Vrijeme je bilo suho, ali je bila magla tako da je vidljivost bila nešto manja nego inače. U jednom je trenutku ugledao dva psa koji su se kretali dijelom ceste i dijelom van ceste pa sam usporio vožnju na nekih možda 25 km/h bojeći se da mu pas ne podleti pod auto.

Približavao se mostu koji postoji u toj ulici grofova Oršić i u idućem trenutku s desne strane došla je srneća divljač koja je udarila u prednju i desnu stranu automobila nakon čega je odmah zaustavio vozilo. Divljač je nakon toga udarca u vozilo ostala ležati s desne strane na bankini, a kad je izašao van iz auta ona se pridigla, vjerojatno htijući pobjeći, no tada je pala u potok i tamo je ostala ležati te pretpostavlja da je tada uginula. O ovome je telefonom obavijestio policiju. Vozilo nije pomicao, dakle, tamo gdje zaustavio nakon naleta divljači vozilo je zatekla i policija.

Što se tiče prometne signalizacije, siguran je da na tom dijelu ceste, a kada se prođe pruga u Gornjoj Stubici, nema znaka koji bi upozoravao na opasnost pojave divljači na cesti, a nije siguran da li postoji znak ograničenja brzine kretanja vozila.

13. Isti svjedok je prilikom uviđaja na mjestu nezgode, a u nazočnosti prometnog vještaka, pokazao pravac i način svog kretanja, zatim mjesto gdje mu je divljač iskočila na cestu, mjesto gdje je nakon naleta zaustavio svoj osobni automobil. Isto mjesto gdje je divljač s desne strane otišla i pala u potok te kasnije uginula.

Napomenuo je da je stanje stvari u naravi, a što se tiče zemljišta uz samu cestu s desne strane ceste primijenjeno budući da u vrijeme uviđaja na tom dijelu, a gledajući u pravcu njegovog kretanja više nema stabala koja su tu rasla, već na tom pravcu sada postoji grmlje.

14. Svi navodi svjedoka, nisu u međusobnoj koliziji, po ocjeni suda su logični i uvjerljivi, te u biti potvrđuju nesporne činjenice vezano za štetni događaj.

15. Nalazom i mišljenjem prometnog vještaka utvrđeno je da se vozač osobnog vozila osiguranika tužitelja kretao se desnom voznom trakom kolnika Ulice grofova Oršić u Gornjoj Stubici, ulazeći u lijevi zavoj kod kbr. 10, kada mu je kroz prolaz od livade iz drvoreda s desne strane naišla srna, koju je udario prednjim krajnje desnim dijelom osobnog vozila u području glave i vrata.

Kod naleta vozač se mogao kretati brzinom od oko 28 km/h i zaustaviti se izlaskom s kolnika na proširenje ispred kbr. 10 na putu od oko 14,0 m. Srna se mogla pojaviti u vidokrugu prolaskom iz drvoreda oko 1,3 m ispred mjesta naleta ili za njenu brzinu kretanja od oko 15 km/h oko 0,3 s prije naleta, kada je osobno vozilo bilo udaljeno oko 2,3 m ispred mjesta naleta.

Kada je srna ušla u područje preglednosti do nesreće ne bi došlo reagiranjem vozača snažnim kočenjem da se kretao brzinom manjom od 9 km/h.

Na mjestu nesreće brzina je ograničena na 50 km/h, a znaka opasnosti „divljač na cesti“ nema.

Na osobnom vozilu osiguranika tužitelja Peugeot 308 1.6 Blue HDi Active/16, KR¤499-JJ, u štetnom događaju 30.10.2021. godine nas tala je šteta u visini troškova popravka u servisu od 2.112,29 €.

16. Stranke nisu imale primjedbi na taj nalaz i mišljenje pa ga je sud prihvatio jer je dan od strane stručne i ovlaštene osobe po pravilima znanosti i vještine, a na temelju podataka koje je prikupila policija te dokumentacije koju su stranke dostavile u spis, kao i neposrednog pregleda mjesta štetnog događaja, a u njemu nema nelogičnosti niti nejasnoća koje bi ga dovele u sumnju.

17. Nesporna je činjenica, koja je dokazana i naprijed citiranom dokumentacijom, da je osobno vozilo koje je oštećeno u predmetnom štetnom događaju bilo osigurano policom kasko osiguranja, te je vlasnica istog tužitelju kao osiguravatelju podnijela odštetni zahtjev, kojem je on udovoljio te joj je dana 29. prosinca 2021. godine isplatio naknadu materijalne štete u iznosu od 15.915,04 HRK, što danas prema fiksnom tečaju konverzije od 7,53450 odgovara vrijednosti od 2.112,29 €.

18. Nesporno je da je tužitelj zatražio od ovdje umješača na strani tuženika, kod kojeg je tužitelj bio osiguran od odgovornosti za ovakve slučajeve, da mu regresira ovaj iznos, što je umješač odbio.

19. Sporno je da li je tuženik odgovoran na nastanak te štete te da li je istu dužan naknaditi tužitelju.

20. Odredbom članka 963. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisano je "Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu."

21. Što se tiče odgovornosti za štetu od divljači, odredba članka 76. Zakona o lovstvu (Narodne novine br. 99/2018, 32/2019, 32/2020, 127/2024:; krat. ZOL) određuje: " (1) Lovoovlaštenik, fizička i pravna osoba kojoj divljač može prouzročiti direktnu imovinsku štetu (u daljnjem tekstu: oštećenik) dužni su poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprječavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini.

(2) U pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije."

22. Isto tako odredbom članka 80. stavak 6. tog Zakona propisano je: "6) Za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova."

23. Međutim, već prema ustaljenoj sudskoj praksi ove odredbe ne isključuju od primjene odredbu članka 1045. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023) prema kojoj se za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

Nadalje članak 1063. istog Zakona navodi: "Šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.", dok članka 1064. propisuje: "Za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi."

Nastavno tome članak 1064. određuje: "(1) Umjesto vlasnika stvari, i isto kao on, odgovara osoba kojoj je vlasnik povjerio stvar da se njome služi ili osoba koja je inače dužna da je nadgleda a nije kod njega na radu."

24. U konkretnom slučaju, divljač na cesti svakako predstavlja opasnu stvar, od koje prijeti opasnost sudionicima u prometu budući da je njeno kretanje nepredvidivo, te iako divljač predstavlja dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, kao to određuje članka 3. stavak 1. ZOL, lovačkim je društvima kao ovlaštenicima prava lova, povjereno upravljanje lovištem, pa tako i s divljači koja se nalazi u lovištu, te je već citiranom odredbom članka 76. ZOL, propisano da je lovoovlaštenik dužan poduzimati sve prijeko potrebne mjere radi sprečavanja štete koju divljač može počiniti ljudima ili imovini. Prema tome divljač je povjerena na brigu i nadzor upravo lovačkom društvu, ovdje tuženiku pa je analognom primjenom naprijed citiranih odredbi ZOO-a, tuženik objektivno odgovoran za nastalu štetu.

25. Okolnost što je on 2013. godine pisao trgovačkom društvu Hrvatske ceste tražeći da se predmetna prometnica obilježi znakovima "divljač na cesti", a koji nesporno nisu postavljeni, ne može po stavu ovog suda osloboditi tuženika od odgovornosti za štetu, a isto tako ničim nije dokazano da bi se nastanak štete mogao pripisati krivnji, odnosno protupravnom postupanju vozača te da bi on bilo čime doprinio nastanku štete.

26. Zbog naprijed navedenog, tuženiku je temeljem članka 1085. stavak 1. i 3. ZOO-a, naloženo da tužitelju naknadi iznos koji je on isplatio svom osiguraniku – vlasniku oštećenog vozila.

27. Odluka o zateznoj kamati koju je dužan platiti tuženi temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a, time da kamate teče od dana kad je tužitelj izvršio plaćanje oštećenoj vlasnici vozila.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. te članka 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 155/2023.; kraće ZPP).

29. Tužitelju su dosuđeni troškovi koji se odnose na zastupanja po odvjetniku na ročištima održanim 15. siječnja 2024., 11. ožujka 2024., 22. travnja 2024., na uviđaju od 17. lipnja 2024. te na ročištu dana 7. travnja 2025. godine, i to svako po 100 bodova, prema Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/2023), kao i sastav podneska od 2. siječnja 2025. po Tbr. 8. t. 1. od 100 bodova, dakle ukupno 600 bodova.

Prema Tbr. 54. vrijednost boda iznosi 2,00 € tako da je riječ o naknadi od 1.200,00 €, na što je prema Tbr. 46. obračunato i 25 % poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 300,00 €.

30. Osim toga tužitelj ima pravo na naknadu troškova za održavanje uviđaja i vještačenja u iznosu od 653,38 €, kao i sudske pristojbe na tužbu u iznosu od u iznosu od 67,58 € i na presudu u iznosu od 67,58 €, Tbr. 1. t. 1. i 2. t. 1. Tarife sudskih pristojbi (Narodne novine br. 37/2023.).

31. Budući da je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 2.235,16 € to je sud vezan takvim zahtjevom odlučio kao u točki II izreke.

U Donjoj Stubici, dana 19. svibnja 2025.

S u d a c :

Neven Kucelj

Uputa o pravnom lijeku!

Protiv ove presude a stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana, putem ovog suda, a o kojoj odlučuje županijski sud.

Dn-a:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika

3. punomoćniku umješača