Republika Hrvatska

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S p l i t

Posl.broj P-3163/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Maji Vukmir, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja TC (ranije T) , OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], sada Split, Put Skalica 35, zastupana po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika FLIBA, d.o.o., OIB: 30777726033, Donji Stupnik (Općina Stupnik), Gospodarska ulica 5, zastupanog po pun. Ediju Bioočiću, odvj. u Zagrebu, radi isplate, temeljem čl. čl. 461 a. st. 3. i 4.ZPP-a, bez održavanja glavne rasprave, dana 16. svibnja 2025. godine

presudio je

I. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici isplati iznos od 148,50 kuna/19,71 Eur, na račun broj: [broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banka dioničko društvo, uvećan za zatezne kamate tekuće od 24. rujna 2020. g., kao dana dospijeća predmetne tražbine, do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužiteljici naknadi trošak postupka 113,28 Eura uvećan za zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

obrazloženje

1. Sporovi male vrijednosti, sukladno odredbi čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku jesu sporovi u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1320,00 eura. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22 i 114/22 – u nastavku teksta: ZPP).

2. Odredbe čl. 461 a. st. 3. i 4. ( ZiD ZPP, NN 80/22) propisuju: Postupak u sporovima male vrijednosti pisani je postupak. Sud će u postupcima u sporovima male vrijednosti održati ročište ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako barem jedna od stranaka podnese takav obrazloženi prijedlog. Sud će rješenjem odbiti prijedlog stranke za održavanje ročišta ako smatra, s obzirom na okolnosti slučaja, da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta. Protiv rješenja kojim se odbija prijedlog stranke za održavanje ročišta nije dopuštena posebna žalba. Prema st. 6. ove odredbe u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave, a tuženik je dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz st. 6. tog čl. iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave (st. 7.).

3. Obzirom na sve pisane navode stranaka, te pregledom cijelog spisa predmeta sud nije našao potrebnim održavanje ročišta.

4. U tužbi se navodi da je tužiteljica 28. kolovoza 2020. g. u prodavaonici tuženika u sklopu trgovačkog centra Emmezeta, Kaštela kupila proizvode u iznosu od 742,39 kuna za koje joj je izdan račun broj 20383/300/1. Prilikom plaćanja računa tužiteljica je od tuženika zatražila da joj izda obrazac PDV-P kako bi ista mogla ostvariti pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost s obzirom na to da ista ima prebivalište izvan područja Europske unije. Tuženik je tužiteljici izdao obrazac PDV-P, na kojemu se nalazi još i oznaka „Tax Free Form“ kao i napomena da povrat poreza nije moguć u trgovini. Dopisom od 7. rujna 2020. g., koji je tuženik zaprimio dana 8. rujna 2020. g., tužiteljica je od tuženika zatražila da joj izvrši povrat PDV-a na njen račun broj:

[broj bankovnog računa] otvoren kod OTP banka dioničko društvo, a kojem dopisu je priložila: Punomoć, Izvornik računa broj: 20383/300/1 od 28. kolovoza 2020. g., ZKI: 579ba211cb3d17055ba8526a30e9d776,

JIR:

a02a3719-cb0b-4f34-

[broj bankovnog računa], te Izvornik ovjerenog obrasca PDV-P, PCU SPLIT, GCU Kamensko, od 28. kolovoza 2020. g., međutim tuženik je dopisom od 14. rujna 2020. g. koji je uputio punomoćniku tužiteljice odbio izvršiti povrat PDV-a jer da je tužiteljica navodno dostavila samo obrazac „tax free“ a da „nema propisanog obrasca PDV-P ovjerenog i potvrđenog od strane carinske uprave. Nadalje, ističe se kako je tuženik omogućio podnošenje zahtjeva za povrat PDV-a isključivo preko svog partnera „ Global Blue“, i ne omogućava potrošačima pa tako ni tužiteljici povrat PDV-a na bilo koji drugi način, međutim suradnja tuženika s bilo kojim društvom ne može imati za posljedicu smanjenje prava koje tužiteljica ima kao potrošač i koja ima prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost i Pravilniku o porezu na dodanu vrijednost.

5. Tuženik osporava navode tužbe, te ističe u odgovoru na tužbu da tuženik na svojim stranicama www.emmezeta . hr objavljuje svoje opće uvjete prodaje pa tako objavljuje i uvjete pod kojima strani državljani u trgovinama Emmezete ostvaruju pravo povrata poreza. U svojim pravilima i uvjetima se ističe da putnik koji nema prebivalište ili uobičajeno boravište na području EU (treće zemlje) mogu ostvariti pravo na povrat poreza tzv.Tax Free putem tvrtke Global Blue. Nadalje se navodi postupak ostvarivanja tog prava i izričito se ističe da jer rok za podizanje PDVa 6 mjeseci od datuma kupnje koji se ostvaruje isključivo u uredima Global Blue koji su prisutni na svim graničnim prijelazima. Nadalje se navode i druge mogućnosti povrata putem U shop . Svi ti uvjeti i pravila da su osobno prezentirani tužiteljici na Centralnoj blagajni koja se složila sa načinom naplate povrata PDV-a putem Global te je i sama zatražila takav način naplate, a tužitelj je svojim potpisom na dobivenom PDV-P obrascu pristao na pravo povrata pdv-a putem posredničke tvrtke s kojom tuženik ima Ugovor. Zaključuje da je nesporno da je tužiteljica ostvarivala pravo na povrat pdv-a prema uvjetima tuženika, sa čime je bila upoznata i na to je pristala, te nije tražila obrazac kojim bi mogla ostvarivati pravo na povrat u cjelokupnom iznosu kod prodavatelja niti je takav obrazac dostavila tuženiku ovjeren od strane Carine kod izvoza robe.

6. Podneskom od 23.10.2020. tužiteljica se očituje na navode tuženika, te ističe da navod tuženika da je tužiteljica mogla „vratiti pdv u iznosu od 105,00 kuna koliko joj je navedeno u Tax free obrascu na granici prilikom izvoza robe“ u potpunosti je neosnovan s obzirom na to da se na graničnim prijelazima ne vrši povrat PDV-a niti se na graničnim prijelazima ne nalaze „uredi tvrtke Global Blue“. Zatim da jedini način na koji je tuženik omogućio tužiteljici da ostvari pravo na povrat PDV-a jest preko svog partnera "Global Blue" iako je dakle zakonska obveza tuženika da kupcu izvrši povrat PDV-a, i tuženik se takve obveze ne može osloboditi sklapanjem ugovora sa svojim partnerom. Tužiteljica je tuženiku dostavila od strane carinarnice ovjeren obrazac PDV-P, kao što je razvidno iz isprava priloženih tužbi, dok je odredba koja se nalazi na obrascu PDV-P prema kojoj povrat poreza nije moguć u trgovini nepoštena, ništetna i time bez ikakvog pravnog učinka, a nije ni potpisana od strane tužiteljice iako je navedeno sasvim neodlučno za ovaj postupak i prava koja tužiteljica ima na temelju Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost te Zakona o zaštiti potrošača i Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Povrat PDV-a stranom državljaninu, u ovom slučaju državljaninu Bosne i Hercegovine (BiH), za proizvode kupljene u Hrvatskoj reguliran je propisima Europske unije (EU) koji se odnose na sustav povrata PDV-a za nerezidente, ali i nacionalnim zakonodavstvom Hrvatske.

8.1. Tako je odredbom čl. 45. st. 1. t. 2. Zakona o PDV-u Republike Hrvatske (NN 73/13, 115/16, 106/18, 121/19) propisano da su plaćanja PDV-a oslobođene isporuke dobara, osim isporuke goriva i dobara za opremanje i opskrbu bilo kojeg prijevoznog sredstva koje se koristi u privatne svrhe, koja iz Republike Hrvatske otpremi ili preveze izvan Europske unije sam kupac koji nema sjedište u [adresa] ili neka druga osoba za njegov račun. Stavak 2. istog članka propisuje: Ako se isporuka dobara iz stavka 1. točke 2. ovoga članka odnosi na dobra koja u osobnoj prtljazi iznose putnici, oslobođenje se primjenjuje isključivo uz sljedeće uvjete:

a) da putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području Europske unije,

b) da je ukupna vrijednost isporuke veća od 740,00 kuna uključujući PDV,

c) da su dobra prevezena izvan Europske unije prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka i

d) da postoji dokaz o izvozu, odnosno račun i obrazac koji je potvrdila carinarnica na čijem području su dobra iznesena iz Europske unije.

8.2. Tako p utnici odnosno fizičke osobe koje u EU-u nemaju prebivalište ni uobičajeno boravište i koji kupljena dobra u RH, iznose, odnosno izvoze u treće zemlje, pod određenim uvjetima, imaju pravo zatražiti povrat PDV-a koji im je zaračunao prodavatelj. Mogućnost povrata kupci mogu ostvariti izravno kod prodavatelja, odnosno na mjestu gdje su dobra kupljena, ili putem posrednika. Pravo povrata PDV-a uračunanog u računima za dobra kupljena u tuzemstvu u okviru putničkog prometa, prema odredbi čl. 45. st. 2. Zakona o PDV-u i čl. 110. – 115. Pravilnika o PDV-u, mogu ostvariti samo putnici odnosno kupci koji na području EU-a nemaju prebivalište niti uobičajeno boravište, što dokazuju putovnicom ili osobnom iskaznicom. Pritom otpremu ili prijevoz dobara iz EU-a u okviru putničkog prometa mogu obaviti sami putnici ili netko drugi u njihovo ime. Pravo povrata PDV-a odnosi se na sva kupljena dobra u RH (nova i korištena), (osim goriva) i ne može se ostvariti za usluge obavljene putnicima odnosno kupcima u okviru putničkog prometa u Republici Hrvatskoj. Kako bi putnik ostvario pravo na povrat PDV-a, treba ispuniti uvjete propisane čl. 45. st. 2. Zakona o PDV-u i čl. 110. st. 2. Pravilnika :

 Putnik nema prebivalište ni uobičajeno boravište na području EU-a, što dokazuje putovnicom ili osobnom iskaznicom.

 Ukupna vrijednost kupljenih dobara – isporuke s PDV-om iskazana na jednom računu veća je od 98,21 €.

 Kupac ili netko u njegovo ime je prevezao dobra kupljena u RH na područje izvan EU-a prije isteka roka od tri mjeseca nakon mjeseca u kojem je obavljena isporuka. Navedena dobra mogu se izvesti iz EU-a i poštom ili na drugi odgovarajući način (prema uvjetima iz čl. 108. st. 4. i 5. Pravilnika o PDV-u).

 Dokaz o izvozu, račun i Obrazac PDV-P koji je potvrdila carinarnica države na čijem su području dobra iznesena (izvezena) iz EU-a.

8.3. Za ostvarenje povrata PDV-a, tužiteljica (državljanka BiH) trebala je dostaviti sljedeće isprave i dokumente:

1. Obrazac Tax-Free (obrazac za povrat PDV-a): Ovaj obrazac je izdan od strane trgovca (u ovom slučaju "Fliba" d.o.o.) prilikom kupnje proizvoda. Obrazac mora biti ispunjen, ali on sam po sebi nije dovoljan za povrat PDV-a bez daljnje carinske potvrde.

2. Račun za kupljeni proizvod: Originalni račun koji je tužiteljica primila prilikom kupnje proizvoda, jer se povrat PDV-a vrši na temelju iznosa koji je naznačen na tom računu.

3. Carinska potvrda: Ključno je da carinska služba na izlazu iz EU (u ovom slučaju na granici između Hrvatske i BiH) ovjeri i potvrdi obrazac za povrat PDV-a. Carinska potvrda je dokument koji pokazuje da je roba stvarno napustila EU. Bez ove ovjere carinske službe, povrat PDV-a nije moguć jer se smatra da roba nije napustila EU, čime gubi pravo na povrat PDV-a.

4. Dokaz o prebivalištu izvan EU: Tužiteljica je trebala dostaviti dokaz da ima prebivalište izvan EU (putovnicu ili osobnu iskaznicu), jer povrat PDV-a pripada samo osobama koje nisu porezni obveznici EU.

9. Iz isprava dostavljenih u postupku i to izvornika dostavljenih od strane tuženika razvidno je da je tužiteljica dostavila sve naprijed navedene isprave.

10. Prodavatelj u Hrvatskoj može uvjetovati da povrat PDV-a za robu kupljenu od strane nerezidenta (turista iz treće zemlje) bude realiziran putem tvrtke kao što je "Global Blue", pod uvjetom da takav postupak povrata PDV-a bude dogovoren između trgovca i te tvrtke. Global Blue je, zapravo, specijalizirana tvrtka koja nudi usluge povrata PDV-a turistima, i mnogi trgovci u Europskoj uniji (uključujući Hrvatsku) surađuju s Global Blue ili sličnim tvrtkama kao posrednicima u tom procesu. Iako Zakon ne izričito spominje posredničke tvrtke poput Global Blue, praksa u maloprodaji, osobito u trgovinama koje prodaju robu stranim državljanima, često uključuje suradnju s takvim posrednicima. Oni omogućuju kupcima povrat PDV-a putem obrasca PDV-P ili međunarodnog obrasca poput Tax Free, koji se ovjerava na izlazu iz Europske unije. Global Blue upravlja administrativnim dijelom povrata PDV-a, uključujući izdavanje odgovarajućih obrazaca, ovjeru na izlazu iz Europske unije, kao i obradu zahtjeva za povrat. Prodavatelj može uvjetovati povrat PDV-a putem tvrtke poput Global Blue ako su uvjeti suradnje s tom tvrtkom dio poslovne prakse trgovca. Međutim, to mora biti jasno i transparentno komunicirano kupcu prilikom kupnje.

10.1. U takvom slučaju pasivno legitimiran za isplatu povrata PDV-a u parničnom postupku bit će prodavatelj (trgovac), jer je on osoba koja izravno naplaćuje PDV pri prodaji proizvoda i koja je odgovorna za povrat PDV-a, s obzirom na to da je trgovac izdao račun i zaprimio novac. Global Blue može biti odgovorna samo za proceduralni dio (poput administracije, izdavanja obrazaca i ovjere), ali obveza povrata PDV-a kao takva leži na trgovcu. Tvrtka Global Blue kao posrednik ne bi bio odgovoran za iznos povrata PDV-a, osim u slučaju da su oni pogrešno obradili zahtjev, u kojem slučaju bi mogli snositi odgovornost za eventualne pogreške u procesu.

11. Nadalje treba razjasniti da Obrazac Tax Free i Obrazac PDV-P nisu ista stvar, i svaki od njih ima specifičnu ulogu u postupku povrata PDV-a za robu kupljenu u Hrvatskoj od strane nerezidenta (turista iz trećih zemalja).

11.1. Obrazac PDV-P je službeni obrazac koji se koristi u postupku povrata PDV-a nerezidentima koji su kupili robu u Hrvatskoj, a iznose je iz Europske unije. Ovo je obrazac koji se koristi u postupku povrata PDV-a putem carinske uprave, a izdaje ga prodavatelj. Izgled i formu obrasca propisuje Porezna Uprava Republike Hrvatske, te je on standardiziran i uvijek isti.

11.2. Obrazac Tax Free je obrazac koji se koristi u sustavu povrata PDV-a putem posredničkih tvrtki kao što je Global Blue ili drugi pružatelji usluga povrata PDV- a. Ovaj obrazac je specifičan za međunarodne sustave povrata PDV-a koji omogućuju turistima povrat poreza u gotovini ili putem bankovnog transfera. Obrazac Tax Free razlikuje se izgledom ovisno o toem o kojoj se posredničkoj tvrtci radi. U konkretnom slučaju evidentno je da je obrazac izdan od strane tvrtke Global Blue.

11.3. U postupku povrata PDV-a prodavatelj je osoba koja je izdala račun za kupljenu robu i koja je izravno naplatila PDV na toj transakciji. Prodavatelj je odgovoran za izdavanje Obrasca Tax Free koji omogućava kupcu ostvarivanje prava na povrat PDV-a putem posredničkih tvrtki poput Global Blue.

12. Ukratko, u parničnom postupku radi povrata PDV-a kada se koristi Obrazac Tax Free, pasivno legitimiran je prodavatelj, jer je on izravno odgovoran za izdavanje računa, naplatu PDV-a i izdavanje obrasca za povrat. Global Blue je samo posrednik u administraciji povrata i nije izravno odgovoran za povrat PDV-a u pravnom smislu, osim ako ne dođe do pogreške u njihovom postupku.

12.1. Prodavatelj ne može odbiti povrat PDV-a temeljen na Obrascu Tax Free samo zato što kupac nije priložio Obrazac PDV-P, jer ti obrasci služe različitim postupcima povrata. Ako prodavatelj koristi sustav Tax Free (npr. putem Global Blue), onda kupac treba samo predati Obrazac Tax Free i ostale potrebne dokumente (račun, roba) na carini za ovjeru. Obrazac PDV-P nije relevantan u ovom kontekstu, osim ako povrat PDV-a ide direktno preko porezne uprave ili trgovca, što nije slučaj kod sustava poput Global Blue. Dakle u konkretnom slučaju dovoljan je obrazac tax free kojeg je tužiteljica nesumnjivo priložila, dok joj obrazac PDV-P od strane tužitelja nije ni izdan, te ga isti niti ne može tražiti, odnosno ne može odbiti obraditi tužiteljičin zahtjev za povratom poreza jer nije dostavila obrazac koji joj nije ni izdan i koji joj uopće ne treba obzirom se povrat vrši preko posredničke tvrtke.

12.2. Činjenica da je tužiteljica podnijela zahtjev izravno prodavatelju a ne posredinčkoj tvrtki također nije razlog da bi joj prodavatelj – tuženik odbio taj zahtjev jer kako je naprijed već obrazloženo upravo je prodavatelj odgovoran za izdavanje računa, izdavanje obrasca, primitak kupovne cijene sa PDV-om, dok bi Global Blue kao posrednička tvrtka samo obradila zahtjev za povrat, za isto naplatila naknadu i umanjila iznos povrata koji bi se u konačnici opet odbio prodavatelju – tuženiku koji ga je naplatio.

13. Slijedom svega navedenog sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim, a kako se radi o pravnom pitanju, sporu male vrijednosti, te su dostavljeni svi relevantni pisani dokazi to nije bilo potrebno održati glavnu raspravu.

14. Odluka o trošku temelji se na odredbama čl. 154. i 155. ZPP-a.

14.1. Tužiteljici su priznati troškovi zastupanja temeljem odredbe Tbr.7. t.9. koja propisuje da za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Tako je tužiteljici priznato ukupno 50 bodova, pomnoženo sa 2,00 eura što daje 100,00 eura, uvećano za pristojbu tužbe u iznosu 6,64 eura i isto toliku pristojbu presude, daje ukupno 113,28 eura, pa je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 16. svibnja 2025. godine

SUTKINJA

Maja Vukmir

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dostave prijepisa presude. Žalba se izjavljuje pismeno putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka (Čl. 467 st. 1. ZPPa)

U postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju se odredbe članka 370. ovoga Zakona. (Čl. 467. st. 2. ZPP-a).

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu, osim ako sud koji donosi presudu ili rješenje, iznimno, po službenoj dužnosti, obrazloženim rješenjem, odredi drukčije. (Čl. 467. a. ZPPa)

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika