REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Poslovni broj: K-103/2025-16

Zagreb, Ilica 207

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Ivi Kero, uz sudjelovanje Josipe Grgić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog FJ, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), u povodu optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-1484/24., nakon javne rasprave održane 10. veljače 2025., 20. ožujka 2025. i 14. svibnja 2025. u prisutnosti savjetnice općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu, Tene Filipović, optuženog FJ i branitelja optuženika, odvjetnika Nikole Klaića, 16. svibnja 2025. objavio je i 14. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17, 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP/08.)

optuženi FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin F i IJ, rođene I, rođen **.**.1959. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, ne vodi drugi kazneni postupak ,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

da bi

1) 16. srpnja 2024., oko 08,30 sati, u Zagrebu, Vitezićeva br. 57, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, u nakani da ustraši zatečene socijalne radnike LJ, FJŠ, ŽJ i ČJ, istima rekao: „Jebo vam pas mater, idite u pičku materinu, bacit ću bombu na vas neradnici jedni“, čime je kod prisutnih djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za njihove živote i sigurnost te za živote i sigurnost ostalih zaposlenika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka,

dakle da bi, drugima ozbiljno prijetio da će njih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema službenim osobama u vezi s njezinim radom,

2.) 23. srpnja 2024., oko 09,00 sati, u Zagrebu, Vitezićeva br. 57, u prostorijama Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, u nakani da ustraši zatečene socijalne radnice PJ, ZJ i LJ te zaštitara VJ, istima rekao: „Bacit ću bombu na sve vas“, nakon čega se udaljio u nepoznato, a kojim riječima je kod prisutnih djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka, izazvao osjećaj uznemirenosti i straha za njihove živote i sigurnost i za živote i sigurnost ostalih zaposlenika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Trešnjevka,

dakle da bi, drugima ozbiljno prijetio da će njih usmrtiti, a djelo je počinjeno prema većem broju ljudi,

čime da bi počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom - opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. i 3. KZ/11.

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu podnijelo je optužnicu broj KO- DO-1484/24 od 26. rujna 2024., protiv optuženog FJ, zbog dva kaznena djela protiv osobne slobode - prijetnjom – opisanog i kažnjivog po članku 139. stavku 3. KZ/11.

2. Pozvan da se očituje o optužbi optuženi FJ je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se stavljaju na teret.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao službenu zabilješka o dojavi uz izvješće o utvrđenom činjeničnom stanju od 23. srpnja 2024. (list 12 do 13 spisa), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora od 23. srpnja 2024. (list 26 do 28 spisa), e-mail prepisku optuženika s HJ, te je ispitao svjedoke LJ, FJŠ, ZJ, ČJ, PJ, VJ i ŽJ te je pročitao izvod iz kaznene i prekršajne evidencije za optuženika. Optuženi FJ je ispitan na kraju dokaznog postupka.

4. U svojoj obrani optuženi FJ je naveo da neke od ljudi koji su ispitani kao svjedoci u ovom kaznenom postupku nisam nikada ni vidio čuo. Ja sam bio skrbnik svoje pokojne majke i zbog nje sam imao ovrhu, a zbog malverzacija u domu u kojem je bila smještena u vezi s pretplatom za neku mobilnu tarifu i upao je u ovršni postupak, a kada je izašao iz toga i promijenio broj računa u banci isti je trebao dostaviti u Centar gospođi HJ koja je bila zadužena za njegov predmet. Inače je teško doći u Vitezićevu u kojoj se nalazio Centar i snaći se u tim uredima iako je znao gdje se nalazi ured gospođe HJ. Putem e-maila pokušao je dostaviti novi broj računa, no na e-mail mu nitko nije odgovarao iz Centra pa je se uputio na adresu Centra u Vitezićevu ulicu i tada kada je prvi put došao svi su djelatnici bili vani jer je zaštitaru pozlilo i shvatio je da ima hipoglikemijsku krizu i ležao je na tlu, a misli da su djelatnici tu priliku iskoristili i svi su sjedili vani i pušili. Na to ga je upitala LJ, koja je sjedila na klupi, tko je i što treba, a on je rekao da želi predati podatke o novom broju računa odnosno provjeriti da li je njegov e-mail zaprimljen jer nikakav odgovor nije dobio. Tada je se uputio ka gospođi IJ koja je iskazivala kao svjedok i koja je bila jako ljubazna i dala mu je e-mail od gospođe HJ te ga je uputila da na taj e-mail pošalje podatke o bankovnom računu. LJ koja se njemu prvo obratila je osoba koja "melje i samo melje i skače" te je bila vrlo verbalno agresivna i nije mu htjela odgovoriti na njegovo traženje te je shvatio da s takvom osobom nema što razgovarati, ali joj se nije unosio u lice niti joj je prijetio na bilo koji način, no pridržava da je sam sebi promrmljao kakvu psovku jer nije shvaćao zbog čega mu se ne može odgovoriti na pitanje. Tada je otišao te je poslao ponovno svoje podatke o računu na e-mail koji mu je dala gospođa IJ na koji ponovno nije dobio nikakav odgovor, pa se uputio ponovno u Vitezićevu te je tražio od zaštitara da ga uputi kod gospođe HJ kako bi utvrdio je li taj njegov e-mail zaprimljen i je li sve uredu s računom, no zaštitar mu je rekao da taj dan nema gospođe HJ, odnosno da nije njezino radno vrijeme pri čemu je naglasio da je zaštitar bio jako ljubazan, ali je očito postupao i po uputama zaposlenika u Centru te mu nije mogao pomoći. Tada je rekao da je ta institucija u koju je došao za bombardirati što je rekao prilično glasno i tada je vidio osobu koja je dogmizala u polučučečem položaju do portira i pretpostavlja da je htjela doći do njegove osobne iskaznice koju sjendao portiru i zabilježiti njegove osobne podatke. Naveo je da se iščuđavao zbog čega ne može dobiti nikakvu informaciju niti doći u kontakt sa zaposlenikom koji je zadužen za njegov predmet, vraćena mu je osobna iskaznica te je napustio zgradu. Nakon par sati je došla policija na njegovu kućnu adresu i pitali su ga da li zna zbog čega, a on je mislio da dolaze zbog njegove mačke, no oni su ga pitali da li je taj dan bio u Vitezićevoj u Centru i da li ima bombu na što sam se on začudio, no isti su ga odveli, prenoćio je na Oranicama za koje nije ni znao da postoje, a zatim je ispitan te je njegovo ispitivanje tada snimljeno. Sjeća se da je nakon ovog drugog posjeta Centru otišao i u Dežmanovu gdje je središnji ured za socijalnu skrb i tamo ga je primila ili tajnica ili neka pravnica u Centru kojoj sam je požalio na tretman u Vitezićevoj te se ta gospođa najprije začudila zbog čega nije dobio nikakvu informaciju te je primila taj dokument koji je imao i obećala je da će ga faksirati u nadležni Centar. Ne zna je li to učinila, no naposljetku je riješio svoj problem i te uplate su uplaćene na pravi broj računa. Pojasnio je da je prvi događaj bio izvan zgrade na prilazu ka zgradi i da su osim zaposlenika Centra tada bile prisutne i druge stranke što se moglo i lako zaključiti po njihovoj odjeći, dok je drugom događaju bio prisutan samo zaštitar i ta osoba koja je dogmizala. Gospođu HJ je “oprao” godinu dana unazad od ovoh njegovih posjeta Centru, zbog drugih razloga, te je dodao i da trenutno ima poteškoća u komunikaciji sa novim Centrom i referentom koji mu je dodijeljen kao i sa uplatama dodataka koji su mu priznati. Dodao je i da je zbog ostvarivanja drugih prava iz socijalne skrbi bio upućen u Lipovečku ulicu na Trešnjevci i tada je shvatio da se tamo zapravo nalazi ovaj ured koji je prije bio u Vitetzićevoj što mu je rekao zaštitar i tada je shvatio da on tamo ne smije biti jer ima određene mjere opreza te se odmah udaljio.

4.1. Iz iskaza ŽJ proizlazi da zna zbog čega je pozvana na sud iako je njezino sjećanje oskudno i ne može se sjetiti koji je mjesec bio kada je njihovom portiru pozlilo, te s obzirom na to da je njezin ured na prvom katu spustila je se u prizemlje gdje je portir ležao na tlu i bio u nesvijesti, a stranke su čekale na vratima. Navela je da se sjeća da je kolegica LJ na ulazu u zgradu pričala s nekim gospodinom koji je imao bradu, ali ona ga danas ne bi prepoznala niti može povezati da je osoba koja se nalazi u sudnici ta osoba s kojom je kolegica LJ pričala. Sjeća se da je taj gospodin bio nestrpljiv i da je njegovo ponašanje bilo na rubu bezobraznog jer je tražio da ga se primi iako su okolnosti bile izvanredne i čekala se hitna pomoć za portira koji je ležao u nevjesti za što ta osoba nije imala razumijevanja. Navela je da se u taj razgovor kolegice LJ s tom osobom uplela i rekla da zar ne vidi u kojoj se situaciji nalaze i da ne može sada i odmah biti primljen, te da je taj gospodin tražio kolegicu HJ. Nije čula da je ta osoba ikome od prisutnih prijetila na način da će im nešto nažao napraviti. Po njezinoj procjeni tada je bilo oko 5 stranaka jer je prošla pored njih, imala je dojam da je ta osoba htjela da ga svi čuju ali da je kolegica LJ bila najviše uključena u razgovor s tom osobom koja je tražila da bude primljena. Navela je da nije bila prisutna u nekom drugom događaju u kojem je bila prisutna ta ista osoba ili to možda nije primijetila. Ta osoba je bila uznemirena što je prenijela i na nju i nije mogla procijeniti što očekivati od takve osobe. Navela je i da je potom otišla u ured i da nije čekala daljnji razvoj situacije, jer zna da nije čekala dolazak policije i što se dalje događalo. Dodala je da se ne sjeća je li itko drugi razgovarao osim kolegice LJ niti tko je tom događaju bio prisutan od zaposlenika. Iako nije čula da je ta osoba ikome prijetila od drugih kolega je čula da je isti spominjao da će baciti bombu ako ga se ne primi, što je čula nakon je taj gospodin ponovno došao u Centar i tražio da ga se primi, te je shvatila da je ta osoba bombu spominjala tijekom svog prvog dolaska kada je portiru pozlilo i to nakon što je se vratila u svoj ured. Zna da joj je LJ prepričavala da je nakon što je ta osoba ponovno došla u Centar morala zvati policiju jer je bio neugodan, ali joj nije prepričala da je i tom prilikom prijetio ili spominjao bombu.

4.2. Svjedokinja CJ je u svom iskazu navela da zna zbog čega je pozvana na sud i da je se radilo o dva događaja koja su se odvila u razmaku od tjedan dana. Optuženi FJ je došao u utorak kada se ne primaju stranke i u to vrijeme je njihovom zaštitaru VJ pozlilo i čekali su dolazak HMP te su svi djelatnici izašli ispred zgrade. Optuženik je tražio socijalnu radnicu koja je zadužena za njegov predmet, HJ na što mu je kolegica IJŠ rekla da je ta kolegica na godišnjem odmoru ili bolovanju te mu je dala broj telefona i podatak o vremenu za primanje stranaka. Nakon toga je optuženik počeo agresivno postupati i govoriti da ništa ne rade te koristio razne neprimjerene riječi te je svjedokinji uputio riječi da “ide u tri pičke materine" i da je klinka i da ne zna raditi svoj posao. U tom trenutku je došla HMP te je otišao i optuženik i ostali zaposlenici. Za tjedan dana je optuženik ponovno došao u također u utorak i tražio ponovno socijalnu radnicu koje i tada nije bilo što mu je objasnio i zaštitar. Navela je da su oni u to vrijeme hodali između svojih ureda misleći pritom na kolegicu PJ, sebe i kolegicu ZJ i optuženik je ponovno verbalno bio agresivan te je rekao da treba na sve njih baciti bombu jer su neradnici te su se složili da takvo postupanje nije prihvatljivo, da se stranke ne mogu tako ponašati prema njima te su zatim o tome obavijestili policiju. Predmet optuženika je potom iz njihovog Zavoda prenesen u drugi Zavod, misli da je riječ o Trnju, iako ima informaciju da je optuženik prije toga u jednom navratu dolazio na adresu Zavoda u Lipovečkoj 1 nakon njihovog preseljenja iz Vitezićeve ulice. Navela je i da je se prvi događaj zbio ispred zgrade zavoda gdje su čekali dolazak HMP jer je VJ pao točno ispred ulaza u zgradu, te je tada prema njezinoj procjeni bilo između 7 i 10 osoba te su bile prisutne sve osobe koje su pozvane u svojstvu svjedoka na raspravu. Pojasnila je da su sve osobe nalazile unutar zgrade oko detektora metala ispred kojeg je pao VJ i optuženik nije mogao proći, a da ne prekorači preko VJ koji se nalazio na tlu, a kolegica IJŠ je razgovarala s optuženikom ispred malog stolića na kojem inače stranke popunjavaju zahtjeve. Svjedokinja je kod tog prvog događaja bila ispred zgrade, dakle na klupici, a optuženik je sa kolegicom FJŠ bio na nekoliko metara od njih u zgradi. Optuženik ih je tada kritizirao te je zamolio da se tako ne ponaša osobito s obzirom na situaciju VJ. Ovaj prvi događaj nisu prijavili jer oni na dnevnoj bazi čuju slične stvari pa bi po tome svaki dan išli na policiju. Dodala je da je uredovno vrijeme za stranke jasno istaknuto na ulaznim vratima i vidljivo svima. Drugi događaj se odvio unutar zgrade nakon što je VJ legitimirao optuženika. U tom trenutku ona nije bila prisutna ali nakon što je optuženik jasno rekao riječi koje je prethodno navela, odnosno da će baciti bombu svjedokinja je u tom trenutku nosila svoje papire na potpis te je prolazila pored ulaza gdje se nalazio optuženik i njihov zaštitar. Riječ je o vrlo malom prostoru, negdje 2x2. U drugom događaju optuženik se njoj nije unosio u lice i govorio pogrdne riječi za razliku od prvog događaja. Svjedokinja je navela da se ne može sjetiti da li im je optuženik u prvom događaju uputio ikakve prijeteće riječi. U odnosu na vrijeme ovih događaja, u odnosu na prvi je navela da je bilo toplo i da su sjedili vani, da je mogao biti kolovoz ili rujan, i to negdje u jutarnjim satima jer misli da je VJ pozlilo odmah ujutro oko 8 sati, a u odnosu na drugi događaj, navela je da je bilo za vrijeme pauze jer su na policiju išli oko 15 sati. Prvom događaju su bili prisutni kolegica L, ČJ, svjedokinja te kolegica IJŠ koja je razgovarala s optuženikom. Nakon što joj je predočen zapisnik s njezinog ranijeg ispitivanja od 19. kolovoza 2024., navela je da se sada ne može sjetiti je li optuženik u prvom događaju zaprijetio da će baciti bombu, ali ako je to napisano u tom zapisniku onda pridržava mogućnost da je doista to tada i rekao. Naglasila je da su svi bili potreseni ovim događanjem sa VJ.

4.3. Svjedokinja IJŠ je u svom iskazu navela da je bila riječ jednom napetom danu jer je njihov zaštitar bio u teškoj situaciji i bez svijesti te je ležao na ulazu u zgradu gdje se nalazio detektor metala. Da bi itko mogao ući u zgradu morao je preskočiti zaštitara pa je ulaz bio otežan, odnosno nemoguć, a nakupljali su se ljudi među kojima je bio i gospodin koji je prisutan u sudnici. Nezadovoljstvo je raslo i kolegica CJ je svima rekla da moli za strpljene, no optuženik je bio nervozan i vrijeđao je kolegicu CJ te je rekao da treba baciti bombu. Istome je ponudila kontakt od kolegice koju je tražio i koje tada nije bilo i rekla da se obrati Zavodu u radne dane kada se primaju stranke na što je on rekao u redu te je otišao. U drugom događaju nije sudjelovala, a o kojem govore njezine druge kolegice. Navela je da se nije osjećala životno ugroženom jer se situacija smirila. Njezin razgovor s optuženikom je bio prije detektora metala, svi su se nalazili ispred zgrade, a to su po njezinom sjećanju bili kolegica LJ, ČJ, ŽJ, na jednoj strani klupice, a na drugoj strani gospodin FJ i svjedokinja i neke druge stranke, a prolazila je i voditeljica koja je očekivala dolazak HMP. Ne zna da li je ta zgrada imala videonadzor. Optuženik svjedokinju nije osobno napadao niti je bio osobito agresivan prema njoj. Optuženik, s obzirom da nije bio zadovoljan radom na njegovom predmetu je rekao da treba baciti bombu. To nije rekao izravno svjedokinji, nego se odnosilo na sve prisutne. Navela je da misli da je došlo do nepotrebne situacije jer optuženik nije poslušao kolegicu zbog čega se čeka i što se točno dogodilo. Ne zna je li optuženik podnio nekakav zahtjev, iako je on spomenuo da je došao riješiti nešto što nije riješeno, ali je navela da se ne sjeća detalja. Navela je da je taj događaj bio prošle godine, mogao je biti rujan jer je bilo toplo vrijeme jer su mogli biti vani.

4.4. Svjedok ČJ je u svom iskazu naveo da zna zbog čega je pozvan na sud i da se radilo o dvije situacije pri čemu je on bio osobno prisutan u ovoj prvoj kada je kolegi pozlilo na radnom mjestu te je došao i gospodin FJ. Tada su bili prisutni i kolegica CJ, FJŠ i svjedok koji su sjedili ispred ulaza a gospodin FJ je na grub način razgovarao sa kolegicom FJŠ koja je pokušala smiriti situaciju i dati mu određene informacije. Tada se obraćao klasičnim riječima prema državnim službenicima da su neradnici te je rekao da treba na njih baciti bombu. Drugom događaju nije bio prisutan, a čuo je od kolegica da je optuženik ponovno došao, ali je naveo da druge informacije nema. U to vrijeme ispred zgrade nije bilo drugih korisnika, ali misli da su drugi bili unutar zgrade, tako da je ispred zgrade osim zaposlenika bio samo gospodin FJ. Ne zna je li taj dan bilo uredovno vrijeme za stranke te da li je prvom događaju bila prisutna kolegica ŽJ, a ako je ista bila prisutna, ona nije bila u kontaktu s optuženikom. Njemu se optuženik nije direktno obraćao jer je bio udaljeniji i od kolegice IJŠ i od kolegice LJ. Prijetnju nije izrekao direktno njemu u lice, ali je nedvojbeno čuo tu prijetnju i nije nikome bilo svejedno s obzirom na nemile događaje u Republici Hrvatskoj. Naveo je da ne zna postoji li videonadzor u toj zgradi. Ponovio je da u odnosu na drugi događaj nije čuo nikakvu viku iako je bio na radnom mjestu. Naveo je da se ne može sjetiti kad se prvi događaj zbio ali je naveo da je sigurno bio prije Nove Godine, moguće negdje početak ili sredina jeseni.

4.5. U svom iskazu svjedokinja ZJ je navela da zna da je na sud pozvana zbog događaja na poslu. Prvi događaj je bio kada se njihov zaštitar onesvijestio, a gospodin FJ je vikao na kolegice pa ga je jedna od njih pokušala smiriti jer je govorio da ništa ne rade, da su beskorisni, a kolegica LJ ga je pokušala smiriti no u tome nije uspjela, a kolegica iz urudžbenog ureda IJŠ je istome dala sve potrebne informacije. U drugom događaju optuženik je ponovno došao u Zavod i vikao je na zaštitara, svjedokinja ga tada nije vidjela, ali mu je prepoznala glas, s obzirom da se njezin ured nalazi u drugoj sobi od zaštitara i tada je optuženik rekao da će baciti bombu na njih. Stoga su se svi složili da trebaju isto prijaviti. Prvi događaj se zbio na prilazu u njihovu zgradu gdje se nalazio putić i klupice uz njega i gdje su se nalazili kolege, ŽJ, ČJ, FJŠ i LJ. Svjedokinja je navela da se nalazila kod željeznih vrata u predprostoru gdje je ležao zaštitar. Vidjela je optuženika i sjeća se kako je bio odjeven, da je imao bijelu majicu, sunčane naočale i šešir. Obraćao se kolegici LJ koja je sjedila na klupici. Nije se približavao kolegici LJ, ali između svih prisutnih bila je omogućena komunikacija i mogli su svi sve čuti i vidjeti jer su sve pootvarali čekajući pomoć za zaštitara. U to vrijeme bilo je još nekoliko korisnika izvan zgrade oko tog puteljka koji vodi ka zgradi. Navela je da ne zna da li zgrada ima videonadzor, ali misli da ga ipak nema. Prvi događaj nisu prijavili jer su navikli na takve događaje, ali nakon toga su odlučili da će ih prijavljivati. U odnosu na riječi koje je optuženik uputio kolegici LJ, navela je da se radilo o nekim psovkama, da je balavica ili tako nešto slično. Prvi događaj se zbio kada je bilo toplo jer su svi bili u kratkim rukavima, pa tako i optuženik i zaštitar. U odnosu na prvi događaj navela je da se ne sjeća da je optuženik rekao neke prijeteće riječi, ali joj je svašta nabrajao za kolegicu HJ koje nije bilo na radnom mjestu. Kada joj se predočava zapisnik s njezinog ispitivanja od 21. kolovoza 2024. navela je da je sigurna da se bomba spominjala u drugom događaju, ali se ne može sjetiti da li je o tome bilo riječ i u ovom prvom događaju što je navela prilikom ispitivanja u policijskoj postaji. Navela je da je vjerojatno točnije ovo što je prvi put iskazala s obzirom na protek vremena.

4.6. Svjedokinja PJ je iskazujući na raspravi navela da zna da je pozvana na sud i to jer je gospodin FJ, kojeg ona nije vidjela, za kojeg nije znala već je za njegov identitetu saznala od svojih kolegica, zaprijetio bombom. To je bilo negdje u osmom mjesecu. Čula je da je on zaprijetio bombom u jednoj prilici jer je bila u svom uredu koji se nalazi desno od zaštitara u zgradi i čula je da viče na istoga i jasno je čula riječi koje je izgovorio. Navela ne da zna jedino za taj opisani događaj. Navela je da ne zna kome se taj gospodin obratio, zvukovi su dopirali iz unutrašnjosti zgrade u blizini kućice u kojoj se nalazi portir, te da se ne sjeća je li još itko bio u tom prostoru niti se sjeća je li ona izašla iz sobe te joj je bilo nelagodno kada je čula te riječi. Navela je da zgrada nema videonadzor.

4.7. Svjedok VJ je naveo da zna zbog kojeg događaja je pozvan na sud a radilo se o tome da je jedan gospodin rekao da će baciti bombu kada je radio kao zaštitar u Centru za socijalnu skrb. On je već oguglao na takve i slične prijetnje s obzirom na posao koji radi. Gospodin je došao do njega i tražio je socijalnu radnicu koja je zadužena za njegov predmet, on ju je zvao da je traži stranka ali je ona rekla da ga ne može primiti jer je išla na teren. Uz to radilo se o danu kada se ne primaju stranke, kada je gospodin, koji je prisutan ovdje u sudnici i kojeg se ja sjeća rekao da treba baciti bombu. Nije doživio da se ta prijetnja odnosi na njega, jer ga takve prijetnje uopće ni ne dotaknu. Naveo je da nakon što je optuženik izrekao da će baciti bombu, okrenuo se i otišao, a nakon toga je kolegica LJ znajući o kome se radi izvukla podatke i njemu rekla da nazove policiju. U tom trenutku kada je optuženik izrekao te riječi osim njega nije bio nitko drugi prisutan jer su se ostali zaposlenici nalazili u svojim uredima. Ti ostali zaposlenici su negodovali zbog čega je pustio optuženika da ode, zašto ga nije zadržao, ali je procjena bila da za to nema potrebe jer njega osobno nije napao niti je napravio nikakvu štetu. U toj zgradi nije uopće bilo videonadzora, jer se radi o staroj zgradi. Kada stranke inače dolaze u Zavod postoji bilježnica u koju se unose podaci s osobne iskaznice, a u ovom slučaju on je gospodina pitao kako se zove i nazvao kolegicu koja mu je rekla da ga ne može primiti jer nije bio dan za zaprimanje stranaka i onda njegove podatke nije upisao jer on nije ni ušao u zgradu. Pri izgovaranju ovih riječi o bombi čovjek nije vikao nego je to normalno izgovorio. Istaknuo je da je on to rekao u afektu te isto nije shvatio nimalo ozbiljno. Nakon što je gospodin otišao, zaposlenica LJ je došla do njega i rekla da treba zvati policiju s obzirom na to da se uredi nalaze s lijeve i desne strane od mjesta gdje je on sjedio te mu je rekla da se radi o prijetnjama smrću i da to treba prijaviti. Naveo je i da na svoje uši nije čuo da je taj gospodin i prije prijetio ali su mu kolegice govorile da je prije ovoga bio neki događaj kada je njemu pozlilo, ali ne zna o čemu se tada radilo, spominjale su neke prijetnje, ali uopće ne zna kakve.

5. U ovom kaznenom postupku nije sporno da je optuženi FJ u dva navrata u razmaku od tjedna dana došao u Zavod za socijalni rad, Područni ured Trešnjevka. Nije sporno ni da je u drugom dolasku zaštitaru spominjao bombu i bombardiranje.

5.1. Sporno je da li optuženik i u prvom dolasku djelatnicama Zavoda rekao da će baciti bombu. U odnosu na optuženikov drugi dolazak sporno je da li je spominjanje bombe, bacanja bombe ili bombardiranja predstavlja ozbiljnu prijetnju.

6. Svjedokinja ŽJ je u odnosu na prvi događaj navela da je optuženik, bio neugodan, tražio da ga se primi, no nije čula prijetnje, da je otišla u svoj ured prije dolaska policije, da joj je svjedokinja CJ rekla da je nakon drugog dolaska morala zvati policiju, ali da je shvatila da je optuženik bombu spominjao pri prvom dolasku. I svjedokinja CJ je u svom iskazu navela da je optuženik govorio neprimjerene riječi, kritizirao da ništa ne rade, opsovao ju te otišao. U slobodnom izlaganju na raspravi svjedokinja nije navela da je optuženik spominjao bombu već je po predočenju zapisnika s ispitivanja kod državnog odvjetnika navela da se ne može sjetiti da im je pri prvom dolasku uputio prijeteće riječi no ako je tako upisano u taj zapisnik onda je to tako. Međutim, prema ocjeni ovog suda takvi iskazi prema ocjeni ovog suda ukazuju da u prvom događaju ipak nije bilo riječi o bombi jer je neuvjerljivo, neživotno i nelogično da se svjedokinje sjeća različitih detalja, riječi, psovki, položaja gdje je tko stajao, ali da se ne sjećaju spominjanja bombe, što nije svakako riječ koja nije upečatljiva. K tome u vezi s prvim događajem djelatnici Zavoda se nisu obratili policiji jer očito nisu imali razloga za to. Svjedokinja ŽJ svoja saznanja temelji na čuvenju odnosno prepričavanju od svjedokinje CJ, pri čemu navodi da prijetnje nije čula, a da dolazak policije nije čekala, pa zaključuje da su prijetnje upućene nakon što je otišla u svoj ured. Očito je da je ova svjedokinja u svom sjećanju izmiješala događaje i to onaj kojem je bila prisutna i drugi o kojem ima saznanja iz prepričavanja. Ni svjedokinja ZJ u svom iskazu ne potvrđuje da je optuženik u prvom događaju spominjao bombu, već u drugom događaju. Po predočenju njezinog iskaza s ispitivanja kod državnog odvjetnika navela je da je vjerojatnije ono što je tada izjavila. Međutim ono što je rečeno za iskaz svjedokinje CJ u odnosu na prvi događaj vrijedi i za iskaz ove svjedokinje, odnosno da nije uvjerljivo da se svih detalja sjeća vezano za prvi događaj od toga kakvo je bilo vrijeme, kako je optuženik bio odjeven, ali se ne sjeća izgovorenih riječi koji se tiču eksplozivne naprave. Nasuprot tome, svjedoci IJŠ i ČJ u svojim iskazima navode da je optuženi FJ u prvom događaju rekao da na djelatnike treba baciti bombu. Nasuprot ovim svjedokinjama, svjedoci IJŠ i ČJ u svojim iskazima ističu da je optuženik i u prvom događaju rekao da na njih treba baciti bombu, iako oba svjedoka navode da im se optuženik nije izravno obraćao, dok je optuženik očito bio usmjeren na svjedokinju CJ, što proizlazi i iz njegove obrana i koja mu očito “nije sjela”, slijedom čega je neobično da oba ova svjedoka iskazuju podudarno, a svjedokinja CJ koja je očito bila centar optuženikove pažnje, se tih ključnih prijetećih riječi ne sjeća. Pritom valja imati na umu da je upravo svjedokinja CJ naložila zaštitaru da zove policiju, da je ona prepričala drugi događaj svjedokinji ŽJ te da je ista i prema ocjeni suda na temelju neposrednog opažanja najzainteresiranija za progon počinitelja ovih kaznenih djela, slijedom čega ovaj sud zaključuje da je životno i logično da se ista sjeti prijetećih riječi iz prvog događaja, da su te riječi i izgovorene. Ocjena je suda da su svjedoci MJ i ČJ iskazivali pod dojmom da je pokrenut kazneni postupak, u cilju da se zaštite socijalni radnici kako od neprimjerenog ponašanja stranaka tako i kažnjivog postupanja te da steknu poštovanje te da se njihov rad cijeni. Svjedokinja PJ nije bila prisutna prvom događaju niti je imala saznanja o tome po prepričavanju, slijedom čega sud njezin iskaz nije osobito cijenio.

7. Slijedom navedenoga ocjena je suda da nema dokaza koji izvan svake sumnje potvrđuju da je optuženi FJ u prvom događaju zaposlenicima Zavoda prijetio bacanjem bombe, jer iskazi svih svjedoka u tome nisu suglasni, što nije za očekivati kada je riječ o takvom obliku prijetnje, niti su se djelatnici Zavoda tada obratili policiji. Drugih dokaza o tome nema, s obzirom da ne postoji videonadzor, sa slikom i zvukom.

8. U odnosu na drugi događaj nije sporno da je optuženik spomenuo bombu, da će bacit bombu, da treba bombardirati Zavod, jer to i sam navodi u svojoj obrani te isto potvrđuju svi svjedoci. Međutim ocjena je suda da to spominjanje bombe ne predstavlja ozbiljnu prijetnju, uzimajući u obzir da se optuženik nije nikome obraćao, osim zaštitaru, od kojeg je tražio da ga primi socijalna radnica koja je zadužena za njegov predmet. Činjenica da se optuženik nije obratio niti jedom djelatniku niti ga je vidio osim jedne djelatnice koja je došla do mjesta zaštitara, da po drugi put u tjedan dana nije uspio doći do socijalne radnice koju traži, jer ne prima stranke, na terenu je, na godišnjem odmoru i slično te se nakon izgovorenih riječi okrenuo i otišao, ukazuju prema ocjeni ovog suda da njegove riječi nemaju karakter ozbiljnosti na način da priželjkuje nečije teško tjelesno ozljeđivanje ili smrt, već su iste reakcija na nezadovoljstvo da u toj ustanovi po drugi put ne uspijeva doći do tražene informacije, smatrajući da je ista beskorisna, te da je potpuno svejedno da ista postoji ili ne. Optuženikova izjava je rezultat njegove frustracije, bez namjere da ikoga uznemiri ili ustraši. Isti prema iskazu svjedoka VJ, koji sud ocjenjuje istinitim, nije vikao, već je izgovorio tu riječi, okrenuo se i otišao. Stoga ovaj sud smatra da spominjanje bombe nije bio napad na osobnu slobodu djelatnika Zavoda zbog straha od ozljeđivanja ili smrti svakog ponaosob. Taj utisak je sud stekao i neposrednim opažanjem optuženika u sudnici, i to da je riječ o osobi starije dobi, umjetniku, mirnoj i staloženoj osobi, kojoj nasilje ili prijetnja nasiljem je strani pojam, i koja ulaže očito svoj trud da ostvari svoja prava iz socijalne skrbi, pri čemu nailazi na prepreke, organizacijske prirode, koje ga frustriraju, što je životna i logična reakcija svakog prosječnog građanina u sličnoj situaciji, osobito pri kontaktu s državnim aparatom. Njegova je izjava o bacanju bombe je zapravo preuveličana izjava, hiperbola o optuženikovim tada trenutnim emocijama uslijed činjenice da usred ljeta, u mjesecu srpnju, dvaput odlazi-dolazi u Zavod i ne uspijeva obaviti ono po što dolazi. Stoga optuženikovoj izjavi se ne može pripisati obilježje ozbiljnosti, tim više što u tom trenutku nije toj izjavi bio prisutna nitko tko je optuženiku vidljiv, jer su se zaposlenici nalazili u svojim uredima, pa njegova izjava nije ni imala konkretnog adresata, što dodatno govori u prilog zaključku da prijetnja eksplozivnom napravom nije bila ozbiljna. Njegova izjava nije bila popraćena nikakvim dodatnim sadržajem, opisom, koji bi prijetnju učinio ozbiljnom (npr. da kod kuće ima 2 bombe, da je bio u ratu, da zna njima rukovati i slično) ili pak da je kod njega u stanu pronađena bomba. S tim u vezi sud prihvaća iskaz svjedoka VJ koji nije veliku pažnju pridao optuženikovom spominjanju bombe jer mu se isto nije činilo ozbiljnim dok inicijativu zaposlenika Zavoda to jest ispitanih svjedoka, gdje je svjedokinja navela da su se složili da trebaju optuženika prijaviti policiji valja promatrati u svjetlu činjenice da je optuženik u prvom događaju izrekao neprimjerene riječi socijalnim radnicima, koje doista nisu prihvatljive u razgovoru s državnim službenicima, međutim ne tvore obilježja kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti. Stoga su svjedoci izgovorenim riječima optuženika pripisali značaj ozbiljnosti u cilju očuvanja statusa svog zanimanja, u vidu poštovanja njihovog truda i rada, što valja pozdraviti, međutim sredstvo za isto nije uvijek kaznena prijava i kazneni postupak.

9. Slijedom svega izloženoga, s obzirom na to da nije dokazano da je optuženik pri prvom događaju uopće prijetio bombom socijalnim radnicima, a da u odnosu na drugi događaj nema dokaza da je upućena prijetnja ozbiljna, to je sud optuženog FJ valjalo osloboditi od optužbe na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08., da je isti počinio dva kaznena djela iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11.

10. Odlučujući o troškovima kaznenog postupka na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08. određeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.

- 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

11. Slijedom svega izloženoga odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sudac

Iva Kero

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili preporučenom pošiljkom u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KO-DO-1484/24

2. Optuženi FJ, [adresa]

3. Branitelj optuženika, odvjetnik Nikola Klaić, e-komunikacija

4. U spis