Poslovni broj: P-194/2025-9

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Stalna služba u Opatiji

Maršala Tita 4

51410 Opatija

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu Denisu Putiću, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], Stari grad Oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić iz Rijeke protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d. iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, OIB:87939104217, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne i rasprave zaključene 22.travnja 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnice tužitelja Ive Vrkić, odvjetnice iz Rijeke i punomoćnika tuženika te objave 16.svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 215966 sklopljenog 26. ožujka 2008.g. između VOLKSBANK D.D. d.d. te PEČEK DAVORA kao Korisnika kredita i Protivnika osiguranja sadržane:

- u članku 6.1. Ugovora pod naslovom Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita kojom je navedeno da se jednokratno 1,50 % (jedancijelihpedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 (petsstokunainulalipa) kn naplaćuje neposredno prije isplate kredita;

- u članku 6.2. Ugovora pod Naslovom: „Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva“ kojom je navedeno da se jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,20 % (dvacijeladesetposto) na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom te da se iznos premije naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. na dan isplate kredita;

- u članku 6.3. pod Naslovom: „Naknada za vođenje računa za otplatu kredita“ kojom je ugovoreno kako se naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora.

- u članku 11.5 Ugovora pod Naslovom: „Ostali uvjeti“ kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje Ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima kao i u dijelu kojim je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da na sve što nije regulirano odredbama Ugovora, primjenjuje se Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora, te u dijelu kojim je ugovoreno da ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora ili relevantni propisi, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati:

- iznos od 82,73 € sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 3. travnja 2008.g. pa do isplate;

- iznos od 46,45 € sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 3. travnja 2008.g. pa do isplate;

-iznos od 146,92 € sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 3. travnja 2008.g. pa do isplate;

-iznos od 76,40 € sa zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos počev od 3. travnja 2008.g. pa do isplate;

-iznos od 83,14 € sa zateznim kamatama koje teku na navedene iznose kako slijedi:

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.05.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.06.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,33 € počev od 01.07.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.09.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.10.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.11.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.1.2008.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.02.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.03.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.04.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,59 € počev od 01.05.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.06.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.07.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.08.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.09.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 01.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2009.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2010.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.04.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.05.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.06.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.07.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.08.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.09.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.10.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.11.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.12.2011.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.01.2012.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.02.2012.g. pa do isplate,

- na iznos u visini od 1,86 € počev od 25.03.2012.g. pa do isplate,

po stopi od 14% godišnje do 30.06.2011.g., po stopi od 12% godišnje od 01.07.2011.g. do 31.07.2015.g.; od 1.08.2015.g. do 31.12.2022.g. sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 776,55 EUR zajedno sa zateznim kamatama od 16.svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je s pravnim prednikom tužena 26. ožujka 2008. zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom za iznos od 9.010,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti kojega je tuženik isplatio tužitelju u iznosu od 41.566,17 KN 2.lipnja 2008.godine. Sredstva iz Ugovora o kreditu korištena su za kupnju motornog vozila s rokom otplate 48 mjeseci. U predmetnom ugovoru da je ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno 1,50% od iznosa kredita, minimalno 500,00 KN koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita. Nastavno je ugovoreno da tužitelj plaća naknadu za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva koju će tužitelj snositi kao trošak na ime jednokratne uplate po premijskoj stopi od 2,20% na iznos glavnice uvećane za 20% sukladno ugovoru o osiguranju potraživanja s osiguravajućom kućom. Ugovoreno je da tužitelj plaća naknadu za vođenje računa za otplatu kredita u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama kreditora. Korisnik kredita obvezan je platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima. Ove naknade i troškove sud smatra ništetnima obzirom da su te odredbe u ugovoru o kreditu tužitelju nametnute te se o njima nije pojedinačno pregovaralo te tužitelj kao potrošač na iste nije imao utjecaja jer su suprotna načelu savjesnosti i poštenja te je time uzrokovana značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača te tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa naknada te pruženih usluga. Predlaže da sud prihvati tužbeni zahtjev.

2.Tuženi u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe prigovor zastare obzirom da su sva potraživanja tužitelj nastala prije 3.veljače 2020. pa je tužba podnesena po proteku općeg zastarnog roka od 5 godina. Navodi da se je o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo. Da iste odražavaju volju tužitelja te da se ne radi o tipskom ugovoru. Ne osporava visinu tužbenog zahtjeva ukoliko ista proizlazi iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz tužbu, ali osporava tijek zatezne kamate jer tuženik nije pao u zakašnjenje prema tužitelju pa ne bi trebao podmiriti zatražene kamate. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u Ugovor o kreditu zaključen između tužitelja i pravnog prednika tuženika od 26.ožujka 2008., otplatnu tablicu po kreditu, prometnu karticu po kreditu broj 215966 na ime tužitelja, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke Goranke Šmer Maraš i saslušanjem tužitelja.

4.Ocjenom provedenih dokaza uz primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) sud utvrđuje da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

5.Prigovor zastare nije osnovan. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu na utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na troškove naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita, naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, naknade za vođenje računa za otplatu kredita i plaćanje troškova javnog bilježnika u skladu s odredbom čl. 328. ZOO kojom je propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, a što ukazuje na činjenicu da se pravo na isticanje ništetnosti može isticati i po proteku roka 5 godina od dana zaključenja ugovora, a da je rok za početak tijeka zastare određen pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost neke odredbe i od kada je stranka dužna u roku od 5 godina podnijeti tužbu radi isplate temeljem odredbe koja je utvrđena ništetnom. Kako je u ovoj pravnoj stvari tužitelj podnio tužbu na utvrđenje ništetnosti i isplate istovremeno, neosnovan je istaknuti prigovor zastare tuženika.

6.U odnosu na troškove naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u iznosu od 1,50% jednokratno, naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, naknade za vođenje računa za otplatu kredita i plaćanje troškova javnog bilježnika, sud utvrđuje da su ove odredbe ugovora nepoštene jer stranke ugovora o kreditu nisu o tim naknadama, odnosno troškovima pregovarale, kao i o visini ovih troška, a radi se o standardnom ugovoru o kreditu formuliranom od strane davatelja kredita pa se te odredbe imaju smatrati nepoštenima. Tuženik u tijeku postupka nije dokazao da se pregovaralo o tim naknadama, o naplaćivanju, tako i o visini troškova. Tužitelj je stavljen u položaj da mora platiti ove troškove, a da nije mogao utjecati na plaćanje ovih troškova niti na visinu tih troškova. Sud u potpunosti prihvaća iskaz tužitelja da mu prije potpisivanja od strane banke nije rečeno za što se plaćaju ove naknade koje su utužene nit mu je objašnjeno zašto se plaćaju u visini kako se to navodi u ugovoru. Jedino mu je rečeno da ako potpiše ugovor da će dobiti kredit, ako ne d a nema ništa od kredita. Kada je dobio ugovor službenica mu je rekla da ga pročita pet minuta u jednoj prostoriji i nije mogao ništa pregovarati. Kod pravnog prednika tuženika rečeno mu je da mora otvoriti tekući račun radi plaćanja kredita iako je imao otvoren račun u Erste banci na koji je dobivao mirovinu. Platio je troškove kod javnog bilježnika, a ostale naknade da mu je banka direktno uzela iz iznosa odobrenog kredita. Da se radi o tipskom ugovoru koji je pisao pravni prednik tuženika najbolje ukazuje činjenica da se na jedanaest mjesta spominju jamci – platci koji nisu stranke u ugovora o kreditu, ali je ugovor pisan i za slučaj kada sudjeluju jamci – platci. Izostanak pojedinačnog pregovaranja u smislu nemogućnosti potrošača da utječe na sadržaj osporene odredbe čini tu odredbu ništetnom. U tijeku postupka tuženik nije dostavio dokaz na što se odnose troškovi, a tužitelj je snosio troškove pribave relevantne dokumentacije za odobravanje kredita. Da bi dobio kredit po sistemu "uzmi ili ostavi" tužitelj je morao pristati na ove nepoštene odredbe pa sud utvrđuje iste ništetnim jer su protivne odredbi čl. 81. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (dalje: ZZP) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (st. 2). Temeljem čl. 87. ZPP nepoštena ugovorna odredba je ništetna.

7. Nesporno je u tijeku postupka, a to proizlazi i iz prometne kartice po kreditu broj 215966 na ime tužitelja da su 2.travnja 2008. naplaćene naknade za obradu zahtjeva i administraciju kredita u visini od 623,32 KN odnosno 82,73 EUR, na ime troška upisa prava zaloga na vozilu tužitelja u iznosu od 350,00 KN odnosno 46,45 EUR, naknade za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva u iznosu od 1.106,95 KN odnosno 146,92 EUR. Iz priloženog ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj ukupno platio troškove javnog bilježnika 76,40 EUR 27.ožujka 2007.godine. Iz citirane prometne kartice po kreditu razvidno je da je tuženik naplaćivao svaki mjesec trošak vođenja računa u iznosima i na dane kako je to navedeno u toč. II izreke presude. Stoga su ovi iznosi dosuđeni tužitelju sa zateznim kamatama temeljem odredbe čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) od dana kada su naplaćene naknade obzirom da je od tih dana tuženik bio nesavjestan jer je postupio protivno odredbi čl. 81. st. 1. i 2. ZZP suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, a unaprijed je bila formulirana od strane tuženika i tužitelj je mogao jedino pristati na te odredbu ili odustati od dobivanja kredita.

8.U pogledu ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita za navesti je slijedeće. Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi Rev-673/2023-2 od 13. veljače 2024. izrazio je pravni stav da sud ocjenu o tome da je odredba potrošačkog ugovora, kojom se ugovara naknada za obradu kredita, uzrokovala suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe čl. 81. st. 1. ZZP ne može temeljiti isključivo na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da trgovac (tuženik) nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita već je sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti) te druge okolnosti kao što su narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora te ostale ugovorne odredbe, sve u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP-a u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a.

9. Okolnost da tužitelju banka nije prezentirala o kakvim se točno stvarnim troškovima radi, okolnost da se radi o tipskom ugovoru, te okolnost da se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, što je očito prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama strana na štetu potrošača, pa su takve ugovorne odredbe ništetne u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i čl. 87. st. 1. ZZP. Nadalje, u konkretnom slučaju, povrijeđeno je načelo savjesnosti i poštenja koje podrazumijeva da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa. Time što tuženi nije dokazao opravdanost spornih naknada u ugovorenom postotku od iznosa kredita, kao niti po visini, proizlazi zaključak da predmetnim naknadama nisu pokriveni stvarni troškovi koje je tuženik imao pri obradi svakog pojedinog zahtjeva i odobravanja kredita, već svi troškovi predstavljaju nepripadnu naknadu, a tuženik nije dokazao na što se odnose ovi troškovi već ih je na unaprijed pripremljenom tipskom ugovoru nametnuo korisniku kredita bez da je bio u mogućnosti o istima pregovarati i shvatiti koji je značaj tih troškova i naknada. Dakle, tuženik nije dokazao da je jasno i nedvosmisleno tužitelju kao potrošaču prezentirano u čemu se sastoje stvarni troškovi banke koji se podmiruju iz tih naknada (konkretne usluge, troškovi i dr.).

10.U pogledu testa nepoštenosti koji bi trebao imati u vidu cjelinu sadržaja odredbi članka 81. stavka 1., članka 83. i članka 85. ZZP-a, za navesti je slijedeće. Odlukom Suda Europske unije, presuda od 3. listopada 2019., Kiss i CIB Bank, C-620/17, ECLI:EU:C:2019:820, odlučeno je: „1. Članak 4. stavak 2. i članak 5. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba tumačiti na način da zahtjev prema kojem ugovorna odredba treba biti jasno i razumljivo sastavljena ne nalaže da u odredbama ugovora o potrošačkom zajmu, poput onih u glavnom postupku - o kojima se nisu vodili pojedinačni pregovori i u kojima se točno utvrđuju iznosi troškova upravljanja zajmom i isplatne naknade na teret potrošača, njihova metoda izračuna i trenutak kada ih je potrebno platiti - također treba detaljno navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetne iznose. 2. Članak 3. stavak 1. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba o naknadi za upravljanje zajmom, poput one u glavnom postupku - koja ne omogućava da se nedvojbeno utvrdi koje se konkretne usluge pružaju u zamjenu za te troškove - načelno ne uzrokuje na štetu potrošača, u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlima iz ugovora.“ Za napomenuti je da se pojedine direktive ne primjenjuju izravno u našem pravnom sustavu već je iste potrebno implementirati pri čemu proizlazi da u vrijeme kada je sklopljen ugovor o kreditu, Republika Hrvatska nije bila članica Europske unije. Međutim, Sud EU ustanovio je u pravu EU načelo koje obvezuje sudove u državama članicama da interpretiraju interno pravo u svjetlu prava EU, te mu kroz interpretaciju pokušaju dati isto značenje i učinke kakvi bi nastali izravnom primjenom norme Zajednice a sve u svrhu da europsko pravo bude djelotvorno ako se ciljevi europske integracije doista žele ostvariti. Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima, koje se protive načelu savjesti i poštenja (nepoštenim odredbama) implementirana je u naše zakonodavstvo stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 78/12).

11. Zahtjev transparentnosti koji je sadržan u odredbi članka 85. ZZP-a (prema kojoj, ako, na temelju zakona ili sporazuma stranaka, ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i lako razumljivo te moraju biti lako uočljive), podrazumijeva da su odredbe jasne, razumljive i lako uočljive, ali i da potrošač iz njih može na temelju točnih i razumljivih kriterija procijeniti sve ekonomske posljedice koje iz toga proizlaze za njega. Međutim, to ne znači nužno da u ugovoru o kreditu specificirano treba navesti sve usluge koje se pružaju u zamjenu za predmetni iznos naknade za obradu i odobravanje kredita. Kod provođenja testa poštenosti mora se preispitati tiče li se navodna nepoštenost sporne odredbe, među ostalim, odnosa između iznosa naknade te zauzvrat pruženih usluga.

12. Tužitelj je informiran o obvezi plaćanja predmetnih naknada i troškova, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini svaki od njih). S druge strane, proizlazi da je tužitelj predmetni ugovor o kreditu sklopio na temelju unaprijed formuliranog obrasca, što upućuje na to da je tužitelj već i prije sklapanja ugovora o kreditu imao informaciju o obvezi plaćanja predmetnih naknada i da je mogao razumno izvesti zaključak o njihovim visinama (jer su određene u postotku od iznosa kredita), ali ne i njihovoj krajnjoj svrsi. Također tužitelj nije bio informiran o troškovima vođenja računa jer se isti navode da se plaćaju u iznosu i za razdoblja određena odlukom o kamatama i naknadi kreditora. Također se i kod ostalih uvjeta navodi da tužitelj plaća sve javnobilježničke i sudske pristojbe što također znači da tužitelj nema saznanja o visini tih troškova niti na ove odredbe može utjecati.

13. Kod ocjene postupanja suprotno načelu savjesnosti i poštenja (zahtjev dobre vjere), treba ocijeniti je li, imajući u vidu da je predmetna odredba sadržana na standardiziranom obrascu ugovora tuženika bilo razumno očekivati da bi potrošači prihvatiti takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora odnosno, je li banka uzela u obzir i zakonite interese potrošača pa da je shodno tomu mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Međutim, iz okolnosti da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru, da se o spornoj odredbi nije ni moglo pregovarati, može se zaključiti da banka o tim zakonitim interesima potrošača nije vodila računa.

14. Uzrokuje li se predmetnom spornom ugovornom odredbom značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača, ocjenjuje se ne samo kvantitativnom ocjenom odnosa iznosa kredita i iznosa ugovorene naknade za obradu i odobravanje kredita, već i ocjenom da li bi neprihvaćanjem te odredbe od strane potrošača, on bio ograničen u ostvarivanju svog prava (zahtjeva za kredit ili sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade). Tužitelj je morao platiti sve naknade i troškove kako bi mu se odobrio kredit i isplatio.

15. Prema odredbi članka 83. ZZP-a, treba imati u vidu sve okolnosti prije i prilikom sklapanja samog ugovora, ostale ugovorne odredbe te narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora, sve s obzirom na vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu. Imajući u vidu narav robe ili usluge koja predstavlja predmet ugovora odnosno, da se radi o stambenom kreditu, pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima iz standardiziranog ugovora, ostale ugovorne odredbe, a posebno one o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF, koje su također nepoštene i time ništetne, može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužitelj kao potrošač nije imao objektivne mogućnosti niti za pregovaranje oko spornih odredbi niti oko njezinog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

16. Slijedom svega navedenog imajući u vidu sve navedene, pravno relevantne, okolnosti iz odredbi članaka 81., 83. i 85. ZZP/03, slijedom kojih je pravilnom primjenom materijalnog prava zaključeno da su sporne odredbe članka 6.1., 6.2., 6.3. i 11.5. predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe članka 87. ZZP/03 nepoštene i time, ništetne. To stoga jer se je radilo o odredbama o plaćanju naknada i troškova o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, jer te odredbe, iako jasne i uočljive, bile su unaprijed formulirane od strane banke, jer na njih tužitelj kao potrošač nije imao utjecaja, jer one suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (neovisno o visini iznosa naknada), posebno imajući u vidu da su i neke druge ugovorne odredbe nepoštene (o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli CHF), te da tužitelju nije razjašnjena relacija odnosa između iznosa naknada te zauzvrat pruženih usluga (u smislu koji su to objektivno nastali konkretni troškovi koji bi se trebali pokriti iz iznosa naknada i troškova).

17. Iz prometne kartice po kreditu na ime tužitelja razvidno je da su sve naknade osim vođenja računa naplaćene 2.travnja 2008. U iznosima kako se navode u izreci presude, a iz ugovora o kreditu razvidno je da je tužitelj platio troškove ovjere ugovora kod javnog bilježnika dok je tužitelj plaćao naknadu za vođenje računa u visini i na dane kako se navodi u toč II. izreke pa je tijek zatezne kamate sud utvrdio sukladno odredbi članka 1115. ZOO-a od dana plaćanja tih naknada i troškova pa do isplate, jer je nesavjesna ugovorna strana koja je koristila nepoštene ugovorne odredbe.

18. Odluka o trošku postupka temelji se na odredbama čl. 154.st.1. i 155. ZPP-a, a dosuđeni trošak tužitelju odnosi se na zastupanje odvjetnika i sudsku pristojbu. primjenom Tarife i o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR, pristup odvjetnika na dva ročišta u iznosu od 200,00 EUR i pdv u iznosu od 150,00 EUR. Nastavno je tužitelju dosuđen trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,55 EUR tako da je ukupno tužitelju dosuđen parnični trošak u iznosu od 776,55 EUR. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan primjenom odredbe čl. 155.st.1. ZPP-a jer ovi troškovi nisu bili nužni za vođenje parnice, a odnose se na sastav podnesaka od 7.ožujka 2025. i 5.veljače 2025. Obzirom da se radi o parnicama gdje je već i Vrhovni sud zauzeo stav u istovrsnim slučajevima, a tužitelju nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude obzirom da se u istom trenutku presuda dostavlja e-komunikacijom punomoćniku te niti ovaj trošak nije nužan za vođenje parnice niti može pasti na teret protivne strane. Također tužitelju nije priznat trošak sudske pristojbe na presudu jer su tužitelji u ovim predmetima oslobođeni plaćanja sudskih pristojbi.

U Opatiji 16.svibnja 2025.

S u d a c :

Denis Putić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano, u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika