REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-6424/2020-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja MICRO EL d.o.o. iz Zagreba, Biskupa Galjufa 3b, OIB:35636494700 zastupan po punomoćniku Branku Čutura odvjetniku iz Odvjetničkog društva Lubina i Čutura j.t.d. iz Splita, protiv tuženika RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao vlasnika obrta za instalaterske i druge usluge, " [obrt]" iz [adresa], zastupan po punomoćniku Dolores Svitlanović odvjetnici iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 29. siječnja 2025.godine u prisutnosti stranaka osobno uz punomoćnike, dana 16. svibnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 40.500,00 EUR (18.900,00 EUR + 10.500,00 EUR + 3.000,00 EUR = 32.400,00 EUR + 25%PDV) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od :

- 23.625,00 EUR (18.900,00 EUR + 25%PDV) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate teče od 30.09.2017.

- 13.125,00 EUR (10.500,00 EUR + 25%PDV) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate teče od 31.12.2017.

- 3.750,00 EUR ( 3.000,00 EUR + 25%PDV) u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB na dan isplate teče od 21.04.2018. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana. II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 10.024,13 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2025.godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj Trgovačkom sudu u Zagrebu dana 1. listopada 2020. navodi da je u ožujku 2016. s tuženikom dogovorio da će za njega proizvesti i razviti uređaje XLOG MBUS GPRS Gateway uređaja koji će skupljati očitane podatke od razdjelnika i drugih čitača potrošnje energenata (struje, vode, grijanja…), tako da bi se uređaji spajali na točno dvije određene Simensove centrale i slali prikupljene podatke preko GSM-a (FIP-a) na internet aplikaciju, a na koji način bi tuženik izbjegao plaćanja naknada za prikupljanje podataka od proizvođača čitača potrošnje. Stoga je tužitelj tuženiku dana 24.03.2016. izdao račun za avans u iznosu od 96.438,69 kn uvećano za 25%(PDV), ukupno 120.548,36 kn i koji račun je tuženik platio. Nakon što je tuženik platio avans tužitelj je s ukrajinskom tvrtkom Konsens sklopio Ugovor o izradi dijela projektnog zadatka te je tužitelj za tuženika izradio 3 prototipa naručenih uređaja, a koja su tuženiku isporučena 06.07.2016. Dana 27.9.2016. tužitelj, kao prodavatelj, i tuženik, kao kupac, zaključuju Ugovor o prodaji 120 komada XLOG MBUS GPRS Gateway uređaja po cijeni od 350,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) po komadu, a koje uređaje se tuženik temeljem čl.6. rečenog Ugovora o prodaji obvezo preuzeti od tužitelja i platiti ih tužitelju do 30.9.2017. Dana 29.09.2016. tuženik je tužitelju dostavio i potvrdu ispravnosti za isporučena mu tri prototipa. U prosincu 2016. tužitelj je izvršio proizvodnju svih 120 komada predmetnih uređaja prema Specifikaciji od 27.09.2016. koja je sastavni dio Ugovora o prodaji od 27.9.2016., a koju proizvodnju je za tužitelja izradila tvrtka Dilogic d.o.o. Zagreb i o završenoj proizvodnji tužitelj je izvijestio tuženika. Dana 14.12.2016. tuženik je od tužitelja preuzeo 30 komada predmetnih uređaja, a za koju isporuku mu je tužitelj dana 14.12.2016. izdao račun, a tužitelj je istog dana svojim pečatom i potpisom ovjerio i otpremnicu kojom je potvrdio isporuku i preuzimanje 30 komada uređaja XLOG MBUS GPRS Gateway. Nakon što je tuženik od tužitelja preuzeo 30 komada uređaja XLOG MBUS GPRS Gateway, tužitelj je izvršio edukaciju tuženikovih djelatnika za instalaciju i parametriranje predmetnih uređaja, sve uz svakodnevnu tehničku podršku djelatnicima tuženika. Tuženik je preuzetih 30 uređaja i instalirao na terenu i od tužitelja zatražio da mu razvije novu verziju software-a, na što tužitelj pristaje uz dogovor stranaka da će se cijena dodatnih odnosno naknadnih radova naknadno dogovoriti prema uloženom vremenu. Dana 1.3.2017. tuženik od tužitelja traži da mu tužitelj opet razvije novu verziju software-a za predmetne uređaje, a pomoću koje bi bilo moguće čitati podatke sa novih čitača koji su se pojavili na tržištu, pa stoga tuženik tužitelju e-mailom od 15.3.2017. dostavlja popis uređaja za update . U razdoblju od 10.3.2017. do 8.5.2017. tužitelj i tuženik definiraju koji su naknadni radovi izvršeni, a koje naknadne radove je tuženik dodatno naručio od tužitelja, a što sve specificiraju u specifikaciji od 11.4.2017. Tužitelj i tuženik dana 8.5.2017. tužitelj ugovaraju da će tužitelj odraditi sve dodatne radove koje je tuženik naručio prema specifikaciji od 11.4.2017., a da će tuženik zauzvrat od tužitelja dodatno naručiti još 40 komada predmetnih uređaja po cijeni od 350,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) po komadu, a za što mu tužitelj izdaje ponudu br. 2017- 0096 od 8.5.2017. i ponudu br. 2017-00098 od 8.5.2017. u kojoj je evidentirano i stanje duga po temeljnom Ugovoru o prodaji od 27.9.2016.

Sukladno izdanim ponudama tuženik dana 19.6.2017. na ime avansa za dodatno naručenih 40 komada uređaja tužitelju plaća iznos od 32.586,94 kn, a za koje izvršeno plaćanje tužitelj tuženiku izdaje i R1 račun br. 113/01/171 od 9.8.2017. na iznos od 26.068,83 kn uvećano za 25%(PDV), tj. ukupno 32.586,04 kn.

Nakon što je tuženik tužitelju uplatio avans za dodatno naručenih 40 komada predmetnih uređaja, tužitelj je s ukrajinskom tvrtkom Kosens sklopio novi Ugovor o suradnji i započeo s izradom dodatno naručenih uređaja i razvojem istih. Do kraja 2017. tužitelj je proizveo i dodatno naručenih 40 komada uređaja te je završio i sve ugovorene naknadne radove, tako da mu tužitelj na dan 31.12.2017. duguje :

- po Ugovoru o prodaji od 27.09.2016. od ukupno ugovorene kupoprodajne cijene za 120 komada uređaja (po cijeni od 350,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) po komadu) u iznosu od 42.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) tuženik je platio 12.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) na ime avansa i iznos od 10.500,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV), tako da je preostao dug u iznosu od 18.900,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) koji je temeljem čl.6 Ugovora dospio na plaćanje 30.09.2017.,

- od ukupno ugovorene kupoprodajne cijene za naručene i izvršene naknadne radove za ukupno 40 komada uređaja (po cijeni od 350,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) po komadu) u iznosu od 14.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) tuženik je platio 3.500,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV), tako da je preostao dug u iznosu od 10.500,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV) koji je dospio na plaćanje 31.12.2017.,

ukupno 18.900,00 eur + 10.500,00 eur, ukupno 29.400,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25%(PDV).

Međutim, nakon izvršenih radova tuženik nije bio dostupan te je izvijestio tužitelja da se nalazi u istražnom zatvoru, a po izlasku iz zatvora izvijestio je tužitelja da ima problema i sa razvojem web aplikacije zbog čega da je raskinuo suradnju sa tvrtkom BITNA PREDNOST koja mu je do tada radila na razvoju web aplikacije (koja aplikacija prikazuje podatke koje dostavljaju, prikupljaju i čitaju predmetni uređaji). U ožujku 2018. tuženik izvještava tužitelja da je započeo suradnju s tvrtkom Osam nula tri j.d.o.o., a koja tvrtka da bi trebala za njega razviti web aplikaciju (koja aplikacija prikazuje podatke koje dostavljaju, prikupljaju i čitaju predmetni uređaji), pa da je potrebno opet izvršiti dodatne radove prema novoj Specifikaciji koju tuženik i tužitelj dogovaraju usmeno i dogovaraju fiksnu cijenu tih radova u iznosu od 3.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama uvećano za 25% PDV, a za koje radove tužitelj tuženiku dana 06.04.2018. izdaje i ponudu.

Slijedom svega navedenog tužitelj predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

2. Trgovački sud u Zagrebu se rješenjem posl.br. P-1704/20 od 16. listopada 2020. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje te je dopisom od 17. prosinca 2020. spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje i zaprimljen pod posl. br. P-6424/20.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu podneskom od 15. ožujka 2021.godine protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, ističe da nije odgovoran za navodnu tražbinu tužitelja. U cijelosti se osporavaju tvrdnje predmetne tužbe, i to osobito iz razloga činjenične netočnosti (iskonstruiranosti) i pravne irelevantnosti istih. Točno je kako je Ugovorom o prodaji XLOG MBUS GPRS dana 27.09.2016. tužitelj preuzeo obvezu izraditi 120 uređaja tipa XLOG MBUS GPRS Gateway za prikupljanje podataka sa SIEMENS WTT16 I WTT561 uređaja te njihovo slanje na FP server. Tužitelj se obvezao izraditi navedene uređaje kako bi isti prikupljali podatke (očitanja) s mrežnih čvorova (Siemensovih centrala WTT16 i WTT561) te ih daljinski (putem mobilne komunikacije SMS-om i FTP protokolom) dostavljati PLINO SERVISU. PLINO SERVIS je sklopio posao s tužiteljem kako bi koristio alternativni uređaj koji bi bio prilagođen njegovim potrebama te kako bi bio konkurentan na tržištu. U cijelosti se osporava tvrdnja da se sklopio posao s ciljem izbjegavanja plaćanja naknade budući da proizvođač opreme Siemens tu uslugu nudi kao opcionalnu, te ni na koji način ne uvjetuje kupca Siemensovih centrala na korištenje dotičnih usluga budući da se za komunikacijski protokol prema trećim stranama koristi standardizirani industrijski protokol M-bus za povezivanje u treće sustave (drugih proizvođača opreme).

Tužitelj nije izradio/isporučio uređaje koje je sukladno Ugovoru o prodaji od 27.09.2016. bio dužan izraditi/isporučiti.

PLINO SERVIS je preuzeo 30 naručenih uređaja, od kojih je ugradio 5, međutim čak niti tih 5 ugrađenih uređaja nisu funkcionirali kako treba.

PLINO SERVIS je tužitelju putem e-maila i telefonom u više navrata napominjao da isti nisu upotrebljivi te da od istih nema koristi i da zato ne može preuzeti sve uređaje koji su navodno proizvedeni te da će iste preuzeti čim budu podešeni na način da prikupljaju podatke (očitanja) s mrežnih čvorova.

Ugovorom od 27.09.2016. godine tužitelj se obvezao otkloniti sve nedostatke u softweru u roku od 30 dana od prijave, što nije učinio. PLINO SERVIS je osigurao sukladno ugovoru softversku podršku za implementaciju protokola i to na način da je s tvrtkom Bitna prednost d.o.o., zatim sa Osam nula tri j.d.o.o. surađivao i to na način da su mu iste osiguravale aplikaciju koja bi dostavljala, prikupljala i čitala podatke. PLINO SERVIS je avansno uplatio preko 250.000,00 kn za izradu uređaja koji su nefunkcionalni, stoga je nevjerojatno da tužitelj smatra da ima pravo na isplatu usluge/robe koju nije izradio/isporučio. Tvrdnje iznesene u ovoj točci predmetne tužbe nisu samo grubo neistinite već i uvredljive te klevetničke i tim grubo izmišljenim i iskonstruiranim tvrdnjama nastoji nanijeti lošu reputaciju tuženiku, sve u pokušaju pridavanja vjerodostojnosti svom predmetnom tužbenom zahtjevu. Tuženik pritom ne može ne primijetiti kako tužitelj u citiranoj točci predmetne tužbe iznosi nevjerojatne te nebulozne tvrdnje da se tuženik nalazio u istražnom zatvoru. Obzirom na težinu gornje povrede dostojanstva tuženika, razvidno je kako tužitelj koristi sve metode ne bi li ostvario nepostojeću tražbinu.Konačno predlaže u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo po strankama sve predložene dokaze i to dokaz uvidom u Ugovor na listu 24 do 26 spisa, u e mail korespondenciju na listu 27 do 34 spisa, u račun na listu 46 spisa, u narudžbenice na listu 61 do 84 spisa, u popis RVK uređaja na listu 98 do 99 spisa, dokaz saslušanjem svjedoka ĐS, MS, NS, SS, OS, PS i dokaz saslušanjem stranaka u svrhu dokazivanja.

5. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

6. Tužitelj je tijekom postupka i to podneskom od 13. rujna 2021. godine kao tužitelja naznačio tuženika kao vlasnika obrta.

6.1. U konkretnom slučaju ne radi se o subjektivnoj preinaci tužbe kako to navodi tuženik,a niti se radi o preinaci u smislu odredbe čl. 190 st 2.i 3 ZPP-a. Navedenim podneskom tužitelj je samo ispravno naznačio osobu tuženika. Također valja istaći da se radi o istom OIB [osobni identifikacijski broj]u i odgovornosti tuženika.

7. Među strankama nije sporno da su isti bili u ugovornom odnosu, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u Ugovor koji prileži na listu 24-26 spisa.

7.1. Isto tako nije sporno da tuženik nije preuzeo Ugovorom naručene uređaje, a niti platio ugovorenu cijenu.

8. Sporno je ispunjenje ugovorne obveze od strane tuženika.

9. Odredbom čl. 4 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 -nastavno ZOO) određeno je da u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici su dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja.

10. Čl. 9 ZOO-a određeno je da su sudionici u obveznom odnosu dužni ispuniti svoju obvezu i odgovorni su za njeno ispunjenje.

11. Odredbom čl. 342 ZOO-a određeno je da vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

12. Radi utvrđenja činjeničnih navoda tužbe i samim time osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je proveo po strankama sve predložene dokaze.

13. Iz iskaza svjedoka ĐS, izvanbračne supruge odgovorne osobe tužitelja, proizlazi da je zaposlena u firmi tužitelja od 2000.godine, dakle protekle 24 godine. Njihova firma se bavi proizvodnjom elektroničkih uređaja i uređaja za daljinsku kontrolu grijanja, a firma gospodina SS je bila partner i kupovali su od njih uređaje i onda ugrađivali svojim strankama. Tuženika pozna od 2012., odnosno prije sklapanja ovog ugovora, taj ugovor je ona napisala. Nakon što je svjedokinji predočen ugovor na listu 24 do 26 spisa, ista je odgovorila da je to taj ugovor. Prije sastava samog ugovora bile su prisutne stranke i ona i ona je povezivala i inženjerski i pravni dio. Tuženik nije preuzeo sve uređaje temeljem sklopljenog ugovora i tu su nastali problemi, preuzeo je samo 30 od ugovorenih 120. Ne zna zašto ih nije preuzeo, više puta ga je pozivala, slala e-meilove, no on se oglušio. Ti uređaji su proizvedeni 2016., plaćen je polog temeljem sklopljenog ugovora, misli otprilike 1/3, ima sve u papirima i plaćeno je kompletno 30 preuzetih uređaja. Tijekom 2017. tuženik je tražio tj. imao dodatne zahtjeve i naručio dodatnih 40 uređaja koje su oni po njegovu zahtjevu napravili i platio je za njih avans. Drugi ugovor su za tu narudžbu iz 2017. angažirali jednu tvrtku iz Ukrajine da im pomogne u rađenju softvera i temeljem tog ugovora tuženik je platio avans, s njihove strane je sve odrađeno, nakon tog se više nije javljao. Dobili su informaciju da je u zatvoru pa su pričekali nekoliko mjeseci da se to riješi.

Prva iduća komunikacija s tuženikom je bila u 3. mjesecu 2018., tada su se vidjeli i rekao da će platiti dugovanje koje ima po 1. i 2. ugovoru, tom prilikom je naručio od njih dodatne radove na softveru i rekao da će platiti 3.000,00 eur na ime avansa. Prilikom tog razgovora tuženik je rekao da je angažirao drugu firmu za prijenos podataka na web servis njihovih uređaja, razgovor je bio optimističan i stekao se dojam o nastavku suradnje. Nakon toga više nije bilo nikakvih kontakata, zvala ga je, ali nije se javljao. Tuženik nikada nije imao reklamaciju na njihov proizvod.

Ne sjeća se točno kada je bio uplaćen polog, ali se sjeća da su izrađeni u 7. mjesecu 2016., prototipi su izrađeni prije sastavljanja ugovora o prodaji.

Na postavljeno pitanje i nakon što je svjedokinji od strane suda predočen e-mail na listu 29 spisa, a nakon pitanja svjedokinja je odgovorila da je to taj e-mail, ona ga je pisala. Na daljnje pitanje da li je kod druge narudžbe od 40 uređaja bila već dospjela tražbina po bivšem ugovoru, svjedokinja je odgovorila da nije bila dospjela.

Sjeća se da je bila opcija ili će se platiti razvoj softvera za dodatne zahtjeve ili će naručiti nove uređaje i onda je tuženik izabrao opciju da naruči nove uređaje. Taj razvijeni softver mogao se ugraditi i na stare uređaje.

14. Iz iskaza svjedoka MS proizlazi da je bio zaposlen u Plinoservis Kuzman oko godinu i pol, ne sjeća se točno kada se zaposlio time da mu je to bilo prvo zaposlenje, a tamo ne radi već 6 do 7 godina. Kada je dobio poziv onda je nazvao Plinoservis i onda je čuo od djelatnice Plinoservisa, misli da se zove R, da se radi o centralama u Bjelovaru. Zna da mu firma tužitelja tj. Micro El d.o.o. nije poznata i nema nikakva neposredna saznanja između stranaka. Prisutnog tužitelja ne pozna. Godine 2016. još je studirao. i tada se nekad, ne sjeća se točno 2016. ili 2017.godine, imao je 17 godina i prvo zaposlenje mu je bilo u Plinoservis Kuzman.

15. Iz iskaza svjedoka NS proizlazi da zna prisutnog SS jer je radio kod njega, unazad 4 godine više ne radi, a 3 godine prije je radio kod njega i vodio financije i administraciju. Prisutnog tužitelja ne pozna, nema nikakva neposredna saznanja o nikakvom poslovnom odnosu između stranaka, čuo je u firmi da su prije nego je bio zaposlen sklopljeni nekakvi ugovori, a čuo je da ti uređaji nisu funkcionirali, to je čuo od RS i drugih ljudi iz firme. Ne zna za vrijeme dok je bio zaposlen kod tuženika da li je bilo kakvih komunikacija između tužitelja i tuženika, nije s nikim razgovarao.

16. Iz iskaza svjedoka SS, sina tuženika, proizlazi da je unazad 4 godine vlasnik vlastite firme, a prije toga je 5-6 godina radio u firmi svog oca. Radio je kao radnik i to na poslovima razdjelnika topline i očitovanja istih. Zna da ta centrala tužitelja je njima trebala dostavljati potrošnju tih razdjelnika i da te centrale nisu dostavljale sve podatke. Znači, nisu dobivali sve informacije od svih razdjelnika. To je sve što zna, neposredna saznanja o pravnom odnosu i poslovima ovdje prisutnih stranaka nema. Te centrale je izgradio Micro El. Koliko zna Plinoservis se žalio na izradu tih centrala i išli su puno puta u Bjelovar pokušati to osposobiti ali nisu uspjeli, ne zna s kim je išao u Bjelovar, u to vrijeme je bilo puno zaposlenih. S nekim iz firme tužitelja je kontaktirao, s kim ne zna, a iste je kontaktirao jer nisu dobivali podatke koje su trebali.

Na postavljeno pitanje da li se sjeća koju je informaciju dobio od djelatnika koje je kontaktirao, svjedok je odgovorio da je nešto bilo s kablovima koje su po njihovom naputku napravili ono što su rekli, što točno i koje godine je to bilo ne sjeća se. Koliko se sjeća dok je bio zaposlen nikada ti uređaji nisu potpuno radili i nisu dobivali sve podatke i svaki mjesec se išlo u Bjelovar jer to nije radilo.

17. Iz iskaza svjedoka OS proizlazi da je vlasnik tvrtke Dilogic od 1994., a tvrtka se bavi razvojem i proizvodnjom elektroničkih uređaja. Tužitelja pozna jer surađuju nekoliko godina, oni su njegovi klijenti. U načelu upoznat je da su u sporu s tuženikom, da posvjedoči da ti sporni uređaji su ti koje je radila njegova tvrtka i to ukupno 286 komada koje su proizveli za tvrtku tužitelja. Znači, može se reći da su bili "podizvođači", a to je bilo 2016.godine i to krajem 11., početkom 12. mjeseca. Ne zna o kojem se uređaju radi, oni kad dobiju narudžbu, to izgleda na način da dobiju dokumentaciju, naziv i to sve po toj dokumentaciji napravi se i isporuči i nisu upoznati tko je kupac niti što je krajnji proizvod.

Tuženike ne pozna. Ponovio je, oni su to za tužitelja napravili, isporučili i naplatili i do poziva za sud nije ni znao da se radi o sporu. Neposrednih saznanja o poslovnom odnosu stranaka nema. Micro El nije imao prigovore na isporučeni proizvod.

18. Iz iskaza svjedoka PS proizlazi da pozna prisutnog tuženika iz razloga što je radio kod njega u razdoblju od 2017. do 2022.godine i to je radio na obračunu potrošnje impulsa na razdjelnicima topline. Pozna i prisutnu gospođu Dolores koja mu je rekla da će biti svjedok u ovom postupku, nešto u vezi s tim razdjelnicima. Predmet spora su te neke centrale kako je čuo, koje nikada nisu proradile. Neposrednih saznanja o predmetu spora nema, jer te centrale koje je tuženik kupio su bile prije nego što se zaposlio kod tuženika. Zna kada je on radio na temelju tih centrala nikada nije vršio očitovanja već samo na temelju centrala koje su došle od Simensa. Prisutnog tužitelja ne poznaje.

19. Odgovorna osoba tužitelja ĆS je u svom iskazu naveo, a nakon što mu je predočen ugovor na listu 24 do 26 spisa, da je to taj ugovor. Radi se o uređajima za prikupljanje podataka sa Simensovih centrala i slanje tih podataka na web aplikaciju radi daljnje informatičke obrade. To je bilo predmet ugovora o prodaji, ugovorena je prodaja 120 komada u tom prvom inicijalnom ugovoru. Napravljen je još jedan ugovor za dodatnu količinu, radi dodatnih radova za nove te razdjelnike za koje je trebalo napraviti podršku. To su bili uređaji nakon što su prvi trebali biti isporučeni, odnosno može se reći novi razdjelnici za koje tuženik nije niti mogao znati jer ih Simens nije imao tada u proizvodnji. Nisu isporučili po ugovoru 120 komada u godinu dana kako su trebali, nego su isporučili 30 komada, iako su proizveli sve. Po ugovoru je tuženik trebao preuzeti sve u roku od godine dana, on ih nije preuzeo, ne zna razlog zbog čega ih nije preuzeo. Tuženik nije prigovorio na eventualnu neispravnost tih uređaja time da su dogovorili da eventualne nepravilnosti moraju biti podnesene pisanim putem. Pisanih primjedbi od strane tuženika nije bilo. Radi se o vrlo složenom sustavu koji se sastoji od više elemenata koji su radili različiti podizvođači i ukoliko bilo koji od tih podsustava ne radi neće se dobiti krajnji rezultat. Upravo iz tog razloga, a poučeni dotadašnjim iskustvom i rada s "velikim firmama" ugovorili su primjedbe tj. nedostatke pisanim putem. Ne zna što je krenulo po zlu i zašto su ovdje, zna da je firma koja je jedna u lancu i to informatička firma "Bitna prednost" također prestala surađivati s tuženikom i onda ih je tuženik u jednom trenu kontaktirao i da taj odnos ne funkcionira i da će angažirati drugu firmu, a to je bilo misli nakon isteka ugovorenog roka od godine dana. Tom prilikom su se i vidjeli tuženik i on i onda je on rekao da će ta firma koja radi skupljanje tih podataka i prikaz na PC-u da ne radi više s njima i da će sada s njima firma "803", o tome postoji trag u dokumentaciji. Po nekim saznanjima zna da je onda taj krajnji informatički sustav navodno preuzela neka firma iz Slovenije, to mu je rekao vlasnik firme "Bitna prednost".Po ugovoru je plaćen avans i tih prvih 30 uređaja. Prije sklapanja ugovora s tuženikom se kod njega u njegovoj firmi napravilo testiranje uređaja na terenu, to je proces koji je trajao 3 mjeseca i tek nakon provedenog testiranja se pristupilo izvođenju odnosno proizvodnji glavne serije uređaja jer se radi o vrlo skupom postupku i ne ide se u proizvodnju bez suglasnosti. Tri prototipa su isporučena inicijalno koja su se testirala 3 mjeseca i na osnovi testiranja, pisane suglasnosti tuženika pristupili su proizvodnji ostalih uređaja koji su bili identični kao prva tri prototipa. Koje je uređaje trebao proizvesti zna temeljem specifikacije, pisane. Tuženik je dostavio Simens uređaj, dostavio je tu centralu i uređaje na radijatorima tzv. razdjelnici i određeni set uređaja, ne zna koliko, misli 5, za koje su napravili podršku, takav je bio dogovor.Tuženik je po ugovoru trebao preuzimati uređaje, sukcesivno kako je trebao u roku od godine dana. Na pitanje pun. tuženika nakon proteka godine dana kako su mu pokušali uručiti uređaje, odgovara: Oni su više puta pozivali tuženika na preuzimanje uređaja, on je imao i neke druge probleme i nisu mogli ni doći do njega, tako su im rekli u njegovoj firmi da je bio i u zatvoru. Bilo je moguće isporučiti protekom roka od godine dana te uređaje. Ti uređaji i dalje stoje kod njih, oni su rađeni specifično za firmu Kuzman i na tržištu nemaju nikakvu vrijednost.

Nakon što je tužitelju predočen e-mail na listu 27 spisa isti je naveo da je to njegov e- mail.

Tužitelj je napomenuo da sve što je predmet ovog e-maila su oni riješili i sve je bilo riješeno. Radi se o razvojnom procesu i kada se uoči nešto prilikom ugradnje onda se odmah reagira, npr. ne može se nešto utvrditi u laboratoriju već se vidi na terenu i u e- mailu je naveden baš dobar primjer.

20. Tuženik je u svom iskazu naveo da nije preuzeo ostale uređaje temeljem ugovora iz razloga što ni ona 3 prva, a ni ostalih 30 nisu funkcionirali. U svakodnevnoj usmenoj komunikaciji telefonski su pokušali uspostaviti te uređaje, pokrenuti ih, no nije išlo. Ne sjeća se da su pisanim putem nešto uputili, jedino ako je netko od njegovih djelatnika. Pisanu suglasnost za proizvodnju tih uređaja nije dao tužitelju. Napomenuo je da je njegova poslovna suradnja s tužiteljem krenula i prije ovog posla. Točno je da mu je donio originale Simensa i on je trebao iskopirati Simensov uređaj i isporučiti ga takvog nazad. On to nije napravio, odnosno ta kopija nije uspjela. Za to je saznao kada mu je jedna softverska firma koju tužitelj spominje nije mogla otkloniti problem i onda je shvatio da nisu oni krivi nego same njihove centrale. Centrale su bile kod njih na testiranju ali niti je trajalo 3 mjeseca niti su funkcionirale u potpunosti. Ugovor je sklopio jer je išlo na bolje, jer zna da se bave takvim stvarima, isporučivali su drugim firmama. Najveći problem je bio s Bjelovarom, to mu je bilo interesantno da ne moraju ići stalno u Bjelovar, tamo je ugrađeno cca 7, 8 centrala od kojih ne radi niti jedna i to niti onda niti sada. Simensov uređaj koji očitava podatke je isti i onda i danas bez obzira na samu promjenu razdjelnika onda i danas, a radi se i o vodomjerima i o kaloriometrima. Tuženik je napomenuo da nije točno da je bio u zatvoru, 35 godina je obrtnik i nikada nije imao problema sa zatvorom.

Na postavljeno pitanje nakon testiranja ta 3 prototipa da li su bili zadovoljavajući da sklopi ugovor, tuženik je odgovorio da nisu.

Nakon što je tuženiku predočen ugovor na listu 24 do 26 spisa, tuženik je odgovorio da je on sklopio taj ugovor. U tom trenutku imali su više neki "frendly odnos" nego poslovni i on je vjerovao da to oni mogu napraviti i njima je također bila garancija da će sklopiti posao i da će dobiti novac. I dan danas se bavi istim poslom i dan danas kupuje iste uređaje.

21. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka međusobno tako i sa iskazima stranaka jedino je nedvojbeno utvrđeno da su stranke bile u dugogodišnjem poslovnom odnosu, a koji je rezultirao i ugovorom koji je predmet ovog spora. Sud iskaz tužitelja cijeni istinitim životnim i logičnim te ga je kao takvog i prihvatio budući je isti kronološki opisao slijed događanja koji je u cijelosti u skladu sa činjeničnim navodima tužbe. Iskaze saslušanih svjedoka sud nije posebno analizirao niti obrazlagao iz razloga što isti nisu bitni, a niti odlučni za ishod ovog postupka.

22. U pogledu navoda tuženika prvenstveno valja istaći da predmet raspravljanja u ovom postupku nije ispravnost ugovorom naručenih uređaja već isključivo ispunjenje ugovorom preuzetih obveza. Ukoliko je tuženik smatrao da isti imaju određene nedostatke tada je trebao postupiti u skladu s odredbama čl. 400-406 ZOO-a i pravovremeno pisanim putem o istom izvijestiti tužitelja ili raskinuti ugovor pod za to predviđenim zakonskim razlozima. Tuženik je predložio provođenje dokaza strojarskim ili informatičkim vještačenjem radi utvrđenja neispravnosti spornih uređaja, a koji dokazni prijedlog je sud odbio kao neosnovan. To iz razloga što tuženik nije proveo npr. postupak osiguranja dokaza, a koji bi eventualno mogao biti podloga za predložena vještačenja, a niti je isti kao što je već rečeno pravovremeno upozorio tužitelja na eventualne materijale nedostatke. Isto ne proizlazi niti iz dostavljene mail korespondencije stranka. Dapače sasvim suprotno tuženik je izdao tužitelju dana 29. rujna 2019. godine Potvrdu o ispravnosti. Stoga sud iskaz tuženika cijeni neistinitim i danim isključivo za potrebe ovog postupka.

23. Slijedom svega navedenog, a kako tuženik nije platio ugovorenu cijenu, a što isti nije niti osporio, valjalo je u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

24. Odluka o kamati temelji se na odredbi čl. 29 ZOO-a, a odluka o kamati na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 30 Ovršnog Zakona.

25. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja istih po punomoćnicima-odvjetnicima i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

25.1. Trošak tužitelja sastoji se od troška sastava tužbe po tbr.7 toč.1 od 500 bodova, troška sastava dva podneska po tbr.8 toč.1 (13.9.2021., 7.3.2023.) od 1000 bodova, troška pristupa na četiri ročišta po tbr.9 toč.1 (29.3.2022., 25.10.2023., 30.10.2024. i 29.1.2025. ) od 2000 bodova i troška pristupa na tri ročišta po tbr.9 toč.5 (21.9.2021., 7.12.2021. i 8.3.2023.) od 150 bodova, odnosno sveukupno 3650 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora sveukupno iznosi 7.300,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 1.825,00 eur te uz trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 449,53 eur i na presudu u iznosu od 449,60 eur, sveukupno iznosi i čini trošak tužitelja od 10.024,13 eur.

26. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025. godine

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu u Zagrebu.

Dna:

1. Punomoć. tužitelja uz rješenje za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 449,60 eur

2. Punomoć. tuženika