Republika Hrvatska

Općinski sud u Kutini

Hrvatskih branitelja 1

44320 Kutina

Poslovni broj: P-167/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Kutini, po sucu toga suda Lovorki Grahek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB:84397956623, Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 71, OIB:38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Goran Mikuličić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Mikuličić-Lončarić-Bahun-Topić j.d.o.o. Zagreb, radi isplate, nakon glavne rasprave održane i zaključene 15. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku, Hrvatski ured za osiguranje, OIB: 38922958547, Martićeva 71, Zagreb, isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 svotu od 10.219,90 € uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana 19.04.2024 godine pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i nadoknaditi parnične troškove, a sve to u roku od petnaest dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje naknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje troškove postupka u iznosu od 500,00 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 16. svibnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio Općinskom građanskom sudu u Zagrebu tužbu protiv tuženika radi isplate u kojoj je naveo da je njegov osiguranik ČE smrtno stradao u prometnoj nesreći dana 28. srpnja 2009., da je nesreću skrivio ĐE upravljajući motornim vozilom reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]), a za što je pravomoćno osuđen i to presudom u kaznenom postupku Ks-176/09 od 28. kolovoza 2009. te da je radi posljedica predmetne nesreće iza pok. osiguranika ČE priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a čijom isplatom tužitelj trpi štetu. Naveo je da je za razdoblje naknade štete zaključno do 30. travnja 2013. šteta podmirena mirnim putem od strane Croatia osiguranja d.d., a kojem je tuženik proslijedio odštetni zahtjev na obradu i isplatu sukladno članku 34. stavku 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Za razdoblje naknade štete od 1. siječnja 2014. do 30. travnja 2015. vođen je sudski postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 588/16, a koji postupak je pravomoćno okončan presudom u korist tužitelja, dok je postupak radi naknade štete u razdoblju od 1. svibnja 2015. do 30. travnja 2017. u tijeku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-2508/17 kao i postupak za razdoblje naknade štete od 1. svibnja 2019. do 30. travnja 2021. koji je u tijeku pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P- 5100/2021. Tužitelj je naveo da daljnjom isplatom predmetne mirovine trpi štetu koja je u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2024. iznosi 10.219,90 EUR što je u skladu s Zakonom o mirovinskom osiguranju (NN 157/13) po osnovi koje tužitelj ima pravo potraživati štetu u punom iznosu isplaćene mirovine. Naveo je da je dana 29. ožujka 2024. uputio odštetni zahtjev da u mirnom postupku podmiri štetu nastalu u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2024. u ukupnom iznosu od 10.219,90 EUR, a koji zahtjev je otklonjen u potpunosti kao neosnovan. Predložio je da sud temeljem odredbe članka 161. i 164, Zakona o mirovinskom osiguranju naloži tuženiku isplatu iznosa od 10.219,90 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo da čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj te odgovornost svog osiguranika sukladno navodima iz tužbe, ali da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Osporio je potraživanje tuženika jer bi osiguranik tužitelja u vrijeme isplate davanja po osnovu invalidske mirovine ostvario uvjete za isplatu starosne mirovine s obzirom na činjenicu da je rođen 1953. Isplatom starosne mirovine nastao bi tužitelju rashod po redovnom tijeku stvari, a šteta bi postojala samo u razlici iznosa za koji bi invalidske mirovina bila viša od starosne mirovine. Pozvao se i na odredbu članka 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu kao mjerodavnu odredbu u konkretnom slučaju. Smatra da je teret dokazivanja visine i opsega naknade štete na tužitelju na način da je isti dužan dokazati da li je invalidska mirovina koju tužitelj plaća svom osiguraniku veća od potencijalne starosne mirovine koju bi isti ostvario temeljem postojećeg mirovinskog staža da je sa navršenih 65 godina života umirovljen, odnosno da mu je priznata starosna mirovina te koliko iznosi ta razlika. Predložio odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Rješenjem predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Su-IV- 108/2024-4 od 26. travnja 2024. ovaj sud je određen kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u ovom predmetu te je spis ustupljen ovom sudu na daljnje postupanje.

4. Ovaj sud je postupku izvršio uvid u izvješće II. postaje prometne policije PU Zagrebačka od 28. srpnja 2009. (str. 4-10 spisa), zapisnik Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj VII-KS-176/09 od 28. kolovoza 2009. (str. 11-15 spisa), rješenje tužitelja Klasa: 14-03/09-01/OB:03211215199, Urbroj: 341-25-05/3-09-89647 od 17. prosinca 2009. (str. 16-18 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-88/2016 od 16. lipnja 2016. (str- 19-23 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6867/2016 od 10. rujna 2018. (str. 24-27 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-2508/2017 od 22. studenog 2019. (str. 28-32 spisa), presudu Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-864/2020 od 5. studenog 2021. (str. 34-37 spisa), potvrdu tužitelja o isplati obiteljske mirovine korisnici SE od 27. ožujka 2024. (str. 38 spisa), potvrde o isplatama (str. 39-57 spisa), dopis tužitelja od 29. ožujka 2024. s preslikom povratnice (str. 58-59 spisa), dopis Croatia osiguranje d.d. od 16. travnja 2024. (str. 60 spisa), dopis tuženika od 10. travnja 2024. (str. 61 spisa) i obavijest o neosnovanom odštetnom zahtjevu (str. 62 spisa).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao zavoda mirovinskog osiguranja, za naknadu štete koju je pretrpio isplatama obiteljske mirovine GE, supruzi tužiteljeva osiguranika KE, u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2024. u iznosu od 10.219,90 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Tuženik je u postupku priznao svoju pasivnu legitimaciju, štetni događaj te odgovornost svog osiguranika sukladno navodima iz tužbe, ali je osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

8. Među strankama je prvenstveno sporna primjena materijalnog prava - primjenjuje li se u konkretnom slučaju odredba članka 164. stavak 1. Zakona o mirovinskom osiguranju ( "Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 120/16., 18/18., 115/18., 102/19, 84/21. i 119/22., dalje: ZOMO) kojom je propisano da zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. tog zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete) ili se primjenjuju odredbe članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05., 36/09., 75/09., 76/13, 152/14. i 155/23., dalje: ZOOP) kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1. ), da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.) te da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

9. Za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe ZOOP-a (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama npr. Rev-1067/2012 od 5. prosinca 2017., Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-552/2022-2 od 17. svibnja 2022.).

10. Tuženik je pravna osoba koja u pravnom prometu s trećim osobama predstavlja udruženje društava za osiguranje sa sjedištem u [adresa] i za svoje članove obavlja poslove utvrđene Zakonom o osiguranju, ZOOP-om, te drugim propisima. S obzirom da odredba članka 27. ZOOP-a govori o društvu za osiguranje, navedenu odredbu treba tumačiti na način da se pod pojmom „društvo za osiguranje“ podrazumijeva i Hrvatski ured za osiguranje kao udruga koja okuplja društva za osiguranje (tako i Županijski sud u Osijeku u odluci poslovni broj Gž-1609/2024 od 12. prosinca 2024.).

11. Stoga, prema odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP-a obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s tog osnova bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na mirovinu bila ozljeda na radu.

12. Iz rješenja tužitelja od 17. prosinca 2009. proizlazi da je tužitelj priznao GE kao udovici umrlog osiguranika KE pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 28. srpnja 2009. u iznosu od 1.224,61 kn uz koju će se isplaćivati dodatak na mirovinu.

13. Iz obračuna isplata tužitelja od 27. ožujka 2024. proizlazi da je tužitelj isplatio GE u razdoblju od 1. svibnja 2021. do 31. ožujka 2024. isplatio na ime obiteljske mirovine iznos od 10.219,90 EUR.

14. Međutim tužitelj, na kome je teret dokazivanja, nije dokazao da trpi štetu kako je propisano člankom 27. stavcima 2. i 3. ZOOP-a, odnosno da je razmjerni iznos obiteljske mirovine koja se isplaćuje GE kao udovici umrlog osiguranika veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu, a koja činjenica se može utvrditi samo provođenjem financijskog vještačenja koji dokaz tužitelj nije predložio, pa je slijedom toga sud pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan. Valja dodati da zbog navedenog, sukladno načelu ekonomičnosti, sud nije ulazio u ocjenu osnovanosti ostalih prigovora tuženika u ovom postupku niti je izvodio daljnje dokaze na te okolnosti.

15. O troškovima postupka sud je odlučio temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP i odredbi članka 155. ZPP-a te je tuženiku na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., dalje: Tarifa) priznao za sastav odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife) te za pristup na ročište održano 15. travnja 2025. 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), odnosno ukupno 200 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2 EUR iznosi 400,00 EUR, koji iznos uvećan za PDV od 25% ukupno iznosi 500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude koja je tužitelju priznata sukladno odredbi članka 151. stavak 3. ZPP.

U Kutini 16. svibnja 2025.

S u d a c:

Lovorka Grahek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužitelj

2. tuženik po pun.