REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

PREKRŠAJNI ODJEL

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Prekršajni odjel, po sucu: Damir Tepeš, uz sudjelovanje zapisničarke: Ivana Hoti, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika: TŠ, zbog prekršaja iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice (Službeni glasnik Grada Velike Gorice br. 5/22), pokrenutim povodom podnesenog prigovora protiv Obaveznog prekršajnog naloga izdanog od ovlaštenog tužitelja: Zagrebačka Županija, Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, broj: KLASA: 363-03/2025-01/64, URBROJ: 238-31-06-2025-2, koji su ovom Sudu dostavljeni 3. ožujka 2025., nakon provedenog žurnog postupka kod ovog Suda 19. svibnja 2025., temeljem čl.94., čl.182.st.1.t.3. i čl.244.st.1. Prekršajnog zakona (NN br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22),

p r e s u d i o j e

Okrivljenik TŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.1995. u [adresa], sin T, s prijavljenim prebivalištem u mjestu [adresa], prekršajno osuđivan,

OSLOBAĐA SE OD OPTUŽBE

da bi odbacio građevinski otpad u okoliš, na parcelu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u naselju Mičevec, dana 04.02.2025.g. u 13:10 sati,

pa da bi time počinio prekršaj iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, a kažnjiv po čl.17.st.1. iste Odluke.

Temeljem odredbe čl.140.st.1. i st.2. Prekršajnog zakona troškovi prekršajnog postupka iz čl.138.st.2. Prekršajnog zakona padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Obrazloženje

I/

1.

Zagrebačka Županija, Grad Velika Gorica, Upravni odjel za komunalne djelatnosti i promet, Odsjek komunalnog i prometnog redarstva, kao ovlašteni tužitelj, temeljem čl.243.st.1. Prekršajnog zakona, pod navedenim brojem, dana 3. ožujka 2025., dostavio je ovom Sudu prigovor imenovanog okrivljenika, protiv Obaveznog prekršajnog naloga koji mu je izdan zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2.

Ovlašteni tužitelj je 11. veljače 2025. izdao Obavezni prekršajni nalog broj: KLASA: 363-03/2025-01/64, URBROJ: 238-31-06-2025-2, kojim je okrivljenika za navedeni prekršaj oglasio krivim i kaznio ga novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 eura, te ga obvezao na plaćanje troška u iznosu od 26,54 eura, ali je okrivljenik pravodobno podnio prigovor zbog poricanja prekršaja, pa je označeni Obavezni prekršajni nalog stavljen izvan snage, nakon čega je Sud temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona proveo žurni postupak.

3.

U svojoj pisanoj obrani okrivljenik je naveo, između ostalog i u bitnom, kako se ne smatra krivim za počinjenje prekršaja koji mu se stavlja na teret. On nije odbacio građevinski otpad u okoliš na k. č. br. [katastarska čestica] k.č. [adresa], a kako je navodno utvrđeno dana 04.02.2025.g. u 13,10 sati. U zapisniku od 05.02.2025.g. stoji da je komunalni redar uputio okrivljenika da natovareni materijal odveze na reciklažno dvorište te da je okrivljenik napustio parcelu. Okrivljenik spornog dana u sporno vrijeme nije odbacio natovareni teret na parcelu te je napustio predmetnu lokaciju sa svim teretom na vozilu [registarska oznaka]. Okrivljenik nije nikada dogovarao navoženje puta s vlasnikom zemljišta pošto je put bio već od prije navezen. To je u potpunoj suprotnosti s činjeničnim opisom iz obveznog prekršajnog naloga gdje se navodi da je okrivljenik odbacio građevinski otpad u okoliš. Prekršajno djelo iz činjeničnog opisa koje se stavlja na teret okrivljeniku nikad nije počinjeno. Na fotografijama se vidi da je sav teret netaknut natovaren na teretnom vozilu kojim je upravljao okrivljenik. Svjedoci navode da je okrivljenik upućen na reciklažo dvorište te da je napustio parcelu. Svjedoci nigdje, osim u opisu, ne tvrde niti ičime dokazuju da je okrivljeni odbacio građevinski otpad u okoliš. Upravo suprotno, iz dokaza i navoda svjedoka proizlazi da otpad nije odbačen u okoliš. U slučaju nedostatnosti dokaza koji prilože ovom predmetu da se donese oslobađajuća presuda, traži se od suda da se provede izvođenje dokaza neposrednim saslušanjem svjedoka ČŠ, MŠ kao osobe koje su legitimirale okrivljenog ŠŠ iz [adresa] kao vlasnika društva Matković Pro start d.o.o. te VŠ, [adresa], vlasnika zemljišta. Prije svega, ističe se kako okrivljenik do sada nije počinio prekršaj koji mu se u ovom postupku stavlja na teret pa smatra da dosadašnje ponašanje okrivljenika ne upućuje na opasnost da bi ponovo počinio isti prekršaj. Okrivljenik nije osoba koja bi bila sklona počinjenju prekršaja općenito. Okrivljenik je inače miran obiteljski čovjek koji brine o obitelji i marljivo radi kako bi osigurao osnovnu egzistenciju svojim najmilijima. U ovo doba galopirajuće inflacije i sveprisutnog rasta cijena u svim segmentnima života, životna egzistencija Okrivljenika je ugrožena do te mjere da je kao i niz drugih mladih osoba bio prisiljen zajedno sa svojom obitelji odseliti iz Republike Hrvatske. Ističe se kako je okrivljenik razočaran postupkom kojim mu se pokušava prišiti počinjenje djela koje uopće nije počinio, zajedno s novčanom kaznom koju ne može zaraditi za 5 mjeseci rada u Republici Hrvatskoj. Okrivljenik nema nikakve imovine, dok je živio u [adresa] plaća mu je bila zakonski minimalac. Ovo postupanje nadležnog tijela koje je donijelo obvezni prekršajni nalog dodatno je ponukalo okrivljenika da s obitelji napusti RH. Smatra da mu je ovim postupanjem učinjena nepravda. Novčana kazna koja je izrečena okrivljeniku u ovom postupku ugrožavala bi njegovu osobnu egzistenciju. Zaključno, ovim putem apelira se sudu da prilikom odlučivanja u ovoj pravnoj stvari vodi računa o svemu ranije rečenome, te da uzimajući u obzir sve relevantne činjenice, specifičnu situaciju u kojoj su se našao okrivljeni, njegovu raniju neosuđivanost u sličnim situacijama, dugogodišnju savjesnost i uzornost okrivljenog, životu dob, oslobodi krivnje i obveze plaćanja ovdje određene novčane kazne.

4.

U dokaznom postupku sudac je ispitao svjedoka SŠ, komunalnog redara, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 4. veljače 2025. zajedno sa kolegom DŠ obilazio područje naselja Mičevec te je u jednom trenutku zamijetio u polju kamion. Krenuli su prema tom kamionu po utabanoj stazi od građevinskog materijala. Kamion je bio pedesetak metara od prometnice na katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Utvrdio je identitet vozača kamiona te ga upozorio da ne smije odbacivati građevinski otpad u okoliš. Vozač je priopćio da obavlja posao po nalogu poslodavca i da prevozi materijal nastao obnovom garaže Tuškanac u Zagrebu. Izjavio je da je već vozio građevinski otpad na tu parcelu te da je vlasnik zemljišta odobrio da se na označenoj parceli može odlagati otpad. Upućen je da građevinski otpad može odbaciti na reciklažno dvorište ili u suradnji sa drugim tvrtkama koje se bave otpadom te da napusti parcelu, što je on i učinio. To je sve što ima za iskazati. Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako je istina da predmetne zgode okrivljenik nije istovario otpadni građevinski materijal s kamiona ali je tom prilikom, kada je zatečen izjavio da je već dovozio takav građevini materijal na put koji je već bio formiran na parceli. Na pitanje branitelja okrivljenika svjedok odgovara kako su okrivljenika predmetne zgode prvi puta zatekli na označenom mjestu. Odgovara kako je okrivljenik s punim kamionom napustio mjesto na kojem su ga zatekli.

5.

Sudac je ispitao i svjedoka DŠ, komunalnog redara, koji je u svom iskazu iznio kako se sjeća da je dana 4. veljače 2025. zajedno sa kolegom ČŠ SŠ obavljao nadzor na području naselja Mičevec. U jednom trenutku zamijetio je jedan kamion plave boje, a kako na tom području ima dosta poljoprivrednih parcela koje su uništene jer je na njih navožen građevni materijal, uočeni kamion im se učinio sumnjivim pa su ga pratili. Kamion je skrenuo na jednu parcelu i kretao se po ranije utabanom putu koji se sastojao od otpadnog građevnog materijala. Izašli su iz vozila i došli do kamiona te je vozača pitao što radi, a on je rekao da po nalogu poslodavca navaža put. Pitao ga je da li znade da je to zabranjeno i da čini prekršaj, a on je odgovorio kako mu to nije poznato. U tovarnom sanduku prevozio je otpadni građevni materijal koji se sastojao od betona, cigle preostalo od rušenja nekog objekta, a vozač je izjavio da je taj materijal dovezao iz Zagreba gdje se obnavlja podzemna garaža Tuškanac. Vozaču je priopćeno da ne smije odlagati građevni materijal osim na reciklažno dvorište ili gospodarska dvorišta koja takav materijal prerađuju drobilicama i on je s vozilom napustio mjesto gdje smo ga zatekli. Nakon što je upoznat s pisanom obranom okrivljenika ističe kako na tu obranu nema primjedbi niti komentar. Na pitanje branitelja okrivljenika odgovara kako su oni okrivljenika spriječili da otpad odbaci na tom mjestu, a nije vidio okrivljenika kako odbacuje otpad. Odgovara kako ga nije vidio kako navozi taj put po kojem se vozio, a okrivljenik je izjavio da po nalogu poslodavca navozi taj put. Odgovara kako je okrivljenik sa punim kamionom napustio lokaciju gdje je zatečen.

7.

U nastavku dokaznog postupka sudac je izveo dokaz uvidom i čitanjem: Obavezni prekršajni nalog Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, KLASA: 363-03/2025-01/64, URBROJ: 238-31-06-2025-5 izdan 11. veljače 2025., prigovor podnesen 24. veljače 2025., dopis Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, KLASA: 363-03/2025-01/64, URBROJ: 238-31-06-2025-3 od 11. veljače 2025. upućen Državnom inspektoratu, Službi za zaštitu okoliša i vodopravne inspekcije, zapisnik o izvršenom pregledu Grada Velike Gorice, Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i promet, Odsjeka komunalnog i prometnog redarstva, KLASA: 363-03/2025-01/64, URBROJ: 238-31-06-2025-1 sa fotografijama od 5. veljače 2025., podaci iz Sudskog registra o poslovnom subjektu za tvrtku MATKOVIĆ PRO-START d.o.o. za graditeljstvo i usluge na dan 5. veljače 2025., neslužbena kopija prijepisa posjedovnog lista, katastarska općina [katastarska općina] izdana od strane Državne geodetske uprave, Područnog ureda za katastar Zagreb, Odjela za katastar nekretnina Velika Gorica 5. veljače 2025. i potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektora za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanja, Odjela za prekršajne evidencije za Matković Krešimira od 21. ožujka 2025.

II/

1.

Povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem izvedenih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik predmetne zgode postupio suprotno odredbi iz čl.17.st.1.t.1. Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, na način opisan u izreci presude, pa da bi tako počinio prekršaj kažnjiv po istom članku označene Odluke.

2.

Sudac je cijenio pisanu obranu okrivljenika kojom poriče počinjenje prekršaja za koji se tereti i osporava svoju prekršajnu odgovornost te je zaključio da je njegova obrana jasna, životno moguća, pa i uvjerljiva, da je okrivljenik činjenice iznosio okolnosno i razumljivo te da je odlučno i ustrajno tvrdio da se nije ponašao na način kako mu se stavlja na teret i da nije počinio prekršaj za koji je optužen.

Sudac je osobito cijenio obranu okrivljenika u dijelu gdje iznosi kako predmetne zgode nije odbacio natovareni teret na parcelu te je napustio predmetnu lokaciju sa svim teretom na vozilu.

Sudac je obranu okrivljenika uzeo s oprezom jer je zaključio kako postoji određena stvarna mogućnost i vjerojatnost da je okrivljenik svoju obranu iznio u cilju vlastite koristi, s namjerom da kod Suda stvori uvjerenje kako predmetne zgode nije postupio suprotno odredbama Odluke o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, niti počinio terećeni prekršaj, a s ciljem da bi opravdao svoj mogući nepropisan postupak, te se zaštitio od prekršajne odgovornosti, oslobodio od krivnje i izbjegao kažnjavanje za prekršaj koji mu se stavlja na teret Obaveznim prekršajnim nalogom kao optužnim aktom ovlaštenog tužitelja.

3.

Sudac je cijenio iskaze ispitanih svjedoka SŠ i DŠ, komunalnih redara, pa je zaključio kako su iskazi imenovanih svjedoka jasni i razumljivi te kako su unatoč okolnosti da su u okviru obavljanja svoje službe prijavili počinjenje prekršaja od strane okrivljenika, pa su na određeni način profesionalno zainteresirani za ishod ovog postupka, svoja opažanja iznosili objektivno, vjerodostojno i nepristrano.

Sudac je zaključio i kako ispitani svjedoci nisu neposredno opažali okolnosti važne za utvrđivanje krivnje okrivljenika, odnosno kako prema njihovim iskazima jasno proizlazi da zapravo nisu neposredni očevidci inkriminirane radnje, to jest da oni nemaju izravnih ni cjelovitih saznanja o tome da li je predmetne zgode okrivljenik terećeni prekršaj stvarno počinio, niti da li je uistinu i na koji način zapravo i došlo do počinjenja prekršaja od strane okrivljenika.

Slijedom navedenog ispitani svjedoci zapravo nisu mogli iskazati ništa odlučno o postupanju odnosno propustu okrivljenika predmetne zgode, zbog čega nakon izvođenja ovih dokaza sudac nije mogao utvrditi nikakve dodatne bitne okolnosti o činjenicama navedenim u Obaveznom prekršajnom nalogu kao optužnom aktu u odnosu na terećeni prekršaj, a važnim za dokazivanje ne/krivnje okrivljenika.

4.

Sudac je uvidom u sve izvedene materijalne dokaze koji su već nabrojani, a koji su dostavljeni u privitku optužnog akta, utvrdio da su u označenoj dokumentaciji navedene činjenice i okolnosti povodom kojih je izdan Obavezni prekršajni nalog i pokrenut prekršajni postupak protiv okrivljenika.

5.

Sudac je uvidom u Potvrdu od 21. ožujka 2025. za RŠ, izdanu od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprava za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Služba za evidencije i pomilovanja, Odjel za prekršajne evidencije, utvrdio da je okrivljenik do tada bio prekršajno osuđen.

6.

Sudac je temeljem čl.88.st.2. Prekršajnog zakona slobodno cijenio sve već navedene dokaze, kao i postojanje ili nepostojanje činjenica i pri tome nije ograničen ili vezan nikakvim dokaznim pravilima.

7.

Sudac nije izvodio druge postojeće i moguće dokaze, pa tako niti dokaz suočavanjem okrivljenika i ispitanih svjedoka, kao niti dokaze predložene od strane branitelja okrivljenika, jer je uzimajući u obzir konkretne okolnosti zaključio kako se izvođenjem novih dokaza činjenično stanje ne bi moglo dodatno utvrditi, odnosno ne bi se doprinijelo boljem pojašnjenju činjenica utvrđenih temeljem drugih već izvedenih dokaza, te sve skupa u međusobnoj povezanosti nikako ne bi moglo dovesti do drugačije odluke u odnosu na optužbu protiv okrivljenika, osim o njegovom oslobađanju od optužbe za terećeni prekršaj.

Sudac je stekao mišljenje kako neizvedeni dokazi zapravo ne bi mogli u potpunosti obesnažiti uvjerljivost obrane okrivljenika, niti bi mogli kod suca stvoriti nesporni i čvrsti zaključak o ne/krivnji okrivljenika za terećeni prekršaj, već bi isti dokazi mogli s jedne strane eventualno samo dovesti u sumnju istinitost i vjerodostojnost okrivljenikovih obrambenih navoda, a s druge strane potvrditi iznesene obrambene razloge okrivljenika.

Sudac smatra kako se, u konačnici, temeljem svih neizvedenih osobnih dokaza, ipak ne bi mogla sa sigurnošću donijeti odluka da okrivljenik nije kriv, ali niti odluka da bi bio kriv, odnosno pravovaljana i zakonita odluka da li je okrivljenik predmetne zgode uistinu odbacivao građevinski otpad u okoliš i time počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret.

Pored toga, sudac nije izveo dodatne dokaze osobito radi sprječavanja odugovlačenja prekršajnog postupka, izbjegavanja nepotrebnih radnji i smanjivanja troškova, a vodeći se pritom načelima svrhovitosti i ekonomičnosti postupka.

Konačno, sudac nije izveo nove dokaze jer uvjereno smatra kako je činjenično stanje zapravo u dovoljnoj mjeri utvrđeno temeljem svih već izvedenih dokaza, pa da se može donijeti valjana odluka i bez dopunskog izvođenja drugih dokaza.

8.

Nakon provedenog žurnog prekršajnog postupka, cijeneći sve izvedene dokaze i povezujući iste s pisanom obranom okrivljenika, dovodeći izvedene dokaze u međusobnu vezu kao i temeljem cjelokupnog dokaznog postupka, sudac nije mogao sa sigurnošću i nesporno utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti da li je okrivljenik počinio prekršaj za koji se optužuje, upravo na način opisan u izreci presude, a kako mu se to stavlja na teret u činjeničnom opisu radnje prekršaja u Obaveznom prekršajnom nalogu.

9.

Odluka o sprječavanju odbacivanja otpada u okoliš na području Grada Velike Gorice, u članku 17. propisuje, pored ostalog, da će se novčanom kaznom u iznosu od 2.654,46 eura kaznit za prekršaj fizička osoba koja je odbacila otpad na javnoj površini ili drugdje u okoliš.

10.

Povodom iznesene obrane okrivljenika, a temeljem svih izvedenih osobnih i materijalnih dokaza, sudac nije mogao sa sigurnošću utvrditi niti s uvjerenjem zaključiti, da li je okrivljenik predmetne zgode uistinu upočinio terećeni prekršaj, to jest da li je odbacivao građevinski otpad u okoliš, odnosno sudac nije mogao dokazati da li je okrivljenik počinio prekršaj na način kako je to opisano u izreci presude.

11.

Sudac nije mogao nesporno dokazati da li se okrivljenik ponašao na nepropisni i nedopušteni način, pa tako nije mogao utvrditi niti da li je okrivljenik ostvario biće prekršaja koji mu je stavljen na teret.

S jedne strane, sudac je uvjereno zaključio da je okrivljenik na svaki način zainteresiran za ishod ovog postupka, pa je mišljenja kako postoji osnovana vjerojatnost da je svoju obranu iznio pristrano u cilju vlastite koristi, zbog čega je sudac posumnjao u istinitost i vjerodostojnost njegove obrane.

S druge strane, sudac je utvrdio da je okrivljenik u svojoj obrani odlučno i uvjerljivo poricao da bi počinio terećeni prekršaj, a da u svojstvu svjedoka ispitani komunalni redari, nisu osobno utvrdili niti izravno zapazili da bi upravo okrivljenik počinio prekršaj, to jest oni nisu neposredni očevici.

S treće strane, dostavljeni materijalni dokazi, to jest fotografije ovlaštenog tužitelja, nisu dovoljni niti vjerodostojni dokazi o važnoj i odlučnoj činjenici, to jest da li je okrivljenik zaista odbacivao građevinski otpad u okoliš.

12.

Slijedom svega navedenog, sudac nije našao dovoljno dokazanim da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršajno djelo za koje se optužuje, na način opisan u izreci presude, odnosno da bi odbacio otpad na javnoj površini ili drugdje u okoliš, pa da bi tako počinio terećeni prekršaj.

Sudac je temeljem izvedenih dokaza razložno i opravdano posumnjao u istinitost i uvjerljivost obrane okrivljenika, ali je zaključio kako ipak postoji objektivna mogućnost i stvarna vjerojatnost da okrivljenik ipak nije odbacivao građevinski otpad, odnosno da okrivljenik nije počinio prekršaj koji mu je stavljen na teret upravo na način činjenično opisan u optužnom aktu.

Obzirom na iznesenu obranu okrivljenika, odnosno njegovo odlučno, ustrajno, pa zapravo i uvjerljivo poricanje počinjenja prekršaja, a budući osim osoba koje su ispitane ili mogle biti ispitane u svojstvu svjedoka, a koje nisu stvarni očevidci počinjenja prekršaja, nije bilo i drugih nezainteresiranih i objektivnih svjedoka čijim bi iskazima sudac mogao pokloniti vjeru, niti je bilo neposrednih očevidaca događaja, odnosno nije bilo drugih vjerodostojnih dokaza izvođenjem kojih bi mogao sa sigurnošću utvrditi postojanje krivnje okrivljenika, kod suca su se pojavile sumnje koje nije mogao otkloniti izvođenjem postojećih i dostupnih dokaza.

13.

Stoga je sudac uvažavajući načelo da sve činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti dokazane dok je činjenice koje mu idu u korist dovoljno učiniti vjerojatnim, a vodeći se načelom da u slučaju sumnje treba odlučiti u korist okrivljenika, odlučio da okrivljenog RŠ treba osloboditi od optužbe za prekršajno djelo opisano u izreci presude, u smislu odredbe čl.182.st.1.t.3. Prekršajnog zakona.

14.

Temeljem propisa označenih u izreci presude, odlučeno je da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava Suda.

Velika Gorica, 19. svibnja 2025.

Zapisničarka

Sudac

Ivana Hoti, v.r.

Damir Tepeš, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude temeljem odredbe čl.244.st.1. Prekršajnog zakona nije dopuštena žalba.