Poslovni broj: Pr-6/2022-30

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Ivani Klaić Žlepalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marina Pezer, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, Građansko-upravni odjel, po zamjeniku Općinskog državnog odvjetnika Krešimiru Balogu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnice tužitelja i zakonskog zastupnika tuženice, na temelju odredbe članka 335. Zakona o parničnom postupku, 19. svibnja 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da tužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade za neiskorištene slobodne dane u razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. isplati iznos od 8.716,74 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:

- na iznos od 220,85 EUR od 15. rujna 2017.,

- na iznos od 193,50 EUR od 15. listopada 2017.,

- na iznos od 179,06 EUR od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 174,68 EUR od 15. veljače 2018.,

- na iznos od 200,87 EUR od 15. ožujka 2018.,

- na iznos od 182,63 EUR od 15. travnja 2018.,

- na iznos od 240,22 EUR od 15. srpnja 2018.,

- na iznos od 183,44 EUR od 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 219,32 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 175,46 EUR od 15. studenog 2018.,

- na iznos od 183,44 EUR od 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 192,17 EUR od 15. siječnja 2019.,

- na iznos od 180,72 EUR od 15. veljače 2019.,

- na iznos od 194,85 EUR od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 210,32 EUR od 15. travnja 2019.,

- na iznos od 237,20 EUR od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 181,54 EUR od 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 260,94 EUR od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 202,78 EUR od 15. listopada 2019.,

- na iznos od 185,14 EUR od 15. studenog 2019.,

- na iznos od 193,57 EUR od 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 188,84 EUR od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 197,44 EUR od 15. travnja 2020.,

- na iznos od 198,32 EUR od 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 142,84 EUR od 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 61,98 EUR od 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 189,69 EUR od 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 198,32 EUR od 15. listopada 2020.,

- na iznos od 204,58 EUR od 15. studenog 2020.,

- na iznos od 214,33 EUR od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 195,67 EUR od 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 234,14 EUR od 15. ožujka 2021.,

- na iznos od 267,23 EUR od 15. svibnja 2021.,

- na iznos od 167,96 EUR od 15. lipnja 2021.,

- na iznos od 106,89 EUR od 15. srpnja 2021.,

- na iznos od 213,78 EUR od 15. kolovoza 2021.,

- na iznos od 213,78 EUR od 15. rujna 2021.,

- na iznos od 223,94 EUR od 15. studenog 2021.,

- na iznos od 173,70 EUR od 15. prosinca 2021.,

- na iznos od 38,34 EUR od 15. siječnja 2022.,

- na iznos od 223,94 EUR od 15. veljače 2022.,

- na iznos od 204,47 EUR od 15. travnja 2022.,

- na iznos od 84,35 EUR od 15. svibnja 2022.,

- na iznos od 139,56 EUR od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 279,12 EUR od 15. srpnja 2022.,

- na iznos od 160,83 EUR od 15. kolovoza 2022.

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana. II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: 52634238587 da tužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 01. srpnja 2017. godine do 31. srpnja 2022. godine isplati iznos od 2.574,14 EUR bruto sa zakonskim zateznim kamatama:

- na iznos od 55,21 EUR od 15. rujna 2017.,

- na iznos od 60,47 EUR od 15. listopada 2017.,

- na iznos od 55,96 EUR od 15. studenog 2017.,

- na iznos od 54,59 EUR od 15. veljače 2018.,

- na iznos od 62,77 EUR od 15. ožujka 2018.,

- na iznos od 57,07 EUR od 15. travnja 2018.,

- na iznos od 60,05 EUR od 15. srpnja 2018.,

- na iznos od 57,33 EUR od 15. kolovoza 2018.,

- na iznos od 54,83 EUR od 15. rujna 2018.,

- na iznos od 54,83 EUR od 15. studenog 2018.,

- na iznos od 57,33 EUR od 15. prosinca 2018.,

- na iznos od 60,05 EUR od 15. siječnja 2019.,

- na iznos od 56,48 EUR od 15. veljače 2019.,

- na iznos od 56,83 EUR od 15. ožujka 2019.,

- na iznos od 69,59 EUR od 15. travnja 2019.,

- na iznos od 59,30 EUR od 15. svibnja 2019.,

- na iznos od 56,73 EUR od 15. lipnja 2019.,

- na iznos od 65,24 EUR od 15. srpnja 2019.,

- na iznos od 63,37 EUR od 15. listopada 2019.,

- na iznos od 57,86 EUR od 15. studenog 2019.,

- na iznos od 60,49 EUR od 15. siječnja 2020.,

- na iznos od 59,01 EUR od 15. veljače 2020.,

- na iznos od 61,70 EUR od 15. travnja 2020.,

- na iznos od 61,98 EUR od 15. svibnja 2020.,

- na iznos od 24,35 EUR od 15. lipnja 2020.,

- na iznos od 38,74 EUR od 15. srpnja 2020.,

- na iznos od 59,28 EUR od 15. kolovoza 2020.,

- na iznos od 61,98 EUR od 15. listopada 2020.,

- na iznos od 63,93 EUR od 15. studenog 2020.,

- na iznos od 66,98 EUR od 15. prosinca 2020.,

- na iznos od 61,15 EUR od 15. siječnja 2021.,

- na iznos od 73,17 EUR od 15. ožujka 2021.,

- na iznos od 66,81 EUR od 15. svibnja 2021.,

- na iznos od 34,99 EUR od 15. lipnja 2021.,

- na iznos od 33,40 EUR od 15. srpnja 2021.,

- na iznos od 66,81 EUR od 15. kolovoza 2021.,

- na iznos od 66,81 EUR od 15. rujna 2021.,

- na iznos od 69,98 EUR od 15. studenog 2021.,

- na iznos od 41,75 EUR od 15. prosinca 2021.,

- na iznos od 23,96 EUR od 15. siječnja 2022.,

- na iznos od 69,98 EUR od 15. veljače 2022.,

- na iznos od 63,90 EUR od 15. travnja 2022.,

- na iznos od 17,57 EUR od 15. svibnja 2022.,

- na iznos od 52,34 EUR od 15. lipnja 2022.,

- na iznos od 69,78 EUR od 15. srpnja 2022.,

- na iznos od 27,41 EUR od 15. kolovoza 2022.,

osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, i to do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%-tna poena, a od 01. siječnja 2024. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.".

III Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj - Ministarstvu obrane, OIB 52634238587, da u roku od petnaest dana tužitelju BI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 807,45 eura.

IV Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.808,00 eura.

V Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj BI podnio je u ovom radnom sporu tužbu protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva obrane u kojoj je naveo da je od 1. lipnja 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu zrakoplovnog tehničara. Mjesto rada tužitelja je vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici. Dalje navodi kako je raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ kada poslove obavlja u specifičnom dežurstvu koje traje sedam dana neprekidno. Upućuje na pojedine propise podzakonskih akata kojima je određeno radno vrijeme i pravo na slobodne dane, pri čemu osobito na odredbe članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena koje propisuju da ako dežurstvo u sustavu dežurnog borbenog dvojca traje pet i više dana, tada djelatna vojna osoba za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva stječe pravo na korištenje jednog slobodnog dana, a za svaki dan dežurstva u neradni dan stječe pravo na jedan slobodni dan. Prema odredbama Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 106/17) vrijeme korištenja slobodnih dana pisanim nalogom određuje zapovjednik bojne odnosno zapovjednik ili čelnik jednake ili više razine, ili osoba koju on za to ovlasti. Tužitelj tvrdi da mu u razdoblju od srpnja 2017. do podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora (list 9-10) 29. srpnja 2022. tuženica nije omogućila korištenje ukupno 117 slobodnih dana po ovoj osnovi, pa od tuženice potražuje novčanu naknadu za neiskorištene slobodne dane.

1.1. Osim toga, tužitelj navodi kako je tijekom sedmodnevnih dežurstava na svom radnom mjestu bio nazočan neprekidno sedam dana u kontinuitetu, pri čemu ni zbog kojeg razloga nije smio napuštati mjesto rada. Uslijed takvog radnog angažmana tužitelj zbog režima rada nije imao mogućnost korištenja dnevne stanke. Prema odredbama članka XI Odluke o rasporedu radnog vremena, tužitelj je u dane dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca zbog posebnog rasporeda radnog vremena imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta. Tužitelj tvrdi da mu tuženica nije omogućila korištenje tih dnevnih stanki, pa potražuje od tuženice i novčanu naknadu za ove neiskorištene dnevne stanke.

1.3. Po primitku potrebne dokumentacije dostavljene po tuženici, te nakon provedenog dokaza vještačenjem, tužitelj je podneskom od 17. listopada 2024. (list 167 do 169 spisa) postavio konačni tužbeni zahtjev na način da po osnovi neiskorištenih slobodnih dana potražuje isplatu bruto iznosa od 8.716,74 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate, te po osnovi neiskorištenih dnevnih stanki isplatu bruto iznosa od 2.574,14 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svake pojedine mjesečne plaće do isplate. Tužitelj je potraživao još i naknadu parničnog troška.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom cijelog postupka tuženica je osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Tuženica ne spori da je tužitelj u pravilu jednom mjesečno radio u dežurstvu u sastavu tzv. dežurnog borbenog dvojca, a da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj da je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati. Osporila je da bi tužitelj po osnovi dežurstava u sastavu dežurnog borbenog dvojca imao pravo na korištenje slobodnih dana. Također, tvrdi da je tužitelj koristio dnevnu stanku u trajanju kako je definirana propisima. Kao i tužitelj, u pogledu radnog vremena djelatnih vojnih osoba upućuje na Zakon o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13, 75/15, 50/16, 30/18) i podzakonske akte donesene na temelju tog zakona, i to Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15, 5/17, 116/17, 39/18), Odluku o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18, 54/19), i Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. od 28. prosinca 2015. Pored toga, poziva se i na Zapovjedi zapovjednika, kojima se regulira organizacija rada i radno vrijeme djelatnih vojnih osoba koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca. Tuženica ukazuje na to da je tužitelj tijekom dežurstva u sastavu dežurnog borbenog dvojca radno angažiran u obliku pripravnosti za vrijeme dnevne svjetlosti, tako da od sumraka do svitanja vrijeme može koristiti prema vlastitom nahođenju, pa čak i napustiti prostorije dežurstva te navodi da je upravo zbog tog specifičnog režima rada i radnog vremena ministar obrane donio Odluku od 28. prosinca 2015. prema kojoj (među ostalim) zrakoplovni tehničari za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva ostvaruju pravo na posebnu novčanu naknadu u neto iznosu od 150,00 kn. Odredbama točke IV te Odluke izričito je isključena mogućnost ostvarivanja prava na slobodne dane i prekovremene sate. U tom istom pitanju tuženica se poziva još i na zapovjedi zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020.

2.1. Što se tiče korištenja dnevne stanke, tuženica je istaknula da dežuranje u režimu dežurnog borbenog dvojca predstavlja rad prema posebnom rasporedu iz točke XIII Odluke o rasporedu radnog vremena, ali da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke. Ovo stoga što su tužitelju (kao i svim drugim djelatnim vojnim osobama u sastavu dežurnog borbenog dvojca) osigurani obroci prema Pravilniku o prehrani pripadnika oružanih snaga Republike Hrvatske (NN 131/13, 36/15, 51/15, 121/16, 38/18), iz čega je vidljivo da je tužitelj taj obrok konzumirao i koristio dnevnu stanku. Navela je da činjenica da vrijeme korištenja dnevne stanke nigdje nije evidentirano niti postoji propis koji bi to evidentiranje nalagao, nije dokaz da tužitelj nije koristio dnevnu stanku. Slijedom navedenog predlaže tužbeni zahtjev u cijelosti odbiti kao neosnovan, a traži naknadu troškova parničnog postupka.

3. Tijekom postupka sud je izveo dokaze predložene po strankama i to saslušao tužitelja, te svjedoka UI, uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka DI, GI i ŽI, izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu te izveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Vatroslavu Zovku.

4. Izvedene dokaze sud je ocijenio u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Predmet spora je potraživanje tužitelja po osnovi naknade za neiskorištene slobodne dane u iznosu od 8.716,74 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i naknade za neiskorištene dnevne stanke u iznosu od 2.574,14 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

6. Među strankama nije sporno da je tužitelj od 1. lipnja 2016. zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba, konkretno da je raspoređen u Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, 91. Zrakoplovna baza, Eskadrila borbenih aviona, na ustrojbenom mjestu zrakoplovnog tehničara, da je mjesto rada tužitelja vojarna „Pukovnik Marko Živković“ u Velikoj Gorici te da je tužitelj raspoređen na rad u sastavu tzv. „Dežurnog borbenog dvojca“ s time da u vrijeme kad nije radio u tom dežurstvu, tužitelj je radio u redovnom radnom vremenu od 8.00 do 16.00 sati.

6.1. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2024. stranke su učinile nespornim da dežurstvo "Dežurnog borbenog dvojca“ traje sedam dana neprekidno, od 0-24 sata, s time da razdoblje aktivne pripravnosti traje u razdoblju od pola sata prije svitanja do pola sata nakon zalaska sunca te da su nakon zalaska sunca tehničari oslobođeni dužnosti. Stranke su učinile nespornim i da se radno vrijeme dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca“ nije obavljalo u redovnom radnom vremenu već po posebnom rasporedu odnosno dežurstvu. Također su stranke učinile nespornim da je lista angažiranosti na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“ tijekom 2017. -2022. koju je tužena dostavila u spis, dokument na temelju kojeg predlažu da se utvrdi vrijeme koje je tužitelj u utuženom razdoblju proveo u radu na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca“. Stranke su učinile nespornim i da je tužitelj u utuženom razdoblju koristio slobodne dane, ali iz različite osnove u odnosu na utuženu osnovu, odnosno ti slobodni dani koje je koristio nisu se odnosili na dežurstvo u "Dežurnom borbenom dvojcu“.

7. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu za slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" koje mu tuženica nije omogućila koristiti u utuženom razdoblju kao i ima li pravo na naknadu zbog neiskorištene dnevne stanke u trajanju od 60 minuta u utuženom razdoblju.

8. Radi utvrđenja odlučnih činjenica sud je saslušao tužitelja BI, svjedoka UI, te je uz suglasnost stranaka pročitao zapisnike o saslušanju svjedoka DI, GI i ŽI. Na okolnost visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje.

9. Tužitelj BI u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2024. naveo je da je u utuženom razdoblju bio zaposlen kao zrakoplovni tehničar – kontrolor kod Ministarstva obrane RH, a tamo je zaposlen i sada, te kako je na dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca" bio angažiran otprilike jednom mjesečno, nekad jednom u dva mjeseca, a to je ovisilo o broju ljudi koji su bili na raspolaganju. Na poseban upit suda naveo je kako je dežurni borbeni dvojac (DBD) oformljen radi čuvanja zračnog prostora Republike Hrvatske te se sastoji od dva zrakoplova s dva pilota i sedam tehničara. Za vrijeme uzbune, oba zrakoplova polijeću, u 90% slučajeva oba zrakoplova, te su za vrijeme uzbune angažirani svi piloti i svi tehničari. U vrijeme kada nema uzbune, svi dežuraju. I to se zove dežurstvo dežurnog borbenog dvojca. Njegov posao kao tehničara je da pola sata prije svitanja izvrši pretpoletni pregled zrakoplova nakon čega zrakoplov čeka u dežurstvu hoće li biti potrebe za polijetanjem. Također, tijekom dana dok zrakoplovi čekaju u pripravnosti, tehničari obavljaju preglede, odnosno obilaske zrakoplova, kako bi provjerili npr. curi li negdje ulje ili gorivo, ispušta li zrakoplov zrak i slično. Isto tako, navečer, nakon zalaska sunca tehničari obavljaju poslije letni pregled zrakoplova koji se tako zove i mora se obaviti čak i ako zrakoplov tog dana nije letio. Dakle, aktivno dežurstvo tehničara započinje pola sata prije izlaska sunca i završava pola sata nakon zalaska sunca, nakon što se obave pregledi zrakoplova. Ponekad, u rijetkim slučajevima, znalo se dogoditi da tehničari budu angažirani na pregledu i popravku utvrđenih neispravnosti zrakoplova i nakon zalaska sunca, odnosno dok kvar ne bi bio popravljen. Tužitelj je naveo kako se u utuženom razdoblju dogodilo da je ostao raditi na popravku zrakoplova i nakon zalaska sunca, jer je to uobičajeno, budući da se zrakoplov mora popraviti te da se to nigdje nije posebno evidentiralo. Odluku o tome kada se tehničari raspuštaju s aktivnog dežurstva donosi zapovjednik dežurnog DBD, a to je prvi pilot. Odluku donosi usmeno. Dalje je tužitelj naveo da se u vrijeme dežurstva Dežurnog borbenog dvojca, otprilike jednom tjedno, održavaju vježbovne aktivnosti – uzbune, koje nisu prethodno najavljene, barem ne tehničarima, tužitelj dozvoljava mogućnost da je to najavljeno zapovjedniku, ali tehničarima nije. Što se tiče vrsta uzbuna, naveo je kako osim ovakvih vježbovnih aktivnosti s polijetanjem, postoje i druge uzbune, na primjer, zbog ugroze pa se tako dogodilo prilikom pada drona u Zagrebu, da su imali pripravnost od otprilike 3 sata, koja se sastojala u tome da su svi tehničari i pilot dobili zapovijed da pristupe do zrakoplova te su kod zrakoplova čekali daljnje zapovijedi. Istaknuo je da se posao tehničara i pilota ne razlikuje s obzirom na to je li uzbuna prava ili se radi o vježbi i moraju svoj posao obaviti neovisno o tome. Kada dođe do uzbune, svi zrakoplovni tehničari i piloti koji su u dežurstvu moraju doći do zrakoplova, s time da su tehničari u tim DBD-a raspoređeni s obzirom na specijalnosti koje su potrebne za opsluživanje zrakoplova. Iz tog razloga ima sedam tehničara u timu. Na upit suda tužitelj je naveo kako se ne može napamet sjetiti koliko puta je bio angažiran u dežurstvu u utuženom razdoblju, ali da o tome postoji evidencija koju je vodila tuženica. Isto tako, tužitelj je naveo da se ne može sjetiti koliko je puta za vrijeme njegovog dežurstva u utuženom razdoblju došlo do polijetanja zrakoplova, ali da se podatak o tome bilježi u knjižici zrakoplova. Tužitelj je pojasnio da tehničari kada budu pozvani na uzbunu ne znaju hoće li zrakoplov tom prilikom poletjeti ili ne, a to ne zna ni pilot.

Tužitelj je dalje naveo da u utuženom razdoblju, a ni sada za vrijeme trajanja sedam dana dežurstva, nije izlazio iz baze. Na upit suda, tužitelj je naveo kako nakon što ujutro obavi pregled zrakoplova i eventualne popravke ako su potrebni, odlazi u prostoriju koja je za tehničare namijenjena u bazi. Pojasnio je da se radi o posebnom dijelu unutar same zrakoplovne baze koji je namijenjen za boravak "Dežurnog borbenog dvojca". Naveo je kako im se dostavljaju tri obroka dnevno, s time da vrijeme kada će ih pojesti, ovisi o tome ima li kakvog posla oko zrakoplova ili o tome, je li oglašena uzbuna. U takvim slučajevima, piloti i tehničari ne pristupaju obroku, odnosno ako su započeli s obrokom, prekidaju ga te mu se vraćaju nakon što obave potreban posao ili nakon što uzbuna završi. Naveo je kako je barem jedan obrok uvijek prisutan u prostorijama koje koriste osobe angažirane u dežurstvu, ali da je ponekad upitna kvaliteta tog obroka ukoliko se on ne stigne pojesti na vrijeme. Naveo je kako je imao mogućnost jesti obroke koji su bili dostavljeni u bazu za vrijeme njegovog dežurstva, međutim, da nije bilo mogućnosti da se iz baze izađe pa tako ni da se ode negdje na obrok u slučaju da dostavljeni obrok nije odgovarao. Na upit punomoćnice tužitelja, odgovorio je da prilikom stupanja na dežurstvo nije smio unositi nikakvu hranu ni piće. Za vrijeme dežurstva u utuženom razdoblju radio dulje od 8 pa i 12 sati dnevno, a što se posebno odnosi na proljetno i ljetno razdoblje, s obzirom da su dulja razdoblja dnevne svjetlosti. Naveo je kako je nakon zalaska sunca svatko mogao u prostorijama određenim za boravak "Dežurnog borbenog dvojca" imati aktivnosti po želji, od gledanja tv-a, tuširanja, vježbanja i slično. Istaknuo je kako nije bilo uobičajeno da tijekom noć moraju obavljati svoje aktivnosti, osim što se 15. kolovoza, ne sjeća se točno godine, ali se radi o godini unutar utuženog razdoblja, dogodila situacija da je cijeli tim "Dežurnog borbenog dvojca" morao ići u Zadar, gdje su oba zrakoplova nakon uzbune sletjela te su oni kao tehničari morali ići obaviti međuletni i poslijeletni pregled i vratiti zrakoplove natrag za Zagreb. Sjeća se da su zrakoplovi u Zadar sletjeli oko 18,00 sati, da dok su tehničari "Dežurnog borbenog dvojca" krenuli iz Zagreba za Zadar je bilo već oko 22,00 sata, s time da su u Zadar došli oko 1,00 ili 2,00 sata u noći te su odmah pristupili pregledu zrakoplova. Nakon toga su čekali svitanje te su obavili uobičajeni pregled zrakoplova koji su tada poletjeli prema Zagrebu, a tehničari su se kombijem vratili u Zagreb. Tužitelj je naveo kako mu, u vrijeme aktivne pripravnosti poslodavac nije omogućio korištenje dnevnog odmora na način da ga može provesti kako želi, odnosno da se ne mora po pozivu odmah odazvati, dok mu nije završilo vrijeme odmora. Tužitelj je naglasio kako za vrijeme aktivne pripravnosti nisu smjeli napuštati prostore "Dežurnog borbenog dvojca". Na poseban upit punomoćnice tužitelja, tužitelj je odgovorio kako i sada radi u dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca", te da je nakon što su tehničari tražili mirno rješenje spora prije pokretanja ovih postupaka, tuženica povećala iznos naknade za dežurstvo "Dežurnog borbenog dvojca" sa 150,00 kuna na 220,00 kuna po danu, te je osigurala korištenje slobodnih dana na način da za svakih pet radnih dana dežurstva, zaposlenik dobije jedan dan te za svaki neradni dan jedan dan slobodno. Tužitelj je naveo kako je za odluku o povećanju naknade i o slobodnim danima saznao usmeno od zapovjednika, a nakon što je pokrenuo postupak za mirno rješenje spora. Na poseban upit punomoćnika tuženice je li tužitelj mogao za vrijeme aktivnog dežurstva, kada nije pregledavao zrakoplov ili ga popravljao, otići do prostorija za boravak ili do kuhinje, tužitelj je odgovorio da je, ali da nije mogao izaći izvan prostora odnosno kruga određenog za kretanje "Dežurnog borbenog dvojca" i nije imao točno propisano vrijeme za korištenje dnevnog odmora kao niti vrijeme koliko taj dnevni odmor traje. Na upit suda, tužitelj je odgovorio kako niti jedan dan u utuženom razdoblju od pet godina nije mogao iskoristiti dnevni odmor. Navodi kako je u tih pet godina mogao sjesti u danu, za vrijeme aktivnog dežurstva i odmoriti, ali da nije znao hoće li biti u tom trenutku prekinut. Naveo je kako su uzbune obično trajale od 1,5 sat do 2 sata i u to vrijeme je bilo uključeno let zrakoplova i pregledavanje zrakoplova nakon leta te priprema za idući let. To vrijeme se produžavalo ako je bilo potrebno izvršiti popravke na zrakoplovu.

10. Svjedok UI u svom iskazu danom na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. svibnja 2024., nakon što mu je, uz suglasnost stranaka predočen iskaz tužitelja, u dijelu koji se tiče načina organizacije rada u dežurstvu "Dežurnog borbenog dvojca" u cijelosti se priklonio iskazu tužitelja s time da je posebno naveo kako se zadaci tehničara nisu odnosili samo na popravak i pregled zrakoplova, već su morali biti prisutni kada su u hangar dolazili radnici koji su radili na održavanju hangara i morali su paziti da ti radnici ne prilaze zrakoplovima. Također, ako su uočili nekakve predmete na podu, na primjer vijke ili slično, tehničari bi ih morali pokupiti. Naveo je da za vrijeme dok je dežurao u sastavu "Dežurnog borbenog dvojca", nije mogao koristiti dnevni odmor i nije bilo propisano točno koliko taj odmor traje i kada ga se može koristiti te su tehničari morali u svakom trenutku aktivnog dežurstva biti pripravni. Pojasnio je da od studenog 2022. više ne dežura u sastavu "Dežurnog borbenog dvojca", a da dok je dežurao je primao naknadu od 150,00 kuna po danu za dežurstvo. Naveo je kako je nakon što su podignute tužbe radi isplate, upoznat s time da se kolegama koji i nadalje dežuraju u sastavu "Dežurnog borbenog dvojca" povećala naknada, ali on tu povećanu naknadu nije primio jer kada je ta odluka donesena, on tada više nije radio u sastavu "Dežurnog borbenog dvojca". Svjedok je naveo kako odluka o povećanju naknade za dežurstvo nije bila pisana već je bila usmena odluka, te da nakon te usmene odluke o povećanju naknade za dežurstvo, tehničari koji dežuraju u sastavu "Dežurnog borbenog dvojca" dobivaju po tri slobodna dana za sedam dana dežurstva. Svjedok je naveo da je u ostatku dana, kada nije vršio pregled ili popravak zrakoplova, boravio u prostorijama namijenjenima za boravak "Dežurnog borbenog dvojca" i aktivno dežurao, odnosno čekao u pripravnosti. Naveo je kako u tim prostorijama namijenjenima za boravak "Dežurnog borbenog dvojca" ima kuhinja, dnevni boravak, wc, sedam spavaonica za tehničare, svaka sa svojom kupaonom i wc-om, te dvije takve spavaonice za pilote, dvije prazne spavaonice i spavaonica za operativnog časnika. Napomenuo je da piloti imaju svoju kuhinju i svoj dnevni boravak. Naveo je kako se u vrijeme aktivne pripravnosti, kada nije bio angažiran na pregledu ili popravku zrakoplova mogao zanimati sa drugim stvarima, na primjer, mogao je u prostorijama za tehničare gledati tv ili čitati novine. Naveo je kako nije postojala mogućnost napuštanja kruga "Dežurnog borbenog dvojca" niti baze nakon što je završilo vrijeme aktivne pripravnosti odnosno po noći.

11. Uvidom u zapisnike o saslušanju svjedoka DI, GI i ŽI (list 89-90 spisa) sud je utvrdio kako je svjedok DI, zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, te da mu je poznato da dežurni borbeni dvojac čine dva pilota, dva aviona i sedam zrakoplovnih tehničara pri čemu se termin dvojac koristi zbog dva aviona. Naveo je da to osoblje, odnosno sedam zrakoplovnih tehničara i dva pilota u vrijeme takvog sedmodnevnog neprekidnog dežurstva moraju biti nazočni u zrakoplovnoj bazi, ali samo tijekom dnevne svjetlosti. Zadatak zrakoplovnih tehničara u vrijeme dnevne svjetlosti jest da budu spremni izvesti bilo kakav rad na avionu, kao i da spomenuta dva aviona drže u svakom trenutku spremne za polijetanje. U slučaju polijetanja dužni su u svakom trenutku omogućiti polijetanje aviona, te nakon slijetanja prihvatiti avion i izvesti na njemu opsluživanje kako se izvodi nakon slijetanja. Kada padne noć svi zrakoplovni tehničari oslobođeni su svojih dužnosti do sljedećeg jutra odnosno do sljedeće dnevne svjetlosti, pa u to vrijeme mogu i napustiti svoju bazu. Za slučaj da tehničar napusti zrakoplovnu bazu, onda se to pri izlazu i evidentira. Jednako tako evidentira se i dolazak tehničara u zrakoplovnu bazu. Naveo je da zrakoplovni tehničari po osnovi ovakvih dežurstava nisu imali pravo na bilo kakve slobodne dane, ali prema novoj Odluci ministra obrane od 2022. dobili su pravo na korištenje tri slobodna dana za svako ovakvo jednotjedno dežurstvo. Svjedok je naveo da se svakog dana, tijekom dnevne svjetlosti, u kuhinji zrakoplovne baze priređuju obroci hrane, te se tri puta dnevno ti obroci dovoze do onog dijela baze u kojoj se nalaze zrakoplovni tehničari i piloti, kako bi im se omogućila konzumacija obroka. Tehničari i piloti konzumiraju te obroke, tri obroka dnevno, pa u to vrijeme koriste dnevni odmor odnosno vrijeme za gablec. Pojasnio je da se aktivnosti tehničara i pilota razlikuju kao vježbovne i borbene. Vježbovne aktivnosti odvijaju se jednom tjedno prema planu, a borbene aktivnosti odvijaju se 6-7 puta godišnje. Naveo je da je sedmodnevno dežurstvo angažiralo zrakoplovne tehničare jednom mjesečno, a samo iznimno dešavalo se dva puta mjesečno, te da zapovjednik eskadrile u pisanom obliku vodi evidenciju radnog vremena za zrakoplovne tehničare. Tu se bilježi koliko je tehničar proveo na radu obzirom na trajanje dnevne svijetlosti. Dnevna svjetlost nije ista tijekom cijele kalendarske godine. Na kraju svakog kalendarskog mjeseca ta evidencija predočuje se djelatnoj vojnoj osobi odnosno u ovom slučaju svakom zrakoplovnom tehničaru, koji zatim tu evidenciju i potpisuje. Naveo je da je od 2016. pa do 2018. bio zapovjednik zrakoplovne baze koja je bila sjedište dežurnog borbenog dvojca. Od 2018. da je načelnik stožera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Od 2019. pa do danas je zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Donosio je zapovjedi za dežurni borbeni dvojac, a odluke o korištenju eventualno slobodnih dana donosi zapovjednik eskadrile. Naveo je kako ne zna da li su zrakoplovni tehničari zaista odlazili iz zrakoplovne baze kada je pala noć, jer mu to nije niti bilo važno. Izlasci su evidentirani. Svi su imali na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak i sobe, pa nisu niti morali napuštati zrakoplovnu bazu noću. Naveo je da ne zna točno u minutu kazati kada sviće, a kada pada mrak, u različita doba godine. Zrakoplovni tehničar u vrijeme dnevne svjetlosti ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. To znači da spomenutu hranu odnosno obroke mora i može konzumirati samo unutar zrakoplovne baze, ako se radi o obrocima koji se poslužuju u vrijeme dnevne svjetlosti.

11.1. Također, da je svjedok JI, naveo da je od 2018. bio zapovjednik 91. zrakoplovne baze, koja je 2019. preimenovana u 91. krilo, čiji je također zapovjednik, i danas pa mu je zato poznato što je to dežurni borbeni dvojac. Naveo je da dežurni borbeni dvojac obavlja službu kroz sedam dana uzastopno za vrijeme dnevne svjetlosti, odnosno od svitanja do sumraka. Obavljaju propisane radnje, pa što se tiče zrakoplovnih tehničara to su tjedni pregledi zrakoplova, dnevni pregled zrakoplova, pregled prije leta, između dva leta, te nakon završenog leta. Noću, odnosno u vrijeme mraka, zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih obaveza i smiju otići izvan zrakoplovne baze. Izlazak se u pravilu evidentira, osim ako bi došlo do kakvog propusta. Međutim, zrakoplovni tehničar noću može ostati u prostoru baze i nije dužan izaći izvan zrakoplovne baze. Dežurni borbeni dvojac ima na raspolaganju posebnu zgradu za svoj boravak, pa dakle u toj zgradi bilo koji član borbenog dvojca može boraviti jednako danju i noću. Imaju na raspolaganju kuhinju, dnevni boravak, blagovaonicu, i sobe. Hrana se dovozi u zgradu u kojoj borave, tri puta dnevno, i svatko je slobodan svoj obrok konzumirati kada se za to odluči. Naveo je da dežurni borbeni dvojac koji dežura sedam dana uzastopce čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara, te da koliko je njemu poznato, zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi ovakvog sedmodnevnog dežurstva. Koristili su sva prava koja su u skladu s propisima koji su na snazi. Naveo je da za vrijeme dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničar ne smije napuštati dežurni borbeni dvojac, to znači da ne smije napuštati dio zrakoplovne baze koji pripada tom dvojcu i čini jednu cjelinu za sebe. Ne smije napuštati zrakoplovnu bazu. Zrakoplovni tehničari mogu koristiti dnevnu stanku odnosno pauzu za gablec prema svom nahođenju unutar prostora dežurnog borbenog dvojca u vrijeme dnevne svjetlosti. U slučaju neke uzbune, svatko mora reagirati odmah, pa tako i zrakoplovni tehničari. U slučaju da netko u to vrijeme konzumira svoj obrok, mora ostaviti obrok i obaviti svoju dužnost. Postoji vježbovna i borbena uzbuna. Vježbovne su uzbune najavljene unaprijed odnosno planirane, pa se tako znade kada će se desiti i svatko može konzumiranje obroka tome prilagoditi. Gledajući dosadašnju praksu, borbene uzbune dešavale su se prosječno jednom u dva mjeseca.

11.2. Svjedok GI naveo je da je on pilot koji dežura u dežurnom borbenom dvojcu pa iz praktičnog rada zna način na koji je organiziran rad. Dežurni borbeni dvojac čine dva aviona, dva pilota i sedam zrakoplovnih tehničara. Dežurni borbeni dvojac dežura u sedmodnevni dežurstvima za vrijeme dnevne svjetlosti. Najvažnija dužnost zrakoplovnih tehničara u vrijeme ovog dežurstva je tjedni pregled zrakoplova, koji traje tri do šest sati i najčešće se obavlja prilikom početka dežurstva odnosno preuzimanja dužnosti. Zatim je njihova dužnost obavit dnevni pregled zrakoplova prije leta, a koji traje približno 30 minuta. Isto tako moraju periodički obilaziti zrakoplove radi obične vizualne kontrole. Najkraće kazano, dužnost je zrakoplovnih tehničara omogućiti da dva zrakoplova mogu poletjeti bilo kada na bilo koju dužnost. Naveo je da se također provode vježbovne i borbene uzbune. Vježbovne uzbune su planirane i koordinirane sa višim zapovjedništvom i provode se jednom tjedno. Borbene uzbune nisu planirane i iz njegovog dosadašnjeg iskustva događale su se nekoliko puta godišnje. Naveo je da kada padne mrak, odnosno kad više nema dnevne svjetlosti zrakoplovni tehničari nemaju nikakvih dužnosti. To znači da noću zrakoplovni tehničar može ostati u prostoru koji koristi dežurni borbeni dvojac zrakoplovnoj bazi, ali može i napustiti bazu. Ukoliko napusti zrakoplovnu bazu, to je vidljivo na snimkama nadzornih kamera. Ne zna ostaju li zrakoplovni tehničari noću u zrakoplovnoj bazi, ili nekuda izlaze. Naveo je da se tri puta dnevno u prostorije dežurnog borbenog dvojca dovoze obroci, pa svatko može konzumirati obrok u blagovaonici. Svi su slobodni koristiti prostoriju za odmor, blagovaonicu, kao i svaki svoju sobu. Niti jednim propisom nije regulirano kada će netko koristiti dnevni odmor, već zrakoplovni tehničar ima svoje slobodno vrijeme u vrijeme kada ne mora obavljati pregled odnosno kontrolu zrakoplova. Naveo je da ne zna jesu li zrakoplovni tehničari koristili slobodne dane po osnovi ovakvih sedmodnevnih dežurstava. Za vrijeme dnevne svjetlosti niti tužitelj niti drugi zrakoplovni tehničari nisu mogli ni iz kojeg razloga napuštati zrakoplovnu bazu odnosno prostor dežurnog borbenog dvojca.

12. Sud je kao istinite prihvatio iskaze tužitelja te svjedoka UI kao i iskaze svjedoka KI, ŽI i GI u dijelu u kojem su iskazivali o sastavu, načinu organizacije rada i opsegu zaduženja "Dežurnog borbenog dvojca", kao i u dijelu u kojem su iskazivali o učestalosti i trajanju dežurstva "Dežurnog borbenog dvojca", odnosno da je to u pravilu bilo jednom mjesečno po sedam dana neprekidno, a koje činjenice među strankama nisu ni sporne.

12.1. Sud je također prihvatio iskaze tužitelja i svjedoka NI i ŽI u dijelu u kojem su suglasno iskazivali da zrakoplovni tehničari nisu koristili slobodne dane po osnovi sedmodnevnog dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu".

12.2. Sud nije prihvatio iskaze tužitelja u dijelu u kojem je iskazao da nikada tijekom utuženog petogodišnjeg razdoblja nije mogao koristiti dnevni odmor jer u tom dijelu njegov iskaz nije uvjerljiv ni životan.

13. Radi razrješenja spora koji je predmet ove parnice potrebno je bilo utvrditi kojim je propisima reguliran radni odnos tužitelja kad radi u dežurstvu borbenog dvojca.

13.2. Za razdoblje od 26. lipnja 2013. pa na dalje temeljni pravni akt u tom pitanju jest Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 73/13) jer je taj Zakon stupio na snagu 26. lipnja 2013. Međutim, odredbe tog Zakona ne reguliraju detaljno i u cijelosti radno vrijeme, dnevne stanke, niti druge pojedinosti vezane uz radni odnos odnosno službu zrakoplovnih tehničara, kao u slučaju tužitelja. pa su za razrješenje ovog spora mjerodavni podzakonski akti ministra obrane doneseni po ovlaštenju iz odredbe članka 153 stavak 3. Zakona o službi u oružanim snagama, a koje zakonske odredbe ministru obrane izričito daju ovlast da svojom odlukom utvrđuje (među ostalim) raspored radnog vremena djelatnih vojnih osoba.

13.3. Odlukom o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine" broj: 66/14, 23/15, 84/15, 106/17, 39/18, 46/18) koja je donesena na temelju ovlaštenja iz Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske za razdoblje od 1. siječnja 2014. i koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. određeno je da radno vrijeme djelatnih vojnih osoba podrazumijeva redovno radno vrijeme i radno vrijeme prema posebnom rasporedu (članak III Odluke). Redovno radno vrijeme je utvrđeno u trajanju od 40 sati tjedno raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka od 8,00 do 16,00 sati, uz iznimke kada pojedini zapovjednici imaju (uz određene pretpostavke) ovlast odrediti drugačije (članak V stavak 3. Odluke). Radni angažman tužitelja kao zrakoplovnog tehničara svakako spada u radno vrijeme prema posebnom rasporedu, i to dežurstvo iz članka XIII stavak 1. Odluke, odnosno konkretno, tužitelj je radio u specijalnom obliku dežurstva u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem.

13.4. Prema odredbama članka XIX Odluke, kada ovakvo dežurstvo traje pet i više dana djelatna vojna osoba stječe pravo na jedan slobodni dan, a za svaki dan dežurstva u neradni dan pravo na jedan slobodni dan, a što osnovano u ovom postupku tvrdi tužitelj.

13.4. Tuženica je tijekom postupka osporavala da bi po ovoj osnovi tužitelj stekao pravo na slobodne dane, odnosno da bi bila dužna tužitelju isplatiti bilo kakvu naknadu za neiskorištene takve slobodne dane. Pritom se tuženica pozivala na Odluku o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu od 28. prosinca 2015. (list 60 spisa), koja u točci IV izričito propisuje da (među ostalima) zrakoplovni tehničari po osnovi takvog dežurstva nemaju pravo na prekovremene sate i slobodne dane.

13.5. Međutim, u samom nazivu te odluke jednako je izričito rečeno da se radi o odluci koja se odnosi samo na 2016. godinu, stoga ovaj sud utvrđuje da se navedena Odluka ne primjenjuje u konkretnom slučaju, a s obzirom na utuženo razdoblje od srpnja 2017. do srpnja 2022. (tako i Županijski sud u Puli u odluci poslovni broj G R-186/2024-2 od 25. studenoga 2024.)

13.6. Sud je također utvrdio da se tuženica neosnovano poziva i na zapovjedi od 21. siječnja 2016. (list 53 spisa), od 13. srpnja 2016. (list 49 spisa), od 14. srpnja 2020. (list 51 spisa) te zapovijed od 21. siječnja 2016. (list 53 spisa) koja u točki 3. izričito isključuje pravo na slobodne dane.

13.7. Naime, uvidom u navedene zapovijedi sud je utvrdio da se slobodni dani na koje se poziva tuženica odnose na slobodne dane stečene po osnovi rada u preraspodijeljenom radnom vremenu i rada dužeg od redovnog radnog vremena dok se u zapovijedima od 13. srpnja 2016. i od 14. srpnja 2020. slobodni dani ostvareni u režimu rada u dežurnom borbenom dvojcu uopće ne spominju.

13.8. Osim toga, s obzirom na to da među strankama nije sporno da tužitelj po osnovi rada u dežurnom borbenom dvojcu nije koristio niti jedan slobodan dan, pozivanje tuženice na prethodno navedene zapovijedi nije od utjecaja u ovom sporu. Također, prema ocjeni ovog suda, niti jedan zapovjednik ne može svojom zapovjedi derogirati propise sadržane u podzakonskom aktu, kao što je u konkretnom slučaju Odluka o rasporedu radnog vremena, koju je donio ministar obrane po osnovi izričitog ovlaštenja iz Zakona o službi u Oružanima snagama Republike Hrvatske. Takvo ovlaštenje taj Zakon nije podijelio zapovjednicima. Zapovjednici određene razine prema odredbama članka V stavka 3. Odluke o rasporedu radnog vremena imaju ovlast odrediti (samo) drugačiji početak i završetak (samo) redovnog radnog vremena. U hijerarhiji pravnih akata kao izvora prava zapovijed zapovjednika svakako je niže rangirani izvor prava, i sigurno ne može derogirati odluku ministra obrane ni u kojem dijelu, pa ni u pitanju prava na slobodne dane.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj po osnovi dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" ostvario pravo na korištenje slobodnih dana, a na temelju odredbi članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena, i to za svako takvo dežurstvo u trajanju od pet i više dana po jedan slobodan dan, kao i za svako takvo dežurstvo u neradni dan također jedan slobodan dan.

15. Vezano uz korištenje dnevnog odmora (dnevne stanke) ističe se da prema odredbama članka VIII stavka 1. Odluke o rasporedu radnog vremena, djelatna vojna osoba koja radi u redovnom radnom vremenu ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 30 minuta.

15. 1. Imajući u vidu da je tužitelj radio u dežurstvu u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem, a što predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, prema ocjeni ovog suda, tužitelj je imao pravo na dnevnu stanku u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15.2. Naime, Odluka o rasporedu radnog vremena za djelatne vojne osobe koje rade u režimu dežurnog borbenog dvojca posebno ne regulira trajanje dnevnog odmora, kao u slučaju smjenskog rada (članak X Odluke), ili rada u turnusu (članka XI Odluke).

15.3. Međutim, budući da radno vrijeme u dežurstvu u sastavu borbenog dvojca predstavlja radno vrijeme prema posebnom rasporedu, to znači da je i tužitelj imao pravo na dnevni odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta.

15. 4. S tim u vezi ističe se da Odluka o rasporedu radnog vremena u članku XXV-

XXV.a sadrži odredbe o evidenciji radnog vremena, kojim odredbama nije predviđena

obveza evidentiranja korištenja dnevnog odmora. Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima ("Narodne novine" broj: 73/17) u članku 8. stavak 1. sadrži odredbe kojima se poslodavca obvezuje da vodi evidenciju nenazočnosti na radu. Budući da se dnevni odmor uračunava u radno vrijeme, time se dnevni odmor razlikuje od drugih odmora koji se ne uračunavaju u radno vrijeme (tjedni odmor, godišnji odmor). Prema tome vrijeme korištenja dnevnog odmora nije vrijeme nenazočnosti na radu, pa iz svega slijedi zaključak da poslodavac odnosno ovdje tuženica nije dužna voditi evidenciju o korištenju dnevnih odmora.

16. Tijekom postupka iz iskaza tužitelja i svjedoka UI sud je utvrdio da djelatne vojne osobe dežurne u sustavu dežurnog borbenog dvojca u pojedinim iznimnim situacijama uzbune odnosno nužnosti hitnog polijetanja aviona (dakle zbog prirode posla) moraju prekinuti dnevni odmor ili ga ne mogu koristiti u vrijeme takvog polijetanja. Sporne činjenice bio je dužan dokazati tužitelj, međutim tužitelj ničim nije dokazao broj takvih neiskorištenih dnevnih odmora, i sud ne prihvaća navode tužitelja da kroz cijelo utuženo razdoblje nije iskoristio niti jedan dnevni odmor. S obzirom na režim rada u dežurstvu borbenog dvojca kako ga je opisao tužitelj i svjedoci DI, JI i GI zaista nije vjerojatno da tužitelj (kao i druge djelatne vojne osobe koje su radile u dežurstvu borbenog dvojca) uslijed velikog intenziteta radne angažiranosti nisu mogli koristiti dnevne stanke. Tim više, što noću odnosno u vrijeme mraka tužitelj niti nije imao bilo kakvih zaduženja. Zbog toga je sud utvrdio da tužitelj nema pravo na naknadu za neiskorištene dnevne odmore jer je te odmore tužitelj ipak koristio.

17. Radi utvrđenja novčanog iznosa koji predstavlja protuvrijednost neiskorištenih slobodnih dana, proveden je dokaz vještačenjem po dipl. oec. Vatroslavu Zovku, vještaku za financije, javne financije, računovodstvo, poreze i informatiku, koji je u spis predmeta dostavio pisani nalaz i mišljenje od 16. rujna 2024. (list 158 do 162 spisa).

17.1. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene slobodne dane u utuženom razdoblju iznosi 8.716,74 eura bruto s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, a imajući u vidu osnovnu plaću tužitelja (tablica 1. nalaza) i broj dana dežurstva "borbenog dvojca" (tablica 2. nalaza).

17.2. Također, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka Vatroslava Zovka proizlazi da naknada za neiskorištene dnevne stanke od 60 minuta iznosi 2.574,14 eura bruto s dospijećem svakog pojedinog iznosa 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec.

17.3. Na takav nalaz i mišljenje primjedbu je imala tuženica u kojoj je navela da vještak nije uzeo u obzir da Odluka Ministra obrane o novčanoj naknadi za pilote i tehničare na zadaćama borbenog dežustva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a, Klasa: 023- 03/15-03/1, Urbroj: 512-01-15-941 od dana 28. prosinca 2016. izričito određuje da pravo iz točke II Odluke, dakle isplata novčane naknade prema kategorijama, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane. S tim u vezi, da je vještak trebao uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane. U odnosu na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku tuženica ga je osporila navevši da je tužitelju bilo omogućeno korištenje dnevne stanke.

17.4. Vještak se podneskom od 25. listopada 2024. očitovao na primjedbe tuženice te je istaknuo da je izračun izvršio prema zadatku suda, ne ulazivši u pravna pitanja za koja nije ovlašten, a na kojima tuženica temelji svoju primjedbu nalazu i mišljenju vještaka.

17.5. Na ročištu održanom 10. travnja 2025. tuženica je ostala kod primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, dok nije osporavala matematički izračun te su se stranke izjasnile da ne traže da vještak svoj nalaz iznese usmeno na raspravi.

17.6. Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Vatroslava Zovka sud je prihvatio u cijelosti jer je sačinjen sveobuhvatno, stručno i objektivno i u svemu prema zadatku suda pri čemu stranke na matematički izračun nisu ni imale primjedbi. Sud, međutim nije posebno cijenio dio nalaza vještaka koji se odnosi na izračun naknade za neiskorištenu dnevnu stanku jer je utvrdio da tužitelj nije dokazao osnovu tužbenog zahtjeva u tom dijelu.

18. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj, u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. do 31. srpnja 2022. ostvario pravo na naknadu za neiskorištene slobodne dane s osnove dežurstva u "Dežurnom borbenom dvojcu" na temelju odredbe članka XIX. Odluke o rasporedu radnog vremena u iznosu od 8.716,74 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa te glavnice, a koje dospijeće među strankama nije bilo sporno s 15. u mjesecu za prethodni obračunski mjesec, slijedom čega je odlučeno kao u točki I izreke ove presude.

19. Pritom sud ne prihvaća navode tuženice da isplata novčane naknade zrakoplovnim tehničarima za svaki dan neposrednog angažiranja na zadaći borbenog dežurstva, isključuje pravo na prekovremene sate i slobodne dane, a iz razloga obrazloženih u točkama 13.5.,13.6.,13.7. i 13.8. obrazloženja ove presude. Sud nije prihvatio ni navode tuženice da je vještak trebao uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i eventualno ih umanjiti od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane jer odredbama Odluke o rasporedu radnog vremena nije određeno da se prava s te dvije osnove isključuju.

19.1. Naime, među strankama nije sporno da je tužitelj radio u radnom vremenu prema posebnom rasporedu opisnom u odredbi članka XIII stavak 1. Odluke o rasporedu radnog vremena. Odredbom članka XIV Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da za vrijeme takvog rada djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba. Naknada određena Odlukom o novčanoj naknadi za pilote i tehničare angažirane na zadaćama borbenog dežurstva pod zapovijedanjem NATO CAOC-a za 2016. godinu od 28. prosinca 2015. predstavlja upravo taj dodatak. Dalje, odredbom članka XIX Odluke o rasporedu radnog vremena propisano je da djelatne vojne osobe, kada im dežurstvo u sustavu zaštite zračnog prostora borbenim dvojcem traje pet i više dana, ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih navršenih pet radnih dana dežurstva ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan dežurstva jedan slobodan dan. Dakle, odredbe Odluke o rasporedu radnog vremena razlikuju dvije osnove za naknadu djelatnim vojnim osobama- dodatke na plaću i slobodne dane koje se međusobno ne isključuju slijedom čega neosnovano tuženica ukazuje da je trebalo uzeti u obzir isplaćene naknade po osnovi dežurstva borbenog dvojca i umanjiti ih od dobivenog iznosa naknade za neiskorištene slobodne dane.

20. Sud je, na temelju odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi s odredbom članka 221.a ZPP-a odbio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se odnosi na isplatu naknade zbog neiskorištene dnevne stanke u utuženom razdoblju od 1. srpnja 2017. godine do 31. srpnja 2022. u iznosu od 2.574,14 eura bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedine iznose te glavnice budući da tužitelj nije dokazao da mu je tuženica onemogućila korištenje dnevne stanke slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

21. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a, imajući u vidu da je tužitelj djelomično uspio u sporu.

21.1. Prema odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21.2. Imajući u vidu da je tužitelj u parnici uspio sa 63,60% (50% sa osnovom i 77,20% s visinom), a tuženik sa 36,40% (50% s osnovom i 22,80% s visinom), oduzimanjem postotka uspjeha tuženika od postotka uspjeha tužitelja, tužitelju je valjalo priznati naknadu troška postupka u omjeru od 27,20%.

21.3. Stoga su u tom omjeru tužitelju priznati troškovi koji su bili potrebni za vođenje ove parnice, a koji se odnose na sastavljanje zahtjeva za mirno rješenje spora u skladu s Tbr. 7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje OT) u iznosu od 54,40 eura, sastavljanja tužbe u skladu s Tbr. 7.t.1. OT u iznosu od 54,40 eura, za sastavljanje podneska od 6. travnja 2023. i podneska od 17. listopada 2024. u skladu s Tbr. 8. t. 1. OT u iznosu od po 54,40 eura po radnji, za zastupanje na ročištu održanom 30. studenoga 2023. u skladu s Tbr. 9.t.2. OT u iznosu od 27,20 eura, za zastupanje na ročištu održanom 7. svibnja 2024. i na ročištu održanom 10. travnja 2025., u skladu s Tbr. 9.t.1. OT u iznosu od po 54,40 eura po radnji, sve uvećano za PDV po stopi od 25% u iznosu od 88,40 eura što ukupno iznosi 442,00 eura. Tužitelju je valjalo, neovisno o uspjehu u sporu priznati naknadu troška za vještačenje u iznosu od 365,45 eura slijedom čega je tuženica obvezana na naknadu troška tužitelju u iznosu od 807,45 eura te je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a odlučeno kao u točki III izreke ove presude.

21.4. Osim u dijelu u kojem mu prema odredbama OT ne pripada s obzirom na previsoko postavljeni zahtjev za naknadu troška, tužitelju nije priznat ni trošak za sastavljanje dopisa od 20. prosinca 2022. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer naknada tog troška prema OT nije predviđena budući da je odredbom Tbr. 37 OT predviđena naknada troška za sastavljanje obavijesti i opomena pri čemu se taj trošak ne ostvaruje u okviru parničnog postupka od suprotne strane već se radi o trošku kojeg odvjetnik ima pravo naplatiti od stranke koju zastupa u smislu odredbe Tbr. 47. t. 1. OT. Tužitelju također nije priznata naknada troška za sastavljanje podneska od 5. veljače 2024. u iznosu od 200,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer tog podneska nema u spisu pa tužitelj nije dokazao da mu je taj trošak nastao. Tužitelju, dalje nije priznata naknada troška za sastavljanje podneska od 24. svibnja 2024. u iznosu od 50,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice. Također, nije mu priznata ni naknada troška za pristup na ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura uvećano za PDV po stopi od 25% jer ni ta radnja nije bila potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a. Naime, prema odredbi članka 335. stavak 6. ZPP-a ročište na kojem se presuda objavljuje održat će se neovisno o tome jesu li stranke o njemu uredno obaviještene, odnosno jesu li pristupile na to ročište. Dakle, radnja zastupanja na ročištu za objavu presude nije potrebna za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. ZPP-a neovisno o tome što OT predviđa naknadu tog troška odvjetniku. Naknadu tog troška, ukoliko mu stvarno nastane, odvjetnik može ostvarivati prema odredbi Tbr. 43. OT od stranke koju zastupa. Slijedom navedenog, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 1.808,00 eura te je odlučeno kao u točki IV izreke ove presude.

21.5. Tuženici ne pripada pravo na naknadu troška postupka budući da je u ovoj parnici u većem omjeru uspio tužitelj slijedom čega je na temelju odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a odbijen njezin zahtjev za naknadu troška postupka u iznosu od 1.000,00 eura te je odlučeno kao u točki V izreke.

Velika Gorica, 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Klaić Žlepalo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta na kojem je presuda objavljena ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka presude ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.