REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-312/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja NČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV. 1, Zagreb, OIB: 66486182714, kojega zastupa UČ, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 19. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/24-01/10, URBROJ: 512-2501-24-2 od 5. siječnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/24-01/10, URBROJ: 512-2501-24-2 od 5. siječnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 560-01/23-01/2213, URBROJ: 512M2- 76-23-2 od 22. studenog 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite.
3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je u zahtjevu predložio kao svjedoke ĆČ i ĐČ, međutim, da tuženik nije prihvatio navedene svjedoke, već je u postupku uzeo iskaz svjedoka LČ. Pojašnjava kako tuženik navodi da iskazi svjedoka nisu mjerodavni, dok u obrascu zahtjeva traži podatak o neposrednom zapovjedniku i podatke o svjedocima koji mogu potvrditi pripadnost i aktivnosti tužitelja u Domovinskom ratu. Ukazuje na nejednako postupanje tuženika u postupku jer je upravo svjedoku MČ priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite za razdoblje od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Napominje kako je navedeni svjedok, kojemu je priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u postupku iskazao da je tužitelj zajedno s njime bio u odredu Narodne zaštite te obnašao sve dužnosti i naređenja kao i sam svjedok, a tužitelju ovaj status nije priznat. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ponavlja navode iz osporavanog rješenja, a koji se odnose na to da nisu ispunjene pretpostavke da bi se tužitelju priznao status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u skladu s člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17., 98/19., 84/21., dalje: Zakon). Slijedom navedenog, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
5. Rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-312/2024-5 od 27. ožujka 2025., tužitelj i tuženik pozvani su da se u roku od 15 dana od dana dostave tog rješenja očituju o tome jesu li suglasni da se ovaj spor riješi bez održavanja rasprave na temelju postojeće dokumentacije u spisu. Tuženik se u podnesku zaprimljenom na ovome Sudu 4. travnja 2025. očitovao da je suglasan da se spor riješi bez održavanja rasprave, dok je s istim suglasan i tužitelj koji se o tome očitovao u podnesku zaprimljenom 16. travnja 2025.
6. S obzirom da su se stranke o tome izrijekom suglasile, a Sud je utvrdio da nije potrebno izvoditi nove dokaze, Sud je na temelju članka 98. točke 5. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ br. 36/24. - dalje: ZUS) ovaj spor riješio bez rasprave.
7. U upravnom sporu Sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika i sve isprave koje prileže u istome te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Iz stanja spisa tuženika vidljivo je kako je predmetni upravni postupak pokrenut povodom zahtjeva tužitelja od 7. siječnja 2022. za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite Mjesne zajednice Rajevo Selo za razdoblje od 10. srpnja 1991. do 5. svibnja 1992. U zahtjevu tužitelj navodi kako je dežurao na nasipu te razvozio prognanike iz Apševaca i Nijemaca po kućama u [adresa], a predložio je saslušanje svjedoka ĆČ i ĐČ.
9. Odredbom članka 3. stavkom 1. Zakona propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao: a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
10. Prema članku 3. stavku 2. Zakona pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske, u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Člankom 179. točkom a. Zakona propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
12. U provedenom postupku je utvrđeno kako je tužitelj regulirao obvezu služenja vojnog roka i imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu. Nakon izvršenog uvida u popise pripadnika Narodne zaštite MZ Rajevo Selo i drugo dostupno arhivsko gradivo utvrđeno je da tužitelj nije evidentiran na istima (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Vukovar, KLASA: 560-01/22-01/13, URBROJ: 512M2-82-23-6 od 25. listopada 2023.).
13. Povodom navedenog zahtjeva uzeta je izjava na zapisnik od tužitelja.
14. U svom iskazu na zapisnik pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar, KLASA: 560-01/22-01/13, URBROJ: 512M2-82-23-5 od 25. srpnja 2023. tužitelj je u bitnome izjavio da je u Narodnu zaštitu pristupio u [adresa] 10. srpnja 1991. gdje je bio do 5. svibnja 1992. Išao je na stražu, vršio naoružane ophodnje, kopanje rovova, utvrđivanje prednje crte, čuvanje objekata, obuku naoružanjem i druge zadaće, a zapovjednik mu je bio ĆČ. Istaknuo je da je imao zaduženo naoružanje, da je bio na osiguranju i čuvanju objekata te išao na straže zajedno s pripadnicima svog voda. Navedene aktivnosti provodio je svakodnevno u smjenama koje su trajale po dvanaest sati, a kao zapovjednik voda često je bio i svaki dan jer nije bio u radnom odnosu. Izjavio je kako o njegovoj pripadnosti i aktivnostima mogu posvjedočiti njegovi suborci, dok drugih dokaza nema.
15. Nadalje, tijekom upravnog postupka saslušan je svjedok LČ o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 560-01/22-01/13, URBROJ: 512M2-82-23-4 od 25. srpnja 2023. pred Područnim odsjekom za poslove obrane Vukovar koji je u bitnome izjavio da se uključio u naoružane odrede Narodne zaštite Rajevo Selo 30. srpnja 1991. gdje je bio do 31. prosinca 1991., a obnašao je dužnost vojnika. Poznato mu je da je tužitelj bio pripadnik NO NZ MZ Rajevo Selo u razdoblju koje navodi u zahtjevu, da je bio vojnik i nije imao zapovjednih dužnosti. Također mu je poznato da je tužitelj išao na straže i u naoružane ophodnje, kao i da je išao na stražu na granici s Bosnom i Hercegovinom na rijeci Savi, a bio je zadužen naoružanjem.
16. Uzimajući u obzir prethodno opisano činjenično stanje i mjerodavne odredbe materijalnog prava, to i ovaj Sud prihvaća zaključak da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite, budući da se dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene na osnovu samog iskaza tužitelja i izjave svjedoka) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, iz utvrđenog činjeničnog stanja se ne može zaključiti da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, kako je to uvjetovano odredbom članka 3. stavka 1. točke b) Zakona.
17. Točni su navodi tužitelja da tijekom upravnog postupka nisu saslušani svjedoci ĆČ i ĐČ, međutim, isto ne utječe na drukčije rješavanje ove upravne stvari, obzirom da i sam iskaz tužitelja potvrđuje zaključak tuženika da se dužnosti koje je tužitelj obnašao ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona. K tome, činjenica da saslušani svjedok LČ ima priznat status po predmetnoj osnovi, nema odlučujuću važnost za priznavanje statusa tužitelja, budući se svaki zahtjev za priznanje prava hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata ocjenjuje zasebno i na temelju dokazne građe u svakom posebnom spisu te na činjenično stanje ne mogu imati utjecaja okolnosti iz drugih postupaka, na način kako to smatra tužitelj.
18. Stoga ovaj Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio činjenično stanje i ispravno zaključio da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje tužitelju statusa hrvatskog branitelja za traženo razdoblje te primijenio mjerodavne odredbe Zakona, potvrdivši pritom prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja, dok preostali tužbeni navodi ne utječu na drukčije odlučivanje ove upravne stvari.
19. Imajući u vidu navedeno, osporavano rješenje tuženika se ocjenjuje zakonitim, a donošenjem osporavanog rješenja nije došlo do povrede prava, obveza ili pravnog interesa tužitelja pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno kao u izreci presude.
U Osijeku 19. svibnja 2025.
Sutkinja
Jasenka Beker Rupčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
DNA:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
