REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-10741/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Borni Pešeku, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa pun. Boris Jug, odvj. u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa pun. Kruno Knežević, odvj. u OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 07. travnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja i tužitelja osobno te punomoćnika tuženika, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3212927682 od 03.04.2008.g. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke.

II Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB: 92963223473, da tužitelju ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.662,16 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

54,86 eura od dana 15.8.2009. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.9.2009. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.10.2009. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.11.2009. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.12.2009. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.1.2010. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.2.2010. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.3.2010. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.4.2010. pa do isplate,

54,86 eura od dana 15.5.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.6.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.7.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.8.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.9.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.10.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.11.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.12.2010. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.1.2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.2.2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.3.2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.4.2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.5.2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15. 6. 2011. pa do isplate,

39,67 eura od dana 15.7.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.8.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.9.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.10.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.11.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.12.2011. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.1.2012. pa do isplate,

25,03 eura od dana 15.2.2012. pa do isplate,

25,03 eura od dana 5.3.2012. pa do isplate,

25,03 eura od dana 5.3.2012. pa do isplate,

i to za razdoblje do 31.7.2015. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku platiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.616,36 eura uvećano za zatezne kamate koje teku od 19. svibnja 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 03. travnja 2008. sklopio Ugovor o kreditu, temeljem kojeg je tuženik odobrio i isplatio tužitelju kredit u iznosu od 707.120,00 kn, te je predmetnim Ugovorom u članku 2. određena kamatna stopa u visini od 6,30% godišnje promjenjiva temeljem jednostrane odluke tuženika. Smatra da su predmetnim Ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe i to prvenstveno odredbu kojom je tuženiku omogućeno da jednostrano mijenja kamatnu stopu, pa smatra da je cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Povrede ugovornih odredbi koje se navode su utvrđene i pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2012. donesenoj u kolektivnom sporu, a koja presuda se odnosi na sve ugovore o kreditu u kojima su unijete odredbe o tome da banka ima pravo svojom odlukom jednostrano mijenjati visinu kamatne stope bez ikakvih objektivnih kriterija. Predmetna odluka i pravno stajalište potvrđeno je i revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-249/2014 od 09. travnja 2015. Nadalje, navodi kako je predmetni Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu te se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale pa tužitelj nije imao nikakvih utjecaja na njihov sadržaj. Ističe kako visina kamatne stope u spornom Ugovoru nije određena niti odrediva, budući je ugovorena kao promjenjiva na temelju jednostrane odluke tuženika. Stoga, predmetna odredba o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi u cijelosti odgovara pojmu nepoštene i posljedično ništetne ugovorne odredbe iz čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03). Tužitelj predlaže utvrditi ništetnim dio odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu, uz isplatu onog što je s osnovom nezakonito povećavane kamatne stope preplatio, odnosno tuženik stekao bez osnove.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja u cijelosti. S obzirom da je tužitelj s tuženikom zaključio ugovor o kreditu u kunama, argumentacija iz navedene presude Trgovačkog suda u Zagrebu ne može se koristiti u odnosu na ugovore o kreditu u kunama jer zaštita kolektivnih interesa nije tražena niti je utvrđena u odnosu na ugovore o kreditu u kunama. Isto tako, tuženik ističe da tužitelj nije dokazao status potrošača, te ističe prigovor zastare. U odnosu na promjenjivu kamatnu stopu navodi da je sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim pozitivnim propisima.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je pročitao pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj 7104126618 (list 8), otplatni plan (list 9-14), ugovor o namjenskom kreditu (list 15-20), otplatni plan (list 56-59), nalaz i mišljenje fin.vještaka Petre Blašković od prosinca 2024. (list 176-181), te je saslušan tužitelj (list 273).

4. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbe čl. 2. Ugovora o namjenskom kreditu br. 3212927682 od 03.04.2008.g. sklopljenog između tužitelja i tuženika, u dijelu kojim je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te razlika u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takve odredbe ugovora.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 11720/03., 55/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

6. Među strankama nije sporno da su iste sklopile ugovor o namjenskom kreditu br. 3212927682 od 03.04.2008.g. kojim je tuženik kao kreditor odobrio tužitelju kao korisniku kredita kredit u iznosu od 707.120,00 kuna. U predmetnom ugovoru u čl.2. ugovorena je nominalna, redovna kamatna stopa od 6,30 % godišnje, promjenjiva, koja se može povećavati/mijenjati odlukom Kreditora. Nije sporno ni da se tijekom postupka mijenjala visina rate koju je tužitelj otplaćivao.

7. Sporno je među strankama je li odredba ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa nepoštena odredba i slijedom toga ništetna kao i visina tužbenog zahtjeva koja predstavlja razliku u obračunu anuiteta do koje je došlo radi primjene takve odredbe ugovora.

8. U svom je iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je ugovor o kreditu uzeo radi kupnje stana za privatne potrebe, da prilikom sklapanja ugovora nije o njemu pregovarao, da ga je pročitao ali nije bio upozoren na eventualne rizike već ga je potpisao kako mu je i predočen.

9. Iskazu tužitelja sud vjeruje jer je bio uvjerljiv, logičan i u skladu s načinom na koji potrošači sklapaju ugovore s financijskim institucijama prema kojima imaju povjerenja da su ugovor sastavile u dobroj vjeri. Iz iskaza proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu, da nije mogao pregovarati o kamati te mu nitko nije napomenuo da se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi i da bi se rate kredita mogle povećati.

10. Ugovorna kamata sadržajno je naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to Ugovorom o kreditu i ugovoreno. Stoga ugovorena kamata mora biti određena odnosno odrediva, imajući u vidu odredbu čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05 – dalje: ZOO).

11. Međutim, sporna odredba čl. 2. Ugovora o kreditu ne sadrži podatke na temelju kojih bi se moglo zaključiti na koji način tuženik izračunava kamatnu stopu pa nisu jasni ni podaci o tome pod kojim uvjetima se ta kamatna stopa mijenjala. Stoga tužitelj, na temelju tako neodređenih uvjeta promjene kamatnih stopa nije mogao usporediti uvjete primjene kamatne stope tuženika s uvjetima promjene kamatne stope drugih banaka niti je mogao pratiti uvjete promjene kamatne stope pa time ni ocijeniti opravdanost povišenih kamatnih stopa u trenutku njihova povišenja. Sporna odredba Ugovora o kreditu ne sadrži jasne uvjete promjene ugovorene promjenjive kamatne stope koje bi bile razumljive prosječnom potrošaču. Terminologija korištena u propisima tuženika u odnosu na uvjete za promjenjivost kamatne stope i razlozi koji utječu na njezinu primjenu tijekom trajanja kreditnog razdoblja, prosječnim potrošačima nisu mogle biti razumljive. Razlozi za promjenjivost kamatne stope na koje razloge ukazuje tuženik tijekom postupka ne mogu se smatrati načelnim i objektivnim kriterijima koji bi trebali omogućiti potrošaču da provjeri opravdanost razloga za promjenu kamatne stope tijekom razdoblja trajanja kredita.

12. Odredbom čl. 269. st. 1 ZOO-a propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, nečinjenju ili trpljenju, dok je st. 2. tog članka propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav, dok je odredbom čl. 272.st.2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

13. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, 45/07 i 79/07, dalje - ZZP), propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87.st.1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

14. Iz sporne odredbe čl. 2. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 6,30% godišnje, koja je uočljiva i jasna. No ističe se da je ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih na određeno razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. i čl. 272. ZOO ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva. Nadalje, tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 2. predmetnog ugovora u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu određena odnosno odrediva, a isto tako nije dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi. Iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa po prirodi stvari se o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

15. Sud je utvrdio da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz sporne odredbe čl. 2. nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i na temelju čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužiteljici kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega je sud utvrdio da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču pa tako niti tužitelju.

16. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ga je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama koje iz toga proizlaze. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju neproporcionalno veće u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju, kao i svakom prosječnom potrošaču, nerazumljiva.

17. Tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope da bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao i da je kamatna stopa promjenjiva. S obzirom da je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

18. Zbog prethodnog navedenog, s obzirom na to da je utvrđeno da sporna odredba nije određena niti odrediva, u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a je i ništetna. Nadalje utvrđeno je da je sporna odredba prouzročila i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je zato nepoštena, a time i ništetna i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP-a.

19. U odnosu na pitanje zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje usvojeno na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) Stoga se uzima u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323. st.1. ZOO-a, jer je njime odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao, odnosno, sud je ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

20. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamata zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

21. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba čl. 2. predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, tuženik je u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužiteljici naplatio više od ugovorenog iznosa, odnosno bez pravne osnove.

22. Vještak je u svom nalazu i mišljenju utvrdio da je ukupna razlika s osnove promjena kamatne stope između anuiteta prema obračunu banke primjenom izmijenjenih kamatnih stopa u odnosu na anuitete prema simuliranom početnom otplatnom planu primjenom redovno ugovorene kamatne stope iznosi 1.662,16 eura, a prema kamatama (u skladu s kojima je specificiran tužbeni zahtjev) koje iznose kako je navedeno i u izreci.

23. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka prihvatio jer je sukladan s dokazima u spisu te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju i da stranke nisu imali primjedbe niti prigovore na nalaz. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

24. Odluka o trošku donijeta je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'', broj 138/23, dalje u tekstu: OT).

23.1. S obzirom na vrijednost predmeta spora (1.662,16 eura) tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7.1. Tarife) 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 17. rujna 2024. i 07. travnja 2025. (Tbr. 9.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 200 bodova, trošak sastava podneska od 25. siječnja 2024. i 07. siječnja 2025. (Tbr. 8.1. Tarife) po 100 bodova, ukupno 200 bodova, sveukupno 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 EUR iznosi 1.000,00 EUR a uvećano za PDV od 25% ukupno iznosi 1.250,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak vještačenja u iznosu od 300,00 eura. Priznat je i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 66,36 eura a koju pristojbu je i platio, pa je tužitelju valjalo odrediti trošak u ukupnom iznosu od 1.616,36 eura zajedno sa zatraženom zateznom kamatom tekućom od donošenja odluke do isplate po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 126/2021., 114/2021., 156/2022. i 155/2023.), a sve sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020., 114/2022. i 06/2024.).

24. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

25. Tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu budući da sukladno čl. 6. Zakona o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 51/2023) trošak sudske pristojbe kao potrošač nije dužan platiti, niti je pozvan ga platiti.

26. Tuženik nema pravo na naknadu troška jer je u cijelosti izgubio spor.

U Zagrebu 19. svibnja 2025.

Sudac:

Borna Pešek

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

tužitelj po pun.

tuženik po pun.