Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2045/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Sanji Joka Umićević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NŠ, [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kaliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupanog po punomoćniku Damiru Metelku, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P-362/2023-6 od 14. travnja 2025., dana 16. svibnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja NŠ kao osnovana, preinačava se rješenje Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P- 362/2023-6 od 14. travnja 2025. u točkama I. i II. izreke, i rješava:

Odbija se tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMÄRKISCHE BANK d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, nadoknaditi tužitelju NŠ, [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Ivancu, poslovni broj P- 362/2023-6 od 14. travnja 2025., odlučeno je:

"I. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci."

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj ističe kako nije mogao, prilikom sklapanja ugovora o kreditu, pojedinačno pregovarati o odredbi kojom se ugovara mjesna nadležnost suda u Rijeci u slučaju spora, budući da je takva odredba dio tipskog ugovora tuženika. Ističe da takva odredba uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer u slučaju da se predmetni postupak vodi na Općinskom sudu u Rijeci za tužitelja zasigurno nastaju veći troškovi nego da se postupak vodi pred sudom na čijem se području nalazi njegovo prebivalište. Radi navedenog, smatra da je ugovorna odredba, kojom se ugovara mjesna nadležnost, ništetna. Smatra da ima pravo pokrenuti predmetni postupak pred sudom mjesta gdje tužitelj ima prebivalište, sukladno Zakonu o potrošačkom kreditiranju. Predlaže preinačiti pobijano rješenje. Potražuje trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 EUR.

3. Žalba tužitelja je osnovana.

4. Tužitelj ima prebivalište u [adresa] u sastavu [adresa]. Prema članku 2. st. 1. toč. XI. podstavak 3. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj: 67/2018, 21/2022, dalje u tekstu: ZPSS) propisano je da je Općinski sud u Varaždinu nadležan za područje grada [adresa]. Dakle, tužitelj je pokrenuo predmetni postupak pred sudom mjesta u kojem tužitelj ima prebivalište.

5. Tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti prvostupanjskog suda, navodeći da su parnične stranke, odredbom članka 14. Ugovora o kreditu broj 5102295414 od 18. ožujka 2005. godine, (dalje u tekstu: Ugovor o kreditu) za slučaj spora ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta tuženika. Budući da je mjesto sjedišta tuženika [adresa], tuženik predlaže da se prvostupanjski sud oglasni mjesno nenadležnim i ustupi predmet Općinskom sudu u Rijeci.

6. Prvostupanjski sud je usvojio prigovor tuženika te se pobijanim rješenjem oglasio mjesno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i odredio da će, nakon pravomoćnosti pobijanog rješenja, predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom sudu u Rijeci.

7. Prilikom ispitivanja pobijanog rješenja i postupka koji mu je prethodio nije utvrđeno da je prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP), a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a.

8. Odluka prvostupanjskog suda o osnovanosti tuženikovog prigovora mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu i nadležnosti Općinskog suda u Rijeci se temelji na pogrešnoj primjeni mjerodavnih odredbi čl. 81. st. 1. i 2. u vezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/2003, dalje u tekstu ZZP), a koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu. Prema navedenim odredbama, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.

9. Ugovorna odredba o nadležnosti suda prema mjestu sjedišta tuženika, sadržana u čl. 14. Ugovora o kreditu, je sadržana u standardnom ugovoru predočenom tužitelju kao potrošaču na koju isti nije mogao utjecati. Takva odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja koji prebiva na području grada [adresa] i koji bi, radi zaštite svojih prava, morao utrošiti znatno više vremena i dodatnih troškova ako bi se spor vodio u Rijeci, za razliku od tuženika. S obzirom na navedeno, takva ugovorna odredba se smatra nepoštenom.

10. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP-a propisano je da nepoštena ugovorna odredba je ništava. Dakle, među parničnim strankama nije sklopljen valjani sporazum o mjesnoj nadležnosti u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 5. ZPP.

11. S obzirom da je sporazum o mjesnoj nadležnosti ništav, temeljem odredbe čl. 46. st. 1. i 48. st. 1. ZPP, mjesno bi bio nadležan Općinski sud u Rijeci, kao sud općemjesne nadležnosti tuženika.

12. Međutim, odredbom čl. 19. l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju (''Narodne novine'', broj: 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022 – dalje u tekstu: ZPK) propisano je da u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu potrošač može pokrenuti postupak protiv druge ugovorne strane bilo pred sudovima države u kojoj druga ugovorna strana ima sjedište, ili, neovisno o sjedištu druge ugovorne strane, pred sudovima mjesta gdje potrošač ima prebivalište.

12.1. Citirani čl. 19. l st. 1. ZPK je procesna odredba kojom je određena sudska nadležnost u sporovima koji nastanu u vezi s ugovorom o kreditu i koja odredba je na snazi od 30. rujna 2015., što znači da se od tog dana ta odredba, koja određuje mjesnu nadležnost suda u slučaju spora koji nastane u vezi ugovora o kreditu, mora primijeniti u svim sporovima koji se pokreću u vezi potrošačkog ugovora o kreditu.

12.2. Svako drugo tumačenje u primjeni odredbe čl. 19. l st. 1. ZPK kada se radi o sporu u vezi potrošačkog ugovora o kreditu koji je sklopljen prije 1. listopada 2010. kada je stupio na snagu ZPK, a obzirom na čl. 29. st. 1. ZPK kojim je propisano da se taj zakon ne primjenjuje na ugovore o kreditu sklopljene do dana stupanja na snagu tog zakona, dovelo bi do pretjeranog formalizma na štetu potrošača, a radi čega se treba sagledati pravni problem u cjelini s aspekta da potrošač kao slabija ugovorna strana treba biti zaštićen pravilima o nadležnosti koja su povoljnija za njegove interese.

13. Stoga u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 46. st. 1. i čl. 48. st. 1. ZPP o općemjesnoj nadležnosti suda, već odredbi čl. 19. l st. 1. ZPK.

14. Tužitelj ima prebivalište na području nadležnosti prvostupanjskog suda, koji je stvarno nadležan za postupanje u ovoj pravnoj stvari, stoga tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti nije osnovan.

15. S obzirom na navedeno, primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP, odlučeno je kao u stavku I izreke drugostupanjskog rješenja

16. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, odlučeno je i o njegovom zahtjevu za naknadu troškova žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te primjenom Tbr. 10.5. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/2023). Tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe protiv rješenja u iznosu od 100,00 EUR, uvećano za PDV od 25%, što ukupno iznosi 125,00 EUR (točka II. izreke drugostupanjskog rješenja).

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Sanja Joka Umićević