Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-209/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, OIB:02958272670, Zagreb, Margaretska 3, kojeg zastupaju punomoćnici EP i PP, zaposleni kod tužitelja, protiv tuženika ĐP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2024. poslovni broj P- 413/2023-18, dana 19. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2024. poslovni broj P-413/2023-18 preinačuje u dijelu odluke o glavnoj stvari i sudi:

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60,42 EUR sa zateznom kamatom od 19. svibnja 2022. do isplate i to za razdoblje do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 12. prosinca 2024. poslovni broj P-413/2023-18 u dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu parničnog troška.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženom ĐP OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, iznos od 60,42 EUR/ 455,21 kn na ime obveznog zdravstvenog osiguranja zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 19.05.2022. godine do 31.12.2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženom ĐP OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje - Regionalni ured Zagreb, OIB: 02958272670 Zagreb, Mihanovićeva 3, parnični trošak u roku od 15 dana."

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, odnosno podredno presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba tužitelja je osnovana u dijelu odluke o glavnoj stvari, dok nije osnovana u dijelu odluke o naknadi troškova postupka.

5. Polazeći od utvrđenja da je rješenjem tužitelja od 8. travnja 2021., Klasa: UP/I-503- 01/20-01/1210, Ur.broj: 338-21-02-01-21-06 tuženiku utvrđen prestanak statusa obvezno osigurane osobe s danom 8. kolovoza 2014., da je rješenje postalo pravomoćno 12. svibnja 2021. i izvršno 26. travnja 2021., kao i da je tuženik platio iznos od 67,06 EUR u korist primatelja – Državni proračun Republike Hrvatske, te primjenjujući čl. 137. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" br. 80/13., 137/13., 98/19., 33/23., u daljnjem tekstu: ZOZO) koji propisuje da je osigurana osoba kojoj je iz sredstava Zavoda, odnosno državnog proračuna isplaćen novčani iznos na koji nije imala pravo, obvezna vratiti primljeni iznos uvećan za zakonsku zateznu kamatu te ga uplatiti na račun Zavoda, odnosno državnog proračuna u roku od osam dana od dana zaprimljene pisane obavijesti Zavoda o utvrđenim okolnostima, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik plaćanjem navedenog iznosa u korist državnog proračuna ispunio svoju obvezu iz citirane zakonske odredbe, radi čega je odbio tužbeni zahtjev.

6. U žalbi tužitelj navodi da tuženik nije izvršio uplatu u korist računa tužitelja, nego je platio u korist računa Državnog proračuna, radi čega smatra da nije ispunio obvezu koju ima prema njemu kao pravnoj osobi s javnim ovlastima namirenja troškova zdravstvene zaštite, s obzirom da bi, vodeći se istom logikom, dužnici svih tijela u vlasništvu Republike Hrvatske svoje obveze ispunjavali uplatama u državni proračun, a ne nadležnim tijelima.

7. U konkretnom slučaju radi se o sporu male vrijednosti u smislu čl. 458. st. 1. ZPP, u kojem se presuda ili rješenje kojim se završava spor takve vrste mogu pobijati iz razloga propisanih čl. 467. st. 1. ZPP, odnosno zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP, kao i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

8. Ispitivanjem presude u okviru žalbenih navoda tužitelja primjenom čl. 365. st. 2. u vezi čl. 467. st. 1. ZPP, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku.

9. Međutim, osnovani su žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je pobijana presuda donesena pogrešnom primjenom materijalnog prava.

10. Iz stanja u spisu proizlazi da je tuženik u odgovoru na tužbu naveo da je povodom tužbe tužitelja platio iznos od 67,06 EUR te je dostavio dokaz o uplati (list 62 spisa). Iz detalja o plaćanjima je evidentno da je uplata izvršena 14. veljače 2023. na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, odnosno da uplata nije izvršena na račun tužitelja koji je jasno naveden na uplatnici koja je dostavljena tuženiku uz poziv na plaćanje prije no što je podnesena tužba, ali i uz tužbu kao dokaz da je tuženik pozvan na ispunjenje obveze prije podnošenja tužbe.

11. Isto tako iz stanja u spisu proizlazi da je pravomoćnim rješenjem HZZO, Regionalnog ureda Zagreb od 8. travnja 2021., Klasa: UP/I-503-01/20-01/1210, Ur.broj: 338-21-02-01-21-06 utvrđeno da je tuženiku prestao status obvezno zdravstveno osigurane osobe s danom 8. kolovoza 2014., te da je tuženik u razdoblju od 8. travnja 2016. do 8. travnja 2021. koristio zdravstvene usluge u zdravstvenim ustanovama za koje su tužitelju ispostavljeni računi, što je evidentno iz Popisa računa ispostavljenih na ime tuženika s lista 14 spisa uz pregled postupaka i realiziranih recepata u ljekarnama s lista 15 do 35 spisa, te izvršenih uplata tužitelja po navedenim računima prema dokumentaciji s lista 36 do 57 spisa.

12. S obzirom na navedeno pod toč. 10. i 11. ovog obrazloženja proizlazi zaključak da je tuženik prouzročio troškove korištenja zdravstvenih usluga i lijekova za koje su računi ispostavljeni tužitelju, kao i da je tužitelj iste podmirio zdravstvenim ustanovama i ljekarnama, iz čega slijedi daljnji zaključak da troškovi nisu isplaćeni s računa Državnog proračuna nego s računa tužitelja i da je tuženik u obvezi te troškove podmiriti upravo na račun tužitelja, odnosno da se tužitelj uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske ne može osloboditi obveze iz čl. 137. ZOZO.

12.1. S tim u vezi valja ukazati da čl. 97. ZOZO propisuje da je Zavod (tužitelj) javna ustanova na koju se primjenjuju propisi o ustanovama, ako tim Zakonom nije drukčije utvrđeno (st. 2.), da Zavod ima svojstvo pravne osobe s pravima, obvezama te odgovornošću utvrđenom tim Zakonom i Statutom (st. 3.), a da u rješavanju o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja Zavod ima javne ovlasti (st. 4.). Kako je iz opisanog stanja u spisu evidentno da je troškove korištenja zdravstvenih usluga i lijekova, a na koje tuženik nije imao pravo na teret tužitelja jer nije bio zdravstveno osigurana osoba, snosio tužitelj koji nastupa kao pravna osoba u postupcima naplate troškova i naknade štete, to je tuženik u obvezi podmiriti te troškove upravo tužitelju, i to sa zateznom kamatom od kada je pozvan na plaćanje i od kojeg trenutka je tužitelj bio nepošteni stjecatelj s obzirom na doneseno rješenje kojim je utvrđeno da mu to pravo ne pripada, u smislu čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21.).

13. Stoga su osnovani žalbeni navodi kojima tužitelj ističe da je zahtjev tužitelja odbijen pogrešnom primjenom materijalnog prava, pa je stoga ovaj sud prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačio presudu u dijelu odluke o glavnoj stvari i usvojio tužbeni zahtjev primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP. U dijelu odbijenog zahtjeva za naknadu troškova postupka ovaj sud je odbio žalbu i potvrdio presudu primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP s obzirom da je tužitelj na raspravi 5. studenog 2024. izjavio da ne potražuje parnični trošak.

U Varaždinu 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun