REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1627/2024-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Hartera projekt d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB: 96573071458, kojega zastupa opunomoćenik Igor Svilar, odvjetnik u Zagrebu, Gredička 23, protiv tuženika Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak (prije: Povjerenstvo za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova 2), OIB: 37836302645, kojega zastupa službena osoba EA, radi otklanjanja nedostataka, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva kulture i medija, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, KLASA: UP/II-612- 08/24-02/0071, URBROJ: 532-02-03-02/1-24-2 od 2. rujna 2024. i rješenja Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/0747, URBROJ: 532-05-02-11/10-24-1 od 29. travnja 2024.,

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Rijeci, KLASA: UP/I-612-08/24-04/0747, URBROJ: 532-05- 02-11/10-24-1 od 29. travnja 2024., točkom 1. se naređuje vlasniku kulturnog dobra, trgovačkom društvu Hartera projekt d.o.o. (dalje: tužitelju) poduzimanje hitnih mjera zaštite i očuvanja kulturnog dobra za otklanjanje oštećenja na zapadnom pročelju zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te sprječavanje daljnje štete na kulturnom dobru, kako je to detaljno opisano u samoj izreci rješenja, uz daljnja upozorenja opisana isto u izreci.

2. Tuženik je rješenjem KLASA: UP/II-612-08/24-02/0071, URBROJ: 532-02-03- 02/1-24-2 od 2. rujna 2024., odbio žalbu tužitelja i potvrdio navedeno prvostupanjsko rješenje i odbacio kao prijevremen prijedlog za odgodom izvršenja.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi da je prvostupanjsko tijelo prvenstveno pobijanim rješenjem pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo navedene zakonske odredbe i time neosnovano i nezakonito naredilo tužitelju poduzimanje hitnih mjera, a da pritom nije utvrdilo da do eventualnog oštećenja i ugroze kulturnog dobra nije došlo radnjom, krivnjom ili odgovornošću tužitelja kao vlasnika nekretnine već radnjom i postupanjem trećih osoba. Kako je i tužitelj ranije bio obaviješten od strane Grada Rijeke, Grad Rijeka je o svom trošku i na vlastitu inicijativu uklanjao građevine A27 i A28 u Ružićevoj ulici na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je tijekom uklanjanja navedenih građevina došlo do oštećenja pročelja zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je u vlasništvu tužitelja i koja da se jednim dijelom nalazi unutar granica obuhvata zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke. Grad Rijeka da je kao investitor prilikom uklanjanja navedenih dviju građevina, a budući da su uklonjene građevine bile povezane zajedničkim zidom s prijepornom građevinom u vlasništvu vlasnika, prouzročio oštećenje na način da je sada taj pregradni zajednički zid postao zapadno pročelje zgrade sagrađene na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i da je taj zid dijelom urušen pri vrhu te s njega otpadaju slojevi žbuke i građevnog materijala. Dakle, da je evidentno, a s čim da je bilo upoznato i prvostupanjsko tijelo i tuženik kao drugostupanjsko tijelo, da je do oštećenja došlo radnjom treće osobe, i to Grada Rijeke kao jedinice lokalne samouprave, ali da se unatoč tome odgovornost za nastala oštećenja sada zapadnog dijela pročelja prijeporne zgrade pobijanim rješenjima svaljuje na tužitelja kao vlasnika opravdavajući to činjenicom da je isti vlasnik kulturnog dobra pa da bi time automatizmom bio odgovoran za svaku štetu na istome. Međutim, pritom odnosno prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjsko tijelo i tuženik da su u potpunosti zanemarili upravo odredbu članka 74. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara u kojem da se u stavku 1. navodi “Kad vlasnik kulturnoga dobra ili bilo koja osoba, postupajući protivno odredbama ovoga Zakona, nanosi štetu kulturnom dobru ili ga dovodi u izravnu opasnost, nadležno će tijelo bez odgađanja zatražiti od nadležnih upravnih tijela poduzimanje mjera iz njihova djelokruga.” U ovom slučaju da je evidentno treća osoba, Grad Rijeka, nanijela štetu na kulturnom dobru, te da je prvostupanjsko tijelo kao nadležno tijelo trebalo od nadležnih upravnih tijela (a što nikako ne može biti tužitelj) zatražiti poduzimanje odgovarajućih mjera, ali isto tako poduzimanje mjera naložiti Gradu Rijeci koje je prouzročilo oštećenje a ne tužitelju samo zato što je vlasnik. I samo da je prvostupanjsko tijelo, a što proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja, prethodno Gradu Rijeci odobrilo uklanjanje navedenih dvaju poslovnih građevina te da je svakako trebalo uzeti u obzir da je za navedeno oštećenje tužiteljeve zgrade odgovoran upravo Grad Rijeka kao investitor uklanjanja. Ovako da je pobijanim rješenjima poduzimanje mjera naređeno tužitelju kao vlasniku iako isti nije niti oštetio predmetnu građevinu niti mogao utjecati na sprječavanje oštećenja iste niti zaštititi istu jer je treća osoba, Grad Rijeka, kao tijelo javne vlasti po prethodnom odobrenju Naslovnog tijela izvodilo građevinske radove uklanjanja i, namjerno ili nepažnjom izvođača radova, prouzročio oštećenja prijeporne građevine, pa je time tužitelj kao vlasnik doveden u nepovoljnu poziciju i nanesena mu je šteta koja se, osim u činjenici da je oštećena njegova građevina radnjom treće osobe, dodatno sastoji u snošenju troškova izrade troškovnika i projekta sanacije tog pročelja, ograđivanja prostora te eventualnog plaćanja novčane kazne što mu je naloženo pobijanim rješenjima. Sve navedeno da je trebalo od strane prvostupanjskog tijela biti naloženo upravo Gradu Rijeci kao štetniku, ali da je pogrešnom primjenom prava i pogrešno utvrđenim činjenicama ta obveza nametnuta tužitelju kao vlasniku, a sve to da je potvrdio tuženik donošenjem pobijanog drugostupanjskog tijela. Tužitelj smatra da je prvostupanjsko tijelo i hitne mjere i rokove za izvršenje istih naredilo ne vodeći računa o kompleksnosti zahvata i objektivnim mogućnostima izvršenja istih tako da su rokovi u kojima je tužitelju kao vlasniku naređeno poduzeti hitne mjere apsolutno prekratki i neizvršivi jer, i kad bi naređene mjere bile zakonite i osnovane, iste nemoguće provesti u tako kratkim rokovima. Pritom tužitelj napominje da se radi o proizvoljno određenim rokovima koji nisu propisani Zakonom niti bilo kojim drugim propisom već su proizvoljno određeni od strane prvostupanjskog tijela i potvrđeni od strane tuženika ne vodeći računa o objektivnim mogućnostima ispunjenja istih. Stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da su tužbeni navodi neosnovani i da je u provođenju drugostupanjskog upravnog postupka razmotreno očitovanje Konzervatorskog odjela u Rijeci, na navode iz žalbe. U istome da se navodi da se zgrada u vlasništvu Hartera projekta d. o. o. (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) nalazi u cijelosti unutar granica obuhvata zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, upisane u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-2691. U obrazloženju pobijanog rješenja, Konzervatorski odjel u Rijeci da navodi da je po uklanjanju poslovnih građevina A27 i A28 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno prethodnom odobrenju nadležnog Odjela od 14. travnja 2021. (KLASA: UP/l-612-08/21-04/0720, URBROJ: 532-05-02-1 1/10-21-2), pregradni zid starije zgrade u sjevernom dijelu uličnog niza (Ružićeva ulica) preuzeo funkciju glavnog zapadnog pročelja. Također da je utvrđen stupanj oštećenja zapadnog zida, odnosno urušavanje njegova vrha te otpadanje slojeva žbuke i građevnog materijala (kamen i opeka) na dijelovima pročelja. Citirano prethodno odobrenje za uklanjanje zgrada A27 i A28, koje su izvorno dograđene na zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu žalitelja, da je izdano Stečajnoj masi iza stečajnog dužnika Tvornice papira d. d. Rijeka, zastupanoj po stečajnom upravitelju Željku Oceliću iz Opatije, A. Mihića 6. Prethodno odobrenje da je izdano na temelju projekta uklanjanja građevina A 27 i A28, broj projekta 6/3/21 koji da je u 03/2021 izradio Adriaprojekt d. o. o. iz Rijeke, Pomerio 7. Zgrade A27 i A28 da su bile smještene dijelom na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle na čestici na kojoj je zgrada u vlasništvu žalitelja i koja je predmet ove žalbe, te su s njom tvorile jedinstvenu arhitektonsku cjelinu, iako pripadaju različitim graditeljskim fazama. Činjenica da je da u Tehničkom opisu projekta uklanjanja A27 i A28 (str. 20.) stoji „Izvođenjem radova na uklanjanju zgrada potrebno je posebnu pažnju posvetiti postojećem fasadnom zidu i poduzeti potrebne mjere na zaštiti zida od oštećenja uslijed izvedbe radova. Između ostalog zaštita se postiže i prethodnom izradom zaštitne drvene oplate. Po okončanju radova na uklanjanju zgrada, oplata se demontira i po potrebi zid se sanira od mogućih manjih oštećenja." Po uklanjanju navedenih zgrada, žalitelj da nije prijavio nastanak oštećenja na zapadnom zidu zgrade u svom vlasništvu, na što ga obvezuje članak 20. podstavak 3. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nastavno na navode žalitelja o eventualnom oštećenju, po obavljenom konzervatorskom očevidu u postupku izdavanja hitnih mjera, da je utvrđen različit karakter i stupanj oštećenja sjevernog i južnog dijela zapadnog pročelja zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Kod novijeg dijela zgrade, u pravilu da je riječ o oštećenjima ostakljenih otvora, dok je na starijoj zgradi oštećen vrh zida, što da se sa sigurnošću može dovesti u vezu s uklanjanjem susjedne zgrade. Za oštećenje površine zida starije zgrade (19. St.) da je teško zaključiti jesu li rezultat uklanjanja susjedne zgrade ili dugotrajne zapuštenosti objekta. Budući da u postupku izdavanja dozvole za uklanjanje zgrada A27 i A28 pri Upravnom odjelu za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostavi Rijeka, nije bilo primjedbi od strane žalitelja, kao niti prijave novonastalih oštećenja na kulturnom dobru (k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) po provedenom rušenju dograđenih zgrada, da nema zakonske osnove da se Službi za inspekcijske poslove zaštite kulturne baštine pri Ministarstvu kulture i medija RH prijavi Grad Rijeku, odnosno Stečajnu masu iza stečajnog dužnika Tvornice papira d. d. Rijeka, zastupanu po stečajnom upravitelju Željku Oceliću iz Opatije, A. Mihić 6, kako bi putem inspekcijskog postupka bio zatražen povrat zapadnog pročelja u stanje prije rušenja susjednih zgrada. Žalitelj navodi da je Konzervatorski odjel u Rijeci, pozivajući se u pobijanom rješenju na članak 74. Zakona, zanemario činjenicu da je Grad Rijeka nanio štetu na kulturnom dobru, te da se iz tog razloga ne mogu hitne mjere naložiti vlasniku kulturnog dobra. Također da žalitelj navodi kako je Konzervatorski odjel u Rijeci odobrivši uklanjanje navedenih zgrada A27 i A28, morao znati kako je Grad Rijeka odgovoran za navedena oštećenja zgrade na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Budući da je tvrtka Hartera projekt d.o.o ., dakle žalitelj, vlasnik, odnosno nositelj prava na kulturnom dobru na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno članku 20. i 21. Zakona, upravo da je isti dužan provesti utvrđene hitne mjere zaštite. Grad Rijeka da nije vlasnik ni imatelj navedenog kulturnog dobra te nema obvezu njegova održavanja. Grad Rijeka i žalitelj da mogu postići dogovor oko podjele troškova hitne sanacije zapadnog pročelja, o čemu da svjedoči dopis Grada Rijeke, Upravnog odjela za gradsku imovinu, Odsjeka za gospodarenje zemljištem (KLASA: 350-06/20-1 1/13; URBROJ: 2170-1-08-00-24- 171/MMB) od 5. ožujka 2024. koji da je upućen žalitelju u svrhu sufinanciranja projektne dokumentacije i građevinskih radova na sanaciji zapadnog pročelja, odnosno sklapanja ugovora o međusobnim pravima. Također, žalitelj da može pokrenuti upravni spor protiv Grada Rijeke u svrhu nadoknade djelomičnog ili cjelokupnog troška provođenja hitnih mjera sanacije zapadnog pročelja navedene zgrade, no to da ne može imati za posljedicu izricanje hitnih mjera trećoj osobi, a ne vlasniku (tvrtki Hartera projekt d. o. o.). Sukladno članku 21. Zakona, mjere zaštite kulturnog dobra izriču se vlasniku kulturnog dobra neovisno o činjenici je li treća osoba počinila štetu ili je do štete došlo zbog protoka vremena i drugih okolnosti, odnosno mjere zaštite izriču se vlasniku neovisno o uzroku štete. Vezano uz navode tužitelja da su rokovi određeni pobijanim rješenjem prekratki, ističe da su isti primjereni i određeni sukladno pravilima konzervatorske struke, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U ovom upravnom sporu održana je rasprava 12. svibnja 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva, te osporava sve navode iz odgovora na tužbu tuženika jer da su u suprotnosti sa navodima iz tužbe i činjenicama koje proizlaze iz samog spisa, te napominje kako tužitelj nije odgovoran za radnje koje su počinjenje od strane treće osobe i smatra da nije u obvezi otkloniti te nedostatke.

7. Službena osoba tuženika ostala je pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i odgovora na tužbu, te napominje kako je tužitelj mogao tražiti da mu se dodijeli duž rok za otklanjanje, ali da isti i do dan danas nije ništa napravio.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Odredbom članka 20. Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 102/15, 44/17, 90/18, 32/20, 62/20, 117/21, 114/22, dalje: Zakon) propisano je da je vlasnik kulturnoga dobra obvezan je: - postupati s kulturnim dobrom s dužnom pažnjom, a osobito ga čuvati i redovito održavati; - provoditi mjere zaštite utvrđene ovim Zakonom i drugim propisima, - o svim promjenama na kulturnom dobru, oštećenju ili uništenju, te o nestanku ili krađi kulturnoga dobra, odmah, a najkasnije sljedećeg dana obavijestiti nadležno tijelo, - dopustiti stručna i znanstvena istraživanja, tehnička i druga snimanja, kao i provedbu mjera tehničke zaštite, - omogućiti dostupnost kulturnoga dobra javnosti, - očuvati cjelovitost zaštićene zbirke pokretnih kulturnih dobara, - izvršavati sve druge obveze propisane ovim Zakonom i drugim propisima.

11. Odredbom članka 21. Zakona, propisano je da nadležno tijelo utvrđuje mjere zaštite kulturnog dobra rješenjem. Ako vlasnik ne provede mjeru propisanu rješenjem u utvrđenom roku, tu će mjeru provesti nadležno tijelo na trošak vlasnika (stavak 1.). Nadležno tijelo rješenjem utvrđuje obvezu vlasnika na naknadu troškova i visinu troškova izvršenja takve mjere (stavak 2.). Žalba na rješenje iz stavka 1. i stavka 2. ovoga članka ne odgađa izvršenje rješenja (stavak 3.).

12. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da se predmetna zgrada nalazi u vlasništvu Hartera projekta d. o. o., ovdje tužitelja, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u cijelosti unutar granica obuhvata zaštićene kulturno-povijesne cjeline grada Rijeke, upisane u Registar kulturnih dobara RH pod brojem Z-2691. Prilikom uklanjanja poslovnih građevina A27 i A28 na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], sukladno prethodnom odobrenju nadležnog Odjela od 14. travnja 2021., u svrhu prometne regulacije područja i formiranja manjeg parkirališta, pregradni zid starije zgrade u sjevernom dijelu uličnog niza (Ružićeva ulica) preuzeo je funkciju glavnog zapadnog pročelja. Također je utvrđen stupanj oštećenja zapadnog zida, odnosno urušavanje njegova vrha te otpadanje slojeva žbuke i građevnog materijala (kamen i opeka) na dijelovima pročelja. Prethodno odobrenje za uklanjanje zgrada A27 i A28, koje su izvorno dograđene na zgradu na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužitelja, izdano je Stečajnoj masi iza stečajnog dužnika Tvornice papira d. d. Rijeka, zastupanoj po stečajnom upravitelju Željku Ocelić i to na temelju projekta uklanjanja građevina A27 i A28, broj projekta 6/3/21. Nakon uklanjanja predmetnih zgrada, tužitelj nije prijavio nastanak oštećenja na zapadnom zidu zgrade u svom vlasništvu, na što je bio u obvezi sukladno članku 20. podstavak 3. Zakona.

13. Iz dopisa Grada Rijeke od 5. ožujka 2024. kojim se obraća tužitelju, proizlazi da je Grad Rijeka temeljem Ugovora o uklanjanju građevina A27 i A28 u Ružićevoj ulici od 1. ožujka 2022., preuzeo obvezu uklanjanja građevina na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te uređenje javne površine nakon uklanjanja i ne spori da je tom prilikom došlo do oštećenja zgrade u vlasništvu tužitelja. Ujedno se poziva tužitelj da sudjeluje u izradi projektne dokumentacije, kao vlasnik zgrade na kojega i treba glasiti projektna dokumentacija i kako bi se sklopio zaseban ugovor o međusobnim pravima.

14. Iako tužitelj kao vlasnik zgrade pokušava osporiti svoju obvezu sanacije štete nastale na zgradi koja je proglašena kulturnim dobrom, s obzirom na to da je štetu uzrokovala treća osoba, isti prema Zakonu ima obvezu održavanja i saniranja eventualnih oštećenja, čak i ako štetu nije uzrokovao osobno. S obzirom da je u konkretnom slučaju poznato tko je treća osoba koja je uzrokovala štetu, vlasnik zgrade može protiv te osobe pokrenuti postupak za naknadu štete ili može prema toj trećoj osobi postaviti zahtjev za financijsku pomoć ili subvenciju. Međutim, to ne oslobađa vlasnika obveze hitne sanacije ako je ona propisana od strane nadležnih tijela.

15. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocjenjeni su zakonitim, pa je stoga Sud na temelju članka 116. stavak 1. ZUS odbio tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

16. Točka II. izreke ove presude temelji se na odredbi članka 147. stavka 1. ZUS prema kojoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.

U Rijeci 19. svibnja 2025.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, Gredička 23,

- tuženiku Povjerenstvu za žalbe pri Ministarstvu kulture i medija, Zagreb, Runjaninova