Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-1465/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Maji Valušnig, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja PV, vlasnika [obrt] „ TV“, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivo Farčić, odvjetnik u Zagrebu, Baštijanova 2 A, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski postupak, Zagreb, Šubićeva 29, OIB: 33706439962, radi novčane kazne, nakon usmene i javne rasprave, 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP-II-116-04/23-01/11, URBROJ: 443-01-17-02-24-2 od 18. siječnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Središnjeg ureda, Sektora za drugostupanjski postupak, KLASA: UP-II-116-04/23- 01/11, URBROJ: 443-001-17-02-24-2 od 18. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja protiv usmenog rješenja u zapisniku o inspekcijskom nadzoru višeg inspektora rada Državnog inspektorata, Područnog ureda Zagreb, KLASA:UP/I-116-04/23-07/254, URBROJ:443-02-05-09-23-1 od 17. listopada 2023., kojim je tužitelju zabranjena uporaba neispravnih dijelova skele uz sjeverni zid i to istočnog kraja skele (bočnog) od objekta crkve dok na istom ne bude postavljena dovoljno čvrsta i sigurna ograda (bočna čeona zaštita od pada s visine) ili dok pad radnika s visine nije spriječen na neki drugi način i zabranjena uporaba ostalih dijelova skela postavljenih oko objekta aneksa na kojima postoji opasnost od pada radnika s visine, dok je pod točkom II. usmenog rješenja na vrijeme dok ne otkloni utvrđene nedostatke zabranjeno tužitelju obavljanje radnih postupaka na visini na kojima prijeti opasnost od pada radnika bez uporabe sigurnosnog pojasa ili drugog sigurnosnog načina vezivanja za sprječavanje pada radnika s visine.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja navodeći da tužitelj nije vlasnik niti posjednik predmetne skele niti je osoba imenovana za montažu, demontažu ili popravak predmetne skele, da zbog navedenog nije u mogućnosti ukloniti eventualne nedostatke koji su na predmetnoj skeli utvrđeni od Državnog inspektorata, Zapisnikom o inspekcijskom nadzoru UP/I-116-04/23-07/254 od 17. listopada 2023. jer da je tužitelj predmetnu skelu koristio na temelju koordinacije radova između različitih proizvođača na zajedničkom privremenom gradilištu, te da nije ovlašten poduzimati zahvate na skeli. Navodi da tužitelj niti zaposlenici obrta „ [obrt]“ nisu sastavljali privremeno gradilište niti su imali konekciju sa ispravnošću skela niti su mogli znati, a ni pretpostaviti da su skele neispravne i da se mogla dogoditi nesreća jer da su imali takva saznanja sigurno ne bi ugrozili živote NV, a ni samog TV. Ističe da dio radne skele koji je radnica NV koristila nije bio spreman za korištenje, odnosno da je skela uz istočni zid crkve rastavljena prije više od 10 dana od događaja te nije imala bočnu zaštitu od pada niti je u vrijeme obavljanja očevida taj dio skele bio označen znakovima općeg upozorenja u skladu s propisima o znakovima o sigurnosti, a niti je pristup tom dijelu skele fizički odgovarajuće bio ograđen da bi se spriječio pristup opasnom području. Ukazuje da je sve navedeno trebalo biti osigurano od strane nadređenih, a ne jednih od mnogih izvršitelja. Smatra da iz navedenog proizlazi da ukoliko bi se moglo govoriti o odgovornosti za tragičnu smrt NV da se ne može ista prenositi na poslodavca koji sam nije mogao znati za neispravnost skele koja je uzrok ove tragične nesreće, već bi se trebala propitivati odgovornost nadležnih osoba.

2.1. Predlaže sudu da poništi osporavano rješenje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.

3.1. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu u prisutnosti opunomoćenice tuženika u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 89. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24), o čemu su stranke bile upozorene u pozivu za raspravu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika priložen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano usmeno rješenje od 17. listopada 2023. utvrđeno je da je istim tužitelju zabranjena uporaba neispravnih dijelova skele uz sjeverni zid i to istočnog kraja skele (bočnog) od objekta crkve dok na istom ne bude postavljena dovoljno čvrsta i sigurna ograda (bočna čeona zaštita od pada s visine) ili dok pad radnika s visine nije spriječen na neki drugi način i zabranjena uporaba ostalih dijelova skela postavljenih oko objekta aneksa na kojima postoji opasnost od pada radnika s visine, dok je pod točkom II. usmenog rješenja na vrijeme dok ne otkloni utvrđene nedostatke zabranjeno tužitelju obavljanje radnih postupaka na visini na kojima prijeti opasnost od pada radnika bez uporabe sigurnosnog pojasa ili drugog sigurnosnog načina vezivanja za sprječavanje pada radnika s visine. U obrazloženju se navodi da je inspektor tijekom očevida nesporno utvrdio da je na temelju usmenog naloga neposredno nadređenog TV (građevinskog inženjera, zaposlenog kod tužitelja) na privremenom gradilištu osoba na radu NV upućena na obavljanje poslova izmjere za (ovdje) tužitelja bez razrađene tehnologije rada, bez provedenih mjera zaštite na radu, sa skele na visini cca 10 m koja na svim dijelovima nije imala zaštitnu ogradu, da je upućena na rad na visini bez odgovarajuće osobne zaštitne opreme za zaštitu radnika od pada s visine, što je tužitelj kao poslodavac bio dužan osigurati u skladu s odredbama članka 19., 41. i 44. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14, 118/14, 94/18 i 96/18).

8. Uvidom u drugostupanjsko rješenje od 18. siječnja 2024. utvrđeno je da je istim odbijena žalba protiv prvostupanjskog rješenja, s obrazloženjem da je inspektor tijekom obavljanja očevida nesporno utvrdio da ovdje tužitelj nije osigurao da mjesto rada na kojem je radila NV bude sigurno, prilagođeno za rad i u ispravnom stanju, čime je postupio protivno odredbi članka 41. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu kojom je propisano da je poslodavac (u konkretnom slučaju tužitelj) obvezan osigurati da su mjesta rada koja se koriste u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, u skladu s pravilima zaštite na radu. Također, tuženik obrazlaže da je tužitelj postupio protivno odredbi članka 41. stavka 3. Zakona o zaštiti na radu, kojom je propisano da je poslodavac obvezan osigurati da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike, jer je dana 17. listopada 2023., na privremenom gradilištu dozvolio NV uporabu sredstva rada koje nije bilo u ispravnom stanju (dio skele između bočnog dijela skele i zapadnog zida crkve nije bilo ograđeno u skladu s pravilima zaštite na radu). Tuženik zaključuje da, kako je naprijed citiranim odredbama Zakona propisana odgovornost poslodavca (u konkretnom slučaju tužitelja) za primjenu propisanih mjera zaštite na radu za svoje radnike i osobe na radu, ne mogu utjecati na zakonitost utuženog rješenja navodi tužitelja u kojima upućuje na odredbe članka 73. i 77. Zakona o zaštiti na radu i na odredbu članka 7. Pravilnika o zaštiti na radu na privremenim gradilištima, odnosno navodi iz kojih proizlazi da je na navedenoj lokaciji gdje je radove izvodilo više izvođača za poslove zaštite na radu bila zadužena MV imenovana za koordinatora zaštite na radu od investitora i glavnog izvođača Spegra d.o.o., da je odgovorna osoba za skelu bio GV imenovan od kooperanta glavnog izvođača Agram d.o.o., te da je na predmetnom privremenom gradilištu po zakonu odgovoran investitor. Tuženik smatra da iz istih naprijed navedenih razloga (odredbama Zakona propisana je odgovornost poslodavca za primjenu propisanih mjera zaštite na radu za svoje radnike i osobe na radu) niti daljnji navodi tužitelja o tome da je predmetnu skelu koristio na temelju koordinacije radova između različitih podizvođača te da nije imao razloga sumnjati u ispravnost skele, ne mogu utjecati na zakonitost utuženog rješenja, uz napomenu da je tužitelj kao odgovoran poslodavac trebao spriječiti NV da obavlja poslove s neispravne skele. Osim toga, poziva se i na odredbu članka 76. Zakona kojim je propisano da su poslodavci koji obavljaju poslove na istom mjestu rada, odnosno kada više poslodavaca dijeli mjesto rada ili kada na istom mjestu rada radove izvode dva ili više poslodavca, obvezni uzimajući u obzir prirodu poslova provoditi zaštitu na radu, te da je odredbom članka 77. stavka 4. Zakona o zaštiti na radu propisano da imenovanje koordinatora ne oslobađa izvođače (tužitelj je u skladu s odredbom članka 3. stavka 1. podstavka 3. Pravilnika izvođač), odnosno sudionike u gradnji od njihove odgovornosti za primjenu pravila zaštite na radu.

9. Člankom 91. stavkom 1. točkom 1. i 2. Zakona o zaštiti na radu propisano je da će u provedbi inspekcijskog nadzora u području zaštite na radu nadležni inspektor usmenim rješenjem, na vrijeme dok se ne otkloni utvrđeni nedostatak, poslodavcu zabraniti:uporabu sredstava rada i osobne zaštitne opreme, odnosno građevine ili njezinog sastavnog dijela, prostorije, postrojenja, uređaja i druge opreme za rad koji su neispravni ili za koje poslodavac ne može predočiti dokumentaciju propisanu ovim Zakonom i drugim propisima (članci 41. i 42.) i obavljanje radnih postupaka protivno ovom Zakonu i drugim propisima, bez uporabe propisane osobne zaštitne opreme te drugog ponašanja ili postupanja koje je protivno odredbama ovoga Zakona i drugih propisa (članci 41., 43., 44., 48. i 49.)

10. Odredbom članka 76. navedenog Zakona propisano je da poslodavci koji obavljaju poslove na istom mjestu rada, odnosno kada više poslodavaca dijeli mjesto rada ili kada na istom mjestu rada radove izvode dva ili više poslodavca, obvezni su uzimajući u obzir prirodu poslova provoditi zaštitu na radu, dok je odredbom članka 77. stavka 4. Zakona propisano da imenovanje koordinatora ne oslobađa izvođače odnosno sudionike u gradnji od njihove odgovornosti za primjenu pravila zaštite na radu.

11. Sukladno odredbi članka 41. stavka 3. Zakona, poslodavac je obvezan osigurati da sredstva rada u uporabi budu u svakom trenutku sigurna, održavana, prilagođena za rad i u ispravnom stanju, te da se koriste u skladu s pravilima zaštite na radu, tehničkim propisima i uputama proizvođača tako da u vrijeme rada ne ugrožavaju radnike.

12. Obzirom na utvrđeno činjenično stanje, te sadržaj citiranih zakonskih odredaba, sud smatra da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

13. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je inspektor tijekom očevida nesporno utvrdio da je na temelju usmenog naloga neposredno nadređenog TV (građevinskog inženjera, zaposlenog kod tužitelja) na privremenom gradilištu osoba na radu NV upućena na obavljanje poslova izmjere za (ovdje) tužitelja bez razrađene tehnologije rada, bez provedenih mjera zaštite na radu, sa skele na visini cca 10 m koja na svim dijelovima nije imala zaštitnu ogradu, da je upućena na rad na visini bez odgovarajuće osobne zaštitne opreme za zaštitu radnika od pada s visine, što je tužitelj kao poslodavac bio dužan osigurati u skladu s odredbama članka 19., 41. i 44. Zakona.

14. Nadalje pravilno tuženik zaključuje da je prebacivanje odgovornosti za utvrđene propuste u primjeni propisanih mjera zaštite na radu na privremenom gradilištu koje tužitelj navodi u tužbi (dio radne skele koji je NV koristila nije bio spreman za korištenje, odnosno skela uz istočni zid crkve rastavljena je prije više od 10 dana od događaja, da nije imala bočnu zaštitu od pada niti je u vrijeme obavljanja očevida taj dio skele bio označen znakovima općeg upozorenja, pristup tom dijelu skele nije bio fizički odgovarajuće ograđen da bi se spriječio pristup opasnom području) na „nadređene“ u potpunosti promašeno, budući da iz odredbi Zakona nesporno proizlazi da je poslodavac taj (u konkretnom slučaju tužitelj) koji je obvezan obavijestiti radnike i druge osobe o svim rizicima i promjenama koje bi mogle utjecati na sigurnost i zdravlje radnika, a osobito o rizicima vezanim za mjesto rada i narav ili vrstu poslova, o mogućem oštećenju zdravlja te o zaštitnim i preventivnim mjerama i aktivnostima u svakom radnom postupku.

15. Stoga je i prema mišljenju ovoga suda u konkretnom slučaju upravna mjera kojom se zabranjuje uporaba neispravnog sredstva rada, te kojom je zabranjeno obavljanje radnih postupaka protivno pravilima zaštite na radu donesena preventivno s ciljem sprječavanja ponavljanja takvog ili sličnog događaja (dogodila se ozljeda na radu NV sa smrtnom posljedicom) i u cilju sprječavanja nezakonitog postupanja, a zabrana je izrečena samo na vrijeme dok se ne otklone nedostatci na skeli ili dok se ista ne isključi iz uporabe, odnosno na vrijeme dok se ne osigura da se radni postupak provodi u skladu s pravilima zaštite na radu, te da je ista pravilno sukladno citiranim zakonskim odredbama izrečena upravo tužitelju.

16. Stoga je sud na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

17. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

Sutkinja:

Maja Valušnig

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. tužitelju putem e-komunikacije

2. tuženiku putem e-komunikacije

3. U spis