Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Kž-222/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Melite Avedić, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Blažene Ereš, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog ZH zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika od 21. lipnja 2022. protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-274/2020 od 17. ožujka 2022., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I Djelomično se prihvaća žalba optuženog ZH te preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaća po prvostupanjskom sudu izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 te se optuženiku temeljem članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
II U preostalom dijelu žalba optuženika se odbija kao neosnovana te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K- 274/2020 od 17. ožujka 2022. na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi ZH je proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela – teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 te je temeljem članka 118. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. u vezi članka 145. stavak 2. točka 1., 6. i 7. ZKP/08 optuženik je dužan platiti trošak kaznenog postupka s naslova sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 2.040,00 kuna te trošak zastupanja braniteljice po službenoj dužnosti u visini iznosa koji će biti određen posebnim rješenjem a oslobođen je troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu. Temeljem članka 158. stavak 2. ZKP/08 oštećeni EH s imovinskopravnim zahtjevom upućen je na građansku parnicu.
2. Protiv presude žalbu je podnio optuženik, po braniteljici Moniki Turkulji, odvjetnici u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni s prijedlogom da nadležan sud ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-258/2022 od 9. kolovoza 2022.
5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.
6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka sadržajno navodi da presuda nema razloge o odlučnim činjenicama, odnosno razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je postupao s izravnom namjerom. Naime, prvostupanjski sud samo paušalno navodi da je htio ostvarenje kaznenog djela i da je postupao s izravnom namjerom.
7. Nasuprot navodima optuženika, prvostupanjska presuda sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama pa i u odnosu na razloge zbog kojih prvostupanjski sud smatra da je optuženik postupao s izravnom namjerom. Naime, u odlomku 10 obrazloženja pobijane odluke prvostupanjski sud navodi okolnosti iz kojih proizlazi svijest i htjenje optuženika, sastavnice izravne namjere, oblika krivnje s kojim je optuženik počinio kazneno djelo, odnosno da je bio svjestan da podmetanjem noge i obaranjem oštećenog na tlo te udaranjem oštećenog šakom u nos može teško tjelesno ozlijediti oštećenog u kojem cilju je postupao očigledno iznerviran ponašanjem oštećenog (o čemu će biti govora kod odluke o kazni). Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, koju ističe optuženik.
8. Žaleći se osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik daje svoju analizu provedenih dokaza koji se razlikuju od analize prvostupanjskog suda pa tako smatra da iskaz oštećenog nije vjerodostojan, nije uvjerljiv i jasan jer je oštećeni zainteresiran za ishod postupka budući je svojim ponašanjem doveo do sukoba s optuženikom. Logično je i životno uvjerljivo da se s namjerom pružanja odgojnih mjera prema optuženiku najprije s njim verbalno a potom i fizički sukobio. S druge pak strane, optuženik je uslijed ponašanja oštećenog osjetio strah, uznemirenost i uplašenost pa je reagirao instinktivno, kao što bi reagirao svaki čovjek u takvoj situaciji u strahu za vlastitu sigurnost.
9. Međutim, iskaz oštećenog na koji način ga je optuženik srušio na tlo i udarao je potkrijepljen nalazom i mišljenjem sudsko medicinskog vještaka Pere Bubala, dr. med. i nema dvojbe da je optuženik sapleo oštećenog preko svoje noge i oborio ga na tlo a potom ga nekoliko puta udario u nos uslijed čega je oštećeni zadobio ozljede u vidu natučenja nosa i razdor patelarnog ligamenta lijevog koljena koje su u ukupnosti teške naravi. Naime, iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da je ozljeda nosa posljedica udarca tupo tvrdim sredstvom, u pravilu stisnutom šakom a razdor pateralnog ligamenta posljedica pada, upravo kako opisuje oštećeni.
10. Stoga je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i osnovano optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni optuženik navodi da je izrečena kazna previsoka jer nije primjerena konkretnoj situaciji. Prvostupanjski sud mu je propustio olakotnim cijeniti da nije agresivna osoba, da je oštećeni iscenirao sukob i da je djelovao instinktivno uslijed straha za svoj život. Smatra da se svrha kažnjavanja može postići blažom kaznom, odnosno uvjetnom osudom.
12. Prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni na strani optuženika nije našao olakotne okolnosti dok mu je otegotnim cijenio raniju osuđivanost radi počinjenja kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. KZ/11 te da je ovo kazneno djelo počinio pola godine kasnije čime je pokazao da nije kritičan prema vlastitom postupanju i da nije spreman prihvatiti odgovornost za svoje postupke pa prvostupanjski sud smatra da se svrha kažnjavanja može postići samo bezuvjetnom kaznom zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.
13. Prilikom izbora vrste i mjere kaznenopravne sankcije, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, a osobito stupanj krivnje i pobude iz kojih je kazneno djelo počinio, jačinu ugrožavanja zaštićenog dobra, okolnosti pod kojima je djelo počinio kao i usklađenost njegovog ponašanja s normama pozitivnog pravnog poretka, kako prije tako i nakon počinjenja kaznenog djela.
14. U pravu je optuženik da mu je prvostupanjski sud prilikom odluke o kazni propustio olakotnim cijeniti postupanje oštećenog u inkriminiranom događaju, odnosno njegov doprinos koji se ogleda u prigovaranju optuženiku zbog zvonjave na njegovo zvono te silasku do ulaznih vrata zgrade gdje je nastavio s prigovaranjem optuženiku gdje ide tako kasno uslijed čega je najprije došlo do verbalnog sukoba s optuženikom a potom i fizičkog. Stoga, uzimajući u obzir da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio mlađe životne dobi (25 godina), da je od počinjenja kaznenog djela prošlo sedam godina te cijeneći doprinos oštećenog inkriminiranom događaju ovo vijeće smatra da se svrha kažnjavanja može postići izricanjem uvjetne osude s maksimalnim rokom kušnje u trajanju 5 (pet) godina pa i unatoč činjenici optuženikove ranije osuđivanosti radi počinjenja kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11. Drugim riječima, ovo vijeće smatra da se u konkretnom slučaju može očekivati da optuženik ubuduće više neće činiti kaznena djela i bez izvršenja kazne zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci na koju je osuđen prvostupanjskom presudom u kojem smislu je preinačena pobijana presuda u odluci o kazni.
15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 486. stavak 1. ZKP/08.
Sisak, 16. svibnja 2025.
Predsjednica vijeća
Melita Avedić
