Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Ulica braće Radić 2

Poslovni broj: P-15/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu po sucu toga suda Hugu Wedemeyeru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Matije Kontreca, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika PZC VARAŽDIN d.d., OIB: 77718926011, Varaždin, Motičnjak 6, kojeg zastupa punomoćnik Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. u Zagrebu, Petrinjska 51, radi naknade štete, nakon zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja po zaposlenju, JIF i punomoćnika tuženika, odvjetnika Kristijana Horvata, na ročištu za objavu presude 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku PZC VARAŽDIN d.d., OIB: 77718926011, Varaždin, Motičnjak 6, isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, iznos od 3.192,27 eura uvećan za pripadajuće zatezne kamate koje teku od 14. svibnja 2015., kao dana podnošenja tužbe pa do isplate, i to po stopi od 12% godišnje do 31. srpnja 2015., od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2015. po stopi od 8,14% godišnje, od 1. siječnja do 30. lipnja 2016. po stopi od 8,05% godišnje, od 1. srpnja 2016. do 31. prosinca 2016. po stopi od 7,88% godišnje, od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2017. po stopi 7,68% godišnje, od 1. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 7,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 7,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 6,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 6,54% godišnje, od 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 6,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do 30. lipnja 2020. po stopi od 6,11% godišnje, od 1. srpnja 2020. do 31. prosinca 2020. po stopi od 5,89% godišnje, od 1. siječnja 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,57% godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61% godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinaca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50% godišnje, od 1. srpnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženiku PZC VARAŽDIN d.d., OIB: 77718926011, Varaždin, Motičnjak 6, naknaditi tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, OIB: 84397956623, Zagreb, Mihanovićeva ulica 3, troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 78,37 eura, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovome sudu podnio tužbu u kojoj u bitnome navodi da je 26. veljače 2010. oko 10,20 sati prilikom obavljanja poslova čišćenja cestovnog pojasa rezanjem granja na privremenom radilištu, na lokalnoj cesti Žibrinovec – Sv. Helena, ozljedu na radu u vidu teške povrede glave doživio zaposlenik tuženika, JI. O navedenoj ozljedi obaviještena je služba inspekcije rada, koja je obavila inspekcijski nadzor i utvrdila da je prilikom izvođenja navedenih radova došlo do propusta u primjeni mjera zaštite na radu od strane tuženika kao poslodavca. Iz zapisnika o inspekcijskom nadzoru proizlazi da je poslodavac kod ozlijeđenog radnika JI propustio utvrditi zdravstvenu sposobnost za obavljanje poslova rukovatelja motornom pilom te da svi radnici koji su sudjelovali u izvođenju navedenog radnog zadatka nisu bili osposobljeni za rad na siguran način, kao i da je prilikom rada korištena motorna pila koja nije bila propisno ispitana, a također su nađeni i drugi propusti u primjeni mjera zaštite na radu. Nakon završenog liječenja, kod ozlijeđenog radnika JI zaostale su trajne posljedice na njegovo zdravstveno stanje zbog čega ga je liječnik opće medicine uputio na medicinsko vještačenje radi ocjene radne sposobnosti. Nakon provedenog medicinskog vještačenja od strane ovlaštenih vještaka, kod osiguranika JI utvrđena je invalidnost u vidu profesionalne nesposobnosti za rad pa je temeljem nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti u zakonom propisanom upravnom postupku imenovanom radniku, počevši od 23. travnja 2012., priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad, a počevši od 1. prosinca 2012. pravo na naknadu za tjelesno oštećenje, sve kao posljedica navedene ozljede na radu. Za razdoblje od 15. prosinca 2012. do zaključno 31. siječnja 2014. tužitelj je na ime mirovine korisniku JI isplatio ukupno 2.960,56 eura, a za razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014. na ime naknade za tjelesno oštećenje ukupno 717,07 eura.

1.1. Tužitelj je u skladu s odredbama iz čl. 160. st. 1. i 5. Zakona o mirovinskom osiguranju obračunao razmjerni dio štete, a na temelju odredbi čl. 161. st. 1. i 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj je tuženiku prije podnošenja ove tužbe dostavio zahtjev za naknadu štete obračunate za navedeno razdoblje u ukupnom iznosu od 3.192,27 eura. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da sud donese presudu kojim se tuženiku nalaže tužitelju naknadi štetu u iznosu od 3.192,27 eura uvećano za zatezne kamate, kao i da mu naknadi troškove ovog parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu u cijelosti te u bitnom navodi da je nesporno da je **.**.2010. JI kao radnik kod poslodavca PZC Cestogradnja d.o.o. zadobio tešku tjelesnu ozljedu. Izvršenim očevidom i nadzorom po inspektoru zaštite na radu utvrđeno je da je poslodavac opremio radnika svim propisanim sredstvima zaštite na radu kojima je radnik raspolagao u trenutku povređivanja. Tuženik međutim smatra da radnik nije koristio zaštitnu opremu, konkretno zaštitnu kacigu, na propisan način u trenutku nastanka ozljede, a što je posljedično dovelo do povrede radnika. Radnik JI je kod tuženika bio zaposlen do 27. veljače 2013. kad mu je otkazan ugovor o radu iz razloga što isti trajno nije u mogućnosti izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog profesionalne nesposobnosti za rad. JI je protiv ove odluke pokrenuo radni spor radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i radi povratka na rad, međutim, pravomoćnom presudom Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-423/2013 od 7. studenoga 2013., njegov tužbeni zahtjev je odbijen. Istodobno s vođenjem radnog spora radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i radi povratka na rad, JI je kod Općinskog suda u Križevcima podnio i tužbu protiv poslodavca PZC Cestogradnja d.o.o. za naknadu štete zbog povrede na radu. Predmet je u tijeku kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima te se vodi pod poslovnim brojem P-124/2023. U tom postupku poslodavac (a ovdje tuženik) osporava svoju isključivu odgovornost za nastanak štetnog događaja s obzirom da je poslodavac radniku osigurao sva zaštitna sredstva na radu za koji je bio osposobljen, a nastanku ozljede pridonio je sam radnik nekorištenjem zaštitne kacige.

2.1. Nadalje, tuženik navodi da na temelju odredbe čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ovdje tužitelj ima pravo na naknadu štete od poslodavca, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu. Međutim, tuženik ističe da nalazom inspekcije rada nakon štetnog događaja nije utvrđeno da poslodavac nije proveo mjere zaštite na radu. Također na temelju odredbe čl. 161. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, ako je štetu uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, poslodavac i radnik odgovaraju solidarno. U konkretnom slučaju još uvijek traje sudski spor radi utvrđivanja postoji li (u najmanju ruku podijeljena) odgovornost poslodavca (i radnika) za štetu.

2.2. S obzirom da je gore navedeni postupak još uvijek u tijeku, tuženik predlaže odrediti prekid ovog postupka do dovršetka postupka kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, a u konačnici predlaže da sud tužbeni zahtjev tužitelja odbije kao u cijelosti neosnovan.

3. Na pripremnom ročištu održanom kod ovog suda 14. ožujka 2016. sud je rješenjem prekinuo ovaj postupak, a nakon što je pravni sljednik tuženika, PZC VARAŽADIN d.d., odmah preuzeo ovaj postupak, postupak je odmah i nastavljen.

3.1. Nakon toga, sud je na istom ročištu donio i rješenje kojim je odredio prekid ovog postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima pod poslovnim brojem Pr-4/15.

4. Nadalje, rješenjem ovog suda poslovni broj P-95/2015-20 (raniji poslovni broj u ovog postupka) od 3. listopada 2022. postupak je nastavljen budući da je uvidom u sustav e-Spis utvrđeno da je u predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima, poslovni broj Pr-4/15, tužitelj povukao tužbu, a da je tuženik pristao na povlačenje, slijedom čega su se ispunile pretpostavke za nastavka ovog parničnog postupka.

5. U tijeku postupka sud je pročitao dokumentaciju u spisu predmeta i to: prijavu o ozljedi na radu (list 4 – 5 spisa), zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 25. ožujka 2010. (list 6 – 10 spisa), zapisnik o obavljenom očevidu od 3. ožujka 2010. (list 11 – 12 spisa), izvješće s nalazom i mišljenjem liječnika od 14. ožujka 2012. (list 13 – 15 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva HZMO-a za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 15. studenoga 2011. (list 16 – 17 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 9. studenoga 2012. (list 18 - 19 spisa), rješenje HZMO-a Područni ured u Koprivnici od 22. studenoga 2012. (list 20 – 21 spisa), rješenje HZMO-a od 18. prosinca 2012. (list 22 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o tjelesnom oštećenju od 21. kolovoza 2013. (list 23 spisa), rješenje HZMO-a Područni ured u Koprivnici od 28. kolovoza 2013. (list 24 spisa), obračun tužitelja – Odjela ekonomsko-financijskih poslova od 12. veljače 2024. (list 25 - 26 spisa), obračun razmjernog dijela štete od 16. travnja 2015. (list 27 spisa), zahtjev za naknadu štete upućen tuženiku od 16. travnja 2015. (list 28 spisa), opće podatke o osiguraniku JI s opisom poslova koje obavlja (list 48 spisa), dokumentacije koju je tuženik dostavio za potrebe provedbe vještačenja po vještakinji zaštite na radu (list 179 – 335).

5.1. Nadalje, sud je proveo i dokaz vještačenjem po vještakinji zaštite na radu Mariji Hrgarek na okolnost jesu li kod tuženika u trenutku ozljede na radu JI bile provedene sve mjere zaštite na radu, obuka, provjera strojeva, atesti na motornoj pili te je li JI bio osposobljen za rad na siguran način te je navedena vještakinja izradila pisani nalaz i mišljenje od 23. rujna 2024. (list 338 – 352 spisa) i dopunu istog od 19. prosinca 2024. (list 381 – 385 spisa), a ista je i usmeno saslušana na ročištu održanom 19. prosinca 2024. (list 378 – 380 spisa).

5.2. Isto tako, sud je proveo i dokaz vještačenjem po vještakinji medicinske struke Andrini Kopjar na okolnost mehanizma nastanka ozljede kod JI te na okolnost bi li povreda koju je isti zadobio mogla nastati da je JI koristio zaštitnu kacigu te da je radnu operaciju piljenja grane izvršavao prema pravilima struke, te je navedena vještakinja izradila pisani nalaz i mišljenje koji je dostavljen sudu 29. siječnja 2025. (list 410 – 412 spisa), a potom je isti nalaz i mišljenje usmeno obrazložila na ročištu održanom 7. travnja 2025. (list 433 – 434 spisa).

5.3. Za potrebe medicinskog vještačenja pribavljen je i cjelokupni spis Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje broj 74414.

5.4. Sud je izvršio i uvid u pribavljeni spis Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pr-4/2015 te su za potrebe ovog postupka načinjene preslike sljedeće dokumentacije: prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Koprivnici poslovni broj G-830-10 od 18. ožujka 2011. (list 75 – 132 spisa), izvještaja Državnog inspektorata, Područna jedinica Varaždin, o nadzoru obavljenom povodom ozljede radnika na radu i događajima koji su izazvali promjene na sredstvima rada od 26. ožujka 2010. (list 80 – 83 spisa), optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područna jedinica Varaždin od 26. ožujka 2010. (list 84 – 87 spisa), službene bilješke od 5. ožujka 2010 (list 97 – 101 spisa), zapisnika o izjavi JI povodom ozljede na radu (list 102 – 103 spisa), zapisnika o izjavi FI povodom ozljede na radu radnika JI (list 104 – 105 spisa) zapisnika o izjavi EI povodom ozljede na radu radnika JI (list 106 – 107 spisa), zapisnika o izjavi ČI povodom ozljede na radu radnika JI (list 108 – 109 spisa), obavještenja o događaju na radu od 1. ožujka 2010. (list 114 – 115 spisa), službene bilješke od 26. veljače 2010. (list 116), fotografija mjesta nesreće (list 117 – 119 spisa), nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Veljka Vrhovnika od 29. ožujka 2017. (list 121 – 132 spisa).

5.5. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka DI s obzirom da navedeno saslušanje nije bilo moguće provesti zbog smrti istog dana 17. kolovoza 2023.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku JI u razdoblju od 15. prosinca 2012. do 31. siječnja 2012. te na ime naknade za tjelesno oštećenje koje je tužitelj isplaćivao svom osiguraniku JI u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014., što sveukupno iznosi 3.192,27 eura.

7. Između stranaka nije sporno da je radnik tuženika JI **.**.2010. prilikom obavljanja radnih zadataka na privremenom radilištu zadobio tešku tjelesnu ozljedu (povreda na radu) te da je istom utvrđena profesionalna nesposobnost za rad i tjelesno oštećenje.

7.1. Između stranaka je sporno imali li tužitelj pravo na naknadu štete od tuženika kao poslodavca radnika JI, tj. je li tuženik proveo sve mjere zaštite na radu, dakle sporna je njegova odgovornost za nastalu štetu, kao i eventualna (su)odgovornosti radnika JI. Isto tako, sporno je i je li nastupila zastara tužiteljeve tražbine.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, dalje u tekstu: ZPP), sud je našao tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti osnovanim iz razloga koji se navode u nastavku ove presude.

9. Prije svega, u konkretnom slučaju relevantne su odredbe čl. 160. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, dalje u tekstu: ZMO) kojima je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima predviđenim u ovom Zakonu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja. Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća troškove i svote davanja koje se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja i to: 1) novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na mirovinu u razmjernoj svoti, 2) troškove profesionalne rehabilitacije kao i novčane naknade u svezi s korištenjem tog prava. Zahtjevom za naknadu štete može se obuhvatiti ukupna svota štete (kapitalizirana šteta) ili svota stvarne štete (pojedino davanje) koja se odnosi na određeno razdoblje (npr. kalendarska godina). Kada se šteta sastoji u obvezi Zavoda na trajna novčana davanja, Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u jednoj ukupnoj svoti (kapitalizirana šteta). Ta se svota izračunava prema visini priznate mirovine i prema Tablicama aktuarske matematike koje utvrđuje Zavod. Zavod može zahtijevati plaćanje naknade štete u ukupnoj svoti i neposredno od društva za osiguranje. Visina naknade štete prema odredbama stavka 2. točke 1. ovoga članka određuje se prema preostalom trajanju mirovinskog staža i godina života korisnika, odnosno osobe po kojoj su članovi obitelji stekli pravo na mirovinu, potrebnih za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu. Nadalje, relevantne su i odredbe čl. 161. ZMO-a kojima je propisano da Zavod ima pravo na naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe. Ako je štetu iz stavka 1. ovoga članka uzrokovao radnik na radu ili u svezi s radom, odgovaraju poslodavac i radnik solidarno. Za štetu iz stavka 1. ovoga članka odgovara poslodavac, ako je šteta nastala zbog toga što nisu provedene mjere zaštite na radu, odnosno mjere za zaštitu građana. Odredbama čl. 166. st. 1. i 2. ZMO-a propisano je pak da potraživanja naknade štete, prema odredbama ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rokovi zastare potraživanja naknade štete u slučajevima iz ovoga Zakona počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu. Odredbama čl. 230. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

10. Dakle, u konkretnom slučaju odgovornost tuženika kao poslodavca za štetu nastalu ozljedom na radu prosuđuje se po načelu objektivne odgovornosti. Prema odredbi čl. 1045. st. 1. ZOO-a tuženik bi se mogao osloboditi odgovornosti za štetu ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno, u ovom slučaju da je šteta nastala unatoč tome što je poduzeo odgovarajuće mjere zaštite na radu, pa je teret dokazivanja na tuženiku. U okolnostima predmetnog slučaja bilo bi potrebno dokazati da su poduzete sve potrebne mjere u skladu s odredbama tada važećeg Zakon o zaštiti na radu.

11. Iz materijalne dokumentacije u spisu predmeta koju je sud našao relevantnom za odlučivanje, sud je utvrdio sljedeće:

- iz prijave o ozljedi na radu od 1. ožujka 2010. proizlazi da je JI prilikom raspiljavanja srušenog stabla na lokalnoj cesti Žibrinovec – Sv. Helena, 26. veljače 2010. zadobio tjelesnu ozljedu, a očevidac nesreće bio je EI,

- iz izvješća doktora medicine rada od 1. ožujka 2010. proizlazi da je JI zadobio ozljedu J epiduralis,

- iz zapisnika o provedenom inspekcijskom nadzoru od 25. ožujka 2010. proizlazi da radnici LI, EI, ČI i FI nisu bili osposobljeni za rad, radnicima JI i FI nije utvrđena zdravstvena sposobnost za obavljanje poslova rukovoditelja motornom pilom, poslodavac nije do vremena nastanka teže ozljede na radu imao ponovno ispitanu motornu pilu, proizvođač: STIHL, tip: MS 260, broj tehničkog sredstva: 21018, poslodavac nije do vremena nastanka teže ozljede na radu osposobio Povjerenika radnika za zaštitu na radu NI za obnašanje dužnosti Povjerenika, poslodavac nije izradio Plan evakuacije i spašavanja za slučaj izvanrednog događaja, poslodavac nije osposobio radnike za provedbu mjera evakuacije i spašavanja,

- iz izvješća s nalazom i mišljenjem izabranog liječnika opće medicine ŠI, dr.med. proizlazi da je osiguranik JI upućen na vještačenje zbog nesposobnosti za rad,

- iz nalaza i mišljenja vještaka Eosa Martinca, dr.med., od 9. studenoga 2012. proizlazi da je isti utvrdio invalidnost – profesionalnu nesposobnost za rad s datumom nastanka invalidnosti 23. travnja 2012.,

- iz nalaza i mišljenja stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 15. studenog 2012. proizlazi da je ista komisija potvrdila nalaz i mišljenje vještaka o profesionalnoj nesposobnosti za rad od 23. travnja 2012.,

- iz Rješenja HZMO-a od 22. studenoga 2012. proizlazi da je JI, počevši od 23. travnja 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu u iznosu od 151,75 eura mjesečno, a isplata ove mirovine pripada korisniku počevši od prvog iduće dana od dana pravomoćnosti rješenja (rješenje pravomoćno 14. prosinca 2012.),

- iz Rješenja HZMO-a od 18. prosinca 2012. proizlazi da se osiguraniku JI uspostavlja isplata invalidske mirovine zbog profesionalne nesposobnosti za rad u iznosu od 151,75 eura mjesečno počevši od 15. prosinca 2012.,

- iz nalaza i mišljenja vještaka Dragana Dujmovića, dr.med., o tjelesnom oštećenju, od 21. kolovoza 2013. proizlazi da je JI utvrđeno tjelesno oštećenje u visini od 80% u vidu posttraumatske epilepsije i encefalopatije te slabosti desne šake,

- iz rješenja HZMO-a od 28. kolovoza 2013. proizlazi da je JI priznato pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, počevši od 1. prosinca 2012., u iznosu od 50,38 eura, od 1. siječnja 2013. ta je naknada usklađena pa iznosi 51,01 eura, a od 1. srpnja 2013. i nakon novog usklađenja iznosi 51,52 eura,

- iz obračuna isplaćene invalidske mirovine korisniku JI u razdoblju od 15. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014. proizlazi da je istom izvršena isplate mirovine u ukupnom iznosu od 2.960,56 eura,

- iz obračuna isplaćene naknade za tjelesno oštećenje korisniku JI u razdoblju od 1. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014. proizlazi da je istom izvršena isplata naknade u ukupnom iznosu od 717,07 eura,

- iz obračuna razmjernog djela šteta od 16. travnja 2015. proizlazi da razmjerni dio mirovine za razdoblje od 15. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014. iznosi 2.475,20 eura kojem iznosu se pribraja iznos od 717,07 eura isplaćen na ime tjelesnog oštećenja, pa stoga ukupna šteta iznosi 3.192,27 eura,

- iz zahtjeva za naknadu štete od 16. travnja 2014. proizlazi da je tužitelj zatražio isplatu iznosa od 3.192,27 eura od tuženika u roku od 15 dana,

- iz Općih podataka o osiguraniku s popisom poslova koje obavlja od 27. ožujka 2012. proizlazi da osiguranik obavlja poslove Cestar II,

- iz prekršajnog naloga Prekršajnog suda u Koprivnici poslovni broj G-830/2012 0d 18. ožujka 2011. proizlazi da je isti izdan protiv tuženika i KI kao odgovorne osobe kod tuženika, a povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata Koprivnica zbog utvrđenih propusta u provedbi Zakona o zaštiti na radu utvrđenih prilikom provedenog inspekcijskog nadzora,

- iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Veljka Vrhovnika načinjenog za potrebe postupka poslovni broj Pr-4/2015 proizlazi da je radnik izvršio redoslijed kresanja grane suprotno pravilima struke (vještak navedeno utvrdio na temelju izjave oštećenog JI), da se vještak nije mogao precizno izjasniti je li povreda nastala kao posljedica nenošenja kacige, odnosno je li u trenutku nastanak ozljede oštećenik nosio zaštitnu kacigu te da je vještak utvrdio da je tuženik (poslodavac) propustio izvršiti sve obveze koje proizlaze iz tada važećeg Zakona o zaštiti na radu.

11.1. Dokumentacija dostavljena za potrebe vještačenja uz podnesak tuženika od 30. srpnja 2024. ovdje se neće posebno analizirati s obzirom da je ista obuhvaćena nalazom i mišljenjem stalne sudske vještakinje Marije Hrgarek, a čiji nalaz i mišljenje je sud, kako će to biti kasnije obrazloženo, u cijelosti prihvatio.

12. Nadalje, vezano uz sporne činjenice u ovom postupku, sud je proveo i personalne dokaze i to dokaz saslušanjem svjedoka JI, LI, ŽI, EI i FI.

12.1. Prilikom saslušanja svjedok JI naveo je da se događaj u kojem je nastradao dogodio 26. veljače 2010. kada je kao radnik tuženika, na relaciji Križevci – Žibrinovec, imao zadatak izvršiti čišćenje raslinja uz cestu zajedno sa svojim kolegama EI, SI i ČI. Naveo je da je njegov zadatak bio prepiliti drvo na pola koje je palo, a u trenutku piljenja, koje je izvodio kako pravila nalažu, stablo se zarotiralo, odnosno grana drveta koja je bila poviše, te ga je ista udarila i tada mu je spala i kaciga s glave, pao je na tlo, a također, ispala mu je i motorna pila koja se ugasila. Kolege su ga podigli i nakon toga je prevezen u bolnicu gdje je pao u komu i ostalog se ne sjeća. Prilikom zadobivanja udarca osjećao je strašnu glavobolju, EI ga je prevezao kombijem do stacionara, a potom je prebačen na hitnu. Istaknuo je i da su njegovi kolege u trenutku nesreće bili od njega udaljeni 50-100 metara, a radili su na regulaciji prometa na cesti. Nadalje, istaknuo je i da je kacigu imao cijelo vrijeme, ali ne može točno reći je li ona ispala s njegove glave pri samom udarcu ili nakon udarca, a nađena je u jarku. Naveo je da je bio osposobljen za rad s motornom pilom, ne zna je li pila bila ispravna, ali je radila, od strane poslodavca bio je slan na liječničke preglede, ali ne zna koliko je tada bilo prošlo od zadnjeg liječničkog pregleda, a prije te ozljede nije imao nikakvih zdravstvenih problema. Pojasnio je i da je u njegovom opisu posla bilo i upravljanje motornom pilom, a vezano uz liječničke preglede pojasnio je da ne zna je li od strane poslodavca bio redovito slan na liječničke preglede, ali da su se liječnički pregledi radnika provodili, s time da ne zna je li u trenutku ozljede taj zadnji liječnički pregled bio još uvijek važeći, misli da su se liječnički pregledi obavljali svakih pet godina. Pojasnio je i da nije odmah prevezen na hitnu jer je neposredno nakon nesreće relativno dobro funkcionirao pa je zato prvo prevezen u stacionar, a tamo je počeo mijenjati boju pa je odvezen na hitnu gdje je i povraćao i gdje mu je pozlilo. Istaknuo je i da se uvijek prilikom kresanja grana pridržavao pravila struke, pa misli da je tako bilo i tom prilikom. Istaknuo je i da je siguran da kaciga nije imala povez te ostavlja mogućnost da je ista ispala prilikom saginjanja, ne sjeća se je li na odbačenoj kacigi bilo kakvih oštećenja. Pojasnio je i da je svaki radnik imao svoju motornu pilu iste marke, on je radio s onom starijom.

12.2. Nadalje, svjedokinja LI je prilikom saslušanja navela da i danas radi kao poslovođa u Cestariji Križevci, a tada je bila prva neposredna nadređena JI. Taj dan je on zajedno s ostalim kolegama imao zadatak porušiti nekoliko drveća na usjeku koji su ugrožavale promet te ukloniti iste s lokalne ceste prije samog mjesta Žibrinovec. Neposrednih saznanja o samoj nesreći nema, a JI je vidjela kad je nakon nesreće kombijem dovezen u središte firme, dovezao ga je EI, a nakon toga ga je voditelj Cestarije odvezao na hitnu. Istaknula je da je JI bio osposobljen za rad jer se svi radnici prilikom zapošljavanja osposobljavaju za rad na siguran način te za rad sa sitnom mehanizacijom. Ne sjeća se je li za istog obavljen periodičan zdravstveni pregled, ali svakako je zdravstveni pregled obavljen prilikom zapošljavanja. JI imao je zaduženu zaštitnu opremu za rad, pa tako i kacigu, jer su svi radnici bili upoznati s time da mogu odbiti radni zadatak u slučaju da im nije osigurana zaštitna oprema. Motorna pila kojom je isti radio bila je provjerena i ispravna, svu sitnu mehanizaciju dolazi periodično pregledati ovlaštena firma iz Koprivnice (Koprivnica Inspekt). Svjedokinja je navela da nije upoznata s time da je prilikom inspekcijskog nalaza kao propust utvrđeno da svjedokinja osobno nije bila osposobljena za rad na siguran način, a na pitanje tko je odgovoran za kontrolu uporabe sredstava rada na siguran način na terenu, ista je odgovorila da su oni (poslovođe) dužni tokom dana obilaziti radnike na terenu, a da je ona osobno kao poslovođa zadužena za dvadesetak radnika, što vozača, što strojara, što cestara, koje onda obilazi preko dana kako stigne, s time da je povremeno na teren izlazio kolega iz Varaždina zadužen za zaštitu na radu koji je onda provjeravao imaju li radnici adekvatnu opremu. Vezano uz kacigu, navela je da su se koristile i sada se koriste kacige koje se mogu zakopčati (s drukerom), a što sprječava da kaciga ispadne s glave radnika. Istaknula je da je tada povjerenik zaštite na radu bio ŽI, a vezano uz zdravstvene preglede pojasnila je da se radilo o jednogodišnjim zdravstvenim pregledima (sistematski pregledi). Navela je i da je tada EI bio grupovođa te je kao takav bio dužan upozoriti na to je li koji od radnika radio bez adekvatne radne opreme.

12.3. Svjedok ŽI naveo je pak u svom iskazu da je on poslovođa u cestariji Koprivnica, a u vrijeme nesreće koja se dogodila radniku JI bio je i ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu u cestariji Koprivnica. Nema neposrednih saznanja o samom štetnom događaju, bio je prisutan kada je inspektor zaštite na radu uzimao u bolnici izjavu od JI. Vezano uz navedenog radnika istaknuo je da je on bio osposobljen za rad na siguran način jer se svi radnici prilikom zaposlenja osposobljavaju za rad na siguran način, a i za rad na siguran način s posebnim strojevima sitne mehanizacije te zadužuju zaštitna sredstva s kojima obavljaju poslove. Također, istaknuo je i da svi radnici obavljaju jednom godišnje kontrolne zdravstvene preglede, pa ga je tako obavio i JI jer u suprotnom ne bi mogao raditi, dakle, bio je zdrav i sposoban za rad u trenutku nesreće. Vezano uz ispravnost motorne pile s kojom je isti radnik rukovao, naveo je da se svi radni strojevi u firmi periodički pregledavaju kako bi se utvrdila njihova ispravnost. Isto tako, naveo je i da mu nije poznato da bi inspekcijskim nadzorom bili utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu, odnosno da inspekcijskim nadzorom nije utvrđena zdravstvena sposobnost JI za rukovanje motornom pilom na siguran način. Pojasnio je i da pregled radnih strojeva radilo ovlašteno društvo Inspekt koje je davalo i certifikate, odnosno, uvjerenja o ispravnosti radnih strojeva, a to društvo vodilo je i samu evidenciju o ispravnosti tih strojeva, odnosno, vremenu isticanja valjanosti uvjerenja. Naveo je i da nema saznanja koju su točno opremu radnici imali toga dana jer on nije bio tamo, ali su svi radnici zadužili zaštitna odijela, cipele, kacige, s time da su radnici zaštitnu opremu zaduživali u pravilu jednom godišnje te je svaki radnik bio upoznat koja zaštitna sredstva mora upotrebljavati prilikom obavljanja svojih radnih zaduženja. Ne sjeća se točno koja je vrsta zaštitne kacige bila u pitanju, ali je svaka kaciga imala remenčić koji sprječava da ista spadne s glave.

12.4. Prilikom saslušanja, svjedok EI naveo je da se tog 26. veljače 2010. radilo krčenje stabala na cesti na relaciji Križevci – Žibrinovec, na radilište su, osim njega, još bili poslani JI, FI i ČI. Svjedok je naveo da je njegov zadatak bio regulacija prometa prilikom rušenja stabala, s time da to nije bio njegov jedini zadatak, već i vršenje daljnjeg zbrinjavanja stabala (stavljanje istih hrpe i slično). Istaknuo je da nije vidio sam događaj u kojem je ozlijeđen JI jer je bio nekih 150 metara udaljen od JI i regulirao je promet na cesti. JI se požalio da ga je udarila grana po glavi, međutim, svjedok je naveo da na njegovoj glavi nije vidio nikakvu ranu. Žalio se i na bolove pa ga je svjedok stoga vozio na hitnu, ali je JI rekao da prije toga stanu u firmi da popije neku tabletu da mu bude bolje. Po dolasku u firmu dalje ga je preuzeo poslovođa i nadređeni i oni su ga vodili na hitnu, daljnjih saznanja o događaju nema. Istaknuo je da su svi bili osposobljeni za rad i da su imali kacige, s time da ne zna je li baš u tom trenutku kada je JI zadobio udarac u glavu imao kacigu ili ne, kao što se ni ne sjeća je kaciga imala kakvu kopču za pričvršćivanje. Motorne pile s kojima su radnici radili bile su ispravne. Istaknuo je i da su svi radnici polagali ispit za rukovanje motornom pilom na siguran način i bili i osposobljeni, pa pretpostavlja da je i JI bio osposobljen. Pojasnio je i da su radnici prilikom zaduživanja opreme u sjedištu, prije nego se ista stavljala u kombi, istu provjeravali, a na samo radilište dolazila je i kontrola, s time da ne zna je li baš tom prilikom netko bio u nadzoru. Naveo je i da je krčenje odnosno piljenje, tom prilikom vršeno na način kako su i inače radili i kako su bili obučeni. Od zaštitne opreme za rad, od poslodavca su radnici dobivali svu zaštitnu opremu koja im je bila potrebna za rad na terenu kao npr. uniformu, kacigu, cipele. Pojasnio je i da, nakon što je završio reguliranje prometa i kada je došao do JI, isti nije imao kacigu na glavi, s time da ne zna gdje se kaciga nalazila. Naveo je i da je on bio voditelj grupe, da je oprema svakodnevno pregledavana prilikom preuzimanja kod poslodavca, a da se taj dan nitko nije žalio da nema opremu. Na pitanje kako se vrši kresanje grana, od vrha prema deblu ili obrnuto, svjedok je odgovorio je to stvar procjene radnika koji vrši kresanje, ali u pravilu ide od vrha prema deblu.

12.5. Svjedok FI je prilikom saslušanja pak naveo da su prilikom rušenja stabala uz cestu u Žibrinovcu na radilištu bili JI, EI, ČI i on koji je imao zadatak rušiti stabla koja su bila povrh ceste na brijegu, a JI je imao zadatak raspiliti grane na stablima koja bi pala na cestu, dok su ostala dvojica regulirala promet na cesti. Naveo je da je srušio stablo agacije i ono je palo na cestu i tada je to stablo trebao raspiliti JI. Nakon što je stablo palo na cestu, krenuo se spuštati s brda da pomogne JI i kad se spustio, u grabi je vidio motornu pilu, a JI je sjedio na bankini i držao se za glavu. Naveo je da ga je pitao je li mu se nešto dogodilo, a on je rekao "nije ništa" i ostao sjediti, a on je išao do kraja raspiliti grane, a tek naknadno mu je rekao da je grana udarila po glavi. Nakon toga je došao i EI i zajedno su pogledali JI, ima li kakvu ozljedu na glavi, ali nije bilo nikakve vidljive rane, ali je EI ipak odlučio odvesti JI s gradilišta, s time da su najprije, koliko mu je poznato, otišli do firme, a nakon toga je JI prevezen u bolnicu. Isto tako, svjedok je naveo da je on ostao na radilištu te da sam udarac nije vidio jer se spuštao niz brijeg. Kada je došao do JI kaciga je ležala pored njega na zemlji te, koliko se sjeća, na istoj nije bilo nekih oštećenja, a motorna pila je bila u grabi. Istaknuo je i da je JI taj dan nosio kacigu, a da su motorne pile bile ispravne. Isto tako, istaknuo je i da je on bio osposobljen za rad s motornom pilom, da je prilikom zaposlenja, a to je bilo 2005., osposobljen za rad s motornom pilom, motornom kosilicom, vibronabijačem, rezačem asfalta, a od strane poslodavca je redovito slan na godišnje zdravstvene preglede, s time da ne zna je li u 2010. godini taj pregled bio prije ili nakon štetnog događaja, a vezano uz dodatne zdravstvene preglede za rukovanje motornom pilom, navodi da nije upućivan na iste, već je od strane poslodavca upućivan na godišnji liječnički pregled. Tog dana nitko nije vršio kontrolu zadužene opreme za rad (zaštitne opreme), s time da je napomenuo da radnici već sami znaju koju opremu trebaju imati, da se dijelovi te opreme nalaze u ormarićima, a dio u samom kombiju (ispod sjedala), a neke posebne kontrole opreme nije bilo. Prema tome što je vidio na samom stablu kada je on nastavio rezanje grana, svjedok pretpostavlja da je JI pilio donju granu na stablu pri tlu, a da je iznad te grane bila još jedna koja je stršala u zraku, pa je prilikom piljenja donje grane došlo do prevrtanja, odnosno rotacije stabla pa je ta gornja grana udarila JI, ponavlja da to nije vidio, ali mu se to čini kao logično objašnjenje s obzirom na izgled stabla koje je on nastavio piliti. Naveo je i da se prema pravilima struke prvo režu gornje grane. Svjedok je prilikom saslušanja sudu predočio iskaznicu o osposobljenosti za rukovanje i upravljanje motornom pilom izdanu u Križevcima 11. kolovoza 2008. na temelju svjedodžbe broj [broj svjedodžbe]. te je napomenu da je na ispit za rad s motornom pilom išao zajedno s JI.

13. Sud je iskaze tako saslušanih svjedoka JI, EI i FI cijenio kao uvjerljive u dijelu u kojem su isti iskazivali o samoj dinamici nastanka štetnog događaja te radnjama poduzetima nakon samog štetnog događaja jer su u tom dijelu iskazi svjedoka međusobno suglasni, dok svjedoci LI i ŽI nisu imali neposrednih saznanje o istom. Također, sud je iskaze isti prihvatio i u dijelu u kojem su iskazivali da je radnik JI tog dana koristio zaštitnu kacigu. Napominje se da su u tom pogledu saslušani svjedoci jednako iskazivali i prilikom davanja izjava pred Državnim Inspektoratom, a koje izjave se nalaze u spisu ovog predmeta (listovi 102 – 109 spisa).

13.1. Sud nije prihvatio iskaze saslušanih svjedoka u dijelu u kojem su isti naveli da su bili osposobljeni za rad na siguran način s obzirom da je to u suprotnosti s ostalim provedenim dokazima u tijeku postupka. Isto tako, sud je mišljenja da su iskazi saslušanih svjedoka u tom dijelu usmjereni na otklanjanje odgovornosti poslodavca, ovdje tuženika, za sam štetni događaj.

14. Sud je proveo i dokaz vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinja za zaštitu na radu, Mariji Hrgarek koja je u svom pisanom nalazu i mišljenju podnesenom ovom sudu 23. rujna 2024. navela da na temelju dokumentacije koja joj je bila dostupna u spisu i koju je dostavio tuženik na njezino traženje, u trenutku nastanka ozljede poslodavac nije proveo sve mjere zaštite na radu u skladu s propisima, poslodavac nije osposobio radnike za rad na siguran način, JI nije bio osposobljen za rad na siguran način u trenutku nastanka ozljede, a motorna pila u trenutku nastanka ozljede nije bila ispitana na ispravnost (ponovno ispitivanje pile trebalo je provesti 25. siječnja 2010.).

14.1. S obzirom da je tuženik istaknuo prigovore na gore navedeni nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Hrgarek, ista je izradila pisanu dopunu nalaza i mišljenja u kojoj je u bitnome navela da osposobljavanje koje je provedeno u društvu PZC VARAŽDIN d.d. nije dokaz da je radnik osposobljen za rad na siguran način u drugom društvu PZC CESTOGRADNJA d.o.o. u kojem je radnik bio zaposlen u vrijeme nastanka ozljede na radu, a morao je biti, te je pojasnila da analiza izvršene radne operacije – piljenja stabla od strane ozlijeđenog radnika, kao i korištenje zaštitne opreme nije bitna u konkretnom slučaju jer je utvrđen propust poslodavca da radnike osposobi za rad na siguran način.

14.2. Isto tako, prilikom usmenog saslušanja na ročištu održanom 19. prosinca 2024. vještakinja je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno pojasnila da je u konkretnom slučaju PZC VARAŽDIN d.d. osnovao društvo kćer PZC CETOGRADNJA d.o.o. Koprivnica u kojoj je u vrijeme nastanka ozljede bio zaposlen JI te je to društvo kćer moralo u skladu sa Zakonom o zaštiti na radu ponovno provesti osposobljavanje preuzetog radnika. Pojasnila je da iz dokumentacije proizlazi da je radnik rukovao motornom pilom, koji poslovi se po zakonskom uređenju od 2014. ne smatraju poslovima s posebnim uvjetima rada, ali da su po starom zakonskom uređenju to bili poslovi s posebnim uvjetima rada, odnosno, to je variralo od pravne osobe do pravne osobe, ovisno o izrađenoj procjeni opasnosti, koja istoj nije dostavljena od strane tuženika, ali je ponovila da radnik uopće nije bio osposobljen za rad na siguran način.

15. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Marije Hrgarek s obzirom da je isti izrađen jasno, detaljno i logično, uvažavajući pravila struke te da je ista dala jasne i precizne odgovore na sva postavljena pitanja. Isto tako, valja napomenuti da je i iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Veljka Vrhovnika od 29. ožujka 2017., koji nalaz i mišljenje je ovaj sud također cijenio kao vjerodostojan i izrađen prema pravilima struke, proizašlo da je poslodavac propustio izvršiti obveze koje proizlaze iz tada važećeg Zakona o zaštiti na radu, kao što je propustio i provesti ponovno ispitivanje motorne pile koju je prilikom štetnog događaja koristio JI.

16. Nadalje, sud je proveo i dokaz medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji medicinske struke Andrini Kopjar na okolnost mehanizma nastanka ozljede, kao i na okolnost je li radnik JI koristio zaštitnu opremu – zaštitnu kacigu prilikom ozljede, te je iz nalaza i mišljenja iste vještakinje proizašlo da se mehanizam nastanka ozljede uklapa u dinamiku događaja koja proizlazi iz stanja spisa, a da bi, uzimajući u obzir ozljedu koju je JI zadobio, bilo za očekivati da u slučaju nenošenja zaštitne kacige isti zadobije i izvana vidljivu ozljedu oguljotine kože ili rane nagnječine, ali da nije moguće sa sigurnošću reći je li radnik nosio zaštitnu kacigu u trenutku nesreće ili ne, međutim, da je moguće da i u slučaju nošenja iste oštećenik zadobije ozljede kakve su utvrđene kod JI.

16.1. S obzirom da je tuženik imao prigovore na takav nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje medicinske struke, ista je i saslušana na ročištu održanom 7. travnja 2025. te je u cijelosti ostala kod svog pisanog nalaza i mišljenja te je dodatno pojasnila da poopćeno govoreći, zaštitna kaciga može smanjiti intenzitet ozljede, ali u nekim slučajevima ne može spriječiti nastanak ozljede, a da ozljeda u nekim slučajevima može biti jednakog intenziteta bez obzira na nošenje ili nenošenje zaštitne kacige, dakle, da je u konkretnom slučaju moguće da bi jednaka ozljeda nastala radniku nevezano uz to je li nosio kacigu ili ne.

17. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar jer je isti izrađen stručno i prema pravilima struke, a vještakinja je isti dodatno obrazložila i prilikom usmenog saslušanja.

18. Dakle, na temelju tako provedenih materijalnih i personalnih dokaza sud je izveo sljedeće zaključke o spornim činjenicama.

19. Prije svega, sud je nedvojbeno utvrdio da je mehanizam nastanka ozljede u konkretnom slučaju upravo onaj opisan u tužbi kojom je pokrenut ovaj parnični postupka, odnosno da se mehanizam nastanka ozljede uklapa u opis dinamike događaja koji proizlazi iz iskaza svjedoka JI. Naime, stalna sudska vještakinja medicinske struke Andrina Kopjar, u svom je nalazu i mišljenju, kojeg je ovaj sud u cijelosti prihvatio, navela da nastala ozljeda upravo može biti posljedica udarca jakog intenziteta nekog tvrdotupog predmeta, a što može biti i udarac granom.

19.1. Nadalje, sud je nedvojbeno utvrdio da tuženik kao poslodavac JI u trenutku nastanka štetnog događaja nije proveo sve mjere zaštite na radu propisane tada važećim Zakonom o zaštiti na radu. Navedeno je sud utvrdio na temelju nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje za zaštitu na radu, Marije Hrgarek, ali uzimajući u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Veljka Vrhovnika koji je priložen u spis predmeta. Naime, iz oba nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik propustio poduzeti sve propisane mjere zaštite na radu te se upravo u tome očituje njegova odgovornost za nastali štetni događaj, a sve to u smislu odredbe čl. 161. st. 3. ZMO-a.

19.2. Nadalje, sud je na temelju suglasnih iskaza saslušanih svjedoka, kao i uzimajući u obzir nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Andrine Kopjar koja je navela da je moguće da je oštećenik zadobio opisanu ozljedu i unatoč nošenju kacige, utvrdio da je JI u trenutku štetnog događaja nosio zaštitnu kacigu. Međutim, navedeno zapravo i nije od odlučnog utjecaja na pravo tužitelja da od tuženika traži naknadu nastale štete, isto kao što i nije od odlučnog utjecaja to što iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Veljka Vrhovnika proizlazi da je JI radnju piljenja grane vršio suprotno pravilima struke. Naime, kao što je već ranije rečeno, nedvojbeno je utvrđeno da tuženik kao poslodavac JI u trenutku nastanka štetno događaja nije proveo sve propisane mjere zaštite na radu i već se na taj način očituje njegova odgovornost za nastanak štetnog događaja u smislu odredbe čl. 161. st. 3. ZMO-a. Postojanje eventualne suodgovornosti radnika za štetu od značaja je samo za odnos između poslodavca i radnika, dok je Zavod (ovdje tužitelj) i u slučaju radnikove odgovornosti za štetu ovlašten tražiti naknadu štete i od poslodavca, jer je propisana solidarna odgovornost poslodavca i radnika za štetu.

20. Glede visine nastale štete, ista je utvrđena na temelju iz obračuna razmjernog djela šteta od 16. travnja 2015. dostavljenog u spis predmeta od strane tužitelja, s time da se napominje da tuženik u tijeku postupka uopće nije činio spornim visinu štete.

20.1. Vezano uz prigovor zastare tuženika, sud je isti našao u cijelosti neosnovanim. Naime, odredbom čl. 166. st. 1. ZMO-a propisano je da potraživanja naknade štete, prema odredbama ovoga Zakona, zastarijevaju istekom rokova određenih Zakonom o obveznim odnosima. Rok zastare potraživanja naknade štete određen je odredbom čl. 230. ZOO-a i iznosi tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Početak tijeka rokova zastare određen je pak odredbom čl. 166. st. 2. ZMO-a prema kojoj rokovi zastare potraživanja naknade štete počinju teći od dana kada je u upravnom postupku postalo konačno rješenje kojim je osiguraniku priznato pravo na primanje iz mirovinskog osiguranja, odnosno kojim je utvrđeno da isplaćeno davanje ne pripada ili pripada u manjem opsegu. Međutim, u konkretnom slučaju, tužitelju šteta nastaje tek isplatom mirovine (tada mu je imovina umanjena) i tim trenutkom (trenutkom isplate) nastaje i dospijeva njegovo potraživanje prema osobi odgovornoj za štetu. Kako se tužbeni zahtjev tužitelja odnosi na razdoblje od 1. prosinca 2012. do 31. siječnja 2014. to je razvidno da u trenutku podnošenja tužbe tražbina tužitelja s osnove naknade štete nije bila u zastari.

21. Slijedom navedenog, a imajući u vidu odredbe čl. 161. ZMO-a, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja kao u cijelosti osnovan, pa je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude. Tužitelj na dosuđeni iznos od 3.192,27 eura ima pravo i na zatezne kamate, a kako je to tužitelj sam zatražio, od dana podnošenja tužbe, odnosno od 14. svibnja 2015. i to po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

22. Sud je odluku o troškovima utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Nadalje, odredbom čl. 155. ZPP-a propisano je da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice. O tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje sud ocjenjujući brižljivo sve okolnosti.

22.1. Kao opravdani trošak tužitelju je u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a priznat trošak sudske pristojbe na prvostupanjsku presudu u iznosu od 78,37 eura, a to sve imajući u vidu da tužitelj jest obveznik plaćanja sudskih pristojbi jer pravna stvar u kojoj je ovdje riječ ne predstavlja tužiteljevu javnu ovlast zbog koje bi isti bio oslobođen plaćanja sudskih pristojbi – tužitelj ima pravo sudskim putem od štetnika tražiti naknadu za štetu baš kao i svaka druga pravna i fizička osoba koja je pretrpjela kakvu štetu, pa se upravo iz tog razloga ne radi o njegovoj javnoj ovlasti. Kako je, dakle, tužitelj obveznik plaćanja pristojbe na prvostupanjsku presudu, to je tuženik, kao stranka koja je u cijelosti izgubila u ovoj parnici, dužan naknaditi tužitelju navedeni trošak sudske pristojbe, pa je sud odlučio kao u toč. II. izreke ove presude.

23. Slijedom svega navedenog, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 16. svibnja 2025.

Sudac

Hugo Wedemeyer

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1.,2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Dostaviti:

1.) HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE

2.) Punomoćnik tuženika, Kristijan Horvat, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Horvat & Zebec & Bajsić Bogović j.t.d. u Zagrebu