Republika Hrvatska
Općinski prekršajni sud u Zagrebu
Avenija Dubrovnik 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Darjanu Bižupiću, uz sudjelovanje Ozane Tomić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I. okr. pravne osobe ECG Croatia d.o.o., II. okr. odgovorne osobe NTŽL, III. okr. odgovorne osobe NTŽLJĐ, IV. okr. odgovorne osobe NT i V. okr. odgovorne osobe LT, zbog djela prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj 111/21), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja – ZAMP, pod brojem 352901-0001 od 2. travnja 2025., nakon provedenog žurnog postupka, 19. svibnja 2025. javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I. okr. pravna osoba: ECG Croatia d.o.o., OIB: 83440618091, MBS: [matični broj subjekta], prekršajno nekažnjavana, sa sjedištem u [adresa],
II. okr. odgovorna osoba: NTŽL, rođen **.**.1983. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa],
III. okr. odgovorna osoba: NTŽLJĐ, rođen **.**.1967. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa],
IV. okr. odgovorna osoba: NT, kći N i L, rođena **.**.1981. u [adresa], državljanka RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavana, s prebivalištem u [adresa],
V. okr. odgovorna osoba: LT, sin V i S, rođen **.**.1968. u [adresa], državljanin RH, OIB: [osobni identifikacijski broj], prekršajno nekažnjavan radi istog ili istovrsnog prekršaja, s prebivalištem u [adresa],
k r i v i s u
što su 20. rujna 2024. oko 11,15 sati, gostima mobilnih kućica Homair u Lanterna 1 (Lanterna premium kamp), u Taru, javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u članku 32. i detaljnije određeno u 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ne posjeduju Zakonom propisano odobrenje koje izdaje Hrvatsko društvo skladatelja, Udruga za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela,
dakle, što su kao pravna osoba i odgovorne osobe u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava Hrvatskog društva skladatelja – Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćili javnosti autorsko djelo,
čime su počinili djelo prekršaja iz čl. 296. st. 1. toč. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,
pa im se temeljem citiranog propisa, izriče
I. okr. pravnoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 663,61 eur (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent),
II. okr. odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 265,45 eur (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa),
III. okr. odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 265,45 eur (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa),
IV. okr. odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 265,45 eur (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa),
V. okr. odgovornoj osobi
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 265,45 eur (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centa),
Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona I., II., III., IV. i V. okrivljenik su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna putem priložene uplatnice i to u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne u korist Državnog proračuna, prema priloženom predlošku uplatnice, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena.
Temeljem odredbe članka 139. stavka 3., u svezi članka 138.stavka 2. točke 3. Prekršajnog zakona I., II., III., IV. i V. okrivljenik su obvezni naknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 120,00 eur (stodvadeset eura) SVAKI u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, jer će se u protivnom postupiti po odredbama članka 152. stavka 4. i 11. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP, pod brojem 352901-0001 podnijelo je 7. travnja 2025. optužni prijedlog protiv I., II., III., IV. i V. okrivljenika, zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude.
2. I., II., III., IV. i V. okrivljenik su u svojoj pisanoj obrani u bitnome naveli kako smatraju da nema potrebe za ovu vrstu prekršaja Optužnim prijedlogom obuhvaćati sve članove Uprave. Okrivljena pravna osoba i odgovorne osobe u pravnoj osobi mole naslovljeni sud da se isti saslušaju zamolbenim putem na Općinskom sudu u Puli – Pola – Prekršajni odjel gdje se nalazi sjedište trgovačkog društva. Okrivljena pravna osoba i odgovorne osobe ne smatraju se krivima za prekršaj za koji se terete. Obrazloženje Optužnog prijedloga je nejasno i nepotpuno. U pozivu na davanje pisane obrane navode se TV prijamnici u hotelskim sobama. Okrivljena pravna osoba nema u vlasništvu ili posjedu hotelske sobe. Iz istoga se ne vidi tko je prisustvovao dana 20. rujna 2024 godine oko 11,15 h nadzoru, jer okrivljena pravna osoba o tom pregledu nema saznanja niti joj je pregled najavljen niti je ona dopustila ulazak u mobilne kućice. Prije svega, iz obrazloženja ne proizlazi da je upravo okrivljena pravna osoba vlasnik ili posjednik mobilne kućice, da li se radi o jednoj ili više njih, a sve imajući u vidu da u tom Kampu ima veći broj trgovačkih društava koji su vlasnici ili posjednici mobilnih kućica. Dakle, iz obrazloženja nije jasno vidljivo da je upravo okrivljena pravna osoba u bilo kakvoj vezi s mobilnom kućicom niti na koji je to način ova pravna osoba priopćavala autorska glazbena djela. Naravno da okrivljena pravna osoba nije priopćavala autorska glazbena djela niti je poduzela bilo koju radnju u tom pravcu. Ona nije vlasnik ili posjednik “sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama“ niti ima ikakvu ulogu u upravljanju kampom da bi mogla puštati glazbena djela putem sredstva za mehaničku izvedbu zvuka (KOJE JE TO SREDSTVO?). Iz Optužnog prijedloga se ne vidi o kojim se mobilnim kućicama radi, u čijem vlasništvu i posjedu, jer okrivljena pravna osoba nije jedina pravna osoba koja ima smještene kućice u tom kampu. Dakle, nije identificirana mobilna kućica niti se zna tko je vlasnik/korisnik iste. Okrivljena pravna osoba tvrdi da su navedene činjenice u optužnom prijedlogu netočne te proizlazi da podnositelj prijave uopće nije izvršio valjani nadzor niti je konzultirao odgovorne osobe okrivljene pravne osobe koje su mu mogle pojasniti situaciju na terenu. Okrivljena pravna osoba tereti se za prekršaj koji nije počinila niti je mogla počiniti jer nema nikakve veze s korištenjem sredstva za mehaničku izvedbu zvuka. S obzirom da se u kampu nalazi veći broj kućica u vlasništvu različitih pravnih osoba (ne samo okrivljene pravne osobe), pogrešno je utvrđenje podnositelja prijave da bi upravo okrivljena pravna osoba ECG CROATIA d.o.o. puštala autorska glazbena djela. O tome niti u jednom dokumentu podnositelj prijave ne dostavlja konkretan dokaz. Osim toga, nejasno je u kojem se kontekstu spominju mobilne kućice Homair, a sve vezano uz KAMP LANTERNA, pa dalje o kojoj se konkretnoj mobilnoj kućici radi, kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu. Okrivljenici osporavaju da bi sredstvo za mehaničku izvedbu zvuka (ne zna se marka, vrsta, neki serijski broj) bio vlasništvo okrivljene pravne osobe. Gosti (u najvećem broju stranci) sami odlučuju koju će opremu donijeti u iznajmljene kućice i da li će ponijeti TV uređaj ili neki drugi uređaj, na što vlasnik ne može utjecati, niti smije provjeravati što se u kućici nalazi. Okrivljena pravna osoba naglašava kako iz optužnog prijedloga ne proizlazi da je upravo ona puštala glazbena djela (to nije sigurno činila), posebice ne za goste neidentificirane kamp kućice (jer to i ne može i ne smije), a kakve veze sa svime time imaju kamp kućice i koje kućice, potpuno je nejasno i nelogično. Zbog toga je prijava neutemeljena, u najmanju ruku nejasna, jer nije dokazano o kojoj se vrsti TV uređaja radi, tko je vlasnik istoga i da li se radi o korištenju glazbenih djela u javnosti (ne radi se o javnom okupljanju, priredbi, koncertu...). Okrivljenici smatraju da oni ne mogu imati isti status kao kafići, barovi ili hoteli koji imaju zajedničke prostore gdje se javno pušta glazba....Pozivanje na zakonske odredbe u Optužnom prijedlogu je pogrešno, podnositelj prijave pogrešno tumači odredbe materijalnog prava – Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Zbog navedenog, okrivljenici se ne osjećaju krivima za prekršaj za koji se terete, smatraju da se uopće ne radi o prekršaju jer nisu ispunjena obilježja istoga te predlažu njihovo oslobađanje. U slučaju da Sud odluči provoditi dokaze ispitivanjem okrivljenika, isti mole da to bude na području Općinskog suda u Puli – Pola zamolbenim putem
3. Tijekom postupka pročitano je očitovanje tužitelja od 5. svibnja 2025. na pisane obrane okrivljenih (list 33-35 spisa) u kojem je tužitelj naveo kako su navodi iz obrane okrivljenika irelevantni, neosnovani, ničim dokazani te usmjereni isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.
3.1. Člankom 296. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je kako će se novčanom kaznom kazniti pravna osoba i odgovorne osobe u pravnoj osobi koje na bilo koji način priopće javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava.
3.2. Iz toga nedvojbeno proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi samo da je priopćavanje autorskih djela bilo dostupno javnosti te da za takvo priopćavanje nije prethodno ishođeno zakonom propisano odobrenje.
3.3. Dakle, nesporno je da okrivljenici obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih kućica u kampu Lanterna, koje su, kao takve, dostupne pripadnicima javnosti sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
3.4. Okrivljenici spore da bi kućica koja je pregledana i TV uređaj bili u njihovom vlasništvu. Međutim, za utvrđivanje prekršaja u ovopredmetnom postupku nije relevantno je li svjedok pregledao, odnosno ulazio u mobilnu kućicu niti o kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu se radi budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno.
3.5. Drugim riječima, budući da su mobilne kućice nesporno mjesto dostupno javnosti, te da već samo postojanje TV u njima omogućava javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, što višestruko potvrđuje i sudska praksa, nesporno je da su okrivljenici ostvarili sva obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret.
3.6. Primjera radi tužitelj navodi iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. godine (pri tome se napominje da se u citiranim presudama radi o sobama hotela što je po logici stvari usporedivo sa smještajem gostiju u mobilnoj kućici): „…što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskih glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja da je upaljen TV prijamnik ili ne…“ ,.
3.7. Kao i iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-47/2019 od 25.1.2021. godine: „Osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazano da se okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, zauzimajući stajalište da referent ZAMP-a M.K. nije trebao osobno kontrolirati sobe u hotelu koji ima 4 zvjezdice, a koji je u kritično vrijeme poslovao i uvjeriti se da su putem TV uređaja u hotelskim sobama javno priopćavana autorska glazbena djela.
3.8. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuju se Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kao lex specialis za reguliranje autorskih i srodnih prava, te je odredbama članka 3. stavka 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjesto koje sami odaberu, …, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima. Dakle, u konkretnom slučaju za egzistiranje prekršaja dovoljno je da je korištenje glazbenih djela potencijalno dostupno javnosti bez obzira je li zvuk na uređaju bio uključen ili ne, pa to u ovom slučaju nije trebalo posebno dokazivati.“.
3.9. Također tužitelj dostavlja specifikaciju sadržaja mobilnih kućica Homair koja je preuzeta sa službene stranice Lanterna Premium Camping Resort iz koje je razvidno da su sve mobilne kućice Homair u kampu Lanterna opremljene TV uređajem, slijedom čega je logično i životno uvjerljivo da kućice u vlasništvu okrivljenika raspolažu uređajima putem kojih je moguće javno priopćavati autorska glazbena djela.
3.10. Naposljetku, tužitelj ističe da je ovlašteni zastupnik tužitelja kritične zgode neposrednim zapažanjem nedvojbeno utvrdio počinjenje prekršaja te je tom prilikom sačinio zapisnik u kojem je precizirao podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela. Zapisnik je potpisala nadzoru prisutna osoba, a okrivljenici svojim navodima ni na koji način nisu osporili činjenice utvrđene tijekom provedene kontrole. U odnosu na navode okrivljenika da nemaju saznanja o pregledu, u sudskoj praksi je višestruko potvrđeno da prilikom nadzora javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela nije obvezna prisutnost odgovorne osobe u pravnoj osobi, pa time ne postoji niti obveza potpisivanje zapisnika isključivo od strane odgovorne osobe, (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-4575/2022 od 7.6.2024., Gž-40/2020 od 8.11.2022., Gž-362/2020 od 8.9.2022.). Jednako tako, u sudskoj praksi je višestruko potvrđeno da Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, sastavljen na mjestu događaja, sadrži podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela te da je Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela uz iskaz svjedoka valjan dokaz (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-135/2022, Ppž-5955/2021 Gž-222/2019, Gž-102/2020, Gž-1854/2018, Gž-1768/2018 i dr.).
3.11. Zaključno, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici do danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.
4. Tijekom postupka pročitan je podnesak okrivljenih dostavljen putem elektroničke pošte prije ročišta 14. svibnja 2025. (list 47-48 spisa), koji prema svom sadržaju predstavlja dopunu pisane obrane, koji nosi naziv Pisani podnesak okr. pravne osobe i odgovornih osoba u pravnoj osobi, a kojeg je potpisao LT – član uprave, budući je imenovani podneskom okrivljenih od 22. travnja 2025. imenovan predstavnikom pravne osobe. U podnesku su naveli kako se okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi i dalje smatraju da nisu krive za prekršaj za koji se terete. Sukladno postojećoj sudskoj praksi, okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi smatraju da im se treba omogućiti da iznesu svoju obranu (barem jedna od njih) zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Puli — Pola. lako se radi o žurnom postupku te se izlazi u susret isključivo tužitelju i njegovim dokazima, okrivljena pravna osoba i okrivljenici ukazuju na slijedeće. Tužitelj nije dokazao: 1) Da su kućice u kampu upravo njegove kućice (s obzirom da u kampu veći broj trgovačkih društava koji nisu ni u kakvom pravnom odnosu s okrivljenom pravnom osobom iznajmljuju različite vrste kućica) niti je naveden ijedan serijski broj kućice, tj. nije izvršena identifikacija kućica što dovodi u sumnju utvrđenje bitnih činjenica (ne radi se npr. o hotelu jednog vlasnika); 2) Da li se radi o neposrednom opažanju referenta zampa; 3) Tko je sačinio zapisnik, pred kim je sačinjen zapisnik, da li se uopće radi o vjerodostojnoj ispravi s točnim datumom i podacima; 4) Da li je referent ZAMP-a utvrdio postojanje uređaja (kojih?) u kućicama okrivljene pravne osobe, s obzirom da oglasi sa stranica LANTERNA PREMIUM CAMPING RESORT nisu službeni oglasi okrivljene pravne osobe niti ona stoji iza takvog oglašavanja. Dostavljeni optužni prijedlog mora biti sačinjen sukladno odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona i mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja kao i sve ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja, pri čemu moraju biti navedeni i svi dokazi. Okrivljenici smatraju da to nije ovdje slučaj. Prvostupanjski sud ne može svoju odluku temeljiti isključivo na pisanom očitovanju tužitelja, budući da isti tijekom obavljanja nadzora nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje na temelju kojega bi se bez dvojbe moglo utvrditi da se radi o kućicama u vlasništvu okrivljene pravne osobe te da iste imaju bilo kakav prijamnik (uređaj) i da li je okrivljena pravna osoba uopće javnosti priopćavala autorska djela. U prekršajnom postupku na teret tužitelja treba utvrditi tko je korisnik autorskog djela sukladno Zakonu, a koje utvrđenje je potrebno kako bi se mogle utvrditi obveze u vezi javnog priopćavanja autorskih djela javnosti sukladno Zakonu te od kojeg autora je priopćavano autorskog djelo tijekom nadzora, a utvrđenje navedene činjenice je potrebno kako bi se utvrdilo da li je postojala eventualna obveza okrivljene pravne osobe za ishođenjem odobrenja isključivo od HDS-a-ZAMP-a ili eventualno od autora ili drugog nositelja autorskog prava. S obzirom na nejasni optužni prijedlog s nepotpunim dokazima i činjenicama (pa se ne zna da li okrivljena pravna osoba ima uređaje za priopćavanje autorskih djela u javnosti, da li je ista to činila ili omogućila) prvostupanjski sud treba provjeriti da li tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava ima punomoći za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava, osim za one nositelje prava koji su izričito u pisanom obliku obavijestili organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njihova prava. U prekršajnom postupku treba utvrditi sve bitne činjenice, a ne na temelju paušalnih i nevjerodostojnih zapisnika temeljiti optužni prijedlog i oglasiti okrivljenike krivima. Odluke suda ne mogu se temeljiti na jednostranom zapisniku i iskazu osobe koja ga je sastavila, budući da je ZAMP stručna služba Hrvatskog društva skladatelja i jedna od stranaka u sporu. U kontekstu autorskog prava i ZAMP-a, pojam "javnost" odnosi se na veći broj osoba koje nisu uobičajeno povezane rodbinskim ili osobnim vezama. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko djelo smatra se objavljenim kada je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava (Članak 5). Javno korištenje autorskog djela uključuje svako korištenje koje je pristupačno javnosti ili omogućava pristup s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu (Članak 5). Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. Gosti okrivljene pravne osobe su obitelji - mali broj osoba usko povezanih rodbinskim vezama... Dakle, okrivljenici se ne smatraju krivima za prekršaj za koji se terete, ne postoje obilježja toga prekršaja u njihovom postupanju, zbog čega ih treba osloboditi krivnje.
5. Tijekom postupka pročitano je očitovanje tužitelja od 14. svibnja 2025., dostavljen prije ročišta, na podnesak okrivljenika (list 51-52 spisa), u kojem je tužitelj naveo kako u cijelosti ostaje kod podneska od 5.5.2025. te se u nastavku očituje kako slijedi. Tužitelj ponovno ističe da su okrivljenici priznali da obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih kućica u kampu Lanterna, koje su, kao takve, dostupne pripadnicima javnosti sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
5.1. Iz specifikacije sadržaja mobilnih kućica Homair koja je preuzeta sa službene stranice Lanterna Premium Camping Resort razvidno je da su sve mobilne kućice Homair u kampu Lanterna opremljene TV uređajem, pa tako i kućice u kojima okrivljenici obavljaju djelatnost.
5.2. Hrvatsko društvo skladatelja temeljem presumirane punomoći ovlašteno je ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a kako se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, u postupku nije potrebno utvrđivati koja autorska glazbena djela su javno priopćavana kritične zgode.
5.3. Dakle, smisao gore navedenih zakonskih odredbi je omogućiti tužitelju efikasnu zaštitu autorskih prava i to prvenstveno prebacivanjem tereta dokazivanja s tužitelja na one koji u postupcima zaštite autorskih prava eventualno tvrde suprotno.
5.4. Drugim riječima, budući da sasvim razvidno da je kritične zgode došlo do povrede autorskog prava javnim priopćavanjem autorskih glazbenih djela bez zakonom propisanog odobrenja to sukladno zakonu nije ni potrebno utvrđivati i specificirati pravo pojedinog nositelja koje je povrijeđeno.
5.5. Tvrdnje tužitelja potkrjepljuje i sudska praksa u svojim brojnim odlukama, a primjera radi navodimo iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-9659/2021 od 27. rujna 2023. godine: „U vezi navoda žalitelja da obrazloženje presude ne sadrži koja autorska djela su se navodno javno priopćavala navedenog dana, pa pobijanu odluku nije moguće valjano ispitati, ističe se da nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualno autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 174. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).“.
5.6. Kao i iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-1252/2018 od 28. listopada 2020. godine: „Slijedom navedenog nije u pravu prvostupanjski sud kada tvrdi da bez navođenja glazbe koja se kritične zgode priopćavala u navedenom ugostiteljskom objektu ne može utvrditi je li došlo do počinjenja prekršaja, iz razloga što je predmet kolektivne zaštite cjelokupni svjetski repertoar, pa zato nije nužna specifikacija emitiranih glazbenih djela i imena njihovih autora. Naime, isto proizlazi iz odredbe članka 174. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim je propisano da u slučaju kad udruga za kolektivno ostvarivanje prava dokaže da je došlo do povrede prava iz ovog Zakona koje ona ovlašteno kolektivno ostvaruje, nije potrebno utvrđivati povredu prava pojedinih nositelja koja se kolektivno ostvaruju. Isto tako napominje se da je u pravu žalitelj kada tvrdi da je teret dokaza da bi priopćavali glazbu koja nije pod zaštitom ZAMP-a na okrivljenicima, a ne na tužitelju. Okrivljenici su ti koji su dužni precizirati o kojim bi se to autorima radilo čija su djela priopćavali u svom ugostiteljskom objektu, a koji da ne podliježu zaštiti Hrvatska društvo skladatelja, a što je potrebno navesti kako bi se moglo provjeriti poštivanje gore navedene odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o autorskim i srodnim pravima.“.
5.7. Suprotno navodima okrivljenika, tužitelj ističe da su gosti okrivljene pravne osobe javnost te ukazuje na presudu broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. u kojoj je stav suda da hotelski gosti čine javnost, a koji stav je primjenjiv i na goste kampa (identičan stav suda u odluci broj Ppž-3657/2022 od 5.7.2023.): „Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao člankom 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno je da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju.“.
5.8. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.
6. U dokaznom postupku sud je u svojstvu svjedoka ispitao referenta ZAMP-a VT, koji je iskazao da je 20. rujna 2024. oko 11,15 sati, u mobilnim kućicama Homair u Lanterna 1 (Lanterna premium kamp), u mjestu Tar, izvršio redovnu kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela, budući radi kao referent u HDS ZAMP-u. Tom prilikom utvrdio je da su I. okr. pravna osoba ECG Croatia d.o.o., u kojoj su II., III., IV. i V. okrivljeni odgovorne osobe u pravnoj osobi, gostima mobilnih kućica Homair javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama. Neposredno i u razgovoru sa djelatnicom odnosno predstavnicom Homair u navedenom kampu, utvrdio je da je upravo I. okr. pravna osoba odgovorna za javno priopćavanje glazbe u mobilnim kućicama, te mu je gospođa dala OIB pravne osobe koji je on upisao u zapisnik o izvršenom nadzoru. Ulaskom u kamp, došao je do kućice pored ulaza u kamp gdje se nalazi predstavništvo Homaira, predstavio se službenom iskaznicom djelatnici ST, priopćio joj razlog kontrole te je nakon izvršene kontrole sačinio zapisnik koji je prisutna predstavnica Homaira vlastoručno potpisala bez primjedbi te joj je ostavio jedan primjerak zapisnika. Dodao je kako je tom prilikom utvrdio da je korisnik u trenutku kontrole koristio autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama. Nadalje, utvrdio je da objekt posjeduje 52 mobilne kućice, svaka sa TV-om te da je sezona kada se kućice iznajmljuju gostima od 1. travnja do 30. rujna.
6.1. Na upit suca, svjedok je izjavio kako je u razgovoru sa predstavnicom Homaira potvrdio da sve kućice posjeduju TV uređaj i da su svi TV uređaji ispravni. Na daljnji upit suca izjavio je kako je kritične zgode u pojedinim kućicama Homair bilo nešto gostiju, budući je sezona bila pri kraju, ali je još uvijek trajala. Na dodatni upit suca izjavio je kako Lanterna premium kamp u mjestu Tar ima velik broj mobilnih kućica, podijeljenih po različitim parcelama te su različite firme vlasnici tih mobilnih kućica. Međutim, njegova kontrola je bila usmjerena isključivo na mobilne kućice Homair u vlasništvu pravne osobe ECG Croatia d.o.o., koja je jedini vlasnik predmetnih mobilnih kućica u kampu, dok drugi vlasnici imaju drugi naziv mobilnih kućica. Stoga je u potpunosti siguran da je izvršenom kontrolom nesporno utvrdio da su okrivljeni javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja postavljenim u mobilnim kućicama, u njihovom vlasništvu, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, budući su u mobilnim kućicama u vrijeme kontrole bili gosti tih kućica kojima je okrivljena pravna osoba iznajmila njihovo korištenje. Sve navedeno potvrdila mu je i predstavnica Homaira GT u navedenom kampu. Na upit suca izjavio je kako on kao referent ZAMP-a kada odlazi u redovnu kontrolu niti ne najavljuje svoj dolazak pravnoj osobi, kritične zgode se predstavio predstavnici Homaira u tom kampu, koja je tijekom cijele kontrole bila u potpunosti korektna, ništa nije bilo sporno te mu je potvrdila činjenice koje je utvrdio neposrednim nadzorom. Na upit suca izjavio je kako je u više navrata u istom kampu obilazio i mobilne kućice drugih vlasnika, kojom prilikom je utvrđeno da ti vlasnici ispunjavaju svoje obveze prema HDS ZAMP-u te prema njima nisu pokretani sudski postupci. Dodao je kako je po njegovom mišljenju korisnik, u konkretnom slučaju ECG Croatia d.o.o. odgovoran za sve što se u mobilnim kućicama u njegovom vlasništvu dešava, pa tako i u slučaju kada bi gost donio u kućicu svoj TV uređaj, jer i time javno priopćavaju autorska glazbena djela. No u konkretnom slučaju utvrdio je da sve mobilne kućice u vlasništvu okrivljene pravne osobe imaju ispravne TV uređaje. Na upit suca izjavio je kako mu je poznato da je okr. pravna osoba ECG Croatia d.o.o. isključivi korisnik mobilnih kućica Homair u Republici Hrvatskoj, a kritične zgode on je vršio kontrolu javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela isključivo na te mobilne kućice u Lanterna premium kampu u mjestu Tar.
7. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, sud je u potpunosti povjerovao ispitanom svjedoku koji je dao detaljan, precizan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću. Na iskaz ispitanog svjedoka logički se nadovezuju činjenice utvrđene uvidom u zapisnika HDS-ZAMP-a o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, koji je sud također prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik sastavljen na propisan način i potpisan po ovlaštenoj osobi ZAMP-a. Na iskaz ispitanog svjedoka logički se nadovezuju i činjenice utvrđene uvidom u ispise sa stranice Homair za Lanterna Premium camping resort te uvidom u ispise sa stranice europeancampinggroup.com.
8. U dokaznom postupku je izvršen uvid i pročitan je zapisnik HDS ZAMP-a o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela (list 2 spisa), iz kojeg proizlazi da je kontrolu izvršilo Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP kao organizacija koja zastupa autore i nosioce autorskih prava glazbenih djela u smislu čl. 241. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, da je kontrola izvršena 20. rujna 2024. od 11,15 do 11,20 sati, u objektu Homair, mobilne kućice, Lanterna 1, Tar te da je vlasnik-organizator ECG Croatia d.o.o., OIB: 83440618091, a korisnik je u trenutku kontrole reproducirao autorska glazbena djela putem TV prijemnika, da objekt posjeduje 52 mobilne kućice, a sezona je od 01.04.-30.09.
8.1. Na upit suca svjedok je izjavio kako je on sačinio i potpisao navedeni zapisnik, a zapisnik je potpisala i kontroli prisutna predstavnica Homaira GT, a njezin status predstavnice je naveden ispod njezinog imena.
9. Sud je navedeni dokaz u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik potpisan po ovlaštenoj osobi ZAMP-a, a činjenice navedene u zapisniku su potvrđene iskazom ispitanog svjedoka. Premda zapisnik o kontroli nije sastavljen sukladno članku 158. Prekršajnog zakona pa se odluka o krivnji okrivljenika ne bi mogla temeljiti samo na njemu, kritične zgode sastavljen je na mjestu događaja i sadrži bitne podatke za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela, što je u skladu sa stajalištem Visokog prekršajnog suda RH u odluci tog suda broj: Gž-226/2020.
10. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pregledani su ispisi sa stranice Homair za Laterna Premium Camping Resort na listu 36-38 spisa, a koje je tužitelj dostavio uz svoje očitovanje. Pri tome, valja napomenuti kako se ne radi o službenoj stranici Lanterna Premium Camping Resort, kako to tužitelj navodi u svom očitovanju, a na čiju vjerodostojnost prigovaraju okrivljenici navodeći da oglasi sa stranica LANTERNA PREMIUM CAMPING RESORT nisu službeni oglasi okrivljene pravne osobe niti ona stoji iza takvog oglašavanja. Naime, u konkretnom slučaju radi se o službenoj stranici Homair (homair.com), gdje se pretraživanjem dolazi do kampa Lanterna Premium Camping Resort te do naziva triju vrsta mobilnih kućica Homair u tom kampu, pri čemu su upisani sadržaji svake od pojedine vrste mobilnih kućica.
11. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pregledani su ispisi sa stranice europeancampinggroup.com te izlisti stranica na kojima su vidljivi brendovi, uključujući Homair.
11.1. Iz navedenih stranica kao i iz izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu proizlazi kako je osnivač I. okr. pravne osobe HOMAIR VACANCES iz Francuske. ECG CROATIA d.o.o. je u vlasništvu francuske tvrtke HOMAIR VACANCES, koja je poznata po ponudi mobilnih kućica i kamping odmora diljem Europe, uključujući i Hrvatsku. Homair Vacances posluje kao dio grupe European Camping Group (ECG), koja upravlja brojnim kampovima i mobilnim kućicama, a ECG CROATIA d.o.o. je njihova podružnica u Hrvatskoj. Na službenoj stranici European Camping Group (europeancampinggroup.com), Homair je predstavljen kao jedan od njihovih komercijalnih brendova. ECG CROATIA upravlja mobilnim kućicama u kampovima u Hrvatskoj, koje se iznajmljuju pod brendom Homair. Dakle, ECG CROATIA d.o.o. je hrvatska podružnica Homair Vacances i koristi se za operativno upravljanje i pružanje usluga vezanih za mobilne kućice Homair u Hrvatskoj. Oni su službeni i legitimni predstavnici Homair brenda u Hrvatskoj. U kampu Lanterna Premium Camping Resort, Homair Vacances nudi mobilne kućice kroz svoju službenu podružnicu u Hrvatskoj, ECG CROATIA d.o.o. Kako to proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka VT, Homair je jedan od brojnih operatera koji u ovom kampu iznajmljuju mobilne kućice, uz druge brendove, a svjedokova kontrola je bila usmjerena isključivo na mobilne kućice Homair u vlasništvu pravne osobe ECG Croatia d.o.o., koja je jedini vlasnik predmetnih mobilnih kućica u kampu. Na službenoj stranici Homair Vacances za Lanterna Premium Camping Resort u Poreču, dostupne su detaljne informacije o mobilnim kućicama koje Homair nudi u ovom kampu. Ponuda uključuje različite modele smještaja, među kojima su: Homair vrste mobilnih kućica: Ultimate, Premium, Comfort. Prema detaljnom opisu na toj službenoj stranici sve Mobilne kućice Homair u kampu Lanterna Premium Camping Resort u Poreču opremljene su televizorima, budući je kod opisa sadržaja svake od pojedinih vrsta kućice između ostalog navedeno: TV Television,
12. Sud je navedene dokaze u potpunosti prihvatio kao vjerodostojne dokaze o činjenicama koje iz njih proizlaze budući su te činjenice navedene na službenim stranicama Homaira i europeancampinggroup.com. Stoga sud nije prihvatio prigovor obrane da oglasi sa stranica Lanterna premium camping resort nisu službeni oglasi okrivljene pravne osobe niti ona stoji iza takvog oglašavanja, jer je sud uvidom u ispise sa predmetne stranice utvrdio kako se niti ne radi o stranici navedenog kampa, već o službenoj stranici homair.com. Osim toga, čak i I. okr. pravna osoba u zaglavlju svojih podnesaka kojima dostavlja pisanu obranu ima naziv European Camping Group, što potvrđuje činjenicu da je I. okr. pravna osoba njihova podružnica u Hrvatskoj.
13. U dokaznom postupku izvršen je uvid i pročitan je izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu za I. okr. pravnu osobu te je utvrđeno da je II. okrivljenik predsjednik uprave, a III., IV. i V. okrivljenici članovi uprave, te su svi upisani kao osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe (list 14-16 spisa). Također, iz izvatka proizlaze evidencije djelatnosti I. okr. pravne osobe, između ostalog iznajmljivanje kamp-kućica, održavanje skladištenje kamp-kućica, pružanje usluge smještaja.
14. Sud je podatke iz sudskog registra u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o II., III., IV. i V. okrivljeniku kao odgovornim osoba u pravnoj osobi u vrijeme počinjenja prekršaja, kao i o djelatnostima I. okr. pravne osobe u svezi kojih je počinila konkretni prekršaj.
15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 7. travnja 2025. za I. okr. pravnu osobu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o I. okr. pravnoj osobi, iz čega proizlazi da I. okr. pravna osoba nije prekršajno osuđivana.
15. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 7. travnja 2025. za II. okr. odgovornu osobu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o II. okr. odgovornoj osobi, iz čega proizlazi da II. okr. odgovorna osoba nije prekršajno osuđivana.
17. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 7. travnja 2025. za III. okr. odgovornu osobu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o III. okr. odgovornoj osobi, iz čega proizlazi da III. okr. odgovorna osoba nije prekršajno osuđivana.
18. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 7. travnja 2025. za IV. okr. odgovornu osobu, iz koje proizlazi da u toj evidenciji ne postoje podaci o IV. okr. odgovornoj osobi, iz čega proizlazi da IV. okr. odgovorna osoba nije prekršajno osuđivana.
19. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao potvrdu iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, Odjela za prekršajne evidencije od 7. travnja 2025. za V. okr. odgovornu osobu, iz koje proizlazi da V. okr. odgovorna osoba do sada nije prekršajno kažnjavana radi istog ili istovrsnog prekršaja, već da je prekršajno kažnjavana radi drugih prekršaja i to iz Zakona o računovodstvu i Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.
20. Sud je potvrde iz prekršajne evidencije u potpunosti prihvatio kao vjerodostojan dokaz o dosadašnjoj prekršajnoj nekažnjavanosti I. okr. pravne osobe i II., III., IV. i V. okr. odgovorne osobe, jer su potvrde izdane od strane državnog tijela nadležnog za vođenje takve evidencije.
21. Nakon provedenog postupka, razgledavši navode u optužnom prijedlogu, obranu okrivljenih, nakon iskaza ispitanog svjedoka te izvršenih uvida u dokaze koji prileže spisu, sud smatra dokazanim djelo prekršaja koje se okrivljenicima stavlja na teret, pa je odlučio kao u izreci ove presude.
22. Sud nije prihvatio obranu okrivljenih u kojoj poriču počinjenje prekršaja. Ovo stoga što je takva obrana okrivljenih u potpunosti osporena provedenim dokazima, poglavito uvjerljivim i vjerodostojnim iskazom ispitanog svjedoka VT, na koji se logički nadovezuju činjenice koje proizlaze iz materijalnih dokaza, odnosno dokumentacije koja prileži spisu. Svjedok je okolnosno tvrdio da je kritične zgode izvršio kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela i to isključivo u odnosu na mobilne kućice Homair koje su u vlasništvu I. okr. pravne osobe u Lanterna premium campu u mjestu Tar. Tom prilikom utvrdio je da su okrivljeni gostima mobilnih kućica Homair javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja postavljenim u mobilnim kućicama. Navedeno mu je potvrdila predstavnica Homair u navedenom kampu. Utvrdio je da su u kampu 52 mobilne kućice Homair, svaka sa TV-om te je u tijeku bila sezona kada se kućice iznajmljuju gostima te su u pojedinim kućicama bili gosti kojima je okr. pravna osoba iznajmila njihovo korištenje. Dodao je kako se u istom kampu nalaze i mobilne kućice drugih vlasnika koji ispunjavaju svoje obveze prema HDS ZAMP-u.
23. Činjenica da su mobilne kućice Homair u predmetnom kampu bile opremljene TV uređajima nesporno proizlazi i iz službene stranice Homair.com za Premium Lanterna Camping Resort, budući je u službenom opisu sadržaja svake od triju vrsta Homair mobilnih kućica kao sastavni dio kućice naveden TV uređaj. Iz službene stranice europeancampinggroup.com čije podružnica u Hrvatskoj je I. okr. pravna osoba, nesporno je da je Homair jedan od njihovih komercijalnih brendova. Iz sudskog registra Trgovačkog suda u Pazinu da su neke od djelatnosti I. okr. pravne osobe iznajmljivanje kamp-kućica, održavanje skladištenje kamp-kućica te pružanje usluga smještaja.
24. Okrivljenici u svojoj obrani niti ne spore da bi bili vlasnici određenog broja mobilnih kućica u predmetnom kampu, budući u pisanoj obrani navode kako se u kampu nalazi veći broj kućica u vlasništvu različitih pravnih osoba (ne samo okrivljene pravne osobe). Dakle, nesporno je da okrivljenici obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih kućica u kampu Lanterna, koje su, kao takve, dostupne pripadnicima javnosti sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Za utvrđivanje prekršaja nije relevantno je li svjedok pregledao, odnosno ulazio u mobilnu kućicu niti o kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu se radi budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno. Na navedeno ukazuje sudska praksa Visokog prekršajnog suda RH na koju ispravno ukazuje tužitelj u svojim očitovanjima, na koja sud upućuje okrivljenike kako bi se izbjeglo nepotrebno ponavljanje u obrazloženju ove presude.
25. Okrivljenici nisu u pravu kada tvrde da u konkretnom slučaju nije ostvaren element javnosti jer da su gosti okrivljene pravne osobe obitelji - mali broj osoba usko povezanih rodbinskim vezama. Očito je da se radi o gostima kampa koji su međusobno možebitno povezanih kao članovi obitelji, ali ne radi se o jednoj obitelji koja je boravila u jednoj mobilnoj kućici, već o velikom broju obitelji koji tijekom sezone unajmljuju smještaj u mobilnim kućicama u vlasništvu okrivljenih u predmetnom kampu, pa stoga takve osobe nesporno predstavljaju javnost.
26. Člankom 5. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je: (3) Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. (4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela ili predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.
27. Gosti okrivljene pravne osobe su nesporno javnost, na što ukazuju presude Visokog prekršajnog suda RH, broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. u kojoj je stav suda da hotelski gosti čine javnost, a koji stav je shodno primjenjiv i na goste kampa (identičan stav suda u odluci broj Ppž-3657/2022 od 5.7.2023.): „Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, kao člankom 3. stavak 1. Direktive 2001/29/EZ, a koja je ugrađena u naš sustav zaštite autorskih i srodnih prava člankom 1.a citiranog Zakona, propisano je da države članice moraju predvidjeti autorima isključivo pravo davanja ovlaštenja ili zabrane za svako priopćavanje njihovih dijela javnosti, žicom ili bežičnim putem, uključujući stavljanje njihovih dijela na raspolaganje javnosti, tako da im pripadnici javnosti mogu pristupiti smjesta i na vrijeme koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno je da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom hotelu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju.“.
28. Nadalje, prema stajalištima ovog suda te prema pravnim shvaćanjima Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske izraženim u presudama tog suda, notorna je činjenica da su autorska glazbena djela sastavni dio svakog TV programa. TV prijemnik je nesporno uređaj sa zvučnicima, a cjelokupni program svih televiziji kanala, kao i emisija, popraćen je glazbom, odnosno autorskim glazbenim djelima za čije je javno priopćavanje potrebno odobrenje propisano zakonom. Nadalje mobilna kućica u kampu je javni prostor, odnosno prostor dostupan javnosti, a s obzirom na činjenicu da su predmetne kućice Homair u vlasništvu okrivljenih kritične zgode bile u funkciji i da su se u kućicama nalazili televizijski prijamnici na kojem je gostima bilo dostupno javno prikazivanje televizijskog programa, proizlazi da su za javno priopćavanje glazbenih djela putem TV prijemnika okrivljenici morali posjedovati odobrenje HDS ZAMP-a, sukladno zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude. Pri tome je irelevantno koji TV program je prikazivan u trenutku kontrole. Navedeno je potvrđeno odlukama Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, a čije stajalište zauzima i ovaj sud. Tako, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-1319/2017, glazba je veliki dio TV programa (ako ne i najveći), pa je neživotno da bi se TV program mogao javno priopćavati, a bez da se istovjetno ne priopćava glazba. Nadalje, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-30/2019 u svezi upaljenog TV prijemnika u ugostiteljskom objektu, javnim korištenjem autorskog glazbenog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koja je pristupačna javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnog prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu. (čl.3. st 4.Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima). Također, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž-1369/2020 u izreci presude ne trebaju biti navedena autorska glazbena djela koja su kritične zgode javno priopćavana, kao i imena autora čija prava su povrijeđena, i to stoga što se, u smislu čl. 157. st. 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, za Hrvatsko društvo skladatelja – ZAMP pretpostavlja da ima punomoći za obavljanje poslova ostvarivanja prava svih domaćih i stranih nositelja glazbenih prava, osim onog nositelja prava koji je izričito u pisanom obliku obavijestio udrugu da ne ostvaruje njegova prava. Dakle, HDS ZAMP na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti. Jednako tako, sukladno pravnom stajalištu Visokog prekršajnog suda izraženom u odluci tog suda Broj: Gž 2449/2016 predmet kolektivne zaštite je cjelokupni svjetski i domaći repertoar, slijedom čega izvedba bilo kojeg stranog ili domaćeg autora bez dozvole organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, predstavlja prekršaj te je pri tom nevažno koja su to točno djela priopćavana, a niti je važno putem kojeg uređaja sa zvučnicima su djela priopćavana.
29. Budući da su mobilne kućice nesporno mjesto dostupno javnosti, te s obzirom da već samo postojanje TV u njima omogućava javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, što višestruko potvrđuje i sudska praksa, nesporno je da su okrivljenici ostvarili obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret.
30. Dakle, iz navedenih dokaza nesporno proizlazi da je upravo I. okr. pravna osoba vlasnik mobilnih kućica Homair u predmetnom kampu te da su 20. rujna 2024., u vrijeme nadzora javnog korištenja autorskih glazbenih djela po referentu HDS ZAMP-a, za vrijeme trajanja sezone od 1. travnja do 30. rujna, obavljali djelatnost pružanja usluge smještaja gostima mobilnih kućica, kojih je mobilnih kućica ukupno 52 u tom kampu, te su sve opremljene sa TV uređajima.
31. Nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da u prekršajnom postupku na teret tužitelja treba utvrditi tko je korisnik autorskog djela sukladno Zakonu, a koje utvrđenje je potrebno kako bi se mogle utvrditi obveze u vezi javnog priopćavanja autorskih djela javnosti sukladno Zakonu te od kojeg autora je priopćavano autorskog djelo tijekom nadzora, a utvrđenje navedene činjenice je potrebno kako bi se utvrdilo da li je postojala eventualna obveza okrivljene pravne osobe za ishođenjem odobrenja isključivo od HDS-a-ZAMP-a ili eventualno od autora ili drugog nositelja autorskog prava te da prvostupanjski sud treba provjeriti da li tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava ima punomoći za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava.
32. Hrvatsko društvo skladatelja temeljem presumirane punomoći ovlašteno je ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a kako se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, u postupku nije potrebno utvrđivati koja autorska glazbena djela su javno priopćavana kritične zgode. Teret dokaza da bi priopćavali glazbu koja nije pod zaštitom ZAMP-a je na okrivljenicima, a ne na tužitelju. Tvrdnje tužitelja potkrjepljuje i sudska praksa Visokog prekršajnog suda RH u svojim odlukama, a na neke od njih se poziva tužitelj u svom očitovanju. Npr. iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž-9659/2021 od 27. rujna 2023. godine: „U vezi navoda žalitelja da obrazloženje presude ne sadrži koja autorska djela su se navodno javno priopćavala navedenog dana, pa pobijanu odluku nije moguće valjano ispitati, ističe se da nenavođenje o kojoj glazbi je riječ i o kojim autorima nije od utjecaja na donošenje zakonite odluke, jer se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, pa je korisnik taj koji je dužan prijaviti priopćavanje autorskih glazbenih djela, te je protivno kolektivnoj zaštiti i ostvarenju autorskih prava tražiti da se svaka povreda nekog individualno autorskog prava mora posebno utvrditi (članak 174. stavak 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima).“. Kao i iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-1252/2018 od 28. listopada 2020. godine: „Slijedom navedenog nije u pravu prvostupanjski sud kada tvrdi da bez navođenja glazbe koja se kritične zgode priopćavala u navedenom ugostiteljskom objektu ne može utvrditi je li došlo do počinjenja prekršaja, iz razloga što je predmet kolektivne zaštite cjelokupni svjetski repertoar, pa zato nije nužna specifikacija emitiranih glazbenih djela i imena njihovih autora. Naime, isto proizlazi iz odredbe članka 174. stavka 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima kojim je propisano da u slučaju kad udruga za kolektivno ostvarivanje prava dokaže da je došlo do povrede prava iz ovog Zakona koje ona ovlašteno kolektivno ostvaruje, nije potrebno utvrđivati povredu prava pojedinih nositelja koja se kolektivno ostvaruju. Isto tako napominje se da je u pravu žalitelj kada tvrdi da je teret dokaza da bi priopćavali glazbu koja nije pod zaštitom ZAMP-a na okrivljenicima, a ne na tužitelju. Okrivljenici su ti koji su dužni precizirati o kojim bi se to autorima radilo čija su djela priopćavali u svom ugostiteljskom objektu, a koji da ne podliježu zaštiti Hrvatska društvo skladatelja, a što je potrebno navesti kako bi se moglo provjeriti poštivanje gore navedene odredbe članka 159. stavka 2. Zakona o autorskim i srodnim pravima.“.
33. Okrivljenici u svojoj pisanoj obrani navode kako smatraju da nema potrebe prekršajnim postupkom obuhvaćati sve članove uprave.
34. Vezano uz taj prigovor pasivne legitimacije, valja napomenuti kako činjenica da su II., III., IV. i V. okrivljeni osobe ovlaštene za zastupanje pravne osobe ih čini odgovornima za sveukupno poslovanje pravne osobe (članak 240. Zakona o trgovačkim društvima), a osim toga odgovornost okrivljenih proizlazi i iz odredaba Zakona o sudskom registru, Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima te Prekršajnog zakona. Zakon o sudskom registru u odredbi članka 11. stavka 7. propisuje kako se svaka osoba može pozvati na stanje upisa u registru glede pravno odlučnih podataka i činjenica koji se sukladno zakonima upisuju u sudski registar, dok je stavkom 8. iste odredbe propisano da osoba koja je u dobroj vjeri ne može trpjeti štetu zbog toga što se glede pravno odlučnih podataka i činjenica pouzdala u stanje upisa u sudskom registru. Člankom 425. Zakona o trgovačkim društvima propisano je da se članovi uprave, odnosno direktori, njihova ovlaštenja za zastupanje i sve promjene bez odgađanja upisuju u sudski registar. Dodatno, člankom 427. stavkom 2. Zakona o trgovačkim društvima propisano je i da su ograničenja ovlasti za zastupanje članova uprave postavljena društvenim ugovorom, odlukom članova društva i obveznim uputama nadzornog odbora bez pravnog učinka prema trećima, a to napose vrijedi ako se ovlast za zastupanje ograničava na sklapanje određenih poslova ili poslova određene vrste ili se daje samo pod određenim okolnostima, za određeno vrijeme ili mjesto. Jednako tako Zakonom o trgovačkim društvima propisano je da uprava, odnosno direktori, vode poslove društva na vlastitu odgovornost, kao i da uprava društva odgovara za vođenje poslova unutarnjeg nadzora. Uz to, istim Zakonom propisana je i obveza članova uprave da u vođenju poslova društva postupaju s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika. Navedene odredbe su kogentne naravi jer društvo mora imati upravu budući da je uprava organ koji izražava volju društva prema trećima, a članovi uprave ne mogu se osloboditi odgovornosti za vođenje poslova društva. Dakle, iz javne isprave, izvatka iz sudskog registra, nesporno proizlazi da su II., III., IV. i V. okrivljeni u vrijeme počinjenja prekršaja bili odgovorne osobe, i to II. okrivljenik kao predsjednik uprave, a III., IV. i V. okrivljeni kao članovi uprave koji zastupaju društvo skupno, svaki zajedno s još jednim članom uprave ili s predsjednikom uprave. Time su II., III., IV. i V. okrivljeni kao predsjednik i kao članovi uprave bili u obvezi pribaviti potrebno zakonsko odobrenje, i to prije početka korištenja predmeta zaštite, ili na drugi način osigurati da se isto pribavi. Jednako tako, kao odgovorne osobe, postupajući s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, II., III., IV. i V. okrivljeni su bili dužni brinuti o tome je li potrebno odobrenje pribavljeno pa je stoga njihova prekršajna odgovornost neupitna.
35. Navedeno potvrđuje i Visoki prekršajni sud, a primjera radi: Iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Ppž–1254/2022 od 20. listopada 2022. godine: „Okolnost da bi II okr. bila samo formalno upisana kao direktor ali da nije donosila potrebne odluke za njenu odgovornost prvostupanjski sud nije provjerio u kontradiktornom postupku, tim više što nije bilo pisane odluke da bi za sve odluke stvarno bio odgovoran drugi direktor. Tužitelj je u pisanom odgovoru u svezi prigovora promašene pasivne legitimacije II. okr dostavio valjano obrazloženje zašto ju drži odgovornom osobom za ovaj prekršaj, dok je obrazloženje prvostupanjskog suda o ocjeni tog pismena tužitelja nejasno i nedostatno, poglavito i s obzirom na okolnost kako se članovi uprave društva ne mogu osloboditi odgovornosti za vođenje poslova društva…stoga okolnost da bi pored II. okr- odgovorne osobe kao direktora društva za ovo prekršajno djelo bila odgovorna i koja druga osoba – drugi direktor ili pak član nadzornog odbora protiv kojih nije pokrenut prekršajni postupak, sama po sebi ne isključuje njenu prekršajnu odgovornost kao odgovorne osobe.“ Iz odluke Visokog prekršajnog suda: broj Gž-2987/2017 od 15. studenog 2018. godine: „Tvrdnje žalitelja da je prvostupanjski sud zanemario subjektivni element postojanja prekršaja koji se okrivljenoj odgovornoj osobi stavlja na teret, jer u to vrijeme nije imao utjecaja na vođenje navedenog noćnog kluba, nisu osnovane. … Kako je B.B. u vrijeme počinjenja prekršaja nesporno bio direktor okrivljene pravne osobe, to isti u skladu s člankom 240. Zakona o trgovačkim društvima odgovara za zakonitost poslovanja pravne osobe u svim dijelovima poslovanja, pa tako i za poštivanje odredbi Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Okolnost što B.B. u vrijeme počinjenja prekršaja eventualno nije imao utjecaja na vođenje navedenog kluba, nije od utjecaja na njegov status člana uprave-direktora pa time i na njegovu prekršajnu odgovornost.“ Iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-745/2018 od 16. siječnja 2019. godine: „svako pravo, u konkretnom slučaju pravo obavljanja poslova direktora I-okr. pravne osobe u kritičnom razdoblju, povlači za sobom i određene obveze, te se ne može nikako smatrati da…okrivljenik kao direktor društva nije imao nikakve odgovornosti u trgovačkom društvu.“ Iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-585/2020 od 27. svibnja 2020. godine: „Naime, II okrivljenik je neprijeporno kritične zgode bio direktor I okrivljenika i kao takav odgovoran za zakonitost poslovanja I okrivljenika, pa je mogao i morao voditi računa da se … javno ne priopćavaju autorska glazbena djela prije ishođenja potrebnog odobrenja, a neprijeporno je utvrđeno da je to propustio učiniti…“ Iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-1199/2019 od 4. studenog 2020. godine: „…II-okrivljenikovo skrivljeno ponašanje ne može se anulirati kako to pogrešno tumači prvostupanjski sud s nedostatkom dokaza da bi ona osobno počinila prekršaj zbog kojih se tereti, to zato što sud ne poklanja vjeru javnoj ispravi nego navodima obrane drugookrivljene koja je usmjerena isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti.“.
36. Glede osporavanja aktivne legitimacije tužitelja i navoda okrivljenih kako je HDS ZAMP samo jedna strana u sporu, te navode okrivljenih u svezi navodnog nedostatnog sadržaja optužnog prijedloga, odnosno o navodnim formalno-procesnim nedostatcima, u sudskoj praksi je višestruko potvrđeno da je tužitelj kao tužitelj oštećenik ovlašten podnositi optužne prijedloge i voditi postupke za zaštitu autorskog prava te da optužni prijedlog tužitelja sadrži sve što je potrebno da bi se temeljem njega moglo postupiti.
37. Nadalje, optužni prijedlog je materijalno-pravno osnovan budući je člankom 296. stavkom 1. točkom 16. i stavkom 2. ZAPSP-a propisano da će se novčanom kaznom kazniti pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi koje na bilo koji način priopće javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog prava. Člankom 5. stavkom 4. istog Zakona propisano da se javnim korištenjem autorskog djela smatra svako korištenje autorskog djela ili predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu. Iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi samo da je priopćavanje autorskih djela bilo dostupno javnosti te da za takvo priopćavanje nije prethodno ishođeno zakonom propisano odobrenje, što je u konkretnom slučaju nesporno utvrđeno.
38. Valja napomenuti kako je sukladno čl. 2. st. 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova propisano je da je Općinski prekršajni sud u Zagrebu nadležan za postupanje u svim predmetima prekršajnopravne zaštite i intelektualnog vlasništva. Dakle, ovaj Sud je isključivo stvarno nadležan za predmete iz područja zaštite autorskih i drugih prava. Također, sukladno čl. 171. st. 9. Prekršajnog zakona propisano je da ako okrivljenik ne boravi i nema prebivalište na području suda koji vodi prekršajni postupak, može ga se ispitati zamolbenim putem pred sudom gdje boravi ili ima prebivalište. Dakle, iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako sud može, ali nije dužan od drugih sudova zatražiti pravu pomoć ispitivanjem okrivljenika, kako su to predlagali u svojim podnescima okrivljeni, tražeći da ih se ispita pred zamolbenim sudom u [adresa]. Naime, okrivljenici su uredno pozvani na ročišta koja su se održavala pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, dana im je mogućnost da pristupe osobno na ročišta ili da dostave svoju pisanu obranu te im je putem redovne pošte i putem elektroničke pošte dostavljena sva dokumentacija u spisu u koju je sud izvršio uvid u dokaznom postupku. Sud je upoznao okrivljenike da izostankom osobnog pristupa na ročište neće snositi nikakve posljedice, s obzirom da su dostavili svoju suglasnu pisanu obranu, a zatim i dopunu pisane obrane. Okrivljenici su uredno pozvani i na ročište na kojem je u svojstvu svjedoka ispitan VT, ali se pozivu nisu odazvali niti su opravdali svoje izostanke valjanim razlozima, budući činjenica da borave na području [adresa], kao i udaljenost između [adresa] i [adresa] gdje su se održavala ročišta, ne predstavlja opravdani izostanak sa ročišta pred ovim sudom. Svojim propustom da se odazovu na ročište pred sudom na kojem je ispitan svjedok, okrivljenici su propustili svoje pravo postavljati pitanja svjedoku i iznositi primjedbe na njegov iskaz. Međutim, okrivljenici su tijekom postupka aktivno sudjelovali u postupku iznošenjem detaljne pisane obrane u kojoj su iznosili argumente svoje obrane, te su time u potpunosti ostvarili pravo obrane tijekom ovog prekršajnog postupka.
39. Također, uz to valja napomenuti, kako okrivljenici ničime nisu dokazali navode svoje obrane, nisu dostavili nikakve materijalne dokaze, a niti su imali daljnjih dokaznih prijedloga u ovom postupku pa je prema mišljenju suda obrana okrivljenih dana tek paušalno, radi pokušaja izbjegavanja prekršajne odgovornosti.
40. Stoga je sud okrivljenike proglasio krivim i izrekao im novčane kazne, za koje smatra da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju njihove odgovornosti i stupnju povrijeđenosti zaštićenog dobra, a sud smatra da će se ovakvim novčanim kaznama utjecati na okrivljenike i sve ostale da ubuduće ne čine prekršaje.
41. Naime, kako su okrivljenici postupili protivno izričitim zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude, to su njihovim propustima ostvarena sva bitna obilježja označenog djela prekršaja pa ih je za to djelo valjalo proglasiti krivima.
42. Sud smatra na temelju provedenog dokaznog postupka činjenično stanje u predmetu je u potpunosti utvrđeno pa nije bilo potrebe provoditi druge dokaze. Osim toga, niti okrivljenici u svojoj pisanoj obrani, a niti tužitelj u optužnom prijedlogu i svojim očitovanjima nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga.
43. Kod odmjeravanja kazni uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne.
44. Olakotne okolnosti kod svih okrivljenika je njihova dosadašnja prekršajna kažnjavanost, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene.
45. Obzirom na sve navedeno, sud je I. okr. pravnoj osobi, II., III., IV. i V. okr. odgovornoj osobi izrekao novčane kazne u zakonom propisanim minimalnim iznosima (koja je za konkretni prekršaj zapriječena u rasponu od 5.000,00 do 50.000,00 kuna za prekršaj pravne osobe, a za prekršaj odgovorne osobe u pravnoj osobi zapriječena u rasponu od 2.000,00 do 10.000.00 kuna).
46. Temeljem čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona, ukoliko okrivljenici u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, uplate 2/3 izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
47. Temeljem u izreci citiranih propisa, kako su okrivljenici proglašeni krivima, to su obvezni nadoknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu, koji je odmjeren s obzirom na složenost i duljinu trajanja postupka, cijeneći da su okrivljenici poricali počinjenje prekršaja koji im se stavlja na teret, a provedenim dokaznim postupkom nesporno je utvrđeno da su okrivljeni počinili prekršaj koji im se stavlja na teret pa su stoga dužni snositi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu navedenom u izreci presude, a sve poduzete radnje tijekom postupka utjecale su na veće troškove postupka koji padaju na teret okrivljenika.
U Zagrebu, 19. svibnja 2025.
Zapisničarka
Sudac
Ozana Tomić
Darjan Bižupić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni sud.
Dostavna naredba:
1. I. okr. pravoj osobi: ECG Croatia d.o.o., [adresa],
2. II. okr. odgovornoj osobi: NTŽL, [adresa],
3. III. okr. odgovornoj osobi: NTŽLJĐ, [adresa],
4. IV. okr. odgovornoj osobi: NT, [adresa],
5. V. okr. odgovornoj osobi: LT, [adresa],
6. tužitelju: HDS-ZAMP,
7. spis.
