Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž Ovr-214/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Ivani Čačić, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja RUMAT d.o.o., Rijeka, Žrtava fašizma 1/I, OIB: 79513253561, zastupanog po punomoćniku Saši Poldanu, odvjetniku u Rijeci, protiv ovršenice OC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-6717/2015-12 od 20. srpnja 2020., 19. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Ovr-6717/2015-12 od 20. srpnja 2020.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja obustavljena je ovrha i ukinute su sve provedene ovršne radnje. To se rješenje temelji na činjenici da je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-6717/2015-2 od 10. veljače 2016. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice te da je dopisom od 27. studenog 2020. Financijska agencija, koja je mjerodavna za provedbu ovrhe, obavijestila sud da je u skladu s člankom 12. stavkom 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“ br. 68/2018., dalje: ZPONS) prestala s izvršenjem te osnove za plaćanje. S obzirom na to da, nakon što ga je prvostupanjski sud obavijestio o utvrđenoj nemogućnosti provedbe ovrhe, ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca predložio novo sredstvo ili predmet ovrhe, prvostupanjski je sud uz primjenu članka 5. stavka 4. tada važećeg Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 112/2012., 25/2013. i 93/2014., dalje: OZ) obustavio ovrhu.

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba ovršnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi tvrdi da činjenica da je Financijska agencija prestala s izvršavanjem osnove za plaćanje ne znači da je ovrha postala nemoguća te da je sud prvog stupnja trebao osnovu za plaćanje ponovno proslijediti Financijskoj agenciji na provedbu ovrhe.

3. Žalba je dostavljena na odlučivanje drugostupanjskom sudu 13. svibnja 2025., iako je podnesena prvostupanjskom sudu 2. rujna 2020.

4. Žalba nije osnovana.

5. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. i članka 381. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013. i 89/2014., dalje: ZPP, koji se na ovaj postupak primjenjuje u skladu s člankom 117. stavkom 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ br. 70/2019. i članka 21. stavka 1. OZ-a), ispitao pobijano rješenje u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11.,13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Ispitujući na takav način pobijano rješenje, ocjena je ovog suda da u njegovu donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba ovršnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. U postupku je utvrđeno:

- da je rješenjem o ovrsi prvostupanjskog suda, poslovni broj Ovr-6717/2015-2 od 10. veljače 2016. određena ovrha na novčanim sredstvima ovršenice,

- da je dopisom od 27. siječnja 2020. Financijska agencija obavijestila prvostupanjski sud da je u skladu s člankom 12. stavkom 1. ZPONS-a prestala s izvršenjem te osnove za plaćanje

- da ovrhovoditelj nije u roku od dva mjeseca od obavijesti o nemogućnosti provedbe ovrhe na novčanim sredstvima ovršenice predložio promjenu predmeta ovrhe.

8. Na temelju tih utvrđenja sud prvog stupnja je ocijenio da je ovrha nemoguća te ju je, uslijed izostanaka pravovremenog prijedloga za promjenu predmeta ovrhe, u skladu s člankom 4. stavkom 4. OZ-a obustavio.

9. Imajući na umu da odlučne činjenice na kojima je utemeljena pobijana odluka o obustavi ovrhovoditelj u žalbi ne dovodi u pitanje, nije u pravu kada tek paušalno navodi da se pobijano rješenje temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju ne navodeći pritom koje su činjenice pogrešno utvrđene, odnosno koje od odlučnih činjenica nisu utvrđene.

10. Žalbeni navodi u bitnome se iscrpljuju u osporavanju pravnog shvaćanja suda prvog stupnja o nemogućnosti ovrhe u situaciji kada Financijska agencija u skladu s člankom 12. stavom 1. ZPONS-a prestane postupati po rješenju o ovrsi i izbriše ga iz Očevidnika redoslijeda osnova za plaćanje.

11. Mjerodavna odredba čl. 12. st. 1. ZPONS glasi:

''Ako se tražbina iz osnove za plaćanje ne naplati od ovršenika fizičke osobe u cijelosti u roku od tri godine od primitka u Agenciju, nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa tog ovršenika, Agencija prestaje s izvršavanjem te osnove za plaćanje za ovršenika iz osnove za plaćanje za kojeg su zadovoljeni navedeni uvjeti.''

11.1. Pritom valja uzeti u obzir i obrazloženje Konačnog prijedloga ZPONS-a iz ožujka 2018., kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-I-1686/2019 od 23. ožujka 2021. kojom nije prihvaćen prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom ovdje mjerodavnog članka 12. stavka 1. ZPONS-a. Naime, iz obrazloženja Konačnog prijedloga ZPONS-a proizlazi da je glavni cilj donošenja odredbe članka 12. stavka. 1. bio smanjenje ukupnog broja i duga blokiranih građana propisivanjem krajnjeg roka do kojega je Financijska agencija dužna neizvršenu osnovu za plaćanje držati u redoslijedu radi provedbe ovrhe i to iz razloga jer je provedenom analizom podataka procijenjeno da se objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća ako se tražbina iz osnove za plaćanje nije naplatila u roku od tri godine od početka provedbe ovrhe temeljem te osnove za plaćanje. Iz obrazloženja navedene odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske nadalje proizlazi da se odredbom članka 12. stavka 1. ZPONS-a nastoji ostvariti legitimni cilj, tj. ''očuvanje donje granice minimuma efikasnosti pravnog sustava'' i da je ''osporenim člankom 12. stavkom 1. ZPONS propisana vremenska mjera unutar koje je pravni sustav Republike Hrvatske, prema ocjeni zakonodavca, objektivno u mogućnosti pružiti djelotvornu zaštitu ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba, a koja nakon proteka tog roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti iz razloga koji nisu imanentni pravnom sustavu''.

11.2. Dakle, Financijska agencija, na temelju članka 12. stavka 1. ZPONS-a, prestaje s izvršavanjem osnove za plaćanje nakon propisanog roka jer se nakon proteka tog roka objektivno može smatrati da je ovrha na novčanim sredstvima postala nemoguća odnosno jer zaštita ostvarenja ovršivog potraživanja na novčanim sredstvima fizičkih osoba nakon proteka tog roka ne dostiže ni donju granicu minimuma efikasnosti. Zbog toga ovrhovoditelj u žalbi neosnovano dovodi u pitanje pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ovrha na novčanim sredstvima ovršenice nemoguća.

12. U skladu s člankom 4. stavkom 4. OZ-a, ako ovrhovoditelj u roku od dva mjeseca od obavijesti suda o nemogućnosti provedbe ovrhe ne podnese prijedlog za promjenu predmeta ili sredstva ovrhe radi namirenja iste tražbine, ovrha će se obustaviti.

13. S obzirom na to da nije sporno da ovrhovoditelj nije u roku iz citiranog propisa predložio promjenu predmeta ovrhe, pravilno je sud prvog stupnja primijenio članak 4. stavak 4. OZ-a kada je obustavio ovrhu.

14. Neosnovano ovrhovoditelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada nije, umjesto donošenja pobijanog rješenja, ponovno dostavio rješenje o ovrsi Financijskoj agenciji na provedbu. Naime, u situaciji kada je Financijska agencija utvrdila nemogućnost izvršenja osnove za plaćanje jer tražbina nije u cijelosti naplaćena u roku od tri godine od primitka u Agenciju i to nakon što po toj osnovi za plaćanje nije bilo nikakvih naplata posljednjih šest mjeseci uzastopno s računa ovršenice pa je u skladu s člankom 12. stavkom 1. ZPONS-a prestala postupati po rješenju o ovrsi i izbrisala ga iz Očevidnika, nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se rješenje o ovrsi ponovno evidentira u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje. To je pravno shvaćanje u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 104/2022-2 od 9. veljače 2022. i Rev 134/2022-2 od 21. veljače 2024. To, međutim, ne priječi da ovrhovoditelj naknadno, novim zahtjevom za izravnu naplatu ili novim rješenjem o ovrsi ishođenim na temelju novog prijedloga za ovrhu, na temelju osnove koja nije prestala i koja je i dalje na snazi, podnese prijedlog da je Financijska agencija upiše u Očevidnik. To iz razloga jer nije isključeno da ovrha na novčanim sredstvima ovršenice naknadno postane moguća i provediva.

15. S obzirom na to da ne postoje razlozi navedeni u žalbi niti oni na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 380. točke 2. ZPP- a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje.

16. Ovrhovoditelj koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka.

U Varaždinu 19. svibnja 2025.

Sutkinja

Ivana Čačić