Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Trg Ljudevita Posavskog 5

44000 Sisak

Poslovni broj: P-468/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, OIB 74610670107, u ime Republike Hrvatske po sutkinji Sandi Navara Sladović, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja UI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nemanja Nožinić, odvjetnik iz Nove Gradiške, Gundulićeva 4, protiv tuženika Grada Siska, OIB: 08686015790, Rimska ulica 26, Sisak, kojeg zastupaju odvjetnici Odvjetničkog društva Babić & Brborović, Zagreb, Ulica Milana Amruša 5, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne javne rasprave održane i zaključene 7. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja UI koji glasi: "Utvrđuje se da je tužitelj UI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to: k. č. br. [katastarska čestica]- oranica grunt sa 604 m2, a što mu je tuženik GRAD SISAK, OIB: 08686015790, RIMSKA ULICA 26, SISAK dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na navedenoj nekretnini u zemljišnim knjigama na njegovo ime i u njegovu korist, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od

15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju UI da tuženiku Gradu Sisku naknadi parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eur sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj UI podnio je ovom sudu tužbu protiv tuženika Grada Siska, radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine.

2. U tužbi tužitelj navodi da je u zemljišnim knjigama naslovnog suda tuženik upisan kao vlasnik nekretnine koja se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vodi kao kčbr. [katastarska čestica]-Oranica grunt sa 604 m2. Ta nekretnina u naravi predstavlja dvorište kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja čestica je u zemljišnim knjigama upisana na ime i u vlasništvo tužitelja. Navedene nekretnine su do 2008. činile jedno zemljišnoknjižno tijelo upisano u narečeni zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i bile upisane kao vlasništvo OI sada pokojne, u zemljišnim knjigama upisane kao UDOVA KI, ROĐENA U, [adresa], kada je k. č. br. [katastarska čestica] ispisana s istog uloška povodom ugovora o kupoprodaji od 29.04.2008. zaključenog između narečene vlasnice kao prodavateljice i BI kao kupca. Tom prilikom kupac BI kupila je obje čestice kao cjelinu i ušla u samostalni posjed predmetnih nekretnina. Tako stečenu nekretninu prodala je iste godine kupoprodajnim ugovorom od 14.07.2008. dalje bivšoj supruzi tužitelja II koja je zajedno sa bivšim suprugom, ovdje tužiteljem, stupila u suposjed narečene nekretnine uživajući istu kao jednu jedinstvenu nekretninu da bi iste kasnije, darovnim ugovorom od 30.03.2011. prenijela u vlasništvo tužitelju. Tužitelj nikada nije provjeravao zemljišnoknjižno niti katastarsko stanje predmetne nekretnine, uživajući i posjedujući istu kao jednu cjelinu, ne znajući pri tome da se ista sastoji od dvije čestice, da bi tijekom 2022. od strane bivše supruge kao darovateljice obaviješten kako predmetnu nekretninu čine dvije čestice i kako omaškom nije niti ona prije, a niti on sada upisan kao vlasnik dvorišta odnosno predmetne k. č. br. [katastarska čestica]. Zbog prethodnog je zamolio darovateljicu da ispravi odnosno uredi zemljišnoknjižno stanje, no zemljišnoknjižno stanje ostalo je neuređeno na način da tužitelj i dalje nije upisan kao vlasnik predmetne čestice. U čitavom ovom nizu stjecanja, sve do 2022.godine, tužitelj, a niti njegovi prednici nisu primijetili kako k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] formalno nije bila predmet stjecanja odnosno prijenosa vlasništva iako je faktično prodavana, a kasnije i darovana tužitelju kao cjelina zajedno sa k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Neovisno o prethodnome, opisanim nizom stjecanja predmetne nekretnine koja je zajedno s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] prenošena u vlasništvo i posjed kao cjelina, tužitelj je stekao vlasništvo predmetne k. č. br [katastarska čestica], dok se u nesmetanom posjedu iste nalazi neprekinuto od 2008. Tuženik je, pak, predmetnu česticu kao ošasnu imovinu stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju O1804/2022 od 27.09.2022. iza pok. OI kao ošasnu imovinu, jer je njezinu ostavinsku imovinu činila upravo ta čestica koja je omaškom izostavljena iz narečenog ugovora o kupoprodaji od 29.04.2008. Kako je predmetna čestica za života OI bila otuđena u korist BI, to ista nije mogla biti dio ostavinske mase koja je po pravilima o nasljeđivanju ošasne imovine pripala tuženiku. S obzirom da je upravo tužitelj taj koji je neprekinutim nizom stjecanja predmetne čestice istu stekao u vlasništvo i posjed, te i nadalje istu u kontinuitetu i neometano u cijelosti uživa, to je isti stvarni izvanknjižni vlasnik predmetne čestice. Dakle, predmetnu nekretninu tužitelj je stekao u izvanknjižno vlasništvo istovremeno sa zemljišnoknjižnim stjecanjem k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da je istovremeno ugovorom o darovanju faktično stekao obje čestice kao cjelinu, pa iako je ista formalno upisanima na imenu tuženika, tužitelj je taj koji je stekao pravo vlasništva k. č. br. [katastarska čestica] prije nego je tuženik formalno stekao istu temeljem rješenja o nasljeđivanju. Podredno, opisanom stjecanju predmetne nekretnine temeljem pravnog posla, tužitelj ističe kako je predmetnu nekretninu stekao i temeljem zakona odnosno odredaba o dosjelosti sukladno Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s obzirom da je u periodu od 2011. kontinuirano samostalno posjedovao istu sa svim kvalitetama za redovito stjecanje.

3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako je predmetna tužba neosnovana. U zemljišnim knjigama naslovnog suda tuženik je upisan kao vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], oranica Grunt od 604 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Tuženik je predmetnu česticu stekao kao ošasnu imovinu temeljem Rješenja o nasljeđivanju O-1804/2022 od 27. rujna 2022. iza pokojne OI. Tuženik ističe da pritom nije imao niti je morao imati saznanja da tužitelj kao vlasnik susjedne k. č. br. [katastarska čestica], kuća br. 15 i dvorište u gruntu od 485 m2, upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] navodno u kontinuitetu i neometano od 2008. uživa spornu česticu kao da je njegova, iako to nije u skladu sa zemljišnoknjižnim stanjem. Tužitelj sam priznaje da sporna katastarska čestica nije bila predmet stjecanja, odnosno prijenosa prava vlasništva, kao ni predmet pravnog posla kojim je njegova, sada bivša supruga II, stekla vlasništvo nad k. č. br. [katastarska čestica], upisanoj u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Osim toga, tuženik ističe kako je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, što je u skladu s odredbom članka 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – u daljnjem tekstu: ZV), prema kojemu se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede tog stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Nadalje, prema odredbi članka 124. stavka 1. ZV-a, stjecatelj, ovdje tuženik, koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva neke nekretnine, stekao je tu nekretninu kao da na njoj ne postoje tuđa prava, tereti ni ograničenja koja u tom trenutku nisu bila upisana, niti je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen njihov upis.

6. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid izvadak iz zemljišnih knjiga (str. 6-9, 11-12 spisa), izvod iz katastarskog plana (str. 10 spisa), stanje DKP (str. 12 spisa), Ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 13 i 14 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina (str. 30-32 spisa), izjavu (str. 30 spisa), saslušani su svjedoci NI, II, KI i SI, izveden je dokaz uviđajem na licu mjesta te vještačenjem po stalnom sudskom vještaku geodetu Saši Vraniću.

7. Svjedokinja II iskazala je da je 2008. od prodavateljice BI kupila kuću u [adresa] na kbr. 115 i radilo se o staroj tradicijskoj kući koja se njoj jako dopala, a sa tom kućom i grunt kojeg je tako nazvala BI te je u vrijeme te kupnje sve to bilo ograđeno i to sa desne strane gledano sa puta ogradom od žice do hrasta koji je bio na vrhu tog grunta koji je vizualno išao u špic i na kojem špicu je bio hrast, kojeg sada nema, a sa druge strane toga grunta je bilo drveće i to tri drveta jasena ili bagrema, ne zna točno sada, a to drveće je također posječeno iako su panjevi ostali. Ona u to vrijeme nije provjeravala zemljišno knjižno stanje, a niti stanje u katastru te joj je prodavateljica pojasnila da se sve skupa radi o jednom gruntu, da je to sve njezino vlasništvo i da to ona njoj sve prodaje. Ona je tada živjela u [adresa] i nije ju do tada niti poznavala, no imala je u nju povjerenja jer se radi o malom selu i svi jedni druge poznaju. Ugovor o kupoprodaji nije sastavljala ona nego joj ga je donijela BI te ona nije provjeravala podatke o nekretnini navedene u ugovoru, odnosno da li su isti u skladu sa stanjem u zemljišnim knjigama. Po njezinoj procjeni cijela površina toga grunta bila je oko 500 do 600 m2. Ona je prije dvije godine prvi puta izvršila uvid u nekakvu skicu nekretnine koja je predmet spora i utvrdila zapravo nekakva dva broja pa se zabrinula, s obzirom na to da je od prodavateljice, kao što je rekla, kupila cijeli grunt. Tada je to shvatila i išla provjeravati obzirom da se pojavio neki kupac koji je htio kupiti dio toga grunta, a ona je i htjela postaviti tada novu ogradu, obzirom da joj je susjed srušio raniju ogradu, čime ju je smetao u posjedu, a ogradu je morala postaviti jer ima psa. U posjed cijele te nekretnine je stupila odmah, čim ju je kupila 2008. Prije dvije godine je ona zapravo provjerila stanje u zemljišnim knjigama te je tada saznala da jedna zemljišno knjižna čestica koju je kupila od BI nije upisana kao njezino vlasništvo u zemljišnim knjigama. Ističe da je do 2014. u braku bila sa tužiteljem te od 2008. pa do tada, a i nakon toga, obzirom da su u dobrim odnosima zajedno koriste i uživaju cijelu tu nekretninu. Ta tradicijska kuća im je od stupanja u posjed 2008. vikendica u kojoj povremeno borave i plan je u budućnosti baviti se turizmom. Za sada je to jedini objekt na toj nekretnini, no postoje još iskopine od cigle te im je plan napraviti i sjenicu. Ostatak tog grunta je travnata površina i na istoj postoje 4 stabla i to jabuka, kruška i dva oraha. Ta prodavateljica je inače živjela dvije kuće dalje od te nekretnine te joj je rekla da je ona to sve kupila od gospođe koja je tu živjela i to OI iste te godine ili prije nego što je njima prodala te da je od iste kupila sve kako je prodala i njoj. Ta prodavateljica joj je pričala da je OI cijeli život živjela na toj nekretnini. Ističe da joj je prilikom prodaje BI pokazala međe nekretnine koju prodaje i to kada se već uđe na grunt sa desne strane gledano sa poljskog puta međa je žičana ograda, proteže se od kuće do hrasta na završetku grunta, a sa lijeve strane također pokazala među i to bila je sa lijeve strane žičana ograda također od kuće do hrasta te uz tu ogradu sa lijeve strane je bilo i drveće koje je prethodno spomenula. Sada na licu mjesta postoje ostatci te ograde sa desne strane, a sa lijeve strane je sada nova žičana ograda koju je napravila, a koja ide istim pravcem kako je išla ranija koju je prethodno spomenula. Na navedenu nekretninu, odnosno grunt, ulazi sa strane poljskog puta, obzirom da sa te strane ima pristup vozilom te je od vremena kada je kupila tu nekretninu na taj se način ulazilo traktorom na istu te se ulaz u objekt nalazi upravo sa te strane. Gledano sa glavne ceste, također postoji ograda, metalna ograda, koju je postavila na isto mjesto gdje je bila improvizirana ograda od žica povezanih oko drveće te je ona u toj ogradi postavila vrata kako bi se i sa te strane moglo pješice ući na nekretninu. U toj ogradi ne postoje vrata kako bi se vozilo moglo na taj način sa ceste ući na nekretninu, a isto nije moguće niti iz razloga što između ceste i nekretnine postoji kanal, a preko kanala mostić, preko kojeg se može, s obzirom na širinu samo preći pješice, a ne i vozilom. Po njezinoj procjeni od ograde do kuće je dva-tri metra, a cijelo zemljište na tom dijelu je širine oko 20 m, a možda i manje. Od perioda kada je kupila tu nekretninu pa i potom darovala suprugu te konačno saznala zemljišno knjižno stanje nitko ih nije smetao u posjedovanju te nekretnine, a niti tvrdio da bi bio vlasnik iste. Do tog darovanja došlo je bez nekog posebnog razloga. Sa tužiteljem nije niti u izvanbračnoj zajednici, a i dalje su u posjedu te nekretnine koja je predmet spora. Ističe da sa tužiteljem ima jedno zajedničko dijete koje je sada u dobi od 18 godina te je dobrog zdravstvenog stanja i danas nije bolestan i otišao je u školu. Ističe da isti živi sa njom te je jutros prije odlaska u školu bio dobrog zdravlja. Ističe da je nekretninu zapravo platila 15.000,00 eura. Zna koja je cijena navedena u kupoprodajnom ugovoru, no dogovor je bio da će prodavateljica od tog iznosa koji je platila platiti porez. Ne može se sjetiti da li je platila porez. Ona je taj novčani iznos od 15.000,00 eura isplatila prodavateljici na ruke. Ističe da je BI u međuvremenu preminula. Na upit kako je mogla pogriješiti procijeniti površinu kupljene nekretnine za oko polovicu kvadrata, ističe da je kupljena nekretnina vijugava, ide u trokut i bila je slična jednoj nekretnini u Slavoniji u njezinom vlasništvu. Ističe da je ona tužitelju darovala spornu nekretninu ugovorom iz 2011. i to imali su obrazac ugovora u kojem su upisivali podatke između ostale i o nekretnini i to podatke iz vlasničkog lista koje je ona ili skinula sa interneta ili dobila e- mailom i ona je popunila te podatke o nekretnini. Ona doista ne može procijenit površinu nekretnine u kvadratima. Ističe da sada u vlasničkom listu piše kuća sa gruntom i za nju je to bio i grunt i vrt i kuća.

8. Svjedok NI iskazao je da je samo tužitelja vidio u [adresa], dok njegovu suprugu je upoznao i zove ju O jer ne može baš zapamtiti njezino ime, a zna da joj je ovo ime kršteno. Zna da već godinama imaju kuću nedaleko od njegove u [adresa], a on je na kućnom broju 110 i to unazad 4 godine, a do tada je jako često prolazio tim dijelom jer je išao u posjetu prijateljima u Trebežu i u krivolov. Ističe de ne može procijeniti koliko dugo oni imaju tu kuću. On se sjeća da je prije njih tamo živjela jedna starija gospođa kojoj je nadimak bio K i to zato što joj je suprug bio kovač. On inače prolazi kroz selo državnom cestom, a njihova kuća je od ceste udaljena 3-4 metra. Njihovo dvorište je ograđeno i sigurno im pripada. Sa strane te kuće postoji i poljski put. Ističe da se pješke se može ući na njihovo zemljište sa te državne ceste, no vozilom po njegovoj procjeni teško jer je dosta usko. Ne može se sjetiti imena i prezimena te kovačice. Ujedno ističe da misli da su tužitelj i njegova supruga izigrani od CI kojem je ta kovačica bila nekakav rod i koji je zapravo tu prodaju realizirao na način da naplati kupoprodaju dvije parcele, a zapravo je prodana jedna. Ne zna zašto on to tako misli. Na upit da li sud gospođe OI i BI u bilo kakvim odnosima sa tim DI, odgovaram da je gospođa koja se objesila punica CI, a na upit da li se ta gospođa zove BI odgovara da misli da da.

9. Svjedok KI ističe je II upoznao prije 3 ili 4 godine kada joj je postavljao ogradu na njezinom imanju u [adresa]. Tom prilikom došla je i BI koja je i zapravo na licu mjesta pokazivala kuda ide međa. Ističe da je to zemljište bilo zapušteno, to je bila šikara i grmlje i bila je nekakva razvučena žica oko cijele parcele te je ĐI zapravo pokazala da međa ide po toj razvučenoj žici. Gledajući sa glavne ceste s lijeve strane ta žica ide uz poljski put i uz drveće odnosno jasenove, na kraju parcele u špicu je bio hrast, a sa druge strane žica je išla također uz jasenove ili lijeske. To drveće je bilo ujedno i prirodna ograda. Ističe da je postavio ogradu u cijelosti na mjestu gdje je bila razvučena ta žica. Ističe da je BI tada spominjala da je sve to što je pokazivala prodala II. Spominjala je i da je ona to kupila od neke žene koja se zove OI i koja je završila u domu. Ističe da je i nakon toga prolazio tim dijelom i vidio II i njezinog supruga koji su iz te stare kuće napravio novu. Ističe da su oni također održavali to zemljište i plaćali druge da kose i održavaju. Nije imao razloga sumnjati da BI ne bi bila vlasnica cijelog zemljišta kojeg je upisao, a napominje i da između te dvije parcele nije bilo nikakvih ograda ili bilo čega iz čega bi se zaključilo da se ne radi o jednoj parceli. Na jednom dijelu te parcele je bilo stare cigle za koju je gospođa BI govorila da su od nekadašnje stare kovačnice.

10. Svjedok SI iskazao je da poznaje tužitelja i njegovu suprugu već oko 15 godina te je zapravo na poziv prijatelja JI istom pomagao u postavljanju ograde na nekretnini tužitelja u [adresa]. To je bilo prije otprilike 3 ili 4 godine te se sjeća da je došla jedna starija gospođa za koju je poslije saznao da se zove B, a koja je pokazivala kako ide međa po toj parceli te je ista zapravo pokazivala da međa ide po nekoj razvučenoj žici oko parcele i oni su postavili tu ogradu na mjestu gdje je ta žica bila. Nova ograda je bila povučena kao i stara uz glavnu cestu i tu su stavili vrata širine oko 80 cm, a tada su i bila takva vrata. Nisu napravljena vrata za ulaz vozilom jer bi to bili već neki građevinski radovi, a i prestrmo je jer je kanal odnosno kosina pa bi za prolazak vozilom bio potreban spust ili kosina. Sa stražnje strane uz postojeći put napravili su na ogradi vrata za ulazak automobilom. Tih vrata prije nije bilo već je sve bilo zaraslo. Bila su stara drvena osušena vrata. Ističe da na licu mjesta nije mogao zaključiti da se ne bi radilo o jednoj parceli jer je ista bila u cijelosti ograđena jednom žicom. On sa gospođom BI nije pričao o vlasništvu. Ističe da ne zna tko i kada je postavio tu žicu koja je omeđivala cijelo zemljište.

11. Temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cijelog postupka sud zaključuje da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

12. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. o. [katastarska općina], povijesni prikaz utvrđeno je da je vlasnik nekretnine na čest. kat. br. 312 kuća broj 115 i dvorište u gruntu površine 485 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška] tužitelj UI, da se kao vlasnik iste vodi upisan od 31. 3. 2011. temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 30. 3. 2011., da je do tada kao vlasnica iste bila uknjižena II i to od 14. 7. 2008. na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008, a prije II kao vlasnica navedene nekretnine bila je upisana BI i to od 20. 6. 2008, na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. 4. 2008. Nadalje, iz navedenog izvatka vidljivo je da je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. 4. 2008. čest. kat. br. 312 otpisana iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana je u z. k. ul. br. [broj ZK uloška].

13. Nadalje, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za k. o. [katastarska općina], z. k. ul. br. [broj ZK uloška], povijesni prikaz utvrđeno je da je da su u navedenom zemljišnoknjižnom ulošku bile upisane čest. kat. br. 312 kuća i dvorište u gruntu površine 485 m2 i čest. kat. br. 313 oranica grunt površine 604 m2, zatim da je na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina od 29. 4. 2008. čest. kat. br. 312 otpisana iz z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] te da je vlasnik nekretnine na čest. kat. br. 313 Grad Sisak, da je pravo vlasništva stekao temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1804/2022 od 27. 9. 2022., te da je prije te uknjižbe prava vlasništva vlasnica navedene nekretnine bila OI, udova KI, rođena U, [adresa].

14. Uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008., utvrđeno je da je isti sklopljen između BI iz [adresa], kao prodavatelja i II, kao kupca, a predmet prodaje je nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. kat. br. 312 kuća i dvorište u gruntu od 485 m2, za kupoprodajnu cijenu od 12.000,00 kn.

15. Potom, uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 29. 4. 2008., utvrđeno je da je isti sklopljen između OI, rođene **.**.1920. iz [adresa], kao prodavatelja i BI, rođene **.**.1945., iz [adresa], kao kupca, a predmet prodaje je nekretnina upisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. kat. br. 312 kuća i dvorište u gruntu od 485 m2, za kupoprodajnu cijenu od 12.000,00 kn.

16. Dakle, tužitelj tvrdi da je vlasnik nekretnine upisane na čest. kat. br. 313 oranica grunt površine 604 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je vlasništvo iste stekao ugovorom o darovanju sklopljenim s II, a ista kupoprodajom od prodavateljice BI, da je vlasništvo iste stekao i dosjelošću dok tuženik osporava vlasništvo tužitelja na navedenoj nekretnini ističući da je istu stekao kao ošasnu imovinu iza pok. OI, pri čemu se poziva na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 8115 i 94/17, u daljnjem tekstu: ZV).

17. Odredbom čl. 115. st. 1. ZV propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, a prema odredbi st. 2. istog članka na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu.

18. Utoliko što je BI kao kupac ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 29. 4. 2008. sklopljenim s OI stekla isključivo vlasništvo nekretnine upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. kat. br. 312 kuća i dvorište u gruntu od 485 m2, nema mjesta zaključku da bi II sukladno odredbi čl. 114. st. 2. ZV, kao kupac od prodavateljice BI, ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008., osim vlasništva navedene nekretnine, stekla i vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora (upisane na čest. kat. br. 313 oranica grunt površine 604 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]), a u konačnici niti tužitelj temeljem ugovora o darovanju nekretnina od 30. 3. 2011. sklopljenim s II.

19. Stoga na navedeni zaključak ovog suda nije od utjecaja iskaz svjedokinja II u dijelu u kojem navodi da joj je prodavateljica BI na licu mjesta pokazala nekretninu koja je predmet prodaje (kuća i grunt), a uzimajući u obzir i da je nekretnina koja je predmet ovog spora (čest. kat. br. 313 k. o. [katastarska općina]) veće površine od nekretnine navedene u kupoprodajnom ugovoru, po ocjeni ovog suda nisu uvjerljivi navodi iste svjedokinje iz kojih proizlazi da je kupnjom nekretnine za koju je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je površine 485 m2 zaključila da kupuje nekretninu ukupne površine preko 1000 m2.

20. Točno je da su obje zemljišnoknjižne čestice (312 i 313) prije otpisa čest. kat. br. 312 iz z. k. uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] činile jedno zemljišnoknjižno tijelo, međutim, isto nije od utjecaja na odluku ovog suda jer je čest. kat. br. 312 otpisana iz z. k. uloška broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (i pripisana u z. k. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]) ne samo prije stjecanja vlasništva iste od strane tužitelja nego i prije stjecanja vlasništva od strane II, dakle, 20. 6. 2008. odnosno nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji nekretnine između OI i BI.

21. Nadalje, na prijedlog tužitelja izveden je dokaz uviđajem na čest. kat. br. 312 i 313 k. o. [katastarska općina], uz sudjelovanje stalnog sudskog vještaka geodete Saše Vranića, te iz pismenog nalaza i mišljenja navedenog vještaka od 19. 12. 2024. proizlazi da je geodetskom izmjerom na uviđaju 2. 12. 2024. identificirana predmetna katastarska čestica prema važećem katastarskom planu. Prilikom geodetske izmjere, snimljene su postojeće ograde, kao i kuća na k. č. [katastarska čestica]. Geodetska izmjera identifikacija predmetne čestice i panjeva obavljena je GNSS - RTK metodom uređajem "Stonex S900A" pomoću servisa CROPOS. Geodetska izmjera je izvršena u apsolutnom koordinatnom sustavu HTRS96/TM. Obrada podataka mjerenja kao i izrada skice izmjere obavljena je u programskom paketu ZwCAD 2025 s dodatkom za obradu geodetskih mjerenja GeoPLUS. Na skici izmjere su prikazani izmjereni objekti plavom bojom. Crnom bojom je označeno trenutno stanje na katastarskom planu. Crnom crtkanom linijom je označena kuća koja je upisana na k. č. [katastarska čestica], ali u tom obliku ista ne postoji. Kuća koja je zatečena na terenu je označena točkama 11, 12, 13, 14. Sa skice izmjere je uočen pomak plana u odnosu na izmjereno stanje u smjeru jugoistok-sjeverozapad u iznosu od cca 2m. Takvo odstupanje je unutar dopuštenih odstupanja budući da je izmjerena površina predmetne k. č. [katastarska čestica] i susjedne k. č. [katastarska čestica] unutar 20% razlike u odnosu na trenutno upisanu površinu u katastarskom operatu. Izmjerene su vratnice koje se nalaze uz među između k. č. [katastarska čestica]. Vratnice su označene krajnjim točkama 1 i 16. Te točke predstavljaju krajnje metalne stupove vratnica. Vratnice su ukupne dužine 3.58 m i označene su topografskim znakom za metalnu ogradu, što je i u legendi skice izmjere navedeno. Dalje je snimljena žičana ograda koja predstavlja granicu između k. č. [katastarska čestica], označena na skici izmjere točkama 1, 15, 2. Dalje je produžen pravac budući da u produžetku nema žičane ograde. Pravac je produžen do mjesta koje je pokazao punomoćnik tužitelja (točka 3 na skici izmjere). Dalje je snimljen panj hrasta (točka 4) te tri panja jasena (točke 5, 6, 7). Točke 5, 6, 7 i 8 se spajaju na točku 8 (metalni stup na kojem je vidljiv lom žičane ograde) predstavljaju granicu između k. č. [katastarska čestica]. Izmjerena je i točka 9 koja predstavlja krajnju točku žičane ograde. K. č. [katastarska čestica] je omeđena dalje žičanom ogradom, točkama 8, 19, 18, 17, 16 i 1. Između k. č. [katastarska čestica] nema vidljive međe na terenu, ali je ista prikazana na skici izmjere između točaka 8 i 1. U prilogu ovoga nalaza je naveden i popis koordinata točaka prikazanih na skici izmjere.

22. Tužitelj je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka Saše Vranića isključivo u dijelu u kojem tužitelj tvrdi da vještak nije u skici izmjere označio mjestimično vidljive ostatke ograde između točaka 2, 3 i 4 dok tuženik prigovara dijelu nalaza i mišljenja gdje je vještak unutar skice izmjere produžio pravac ograde duže nego što se ista proteže na licu mjesta jer mu je tako pokazivao punomoćnik tužitelja.

23. Vještak Saša Vranić je na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. 4. 2025. iskazao da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 19.12.2024. Ističe da je zadatak vještačenja bila identifikacija nekretnine što je i napravio po katastarskom planu, kako se to i radi. U odnosu na navode stranaka, on je u skici izmjere naznačio i uživanje po pokazivanju tužitelja, a isto tako utvrdio da postoji određena razlika između uživanja po pokazivanju tužitelja i katastarskog plana pa je i to naznačio, što je vidljivo iz crne i plave linije. Iskazao je da je krajnja točka ograde 2. i poslije te točke ograde više nema.

24. Nakon usmenog obrazlaganja pisanog nalaza i mišljenja ovaj sud u cijelosti kao stručan i obrazložen prihvaća nalaz i mišljenje vještaka Saše Vranića.

25. Naime, tužitelj nije imao prigovora, a prigovori tuženika se isključivo svode na činjenicu da je vještak na skici izmjere označio i uživanje po pokazivanju punomoćnika tužitelja (čemu se tuženik protivio), pri čemu nije sporno da je punomoćnik tužitelja doista na uviđaju pokazao uživanje kako je to vještak naznačio na skici izmjere, pa stoga mjesta zaključku da bi identifikacija nekretnine koja je predmet spora (snimka objekta, postojeće ograde, vratnica, kat. međe) bila izrađena protivno pravilima struke, niti tuženik na navedenu okolnost uopće predlaže dokaze, a ne predlaže niti kakvu dopunu vještačenja ili provođenje novog mjerničkog vještačenja po drugoj osobi vještaka.

26. Dakle, točno je da je temeljem nalaza i mišljenja vještaka Saše Vranića sud utvrđeno da na dijelu nekretnine koje je predmet ovog spora (čest. kat. br. 313) postoji žičana ograda koja je nadovezuje na ogradu omeđenu čest. kat. br. 312 i da nema vidljive međe između čest. kat. br. 312 i 313, međutim činjenica takve ograde (koja u manjem, istočnom dijelu odgovara uživanju prema pokazivanju punomoćnika tužitelja) i nedostatka vidljive međe na licu mjesta nije temelj na kojem će sud izvesti zaključak o stjecanju prava vlasništva tužitelja i na čest. kat. br. 313 k. o. [katastarska općina] u površini od 604 m2, u cijelosti.

27. Nadalje, vratnice (na skici izmjere toč. 1-16) upućuju na ulaz sa čest. kat. br. 314 isključivo na čest. kat. br. 312 te je krajnja točka vratnica (toč. 1) upravo u ravnini pravca katastarskoj međe između čest. kat. br. 312 i 313 (uzimajući u obzir i pomak plana koji je po vještaku unutar dopuštenih odstupanja).

28. Tužitelj, iako uredno obaviješten, nije pristupio ročištu za glavnu raspravu za koje je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka, te je uživanje na licu mjesta pokazivao punomoćnik tužitelja, zatim, za uživanje po pokazivanju punomoćnika tužitelja upravo od točke 2 pa sve do točke 8 (metalnog stupa žičane ograde), dakle, za toč. 2-3-4-5-6-7-8, nema na licu mjesta nikakvih vidljivih pokazatelja niti se o površini uživanja tužitelja može zaključiti isključivo iz jednog zatečenog panja hrasta i tri stabla jasena.

29. Iz iskaza svjedokinje II proizlazi da joj je BI prilikom kupoprodaje govorila da je OI živjela na nekretnini koja je predmet ovog spora, što sud niti ne nalazi spornim jer je ista doista i bila vlasnica navedene nekretnine, i u prilog čemu ukazuje i dio zatečene žičane ograde od toč. 1-2 i toč. 8-9 na skici izmjere, međutim, iz izvedenih dokaza ne proizlazi je BI od OI kupila i nekretninu na čest. kat. br. 313 k. o. [katastarska općina].

30. Iz iskaza svjedoka NI ne proizlazi da isti ima kakvih neposrednih saznanja o predmetu kupoprodaje BI kao niti II, a niti i iz iskaza svjedoka JI i SI, te navodi tih svjedoka da je BI pokazivala među ili površinu prodane nekretnine tužiteljici također nisu dokaz o stjecanju prava vlasništva od strane kupca II, a potom i tužitelja, jer iz izvedenih dokaza ne proizlazi je prodavateljica BI od OI doista kupila i nekretninu na čest. kat. br. 313 k. o. [katastarska općina].

31. Konačno, temeljem uviđaja na licu mjesta nije, a niti temeljem iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi se na čest. kat. br. 313 nalazila kakva poljoprivredna kultura ili kakva druga vegetacija temeljem koje bi se mogao izvesti zaključak da bi čest. kat. br. 312 i 313 doista činile i određenu prirodnu cjelinu.

32. Stoga nema mjesta zaključku da bi prednica tužitelja II vlasništvo nekretnine na upisane na čest. kat. br. 313 oranica grunt površine 604 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] stekla temeljem odredbe čl. 115. st. 1. ZV odnosno ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008., a stoga i tužitelj ugovorom o darovanju nekretnina od 30. 3. 2011.

33. Nadalje, odredbom čl. 159. st. 1. ZV propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari dok prema st. 2. istog članka samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a prema st. 3. istog članka samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja.

34. Odredbom čl. 18. st. 4. ZV propisano je da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada. Prema odredbi st. 5. istog članka posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

35. Nadalje, tužbeni zahtjev tužitelja u odnosu na stjecanje prava vlasništva utužene nekretnine dosjelošću nije osnovan jer tužitelj nisu dokazao pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbi čl. 159. st. 1. ZV.

36. U prvom redu valja reći da tužitelj, iako uredno pozvan, nije se odazvao pozivu suda na ročište za glavnu raspravu za koje je određeno izvođenje dokaza saslušanjem stranaka.

37. Ugovorom o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008. predmetom prodaje nije nekretnina koja je predmet ovog spora, kao niti predmetom ugovora o darovanju nekretnina od 30. 3. 2011., a ujedno je mišljenje ovog suda da su prednica tužitelja II i tužitelj koji su prema iskazivanju svjedokinje II do 2014. bili u braku i od 2008. oboje koriste i uživaju spornu nekretninu, uzimajući u obzir da je ukupna površina obje zemljišnoknjižne čestice dvostruko veća od površine nekretnine naznačene u ugovoru o kupoprodaji nekretnina od 14. 7. 2008., još prilikom sklapanja navedenog ugovora i potom stupanja u posjed nekretnine, imali dovoljno razloga posumnjati da prednici tužitelja, kao i tužitelju temeljem navedenih ugovora ne pripada i posjed nekretnine upisane na čest. kat. br. 313 oranica grunt površine 604 m2, z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

38. Stoga se tužiteljev posjed utužene nekretnine ne može smatrati poštenim što je pretpostavka za stjecanja prava vlasništva dosjelošću, sukladno odredbama čl. 159. st. 1. do 4. ZV te je tužbeni zahtjev tužitelja i po navedenoj osnovi odbijen kao neosnovan.

39. Naime, u pravo vlasništva dosjelošću pretvoriti se može samo samostalan posjed stvari odnosno takav posjed prema kojem stjecatelj posjeduje stvar kao da je nositelj prava vlasništva na njoj (čl. 11. st. 1. ZV), a utoliko što je tužitelj znao odnosno imao dovoljno razloga posumnjati da on nije vlasnik stvari koja je predmetnom tužbe, takav posjed tužitelja ne može dovesti do stjecanja prava vlasništva na stvari, čak i ako je protekao rok dosjelosti propisan odredbama čl. 159. st. 2. i. 3. ZV.

40. Obzirom na navedeni stav ovog suda, nisu relevantni iskazi svjedoka II, NI, JI i SI u odnosu na trajanje tužiteljevog posjeda sporne nekretnine.

41. Konačno, navodi tuženika prema kojima se isti poziva na zaštitu povjerenja u zemljišne knjige (čl. 122., 123. i 124. ZV) nisu od utjecaja na ishod ovog spora jer tuženik vlasništvo nekretnine koja je predmet ovog spora nije stekao pravnim poslom već temeljem rješenja o nasljeđivanju broj O-1804/2022 od 27. 9. 2022.

42. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, Narodne novine br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP odnosno stoga što je tužitelj u cijelosti izgubio spor dužan je tuženiku nadoknaditi parnični trošak u cijelosti.

43. Tuženiku je sukladno zahtjevu tuženika i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 8. st.1.), za zastupanja na ročištima 8. 5. 2024., 14. 10. 2024. i 7. 4. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svako (Tbr. 9. st.1.), za zastupanje na očevidu 2. 12. 2024. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 9. st.7.), za sastav podnesaka od 30. 4. 2024. i 18. 2. 2025. u iznosu od 200,00 eur za svaki (Tbr. 8.st.1.), PDV u iznosu od 350,00 eur, ukupno 1.750,00 eur.

44. Zbog svega navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

U Sisku, 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Sanda Navara Sladović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka u roku od 15 dana od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.

Dostavna naredba:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku