Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Poslovni broj Gž-444/2025-2

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Čistoća d.o.o. Zadar, Stjepana Radića kbr. 33, OIB: 84923155727, zastupan po direktoru SFA, a kojeg zastupa punomoćnik Dan Marinović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Marinović i partneri j.t.d. iz Zadra, protiv tuženika SF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-532/2024-11 od 28. veljače 2025., 19. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika SF kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj Povrv-532/2024-11 od 28. veljače 2025.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Josipa Zubčića iz Zadra, pod poslovnim brojem Ovrv- 12377/2023, UPP/OS-Ovrv-269/2023 od 11. siječnja 2024., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 75,69 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. I. izreke), te je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 eura s pripadajućim zateznim kamatama (st. II. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik iz svih zakonom predviđenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), ali kako se ovdje radi o sporu u postupku male vrijednosti u kojem nije dopušteno izjaviti žalbu zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 467. st. 1. i 2. ZPP), takvi žalbeni razlozi nisu posebno razmatrani.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 75,69 eura, na ime neplaćenih računa za javnu uslugu prikupljanja miješanog i biorazgradivog kumunalnog otpada, u razdoblju od mjeseca listopada 2022. do zaključno mjeseca kolovoza 2023., vezano za nekretninu u vlasništvu tuženika, koja se nalazi u [adresa].

6. Tuženik u bitnom u žalbi ukazuje da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer na istom obračunskom mjestu (šifra kupca 165557) plaća četiri cijene minimalne javne usluge, iako se koristi samo jednim spremnikom.

7. Tijekom prvostupanjskog postupka, tuženik navodi da se kuća u kojoj živi i gdje ima prijavljeno prebivalište, vodi pod šifrom kupca 165557, i da pod tom šifrom uredno podmiruje troškove javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, ali da su, nakon što je kuća etažirana u četiri cjeline, u zemljišne knjige upisane četiri posebne cjeline, kao E-1, E-2, E-3 i E-4, te da mu tužitelj nakon toga dostavlja i četiri računa, pa tako i predmetni pod šifrom 312773, iako tijekom cijele godine koristi samo jedan etažirani stan u kući (šifrom kupca 165557), dok ostale etažirane dijelove, koji se vode pod šiframa kupca (312773, 312774 i 323556), koristi sezonski oko četiri mjeseca preko ljeta za turističke svrhe.

8. Prema odredbi čl. 30. st. 1. Zakona o održivom gospodarenju otpadom ("Narodne novine", broj 94/13, 73/17, 14/19 i 98/19 - dalje: ZOGO), javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva određene radnje i aktivnost davatelja usluge: a to su prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada, a čl. 30. st. 7. ZOGO propisano je da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koja, među ostalim, sadrži kriterij obračuna količine otpada, obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu te odredbe propisane uredbom Vlade.

8.1. Odredbom čl. 33. st. 1. ZOGO propisano je da je davatelj usluge dužan obračunati cijenu javne usluge iz čl. 30. st. 1. ZOGO-a na način kojim se osigurava primjena načela „onečišćivač plaća“, ali i sigurnost, redovitost i kvaliteta pružanja te usluge, pri čemu poslovanje mora biti ekonomski održivo, a kvaliteta, sigurnost i redovitost pružanja te usluge sukladna odredbama ZOGO, Uredbi o gospodarenju komunalnim otpadom („Narodne novine“ broj 50/17 i 84/19, dalje: Uredba) i odluci o načinu pružanja javnih usluga koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave, dok je stavkom 2. propisano da je davatelj usluge dužan korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno Odluci predstavničkog tijela jedinice lokalne samouprave pri čemu obračun cijene javne usluge mora biti u skladu s uredbom Vlade.

8.2. Člankom 33. st. 4. ZOGO propisani su troškovi koje je davatelj usluge dužan uključiti u cijenu javne usluge, a u koje spadaju troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i drugi troškovi koji su propisani Uredbom. Člankom 33. st. 5. ZOGO davatelj usluge dužan je cjenikom odrediti visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika te je prije same primjene cjenika, u skladu s čl. 33. st. 6. ZOGO prije primijene cjenika, odnosno izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi. Sukladno tome, Vlada Republike Hrvatske je u čl. 19. st. 3. i 4. Uredbe propisala da je izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno, prije davanja suglasnosti na prijedlog cjenika, provjeriti je li prijedlog cjenika u skladu sa ZOGO, Uredbom i odlukom o načinu pružanja javne usluge, te da su predložene cijene takve da potiču korisnika usluge da odvojeno predaje biorazgradivi komunalni otpad, reciklabilni, glomazni i problematični otpad od miješanog komunalnog otpada, dok je davatelj usluge dužan objaviti suglasnost na cjenik u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave te obavijestiti korisnika usluge o cjeniku (i izmjeni cjenika) 30 dana prije dana primjene cjenika.

9. Iz navedenog proizlazi da je intencija navedenih odredaba ZOGO i odredaba Uredbe bila da jedinice lokalne samouprave donošenjem odluke o načinu pružanja javne usluge od strane predstavničkog tijela te davanjem suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na cjenik davatelja usluge (dakle, određenom kontrolom usklađenosti cjenika s odlukom), osiguraju sustav i funkcioniranje samog prikupljanja komunalnog otpada, te da se na taj način potiče korisnika da odvojeno predaje miješani, biorazgradivi, reciklabilni, glomazni i problematični komunalni otpad.

10. Vezano za čl. 20. st. 2. Uredbe, kojim su se propisuje da strukturu cijene javne usluge propisuje Vlada uredbom, Vlada RH je na temelju čl. 29. st. 10. ZOGO propisala strukturu cijene javne usluge, u skladu s čl. 33. st. 20. ZOGO i način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi s obvezama jedinice lokalne samouprave propisanih čl. 28. ZOGO-a, pa je u čl. 4. st. 1. u točki 7. Uredbe određeno da odluka o načinu pružanja javnih usluga prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, između ostalog, sadržavati odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obveze minimalne javne usluge za korisnike javne usluge, dok je čl. 5. Uredbe propisan način funkcioniranja sustava sakupljanja komunalnog otpada te je, između ostalog, propisano da se u okviru sustava sakupljanja komunalnog otpada pruža javna usluga prikupljanja mješovitog i biorazgradivog komunalnog otpada na lokaciji obračunskog mjesta korisnika usluge, te da korisniku usluge mora biti osigurana mogućnost odvojene predaje otpada na njegovom obračunskom mjestu i korištenje reciklažnog dvorišta, mobilnog reciklažnog dvorišta, te spremnika postavljenog na javnoj površini, kao i odvoz glomaznog otpada.

11. Prema odredbi čl. 20. st. 1. Uredbe, cijena javne usluge plaća se radi pokrića troškova poslovanja davatelja usluge. U navedenu cijenu uključeni su troškovi koji su propisani čl. 33. st. 4. ZOGO, troškovi nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškovi prijevoza otpada, troškovi obrade otpada i troškovi koji su propisani čl. 18. st. 1. Uredbe, a to su troškovi nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište, troškovi prijevoza i obrade glomaznog otpada i vođenja evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

12. Odredbom čl. 30. st. 6. t. 3. ZOGO propisano je da je korisnik usluge dužan snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada koji je predao davatelju otpada u obračunskom razdoblju: masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika (jedan od dva kriterija ovlašteno je odabrati predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave u skladu s čl. 30. st. 7. ZOGO).

13. Prema navedenom, struktura cijene javne usluge obuhvaća, kako cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio), cijenu obvezne minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu (ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru), jer je cilj propisivanja navedene strukture cijene bio da se kroz obračun cijene obvezne minimalne javne usluge (tzv. fiksni dio) osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća".

14. Pojam strukture cijene javne usluge sukladno čl. 20. st. 2. Uredbe obuhvaća kako je već navedeno, cijenu javne usluge za predanu količinu otpada – varijabilni dio, cijenu obvezne minimalne javne usluge – fiksni dio i ugovornu kaznu ukoliko je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru. Stoga, pojam „struktura cijene“ i pojam „troškova koje je davatelj usluge dužan ukalkulirati u cijenu javne usluge“ nisu isti, niti jedan drugoga isključuju unutar njene strukture.

15. Razdvajanjem načina propisivanja i određivanja obračuna kao varijabilnog i fiksnog dijela cijene javne usluge dodatno se potvrđuje namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge, te se davanjem suglasnosti njenog izvršnog tijela na cjenik davatelja javne usluge osigurava sustav sakupljanja komunalnog otpada koji ispunjava svoju svrhu te potiče korisnika da odvojeno predaje miješani komunalni otpad (MKO), BKO, reciklabilni, glomazni i problematični otpad.

15.1. O pitanju zbrinjavanja i naplate odvoza komunalnog otpada i cijeni za pruženu uslugu raspravljao je i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je u odluci i rješenju poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. („Narodne novine“ broj, 31/21), između ostalog naveo da je ZOGO u čl. 33. st. 1. predvidio dio obračuna cijene javne usluge (tzv. fiksni dio), kojim se osigurava funkcioniranje poslovanja davatelja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, zbog čega nije prihvatio prigovore predlagatelja da plaćanje tzv. "paušala" nije predviđeno ZOGO, te da bi iz tog razloga Uredba u tom dijelu bila u nesuglasnosti s odredbama ZOGO.

15.2. Ustavni sud je u toj odluci izrazio suglasnost s navodima u očitovanju Vlade Republike Hrvatske prema kojima „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“ zbog čega je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu) te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada.

15.3. Ustavni sud je u navedenoj odluci iznio i pravno shvaćanje prema kojem ''Vlada, time što je propisala da odluka o načinu pružanja javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, koju donosi predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave mora, među ostalim, sadržavati i odredbe o načinu izračuna i određivanju cijene, te iznos obvezne minimalne javne usluge, nije u sadržajnom smislu izašla iz okvira koji je propisao ZOGO".

15.4. S obzirom na navedeno, Ustavni sud je ocijenio da propisivanje "obvezne minimalne javne usluge" u Uredbi, nisu nesuglasni s Ustavom i mjerodavnim odredbama ZOGO.

16. Stoga je i u konkretnom slučaju tuženik, kao vlasnik četiri predmetna stana (nekretnine) dužan plaćati cijenu obvezne minimalne usluge, tzv. "fiksni dio cijene" za predmetno obračunsko mjesto, koje se odnosi na jedan od tih stanova, za sve mjesece tijekom kalendarske godine, unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec, jer već time što je propisana obveza plaćanja cijene obvezne minimalne usluge (tzv. "fiksni dio cijene") za svaku nekretninu, jasno je da se takva obveza proteže za predmetnu nekretninu na cijelu godinu, neovisno o količini otpada.

17. Prema Cjeniku društva Čistoća d.o.o., Zadar, od 25. listopada 2018., za zajedničke spremnike (kontejnere) cjenik obvezne minimalne javne usluge iznosi 50,57 kuna / 6,71 euro, a kako je tuženik vlasnik sve četiri nekretnine, dužan je u cijelosti podmiriti cijenu obvezne minimalne javne usluge za svaku od tih nekretnina, pa tako i za predmetnu.

18. Prema tome, prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 20. st. 2. i 7. Uredbe, kada je platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u cijelosti održao na snazi.

19. Slijedom izloženog, trebalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. I. izreke pobijane presude.

20. Odluku o troškovima postupka iz st. II. izreke tuženik samo paušalno žalbom osporava, pa je u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, a temeljem čl. 380. toč. 2. ZPP, trebalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi st. II. izreke pobijane presude.

U Velikoj Gorici 19. svibnja 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak