REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Trg dr. Mirka Dražena Grmeka 1,49000 Krapina

Poslovni broj Pr-14/2024-19.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Nataši Večković Jurman, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Andreju Gariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Rački i Kolege j.t.d. Zagreb, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB 52634238587 za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB 36162371878, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. travnja 2025. u prisutnosti tužitelja osobno uz Velimira Švigir, odvjetnika iz OD Rački i Kolege j.t.d. iz Zagreba i zakonskog zastupnika tuženika BĐL, **.**.2025., donio je, objavio je,

p r e s u d i o je

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske OIB 36162371878, da tužitelju NĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime isplate razlike plaće za period od 1. siječnja 2021. godine do 30. prosinca 2022. isplati novčani iznos od 161,06 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli iznos, od dospijeća pa do isplate, a kako slijedi:

Za siječanj 2021. iznos od 10,73 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.02.2021. do isplate,

Za veljaču 2021. iznos od 7,51 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.03.2021. do isplate,

Za ožujak 2021. iznos od 3,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.04.2021. do isplate,

Za travanj 2021. iznos od 6,83 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.05.2021. do isplate,

Za svibanj 2021. iznos od 7,15 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.06.2021. do isplate,

Za lipanj 2021. iznos od 10,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.07.2021. do isplate,

Za srpanj 2021. iznos od 3,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25.08.2021. do isplate,

Za kolovoz 2021. iznos od 6,86 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.09.2021. do isplate,

Za rujan 2021. iznos od 3,43 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.10.2021. do isplate,

Za listopad 2021. iznos od 3,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.11.2021. do isplate,

Za studeni 2021. iznos od 10,29 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.12.2021. do isplate,

Za prosinac 2021. iznos od 3,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.01.2022. do isplate

Za siječanj 2022. iznos od 3,59 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.02.2022. do isplate,

Za veljače 2022. iznos od 7,54 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.03.2022. do isplate,

Za ožujak 2022. iznos od 3,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.04.2022. do isplate,

Za svibanj 2022. iznos od 3,57 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.06. 2022. do isplate

Za lipanj 2022. iznos od 10,75 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.07.2022. do isplate

Za srpanj 2022. iznos od 7,50 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.08.2022. do isplate,

Za kolovoz 2022. iznos od 10,28 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.09.2022. do isplate,

Za rujan 2022. iznos od 7,16 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.10.2022. do isplate

Za listopad 2022. iznos od 7,95 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 23.11.2022. do isplate,

Za studeni 2022. iznos od 11,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 24.12.2022. do isplate,

Za prosinac 2022. iznos od 11,39 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 25. siječnja 2023. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske OIB 36162371878, naknaditi tužitelju BĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 518,75 EUR za zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlenik Republike Hrvatske – Ministarstva unutarnjih poslova (dalje u tekstu: MUP HR), Policijska uprava krapinsko- zagorska, Policijska postaja Krapina s ispostavom Pregrada, raspoređen na radno mjesto policijski službenik za operativna postupanja i kompenzacijske mjere. Obratio se Općinskom državnom odvjetništvu u Zlataru, Građansko-upravni odjel, sa zahtjevom za mirno rješenje spora od dana 25. siječnja 2024. godine, slijedom čega je ispunjen uvjet iz čl. 186.a st. 1. Zakona o parničnom postupku. Dana 8. svibnja 2024. godine zaprimio je odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora, a kojeg Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru odbija.

Navodi da je djelatnik granične policije, te tijekom radnog vremena u utuženom razdoblju svoj posao obavljao na međunarodnom cestovnom graničnom prijelazu Mali Tabor, pri čemu je u svojoj smjeni jedini policijski službenik za graničnu kontrolu. Sukladno Zakonu o radu, Kolektivnom ugovoru, te podzakonskim propisima ima pravo na dnevni odmor u trajanju od 1 sat, međutim, kako je isti jedini policijski službenik u svojoj smjeni, isti nikada nije bio u mogućnosti koristiti svoj dnevni odmor obzirom da nije mogao napuštati pogranični prijelaz. Također, istome nikada nije isplaćena naknada po osnovi neiskorištenog dnevnog odmora.

Prema preciziranom tužbenom zahtjevu (list 267 do 270 spisa), tužitelj predlaže da sud donese odluku kojom će naložiti tuženiku da mu na ime isplate razlike plaće za period od 1. siječnja 2021. do 30. prosinca 2022. godine isplati novčani iznos od 161,06 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli iznos od dospijeća pa do isplate.

2. U svom odgovoru na tužbu (list 15 do 17 spisa), tužena u cijelosti osporava osnovanost tužbe te se protivi tužbenom zahtjevu.

Budući da je tužitelj tužbu postavio u smislu čl. 186.b. ZPP-a, kao tzv. stupnjevitu tužbu, kojom prije svega traži da sud naloži Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova da dostavi relevantnu radnu dokumentaciju u prilogu odgovora dostavljamo Očitovanje Policijske uprave krapinsko-zagorske do 4. ožujka 2024. godine i Očitovanje Policijske uprave krapinsko-zagorske, Ispostava Pregrada od 15.2.2024. s popratnom dokumentacijom (pregled rada na graničnom prijelazu Mali Tabor, Izviješća službenika NĐ od 9. siječnja 2022. - 2.11.2022.).

Eventualnu preostalu radno pravnu dokumentaciju dostaviti će nadležno tijelo Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova po nalogu Suda sve radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja i potom pravilne primjene materijalnog prava.

Iz dostavljene dokumentacije uz ovaj odgovor vidljivo je da je tužitelj tijekom 2021. i 2022. godine povremeno (22 puta tijekom 2021. i 23 puta tijekom 2022.) obavljao službu na Graničnom prijelazu za pogranični promet Mali Tabor, gdje je služba bila organizirana na način da su policijski službenici na graničnom prijelazu službu obavljali po jedan policijski službenik u smjeni. S obzirom na to da je granični prijelaz bio otvoren za promet u vremenu od 05,00 sati do 23,00 sati, služba se obavljala u dvije smjene. Smjena ujutro u vremenu od 05,00 do 14,00 sati i smjena poslijepodne u vremenu od 14,00 do 23,00 sati.

Iz dostavljene dokumentacije vidljivo je i da je korištenje dnevnog odmora bilo određeno Posebnim rasporedom rada u trajanju od pola sata, budući da je radno vrijeme na graničnom prijelazu bilo 9 sati. Korištenje dnevnog odmora bilo je organizirano na način da je šef smjene Postaje granične policije Macelj organizirao zamjenu policijskom službeniku s Graničnog prijelaza Hum na Sutli ili Graničnog prijelaza Macelj. Nakon završetka smjene policijski službenici su podnosili izvješće u kojem su navodili koje su aktivnosti poduzimali tijekom smjene i kada su koristili dnevni odmor.

Iz izvješća o obnašanju službe policijskog službenika NĐ, koja izvješća je imenovani vlastoručno potpisao, vidljivo je da je promet u utuženom razdoblju na graničnom prijelazu bio slabog intenziteta i da je redovito koristio dnevni odmor u trajanju od pola sata.

Slijedom iznijetih podataka vidljivo je da je tužitelj koristio dnevni odmor u spornom periodu, a osim toga u razmatranju toga prava ističe da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa.

Također ukazuje da je pitanje prava na naknadu zbog nekorištenja stanke pravno pitanje koje valja razmatrati kroz odredbe Zakona o radu ( NN 93/14, 127/17, 98/19 ) i odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( NN 112/17, 12/18, 2/19 - dalje: KU/17 ), koji je bio na snazi u spornom razdoblju.

Tako prema odredbama članka 73. stavak 1. i 5. ZR, radnik koji radi najmanje šest sati dnevno, ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od najmanje trideset minuta, osim ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, a ako posebna narav posla ne omogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenje ovoga odmora, time da se vrijeme odmora ubraja se u radno vrijeme. Prema članku 73. stavak 4. ZR, vrijeme odmora ( stanke ) ubraja se u radno vrijeme.

Prema odredbama članka 10. KU/17, službenik i namještenik koji radi puno radno vrijeme ima svakoga radnog dana pravo na odmor (stanku) od 30 minuta, a koristi ga u skladu s rasporedom koji utvrdi čelnik državnog tijela ili osoba koju on ovlasti, a službenik i namještenik koji radi u turnusima od 12 sati ima pravo na odmor u trajanju od 60 minuta ili dva puta po 30 minuta, u skladu s naravi i potrebama posla, time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

Prema odredbama članka 89. stavak 1. ZR, ako posebnim propisom nije drukčije uređeno, poslodavac može za punoljetne radnike urediti iznimke od primjene odredbi o trajanju rada noćnog radnika, dnevnom i tjednom odmoru, pod uvjetom da je radniku osiguran zamjenski odmor. Članak 42. KU/17 propisao je da ako službenik i namještenik radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada, pa iz tih razloga ne može koristiti dnevni odmor (stanku), ima pravo tražiti da vrijeme dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane.

Dakle, u smislu odredbi članka 89. stavak 1. ZR, te članka 42. KU/17, zbog nemogućnosti korištenja stanke, službenik ima primarno pravo zahtijevati da vrijeme neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) iskoristi kao slobodne dane. Radi izloženoga smatramo i da je tužitelj bio dužan dokazati da je prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora i ove tužbe zahtijevao od tužene kao svog poslodavca da vrijeme dnevnog odmora (stanke) koje prema navodima tužbe, nije bio u mogućnosti koristiti, iskoristi kao slobodne dane.

Naime, odredbom čl. 133. st. 1. ZR je propisano da radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava, te je nadalje odredbom čl. 133. st. 2. istog Zakona propisano da ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz čl. 133. st. 1. ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom. Odredbom čl. 133. st. 3. ZR propisano da zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz stavka 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa.

Radi izloženog zaključuje, budući da pravo radnika na korištenje stanke predstavlja nenovčano potraživanje iz radnog odnosa to je tužitelj je bio dužan u skladu sa čl. 133. st. 1. ZR u propisanom roku podnijeti joj kao svojem poslodavcu prije svega zahtjev da mu omogući korištenje stanke ili pak korištenje slobodnih dana umjesto neiskorištenog vremena stanke ako se radilo o situaciji da tužitelj nije mogao koristiti stanku jer radi na poslovima čija priroda rada ne dozvoljava prekid rada. Ovo jer bi povodom takvog zahtjeva ona kao poslodavac bila bi dužna donijeti odluku o zahtjevu tužitelja (udovoljiti zahtjevu ili odbiti isti).

Ukoliko bi ona kao poslodavac takav zahtjev odbila, tužitelj bi tek tada, podredno, imao pravo na naknadu štete i to samo u slučaju ako ne postoji nikakva stvarna mogućnost korištenja slobodnih dana zbog njihovog prevelikog broja, jer bi to onemogućilo pravilno odvijanje radnog procesa kod poslodavca.

Pa kako tužitelj u tužbi evidentno ne navodi niti dokazuje da je prethodno od poslodavca zatražio da mu omogući korištenje slobodnih dana (čl. 48. KU/13 i čl. 42. KU/17.) to i prije svega kako smatra dokazanim da je tužitelj koristio dnevni odmor u spornom periodu, predlaže da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka.

3.U tijeku dokaznog postupka, sud je izvršio uvid u presliku Rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Klasa: UP/I-112-02/22-02/101, Urbroj: 511-01-157- 22-947 od 28.12.2022. (list 5 spisa), Odgovor na zahtjev za mirno rješenje spora broj N-DO-3/2024-5. od 30.4.2024. (list 6 i 7 spisa), Zahtjev za mirno rješenje spora zajedno sa tužbom od 25.siječnja 2024.(list 8 do 11 spisa), Očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko zagorske, Klasa:740-16/24-01/88, Urbroj:511-17-04-24-3 od 4. ožujka 2024. (list 29 do 31 spisa), Očitovanje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Krapinsko zagorske, Policijske postaje Krapina s ispostavom Pregrada, Klasa:NK-740-16/24-01/91, Urbroj:511-17-08-24-2 od 15. veljače 2024. (list 32 spisa), Pregled rada na graničnom prijelazu Mali Tabor (list 33 do 39 spisa), Izvješća za dan 9.1.2022., 6.2.2022., 26.2.2022., 29.03.2022. , 08.05.2022., 01.06.2022.,10.06.2022., 18.06.2022., 03.07.2022., 16.7.2022., 03.08.2022., 12.08.2022., 24.08.2022., 06.09.2022., 24.09.2022., 11.10.2022., 24.10.2022., 9.11.2022., 29.11.2022., 30.11.2022., 11.12.2022., 18.12.2022., 30.12.2022., 1.1.2021., 14.1.2021., 25.1.2021., 6.2.2021., 14.2.2021., 6.3.2021., 11.4.2021., 23.4.2021., 6.5.2021., 22.5.2021., 2.6.2021., 19.6.2021., 27.6.2021., 23.7.2021., 18.8.2021., 28.8.2021., 14.9.2021., 4.10.2021. i 2.11.2021. (list 40 do 81 spisa), Evidenciju radnog vremena za 2021. i 2022. godinu (list 94 do 123 spisa), Obračunske liste za 2021. i 2022. godinu (list 124 do 176 spisa), Pregled rada na graničnom prijelazu Mali Tabor za 2021. i 2022. godinu (list 177 do 183 spisa), Dnevna Izvješća za GP Mali Tabor za 2021. i 2022. godinu (list 184 do 226 spisa), Rješenje o rasporedu tužitelja u utuženom razdoblju (list 227 do 229 spisa).

Proveden je dokaz saslušanjem svjedoka VĐ (list 273 i 274 spisa), OĐ (list 274 spisa), HĐ (list 275 spisa) i tužitelja BĐ (list 275 i 276 spisa).

4. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sud je utvrdio slijedeće činjenice.

7.Iz iskaza svjedoka VĐ (list 273 i 274 spisa), utvrđeno je da je od 1.siječnja 2021. godine do 30.12.2022. godine obavljao posao na Graničnom prijelazu Mali Tabor-pogranični promet. Radilo se u smjenama i posao je bio organiziran na način da je jedna smjena bila od 5 do 14 sati, druga smjena od 14 do 23 sata, a granični prijelaz od 23 do 5 sati je bio zatvoren. U jednoj smjeni je radila jedna osoba. Svaki policijski službenik je nakon svoje smjene sačinio Izvješće o radu koje Izvješće je i vlastoručno potpisao i u kojem je naveo da je iskoristio svoju stanku. Po njegovom mišljenju tužitelj je iskoristio stanku, a što i proizlazi iz Izvješća o radu. Nema podataka tko ga je zamijenio kada je koristio stanku. Mogao je otići kud je želio za vrijeme stanke, nitko mu nije branio. Obveza tužitelja je bila da se javi šefu smjene u svezi stanke, i nema saznanja da je šef smjene organizirao zamjenu za vrijeme stanke. Koliko zna nitko nije disciplinski odgovarao ako je otišao s graničnog prijelaza. Ne sjeća se što točno piše u Izvješću trebao bi ga vidjeti, ali znade da je koristio dnevni odmor i vrijeme korištenja. Nema neposrednih saznanja tko bi mijenjao tužitelja za vrijeme stanke.

8.Iz iskaza svjedoka OĐ (list 274 spisa), utvrđeno je da mu je poznato da je od 1.siječnja 2021. godine do 30.12.2022. godine tužitelj obavljao posao na Graničnom prijelazu Mali Tabor-pogranični promet. To mu je poznato iz razloga jer je i on obavljao u tom periodu taj posao. Radili su u različitim smjenama. Tužitelj je radio sam u smjeni. Tužitelj nije mogao napustiti svoje radno mjesto za vrijeme stanke jer ga nije imao tko zamijeniti i nije smio napustiti svoje radno mjesto, a da ga netko ne mijenja. Oni su kontrolirali ulaz i izlaz iz Republike Hrvatske. Za svaku smjenu se trebalo ispuniti Izvješće i u tom Izvješću o radu se je trebalo navesti da se stanka iskoristila iako nije bila iskorištena i to im je bilo tako naloženo. To im je bilo naloženo od njihove Policijske postaje i to pisanim nalogom. Nije bilo onemogućeno korištenje stanke, ali na radnom mjestu, međutim granični policajac nije mogao napustiti svoje radno mjesto, ako ga netko nije zamijenio. Kratko je trajalo jedno 2,3 mjeseca, ali on sada ne zna u kojem vremenskom periodu kada je dolazio kolega iz graničnog prijelaza Hum na Sutli koji bi ih za vrijeme stanke zamijenio. Izvješća o radu su se pisala svaki dan i numerirala su se svaki dan, a u njima se navodilo ono što se je taj dan odradilo ili obavilo. Od uprave su bili naloženi zadaci koje su dužni obaviti, kao policajci na graničnom prijelazu, a od postaje su bili nalogom dati još posebni zadaci. U Izvješću je moglo biti napisano pola sata gore, dolje, vrijeme korištenja dnevnog odmora. Tri sata prije početka radnog vremena i tri sata prije završetka radnog vremena, nije se mogla koristiti stanka. Nema saznanja da bi se mogao koristiti slobodan dan za neiskorištenu stanku.

9.Iz iskaza svjedoka HĐ (list 275 spisa), utvrđeno je da mu je poznato da je od 1.siječnja 2021. godine do 30.12.2022. godine tužitelj obavljao posao na Graničnom prijelazu Mali Tabor-pogranični promet. Poznato mu jer je radio u smjenama, i u smjeni je bio samo jedan policijski službenik. Temeljem radnog naloga koji je izdan za svaku službu bilo je navedeno vrijeme odmora tj. stanke. Ne može govoriti za tužitelja na koji način je koristio stanku, tj. dnevni odmor, ali može reći za sebe jer su radili na istom graničnom prijelazu. Bit toga je da nisu smjeli i nisu mogli napustiti granični prijelaz, jer su bili sami u smjeni. Ne može decidirano reći u kojem vremenskom razdoblju je dolazio drugi službenik, radi zamjene, tj. da se može iskoristiti stanka, ali koliko se sjeća dolazio je nekoliko mjeseci. Na kraju smjene sastavljalo se Izvješće o radu i u tom Izvješću je trebalo biti navedeno da se koristio dnevni odmor tj. stanka, a ako to nije bilo navedeno, tada im je vraćeno Izvješće o radu na doradu od nadređenog.

Na posebno pitanje zz tuženika koje glasi: "Tko je od nadređenih u strukturi nadležnosti i funkcija zahtijevao dopunu Izvješća o radu na smjenama , kada ista nisu sadržavala podatak o korištenju dnevne pauze?

Pun. tužitelja je prigovorio postavljenom pitanju zz tuženika iz razloga što je svjedok iskazivao o svom službovanju na držanoj granici te da nema neposrednih podataka koji bi konzumirali pitanje zz tuženika u pogledu tužitelja i isto je van predmeta spora, a odgovor na postavljeno pitanje tužena strana može provjeriti uvidom u dokumentaciji nadležne policijske postaje.

S obzirom na postavljeno pitanje, sud je donio Rješenje kojim je zabranio pitanje postavljeno od strane zz tuženika svjedoku.

10. Iz iskaza tužitelja BĐ (list 275 i 276 spisa), utvrđeno je da je od 1.siječnja 2021. godine do 30.12.2022. godine kao djelatnik Policijske postaje Krapina posao obavljao na Graničnom prijelazu Mali Tabor-pogranični promet, Hum na Sutli, Macelj i Lupinjak. Na graničnom prijelazu Mali Tabor uvijek je u smjeni radio sam. Dnevni odmor nije mogao praktički koristiti jer ga nije imao tko zamijeniti. Na kraju smjene sastavljao je Izvješće o radu i u Izvješću rada morao je napisati vrijeme korištenja stanke, tako je bilo naloženo, tj. tako je sustav funkcionirao. Ako nije napisao u Izvješću vrijeme korištenja stanke, drugi dan kada bi došao na posao bi mu se to Izvješće vratilo na ispravak, tj. vraćali su ga rukovodioci. Ne zna tko je to točno vratio, ali on bi to dobio od šefa smjene. Za vrijeme svoje stanke nije smio napustiti radno mjesto. Osobno je potpisao Izvješća koja su u ovom predmetu dostavljena. Prigovarao je usmeno šefu smjene zbog nemogućnosti korištenja stanke, ali odgovor je izostao. Nije im bilo rečeno i nisu bili upućeni da za neiskorištenu stanku imaju pravo tražiti slobodan dan i nije ni jedan slobodan dan iskoristio zbog neiskorištene stanke.

11. Ovaj sud u cijelosti je poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je njegov iskaz objektivan, životan i okolnosan. Tužitelj je iskazivao o svojem radu na graničnom prijelazu Mali Tabor, Hum na Sutli, Macelj i Lupinjak gdje je radio kao djelatnik Policijske postaje Krapina, a na kojem Graničnom prijelazu su kao djelatnici Policijske postaje Krapina radili i svjedoci DĐ i EĐ, kojima je sud također poklonio vjeru jer su iskazivali u suglasju sa tužiteljem i to u svezi bitne činjenice za ovaj postupak, a koja se odnosi na korištenje stanke, tj. pošto su obavljali posao u smjenama i u svakoj smjeni se nalazio jedan djelatniku nisu mogli iskoristiti stanku , jer što je životno i logično nisu mogli napustiti svoje mjesto rada s obzirom da se radi o pograničnom prometu tj. graničnom prijelazu gdje se kontrolira ulazak i izlazak građana. Također su iskazivali da se u Izvješću o radu trebalo navesti da se je koristila stanka, iako se stanka nije koristila. Potpuno je logično da ako netko radi sam u smjeni da nije mogao iskoristiti stanku i očito je da su morali u Izvješću navesti da su iskoristili stanku, jer iz Izvješća koja prileže spisu i u koje je sud izvršio uvid decidirano je navedeno od koliko do koliko sati je policijski službenik koristio dnevni odmor. Međutim, vrlo je interesantno da je u Izvješćima decidirano navedeno: "da je za trajanja službe postupano po zadaćama koje proizlaze iz Analize rizika i Strateške procjene PGP Macelj kojom prilikom je na ulazu i izlazu iz RH vršena temeljita granična kontrola te pregledi vozila i prtljaga…" Prema tome, i ta činjenica upućuje na zaključak da tužitelj kao policijski službenik prilikom obnašanja svoje službe nije mogao napustiti svoje radno mjesto, iako je svjedok ŽĐ u svojem iskazu iskazao da je tužitelj mogao otići kud je želio za vrijeme stanke i da mu nitko nije branio, te da nitko nije disciplinski odgovarao ako je otišao s graničnog prijelaza. Prema tome, iskaz svjedoka VĐ sud nije prihvatio upravo iz navedenih razloga, kao što njegov iskaz nije prihvatio ni u dijelu u kojem je iskazao da po njegovom mišljenju tužitelj je iskoristio stanku, jer je vlastoručno potpisao Izvješće u kojem je naveo da je iskoristio svoju stanku. Također, svjedok ŽĐ je potvrdio činjenicu tužitelja i svjedoka kojemu je sud poklonio vjeru da je u jednoj smjeni radila jedna osoba.

12. Analizirajući sve provedene dokaze kako saslušanja svjedoka i tužitelja, tako i materijalne dokaze, sud je kao nesporno utvrdio slijedeće činjenice:

- da je tužitelj kao djelatnik Policijske postaje Krapina obavljao u periodu od 1. siječnja 2021. do 30.12.2022. godine posao na koji je bio raspoređen Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, na graničnom prijelazu Mali Tabor, Hum na Sutli, Macelj i Lupinjak,

- da je na graničnim prijelazima radio u smjenama, te da su smjene bile organizirane od 5 do 14 sati i to jedna smjena, a druga smjena od 14 do 23 sata,

- da je na graničnom prijelazu tužitelj radeći u jednoj smjeni radio sam,

- da tužitelju prilikom obavljanja poslova na graničnim prijelazima nije iskoristio stanku na koju je imao pravo, jer ga nije imao tko zamijeniti,

- da tužitelj nije mogao napustiti svoje radno mjesto, a upravo iz razloga što je morao vršiti temeljitu graničnu kontrolu osoba, vozila i prtljage, a sam jer bio na graničnom prijelazu,

- da tuženik nije predočio dokaze niti evidencije iz kojih bi bilo vidljivo da se tužitelj mogao, odnosno da se odjavljivao sa radne stanice u vrijeme kada je koristio stanku, što znači da ju nije uopće koristio, iako je u Izvješću napisano da je koristio stanku,

- da među strankama nije bio sporan Izračun za naknadu plaće za neiskorištenu dnevnu stanku tužitelja u visini od 161,06 EUR,

- da je tužitelj podnio Zahtjev za mirno rješenje spora.

12.1. Međutim, među strankama bilo je sporno da li tužitelj ima pravo na isplatu naknade plaće za neiskorištenu dnevnu stanku, te da li mu je bila organizirana zamjena da bi mogao iskoristiti dnevnu stanku.

1 3. Odredbom članka 73. stavak 1. i 5. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/2014., 127/2017., 98/2019., 151/2022. 64/2023.)propisano je da radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ima svakoga radnog dana pravo na stanku od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim Zakonom nije drugačije određeno, a ako posebna narav posla ne onemogućuje prekid rada radi korištenja odmora iz stavka 1. ovoga članka, Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca ili Ugovorom o radu uredit će se vrijeme i način korištenja ovoga odmora, odnosno stanke, s time da se vrijeme stanke ubraja u radno vrijeme. Prema istom članku ali stavku 4. propisano je da se vrijeme stanke ubraja u radno vrijeme.

14. Nadalje je odredbom članka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (Narodne novine 104/2013. i 112/2017.), utvrđeno pravo službenika i namještenika koji rade u turnusima, da imaju pravo na dnevni odmor (stanku) u trajanju od 60 minuta odnosno 2 puta po 30 minuta ovisno o naravi i potrebama posla. Stoga pravo tužitelja na naknadu zbog neiskorištenog dnevnog odmora (stanke) proizlazi upravo iz citirane odredbe Kolektivnog ugovora s time da je pravo na odmor odnosno stanku regulirano i odredbom članka 73. Zakona o radu prema kojoj radnik koji radi najmanje 6 sati dnevno ima svakog radnog dana pravo na odmor odnosno stanku od najmanje 30 minuta, osim ako posebnim Zakonom nije drugačije određeno, s time da se vrijeme odmora ubraja u radno vrijeme.

15. S obzirom na navedeno proizlazi da tuženik nije organizirao rad na način da osigura tužitelju korištenje dnevne stanke predviđene Kolektivnim ugovorom. Iz svega utvrđenog tijekom ovog postupka nesporno proizlazi da je tužitelj radio u turnusima i to od 5 do 14 sati, što iznosi 9 sati tj. od 14. do 23 sati, što iznosi ponovno 9 sati, te da ga nije imao tko zamijeniti radi korištenja dnevne stanke s obzirom da je organizacija rad na graničnom prijelazu gdje je radio bila takva da je radio sam u smjeni, da mu tuženik nije osigurao zamjenu za vrijeme kada bi iskoristio dnevnu stanku, nego je čak u svojim Izvješćima morao napisati da je stanku iskoristio, iako ju nije mogao iskoristiti pošto je radio sam u smjeni na graničnom prijelazu gdje se je vršila granična kontrola ulaza i izlaza u Republiku Hrvatsku, te pregledavala vozila i prtljaga.

16. Iz svih provedenih dokaza proizlazi kako tuženik nije tužitelju omogućio ostvarenje zakonskog prava na dnevnu stanku, a na koju je imao pravo s obzirom da je na svojem radnom mjestu proveo po 9 sati. Vrijeme stanke ubraja se u radno vrijeme i također se ne može narediti u prva tri sata nakon početka radnog vremena niti u zadnja dva sata prije završetka radnog vremena(član 10. Kolektivnog ugovora).

17. Osnovanost tužbenog zahtjeva prema tome, temelji se na odredbi članka 73. Zakona o radu te odredbi članka 10. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, te članku 1111. Zakona o obveznim odnosima.

18. Visina naknade koja pripada tužitelju od strane parničnih stranaka učinjena je nespornom i isti iznos na ime isplate razlike plaće za period od 1. siječnja 2021. godine do 30.prosinca 2022. godine je tužitelju dosuđen tj. iznos od 161,06 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki dospjeli iznos od dospijeća pa do isplate (članak 29. Zakona o obveznim odnosima).

19.Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a u svezi s čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011. 148/2011., 25/2013., 89/2014.,70/2019. , 80/2022., 88/2022. i 155/2023. ZPP-a) kao što se i primjenjuje i Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (u daljnjem tekstu : OT-e, Narodne novine broj 138/2023.)

20.Tužitelju su priznati potrebni troškovi i to za sastav tužbe prema Tbr. 7. točka 1. OT-a u iznosu od 50,00 EUR, za sastav podnesaka od 29.8.2024. i 30.1.2025. za svaki iznos od 50,00 EUR, a prema Tbr. 8. točka 1. OT-a, te za sastavljanje Zahtjeva za mirno rješenje spora iznos od 50,00 EUR.

Za zastupanje na ročištu dana 28.8.2024., 4.2.2025., 10.4.2025. za svako iznos od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT-a.).

Također priznat je u skladu s Tbr. 9. točka 3. OT-a trošak ročišta za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR.

Na navedene iznose priznat je i pripadajući porez na dodanu vrijednost prema važećim poreznim propisima u iznosu od 93,75 EUR.

Sveukupno su dakle priznati troškovi tužitelju u ukupnom iznosu od 518,75 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja Presude pa do isplate.

U Krapini 16. svibnja 2025.

S U T K I N J A:

Nataša Večković Jurman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Odvjetničko društvo Rački i Kolege j.t.d. Zagreb, Vlaška 50 A/4

2. Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru, Trg Slobode 14 A, Zlatar