REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:P-3907/2021-72

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alan Muhvić Pintar, odvjetnik u Zagrebu, Masarykova 23, protiv tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Vlado Rebić, odvjetnik u Zagrebu, Cankarova 1, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i z. punomoćnika tuženika AE – odvjetničke vježbenice, 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju VE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.876,83 EUR sa zateznom kamatom kako slijedi:

-na iznos 1.114,88 EUR od 19. svibnja 2025. do isplate,

-na iznos 341,09 EUR od 5. veljače 2021. do isplate,

-na iznos 278,89 EUR od 1. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 189,74 EUR od 8. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 110,06 EUR od 8. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 222,03 EUR od 5. veljače 2021. do isplate,

-na iznos 530,89 EUR od 15. siječnja 2021. do isplate,

-na iznos 29,66 EUR od 29. travnja 2021. do isplate,

-na iznos 59,59 EUR od 29. travnja 2021. do isplate, sve po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i nadoknaditi mu trošak postupka u iznosu 1.974,04 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 19. svibnja 2015. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog za isplatu zatezne kamate na ukupan iznos od 1.114,88 EUR za razdoblje do 18. svibnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadom troškova postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom prethodnog postupka navodi da je vlasnik stana u razizemlju lijevo koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija u površini od 36,15 m2 u [adresa], da je s tuženikom, kao najmoprimcem, zaključio 1. studenog 2019. ugovor o najmu tog stana na određeno vrijeme do 1. studenog 2020., uz obvezu tuženika, prema čl.8. i čl.9., plaćati najamninu u iznosu 2.100,00 kn najkasnije do 15-og u tekućem mjesecu i režijske troškove koji terete stan (struja, plin, voda, čistoća), da je tuženiku, nakon isteka ugovora, ponuđeno sklapanje novog na isto vrijeme, međutim, on se na prijedlog oglušio te je, iako novi ugovor nije zaključen, nastavio koristiti stan do 5. svibnja 2021., da tuženik od prestanka ugovora pa do 5. svibnja 2021. nije platio nikakvu naknadu za korištenje stana i tekuće režijske troškove, koje režije nije plaćao niti za vrijeme trajanja ugovornog odnosa te da je tuženiku, opreza radi, dostavljen i pisani otkaz ugovora, pa kako je on morao platiti sve režijske troškove koji su nastali za vrijeme dok je tuženik koristio stan, kako po pozivu davatelja komunalnih i drugih usluga, tako i u sklopu ovršnog postupka koji su zbog neplaćanja pokrenuti, a tuženik nije platio niti naknadu za korištenje stana nakon prestanka ugovora o najmu, to tužitelj predlaže donošenje presude kojom se tuženiku nalaže da mu isplati ukupan iznos od 21.675,39 kn, koji se odnosi na 4 iznosa naknade za korištenje njegova stana za razdoblje nakon prestanka ugovora do iseljenja, u visini najamnine po ranijem ugovoru i to po 2.100,00 kn mjesečno s pripadajućim kamatama te pojedine iznose koje je platio po osnovi režijskih troškova, pobliže opisane u tužbi, s pripadajućim kamatama.

2. Tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći da je po isteku ugovora o najmu imao usmeni dogovor s tužiteljem za ostanak u stanu, da je na adresi istog otvorio svoju firmu, nakon čega je tužitelj odbio s njime sklopiti novi ugovor o najmu poslovno stambenog prostora i on je morao promijeniti sjedište firme na drugu adresu, da su stanarina i režije u cijelosti plaćeni te da je s tužiteljem imao dogovor da će upravo tužitelj plaćati režije, a da će on dio stanarine platiti u gotovini, a drugi dio u vidu radova na tužiteljevoj nekretnini [adresa], time da je zadnji rad bio postavljanje keramičkih pločica na stepeništu u travnju 2021.

3. Tužitelj u tijeku postupka navodi da se predmetnom tužbom traži plaćanje naknade za uporabu predmetnog stana za razdoblje nakon isteka ugovorenog najma, tj. od 1. studenog 2020. pa nadalje, a sporazum koji je s tuženikom postignut da će umjesto plaćanja ugovorene najamnine izvršiti određene građevinske radove se odnosi isključivo na razdoblje trajanja ugovora o najmu, tj. razdoblje do 1. studenog 2020. jer je tuženik od ožujka 2020. počeo izbjegavati plaćanje ugovorene najamnine i po toj je osnovi nastao dug. U odnosu na tvrdnju tuženika da bi postigli sporazum u pravcu nastavka korištenja stana tužitelj navodi da mu je ponudio sklapanje novog ugovora o najmu, koji tuženik nije potpisao.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u z.k. izvadak, ugovor o najmu stana od 1. studenog 2019., bilješke tužitelja o dugu i stvarima u stanu, potvrdu PU Zagrebačke od 26. travnja 2021. i 1. lipnja 2021., izvadak iz registra, naloge / potvrde o plaćanju, isplatnice, prijedloge za ovrhu i rješenje o ovrsi, opomene i knjigovodstveno stanje obveznika, fotografije, dopis tužitelja od 23. travnja 2021., dopis Trgovačkog suda u Zagrebu od 2. lipnja 2021., prijedlog ugovora o zakupu, dopis od 14. travnja 2021., prepisku stranaka putem sms poruka, dopis Porezne uprave od 10. siječnja 2023. uz porezno rješenje i ugovor od 17. kolovoza 2019. uz popis radova i sporazum, proveo uviđaj na licu mjesta i vještačenje po vještaku dipl.ing. Mirku Hvali te saslušao svjedoke ĆE, SE, PE, JE, ŠE i ŽE te stranke.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

6. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je između tužitelja, kao i najmodavca i tuženika, kao najmoprimca zaključen 1. studenog 2019. ugovor o najmu tužiteljeva stana u [adresa] (dalje: stan) na određeno vrijeme do 1. studenog 2020. (čl.3.) uz mogućnost sklapanja novog ugovora nakon toga (čl.4.) i obvezu najmoprimca platiti najamninu u iznosu 2.100,00 kn najkasnije do 15. -og u mjesecu (čl.8.) te režijske troškove struje, plina, vode i čistoću (čl.9.),

-da je tužitelj sastavio plan otplate duga po gore navedenom ugovoru u iznosu 17.150,00 kn po osnovi neplaćene najamnine i režija i to u 7 rata počev od 20. travnja 2021., uz ponudu sklapanja novog ugovora od 1. ožujka 2021. s najamninom u iznosu 2.000,00 kn i režija u iznosu 800,00 kn do 20. u mjesecu,

-da je tuženik predložio sklapanje ugovora o zakupu na način da kao zakupac dijela stana (poslovnog prostora) bude evidentiran Luxur project j.d.o.o., koji ugovor nije sklopljen,

-da je društvo Luxur project j.d.o.o., direktor kojeg je tuženik, imalo prijavljeno sjedište na adresi tužiteljeva stana (osnivački akt od 29. siječnja 2021., upis 5. veljače 2021.),

-da je tužitelj 23. travnja 2021. zatražio od Trgovačkog suda u Zagrebu da poništi registraciju gore navedenog društva na adresi njegovog stana jer da za to nije dao odobrenje niti sklopio s tuženikom ugovor,

-da je tužitelj 14. travnja 2021. putem punomoćnika obavijestio tuženika da je ugovor o najmu istekao 1. studenog 2020., a novi nije sklopljen, da postoji dug s naslova najamnine / korištenja stana i režija u iznosu 19.150,00 kn te da se, ukoliko tuženik smatra da je raniji ugovor obnovljen, otkazuje isti zbog neplaćanja,

-da je PU Zagrebačka sastavila potvrdu u pravcu da je tužitelj 24. travnja 2021. zatražio intervenciju policije jer ga podstanari ne puštaju u stan te je na licu mjesta utvrđeno da u tužiteljevom stanu živi tuženik s obitelji temeljem ugovora o najmu zaključenom na razdoblje do 1. studenog 2020., a da za novo razdoblje ugovor nije zaključen,

-da je PU Zagrebačka sastavila potvrdu u pravcu da je 1. lipnja 2021. zatražena intervencija policije zbog nesuglasica između tuženika i kćeri tužitelja po pitanju otkazivanja stanovanja, kojom prilikom je prijavljen fizički napad tuženika na tužiteljevu kći,

-da je tuženiku putem sms upućena opomena zbog neplaćanja stanarine za razdoblje od siječnja do travnja te duga za plin, struju, vodu, čistoću i komunalnu naknadu,

-da je tužitelju poreznim rješenjem od 15. prosinca 2020. utvrđena osnovica i mjesečna obveza poreza i prireza za gore navedeni ugovor o najmu stana,

-da su po osnovi korištenja struje, plina, vode i komunalne naknade u razdoblju trajanja ugovora o najmu stana, tj. do 1. studenog 2020. te dijelom do ožujka 2021. nastali troškovi u iznosima pobliže navedenim u tužbi, stranica treća do peta pod oznakom a) do g), koji su plaćeni u datumima koji se tamo navode,

-da je tužitelj u kolovozu 2019. ugovorio te u kolovozu i rujnu 2019. platio radove na kući u [adresa] – krovopokrivački, limarski, fasaderski, keramičarski i građevinski radovi – pobliže opisano na l.215-216. spisa,

-da su pojedini od prethodno opisanih radova plaćeni tijekom studenog 2019. te je ugovorena daljnja dinamika plaćanja do 31. siječnja 2020. te je, u konačnici, sve plaćeno do 29. veljače 2020. (l.217. do 218.).

7. Na uviđaj na lice mjesta nije pristupio tuženik, iako uredno pozvan, pa je vještak pregledao prostorije / mjesta za koje je tuženik u iskazu i podnesku iznio tvrdnju da je u / na njima izvršio određene radove.

8.

Iz nalaza i mišljenja vještaka s ispravkom od 22. kolovoza 2022., prihvaćenog jer je izrađen u skladu s rezultatom uviđaja i pravilima struke, kao bitno proizlazi da je imao u vidu ugovor o izvođenju građevinskih radova iz kolovoza 2019. te da vrijednost radova koje je izveo tuženik iznosi 202,40 Eur (postava keramičkih pločica na vanjskim stubama), a ukoliko bi tuženik dostavio dokaz da je, osim postavljanja keramičkih pločica na vanjskim stubama, izveo sve radove za koje tvrdi da jest tada bi vrijednost istih radova iznosila 2.265,61 Eur.

8.1. S obzirom da su nalaz i mišljenje vještaka s pisanim očitovanjem jasni i usaglašeni s izviđenim okolnostima to nije prihvaćen prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem vještaka.

9. Iskaze svjedoka ĆE, SE i tužitelja sud je prihvatio kao iskrene, životne, u bitnom međusobno suglasne, kao i u skladu s priloženom dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da tuženik nije ispunjavao svoju obvezu plaćanja najamnine i režija po osnovi ugovora o najmu te je između stranaka postignut dogovor da će tuženik u visini duga za najamninu napraviti radove na stepenicama, koje u konačnici nije dovršio, da je vrijednost tog rada iznosila oko 1.500,00 do 2.000,00 kn, da je ugovor o najmu istekao 1. studenog 2020., a ponuđeni novi ugovor tuženik nije potpisao te da tuženik nakon prestanka ugovora o najmu nije plaćao nikakvu naknadu za korištenje tužiteljeva stana niti režije te je sve dugove po osnovi režija u konačnici platio tužitelj.

9.1. Iskaz tuženika sud je prihvatio kao iskren i uvjerljiv u dijelu iz kojeg proizlazi da je s tužiteljem dogovorio da će na ime najamnine odraditi rad na vanjskim stepenicama te da su razgovarali o mogućnosti sklapanja novog ugovora, ali isti nije potpisan, dok je njegov iskaz ocijenjen neposredno neuvjerljivim, nelogičnim i suprotnim s prethodno izloženim i prihvaćenim iskazima svjedoka i tužitelja te dokumentacijom u koju je izvršen uvid u dijelu iz kojeg proizlazi da za režije i najamninu po osnovi ugovora o najmu koji je prestao 1. studenog 2020. nema nikakvih dugova, da je dogovor s tužiteljem bio da će po osnovi tog ugovora najamninu plaćati dijelom u gotovini, a dijelom u radovima na tužiteljevoj kući po potrebi, da je izveo sve one radove koji su pobliže opisani u njegovom iskazu na l.193. do 194. spisa (što bi uključivalo i radove za koje je tužitelj dostavio ugovor zaključen s drugim izvođačem) te da je nakon isteka ugovora o najmu dogovorio s tužiteljem da će ostati u stanu, a da će upravo tužitelj za to razdoblje plaćati režije, dok je mu je on platio za siječanj, veljaču, ožujak i travanj po 2.000,00 kn, slijedom čega da nema nikakvih dugova s njegove strane.

9.1.1. Posebno se napominje da doista nije logično niti životno da bi tužitelj, kao i svaka druga prosječna osoba, pristao plaćati troškove režija za razdoblje u kojem se njegovim stanom koristi neka druga osoba.

9.2. Nadalje, sud je ocijenio neuvjerljivim, nelogičnim i suprotnim s prethodno izloženim i prihvaćenim iskazima svjedoka i tužitelja, pa i samog tuženika, dio iskaza svjedoka PE (supruge tuženika) u dijelu iz kojeg proizlazi da bi najamnina za vrijeme trajanja ugovora, kao i naknada za korištenje stana nakon isteka ugovora, bila redovno plaćana svaki mjesec u gotovini u iznosu od po 2.000,00 kn. Naime, tuženik tvrdi da je dogovor s tužiteljem bio da će plaćati dio najamnine u gotovini, a dio će odraditi na kući tužitelja na poziv te da po toj osnovi nema duga jer je vrijednost radova koje je obavio bila veća od najamnine, pa doista nije logično da supruga tuženika, ukoliko je točno što tuženik tvrdi, svaki mjesec za tužitelja ostavlja iznos od 2.000,00 kn za najamninu koja je već plaćena obavljanjem nekog rada. Također se napominje i to da tuženik niti ne navodi koji bi to dio najamnine bio ugovoren u gotovini, a koji dio u radovima, a istovremeno iskazuje da nikada nije dogovorio da vrijednost njegovih ruku iznosi točno određeni iznos koji bi se prebijao sa najamninom, što upućuje na nelogičnost u njegovu iskazu.

9.3. Iskaze svjedoka JE i ŽE sud nije posebno razmatrao i cijenio jer nemaju saznanja o predmetu spora odnosno dogovoru stranaka, dok je iskaz svjedoka ŠE prihvaćen kao iskren i uvjerljiv u dijelu iz kojeg kao bitno proizlazi da ima saznanja samo o tome da je tužitelj angažirao neku firmu, a ne tuženika, da izvodi neke radove na njegovoj kući na Gornjem Bukovcu.

10. Slijedom navedenog, u postupku je kao relevantno utvrđeno da za utuženo razdoblje nakon prestanka ugovora o najmu stana, tj. nakon 1. studenog 2020. pa do trenutka tuženikova iseljenja, tj. 5. svibnja 2021. između stranaka nije bilo ugovornog odnosa, već je tuženik koristio tužiteljev stan bez valjane pravne osnove i nije platio nikakvu naknadu za korištenje istog.

10.1. Stoga je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, a to je svakako najamnina koju nije plaćao, a koju bi bio dužan plaćati da je taj stan koristio u svojstvu najmoprimca.

10.2. Kako tužitelj ne traži ništa više ili drugo od onog što je među strankama ranije bilo ugovoreno kao najamnina i sud nalazi da je visina naknade za korištenje tužiteljeva stana za razdoblje nakon prestanka ugovora u iznosu od po 2.100,00 kn / 278,72 Eur posve primjerena, to je tužbeni zahtjev u tom dijelu valjalo prihvatiti kao osnovan te mu dosuditi iznos od 1.114,88 Eur temeljem čl. 165.st.1.Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine"

91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje:ZV), time da su zatraženi novčani iznosi konvertirani prema Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22; dalje:ZEUR).

10.3. Na navedeni iznos od 1.114,88 Eur je tužitelju dosuđena i zatezna kamata prema čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) koja teče od 19. svibnja 2025. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate za razdoblje do 18. svibnja 2025. valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženika u iznosu najamnine koju bi inače plaćao za predmetnu nekretninu (da je bio u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku i tuženik dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke u ugovornom odnosu (tako i Gž-385/2018, Županijski sud u Šibeniku, slično Gž-5245/10, Gž-385/2018 i Gž-688/15 Županijski sud u Zagrebu).

11. U odnosu na zahtjev za isplatu pojedinih iznosa po osnovi neplaćenih režija, kako za vrijeme trajanja ugovornog odnosa najma, tako i za razdoblje nakon toga, ističe se da iz rezultata cjelokupnog postupka proizlazi da su ti troškovi nastali u razdoblju unutar kojeg je tuženik bio u posjedu tužiteljevog stana i stoga je plaćanje istih bila njegova obveza. Kako je tužitelj podmirio troškove po osnovi korištenja struje, plina, vode i komunalne naknade to osnovano potražuje da mu se nadoknade i stoga je tužbeni zahtjev za isplatu pojedinih iznosa s pripadajućim kamatama valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku I. izreke temeljem čl.29.st.1. i 2., čl.65. i čl.1119. ZOO-a, time da su zatraženi novčani iznosi konvertirani prema ZEUR.

12. Odluka o troškovima postupka sadržana u stavku I. izreke presude temelji se na čl.154.st.5. ZPP-a, a isti je tužitelju odmjeren prema Tbr.7 do 9 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podnesaka od 9.2.2022., 7.9.2022. i 19.1.2024. te pristup na ročišta 29.9.2022., 16.3.2023. i 4.4.2025. te uviđaj po 200,00 Eur te za pristup na ročišta 16.2.2022., 7.7.2022. i 22.7.2022. po 25,00 Eur, uz trošak vještačenja u iznosu 223,82 Eur te pristojbu na tužbu u iznosu 37,61 Eur i presudu u iznosu 37,61 Eur (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od dostave presude) – sveukupno 1.974,04 Eur s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO-a i čl.151.st.3. ZPP-a.

12. S obzirom da je tužitelj u pretežnom dijelu uspio u parnici to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

U Zagrebu, 19. svibnja 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženik po pun.