Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: K-4/2018-100

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od suca toga suda Dejana Repića, kao predsjednika vijeća, te sudaca porotnika Vesne Vindišman i Dražena Tureka, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Elene Antolić, u kaznenom postupku protiv opt. ZČ, zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11) i dr., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj K-DO-68/2014 od 22. ožujka 2017., nakon održane rasprave 12. svibnja 2025., u prisutnosti zamjenika županijske državne odvjetnice u Varaždinu Darka Galića, opt. ZČ uz branitelje Miljenka Korušića, odvj. iz Varaždina i Višnje Drenški-Lasan, odvj. iz Zagreba, te opunomoćenika ošt. Tomislava Kešine, odvj. iz Zagreba izrekao je, a 16. svibnja 2025. objavio u prisutnosti zamjenice branitelja optuženice Miljenka Korušića, Lidije Hrg, odvj. iz Varaždina i

p r e s u d i o  j e

Opt. ZČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer Z i R rođ. J, rođena **.**.1974. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanka RH, ekonomistica, SSS, zaposlena u Domu Bistričak sa plaćom oko 1.200,00 EUR, razvedena, majka dvoje punoljetne djece, vlasnica kuća na Varaždin Bregu, u Varaždinu i na Krku, osuđivana

I. se temeljem čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25.; dalje: ZKP/08)

OSLOBAĐA OPTUŽBE

da je:

1) u razdoblju od 4. listopada 2005. do 1. listopada 2015. u Jalžabetu, u svojstvu osnivačice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet, koja temeljem čl. 15. i 16. Statuta Doma odgovara za obveze Doma, te u svojstvu predsjednice Upravnog vijeća Doma koje temeljem čl. 99. Zakona o socijalnoj skrbi i čl. 21. Statuta Doma upravlja Domom, koristeći svoje ovlasti s ciljem da pribavi sebi nepripadnu imovinsku korist na štetu Doma, u više navrata uzimala novac Doma prikazujući da se radi o pozajmicama Doma, a prema unaprijed stvorenoj nakani nije vratila Domu čitav iznos pozajmljenog novca, već je uzela i nepripadno zadržala za sebe ukupno 1.529.534,58 kuna koje nije vratila, oštetivši za taj iznos Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet,

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavila sebi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu,

2) u razdoblju od 9. srpnja 2007. do 31. prosinca 2014. u Jalžabetu, u svojstvu osnivačice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet, koja temeljem čl. 15. i 16. Statuta Doma odgovara za obveze Doma, te u svojstvu predsjednice Upravnog vijeća Doma koje temeljem čl. 99. Zakona o socijalnoj skrbi i čl. 21. Statuta Doma upravlja Domom, a istodobno i kao osnivačica i prokuristica trgovačkog društva „Gacka Lešće" d.o.o Otočac, u tom svojstvu temeljem čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, koristeći svoje ovlasti u Domu i trgovačkom društvu s ciljem da se društvo „Gacka Lešće" nepripadno okoristi, u više navrata odobravala pozajmice Doma društvu „Gacka Lešće", ali s unaprijed stvorenim planom da to društvo primljeni novac uopće ne vrati, pa je tako Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet uplatio društvu „Gacka Lešće" ukupno 1.176.261 kuna s rokom vraćanja najkasnije do kraja 2011., a nakon toga bez roka vraćanja, koji novac međutim uopće nije vraćen, na koji način je u navedenom iznosu pribavila nepripadnu imovinsku korist društvu „Gacka Lešće" na štetu Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet,

dakle, da bi u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavila drugoj osobi znatnu protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu,

II. čime bi radnjama pod toč. 1) i 2) počinila kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, označeno u čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, kažnjivo po čl. 246. st. 2. KZ/11.

III. Protiv opt. ZČ se temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08

OPTUŽBA ODBIJA

da bi:

3) tijekom svibnja 2008. u Kotoribi, kao direktorica trgovačkog društva „Bio-vita" d.o.o. Kotoriba, u tom svojstvu temeljem čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, postupajući suprotno citiranom propisu i koristeći svoje ovlasti s ciljem da ostvari sebi nepripadnu materijalnu korist, dala na naplatu društvu „Bio-vita" račun trgovačkog društva „Vojta-plan" d.o.o. broj 084-08 od 5. svibnja 2008. za isporuku automatskog čistača za čišćenje bazena „Tiger shark" koji je ona kupila kao fizička osoba radi čišćenja bazena za plivanje uz njezinu kuću za odmor u [adresa], pa je društvo „Bio-vita" neosnovano platilo račun društvu „Vojta-plan" u visini od 13.461,15 kuna, za koji iznos se nepripadno okoristila na štetu društva „Bio-vita"

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i na taj način pribavila sebi protupravnu imovinsku korist te time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila štetu,

4) tijekom svibnja 2008. u Kotoribi, u svojstvu direktorice trgovačkog društva „Bio-vita" d.o.o. Kotoriba, u poslovnim knjigama tog društva knjižila automatski čistač za čišćenje bazena ,Tiger shark" kao dugotrajnu imovinu društva, iako je znala da čistač ne predstavlja imovinu društva jer se uopće ne nalazi u društvu i društvo ga ne koristi, već da se nalazi u njezinoj kući za odmor u [adresa] i služi isključivo za čišćenje bazena za plivanje uz tu kuću,

dakle, kao odgovorna osoba unijela u poslovne isprave neistinite podatke

5) dana 18. siječnja 2010. u Jalžabetu, u svojstvu osnivačice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet, koja temeljem čl. 15. i 16. Statuta Doma odgovara za obveze Doma, te u svojstvu predsjednice Upravnog vijeća Doma koje temeljem čl. 99. Zakona o socijalnoj skrbi i čl. 21. Statuta Doma upravlja Domom, a istodobno i u svojstvu direktorice trgovačkog društva „Bio-vita" d.o.o. Kotoriba, u tom svojstvu temeljem čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima dužna voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, donijela odluku kojom odobrava da RČ, član Upravnog odbora Doma, u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2010. umjesto isplate naknade za rad u Upravnom odboru od 1.500,00 kuna mjesečno, koristi vozilo „Land Rover Freelander" reg. oznake [registarska oznaka], a da u istom razdoblju mjesečne rate za najam tog vozila društvu „Erste&Steiermärkische S- leasing" umjesto društva „Bio-vita" otplaćuje Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak - Jalžabet, pa je time Dom umjesto plaćanja iznosa naknade RČ od ukupno 9.000,00 kuna platio na ime šest rata za leasing vozila iznos od ukupno 38.872,09 kuna, na koji način je oštetila Dom za psihički bolesne odrasle osobe

Bistričak - Jalžabet za 29.872,09 kuna,

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedila dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa koja se temelji na zakonu i pravnom poslu i time onome o čijim se imovinskim interesima dužna brinuti prouzročila znatnu štetu

IV. čime bi radnjama pod toč. 3) i toč. 5) počinila kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju, označena i kažnjiva po čl. 246. st. 1. KZ/11, a radnjama pod toč. 4), kazneno djelo protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem službene isprave, označeno i kažnjivo po čl. 312. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., dalje u tekstu: KZ/97).

V. Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08 ošt. Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet i trgovačko društvo Bio – Vita d.o.o. se sa postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućuju na parnicu.

VI. Na temelju članka 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, kao i nužni izdaci optuženice i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu podnijelo je optužnicu broj K- DO-68/2014 od 22. ožujka 2017., protiv opt. ZČ, zbog dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, dva kaznena djela protiv gospodarstva, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11, te jednog kaznenog djela protiv vjerodostojnosti isprava, krivotvorenjem službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97.

2. Pozvana da se očituje se o osnovanosti optužnice, opt. ZČ je izjavila da se ne smatra krivom za počinjenje kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret.

3. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u izvanredni otkaz ugovora o radu JČ (27-28), ostavku JČ na dužnost likvidatora (29), ugovore o pozajmici s aneksima (30-32, 79-80, 82, 1 12-1 15, 1 17-120, 122, 125, 513-551 553, 555-556, 558-562, 566-579, 581, 583-584, 586-589, 591, 593-596, 598-615, 617618, 620-621, 623, 625-626, 628-634, 636-640, 642, 644-645, 647-659, 661, 663-666, 668- 669, 674-677, 679-680, 682-684, 687, 689-704), dopis društvu Vojta-plan od 21.8.2008. (33), kartice knjiženja Doma Bistričak (67, 76, 84-1 1 1, 130, 141-143, 272- 273, 457-460,465-468, 472-475, 510-512, 671-673), odluke o isplati dobiti (68-75, 77- 78), kartice konta Doma Bistričak (81 1 16, 121, 123-124, 126-129, 131-140, 144-177, 326-328, 365-367, 397-401, 427-429, 452-456, 461-464,469-471, 552, 554, 557, 563, 565, 580, 582, 585, 590, 592, 597, 616, 619, 622, 624, 627, 635, 641, 643, 646, 660, 662, 667, 670, 678, 681, 685-686, 688, 705), izvadak o stanju i prometu računa Doma Bistričak od 13.5.2013. (83), bruto bilancu Doma Bistričak (178-249, 257-271, 274- 288, 298-325, 338-364, 375-396, 408-426, 436—451), prijave poreza na dobit (250- 256, 289-297, 329-337, 368-374, 402-407, 430-435), tužbu TD Gacka Lešće od 18.11.2007. (476-480), presudu Općinskog suda u Gospiću broj P-973/2009 (482- 491), presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1280/2012 (492-495), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 15.5.2007. (496-502), izvadak iz sudskog registra za TD Gacka Lešće (503), podatke stranice Bonitet.hr za TD Gacka Lešće (504-509), odluku o financijskoj pomoći od 31.1.2010. (564), odluke TD Bio-vita o osnivanju inventurne komisije (712-713, 728-729, 755-756, 775776, 780, 829), zapisnike inventurne komisije (714-715, 731-732, 757-758, 777-778, 781-782, 830-831), popise nematerijalne imovine TD Bio-vita (716-727, 732-754, 759-774, 779, 783-828 832- 873), račun Vojta-plan od 5.5.2008. (874), podatke iz jedinstvenog registra računa (880-884), dopis i dokumentaciju Vojta-plan (884-916), kartice konta TD Bio-vita s dnevnikom knjiženja i odlukom o isknjiženju (875-878, 917-921), odluku Upravnog vijeća Doma Bistričak o naknadi RČ (922), ugovor o najmu vozila (923, 944), karticu knjiženja TD Bio-vita (924), račune TD Bio-vita (925-930, 945-948), odluku o ukidanju naknade RČ (932), dokumentaciju REGOS-a za RČ (933-937), obračun naknade drugog dohotka za RČ (938-943), karticu kupaca i dobavljača TD Bio-vita (949), izvadak o stanju i prometu računa TD Bio-vita od 30.12.2011. (950), zapisnik o pretrazi od 25. siječnja 2017. (1272-1274), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta (1275), zapisnik o pretrazi pokretne stvari od 2. veljače 2017. (1286-1288), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2005. (2056-2214), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2006. (2215-2458), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2007. (2459-2769), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2008. (2770-3111), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2009. (3112-3628), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2010. (3629-3850), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2011. (3851-4067), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2012. (4068-4290), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2013. (4291-4528), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2014. (4529-4781), fakture Doma za Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi u 2015. (4782-5039), kartice knjiženja i konta "Bio-vita" za 2008.-2010. (5040-5435), kartice knjiženja Doma Bistričak za 2010. (5436-5708), pročitan je nalaz i mišljenje informatičkog vještaka Bača Miroslava, pročitan je nalaz i mišljenje vještakinje za računovodstvo i financije Marije Hrešć u dijelovima u kojima nije izdvojen, u odnosu na točke 1. i 2., izvršen je uvid u potvrdu Ministarstva financija od 20. ožujka 2017. - provjera statusa pravnih osoba, u karticu konta broj 11304 od 1.10.2015., karticu konta broj 2010 od 1.10.2015., karticu konta broj 11304 od 31.12.2016., karticu konta broj 2010 od 19.1.2018., karticu konta broj 21340 od 25.10.2006., karticu konta broj 21340 od 21.9.2007., karticu knjiženja – konto 21340 za razdoblje od 1.1.2011. do 31.12.2011., karticu knjiženja – konto 21340 za razdoblje od 1.1.2012. do 31.12.2012., karticu knjiženja – konto 21340 za razdoblje od 1.1.2015. do 31.12.2015., karticu knjiženja – konto 21340 za razdoblje od 1.1.2016. do 31.12.2016., karticu konta broj 9500 od 23.9.2008., mjenično očitovanje od 27.12.2013., vlastitu mjenicu, karticu knjiženja – konto 2010 za razdoblje od 1.1.2013. do 27.12.2013., pročitano je pravno mišljenje dr.sc. ĆČ od 31. siječnja 2025. (listovi 6331-6352), pročitan je izvještaj o statusu pravne osobe – Dom za psihički bolesne odrasle starije osobe Bistričak napravljen po društvu Revidicon d.o.o. (list 6358), zahtjev za dostavu potvrde o statusu pravne osobe – Dom za psihički bolesne odrasle starije osobe Bistričak (list 6359), e-mail Ministarstva financija (list 6360), poziv na plaćanje duga – obavijest o mogućem aktiviranju mjenice od 3. ožujka 2025. (list 6361), izvršen je uvid u potvrdu o zaprimanju obrasca (list 6362), karticu knjiženja – obveze prema vlasnicima (listovi 6363-6364), izjavu o prijeboju- kompenzaciji (list 6365), karticu knjiženja – kratkoročne pozajmice – Gacka Lešće d.o.o. (listovi 6366-6367), izvješće o primitcima, porezu na dohodak i prirezu te doprinosima za obvezu osiguranja na dan 6. ožujka 2025. (listovi 6368-6369), rekapitulaciju i obračun kamata na pozajmice (listovi 6370-6390), pročitana je dopuna nalaza i mišljenja vještakinje za računovodstvo i financije Marije Hrešć (listovi 6391- 6395), ispitana je opt. ZČ, svjedoci JČ, ZČŽ, BČ, VČ, RČ, CČ, ŽČ, informatički vještak Bača Miroslav, financijsko-knjigovodstvena vještakinja Marija Hrešć, te je izvršen uvid u izvadak iz kaznene evidencije za opt.

3.1. Sud je odbio dokazni prijedlog zastupnika optužbe da se provede dopuna financijsko-knjigovodstvenog vještačenja radi utvrđenja koja je dobit iskorištena radi podmirenja duga po pozajmicama, budući iz provedenog vještačenja proizlazi da tijekom cijelog inkriminiranog perioda postoji obveza Doma Bistričak prema opt. ZČ kao vlasnici s osnove isplate dobiti, kao i s obzirom da je opt. ZČ, a vezano za poslovni odnos između Doma Bistričak i trgovačkog društva Gacka Lešće još 27.12.2013. pristupila dugu mjeničnim očitovanjem (o čemu će kasnije biti više riječi), te se provođenjem vještačenja na predloženu okolnost po mišljenju suda ne bi utvrdile nikakve odlučne činjenice za ovaj postupak i isto bi samo dovelo do nepotrebnog daljnjeg odugovlačenja postupka. Odbijen je i dokazni prijedlog obrane te pun. oštećenika da se u postupku pročita nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvene vještakinje Natalije Jambrečić, koji je dostavljen na spis od strane opunomoćenika ošt., kao i dokazni prijedlozi obrane da se Natalija Jambrečić pozove na raspravu u svojstvu vještaka i da se odredi novo financijsko-knjigovodstveno vještačenje po drugom vještaku. Naime, Natalija Jambrečić nije određena za vještaka u ovom predmetu, već je za vještaka određena financijsko-računovodstvena vještakinja Marija Hrešć, dok je Natalija Jambrečić svoj nalaz izradila privatno na zahtjev ošt. Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet, osnivačica i vlasnica kojeg je opt. ZČ, osim čega je vještakinja Marija Hrešć po mišljenju suda dala svoj nalaz i mišljenje objektivno, stručno i u skladu s pravilima struke, te je u svojem nalazu i mišljenju i njegovim dopunama, kao i odgovarajući na pitanja na raspravi dala odgovore na sva joj postavljena pitanja, pa joj sud u cijelosti poklanja vjeru i smatra neosnovanim prijedlog za provođenje novog vještačenja sa drugim vještakom, čime bi se isto nepotrebno odugovlačio postupak.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud smatra da u ovom kaznenom postupku nije nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđeno da bi opt. ZČ počinila kaznena djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 iz toč. 1) i 2). U odnosu pak na ostala kaznena djela, zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11 iz toč. 3) i 5), te za kazneno djelo krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97 nastupila je zastara kaznenog progona.

5. Opt. ZČ je u svojoj obrani, koju je dala samo u odnosu na kaznena djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, iz toč. 1) i 2) izreke presude, navela da je potrebno razlikovati dvije vrste ustanova. Da prema zakonu o Ustanovama u Republici Hrvatskoj postoje ustanove koje su registrirane da posluju neprofitno i ustanove koje su registrirane da posluju profitno, odnosno obavljaju gospodarsku djelatnost. Dom Bistričak je ustanova koja je registrirana profitno, te obavlja gospodarsku djelatnost i time se na njega primjenjuju propisi Zakona o trgovačkim društvima. U odnosu na tezu optužbe o proračunskom korištenju sredstava, iz potvrde Ministarstva financija od 20. ožujka 2017. (koju je predala na spis) je jasno vidljivo da Dom Bistričak nikada nije bio niti je korisnik proračunskih i izvanproračunskih sredstava, te je to dokaz i da Dom Bistričak nije neprofitna, nego profitna Ustanova. Što se tiče točke 1) optužnice, kojom ju se tereti da je u više navrata uzimala novac Doma, prikazujući da se radi o pozajmicama u nakani da nikada ne vrati novac, na koji način da je zadržala za sebe 1.529.534,58 kn, navela je da je temeljem Ugovora o pozajmicama u razdoblju od 2005. do 2015. Dom Bistričak njoj pozajmio iznos od 9.545.160,36 kn, od čega je vraćeno 8.015.625,78 kn. Tvrdnje optužbe su neprimjerene jer je za svaku pozajmicu postojao Ugovor temeljem kojeg je Dom Bistričak njoj izvršio isplatu sredstava na njen račun, te su svi ugovori i sve transakcije jasno sprovedene prema Zakonu o računovodstvu u knjigovodstvu Doma Bistričak, uredno su proknjižene i bile su vidljive svim poreznim kontrolama i ostalim inspekcijskim službama koje su u inkriminiranom razdoblju vršile česte nadzore i nikada od strane porezne uprave nije bilo problematizirano pitanje tih pozajmica. Tokom 2014. ona je sklopila ugovor o pozajmici sa Domom Bistričak na iznos pozajmice do 2.600.000,00 kn i na temelju tog ugovora je primila tokom 2014. pozajmice u iznosu od 2.329,534,58 kn. U ugovoru je ugovoren rok vraćanja do opoziva pozajmice (to je navela i vještakinja Hrešć u svom nalazu), a obzirom da opoziva pozajmice nije bilo, ugovor je bio na snazi i nema osnove za tvrdnju da je njena namjera bila ne vraćanje pozajmice. To tim više što je tijekom 2015. po tom istom ugovoru i pozajmici (a prije pisanja nalaza i mišljenja vještakinje), vraćen daljnji iznos od 800.000,00 kn. Osim toga, u ugovoru je bila ugovorena kamata od 7,00%, te Dom Bistričak nije pretrpio nikakvu štetu, kako tvrdi optužba, nego je zaradio na plasmanu slobodnih sredstava iznos za ugovorenu kamatu, te je na taj prihod i platio porez na dobit. U to vrijeme je u bankama bilo moguće ugovoriti kamatu za maksimalno 2%, tako da je to bila dobra poslovna odluka nje kao dobrog gospodarstvenika, čime je Dom Bistričak dodatno zaradio, a ne pretrpio ikakvu štetu. Ona je na dan 1.10.2015. Domu Bistričak dugovala 1.529.534,58 kn, što je vidljivo iz kartice konta 11304 – kratkoročne pozajmice dane članovima uprave, dok je iz kartice konta 2010 – obveze prema vlasnicima vidljivo da na isti dan 1.10.2015. Dom Bistričak njoj po osnovi obveze za isplatu ostvaren dobiti duguje 5.635.198,23 kn (koje kartice su predane na spis). Nadalje, iz kartice konta 11304 - kratkoročne pozajmice dane članovima uprave, vidljivo je i da je 19.2.2016. izvršena zadnja uplata kojom je u potpunosti vraćen iznos za koji ju se optužnicom tereti i to kako u pitanju glavnice, tako i kamata, nakon čega je i to 19.1.2018. potvrđena optužnica. Iz kartice konta 2010 – obveze prema vlasnicima iz 2018. (predana u spis), vidljivo je da u trenutku podizanja optužnice Dom Bistričak njoj duguje 8.390.455,73 kn. Vještačenje se tijekom postupka provodilo samo u odnosu na njene obveze prema Domu Bistričak, dok se dugovanje Doma Bistričak prema njoj nije utvrđivalo. Uz navedeno, u razdoblju od 2005. do 2016., osim što je primala pozajmice, ona je i davala pozajmice Domu Bistričak, s time da su njene pozajmice bile beskamatne, na koji način je u tom razdoblju dala na ime pozajmica sveukupno 3.087.458,64 kn (priložila je na spis kartice konta iz kojih to proizlazi). Vezano za to kazneno djelo, opt. ZČ je navela i da se radilo isključivo o plasmanu slobodnih sredstava Doma Bistričak, što nije neuobičajeno u redovnom gospodarskom poslovanju, te je za isto bio osiguran povrat putem sklopljenih ugovora, a Dom Bistričak je u navedenom periodu zaradio kroz kamatu plasiranjem njoj slobodnih sredstava cca 580.000,00 kn. U odnosu na točku 2) optužnice, opt. ZČ je navela kako je točno da su u inkriminiranom razdoblju realizirane pozajmice u iznosu od 1.176.261,50 kn od strane Doma Bistričak trgovačkom društvu Gacka Lešće. Radilo se o investiciji kupnje nekretnine i mostnom financiranju iz razloga jer je cijela investicija bila odobrena kroz kredit RBA banke putem kojeg je u potpunosti trebala biti financirana. Od Grada Otočca se kupovao devastirani hotel u Ličkom Lešću, koji nije imao riješen pristup vozilima do samog objekta i parkiralište jer je u međuvremenu fizička osoba ŽČ izgradio svoje objekte i parking. Stoga je prije svega trebalo dogovoriti sa ŽČ kupnju njegovih nekretnina, a kako je taj projekt u prvoj fazi bio jako neizvjestan, sve radnje su se odvijale u okviru njene pravne osobe, trgovačkog društva Gacka Lešće. Dogovorena je kupoprodaja sa Laškarinom i zaključeni su ugovori, nakon čega je u zakonski propisanoj proceduri i nakon provedenog javnog natječaja Grad Otočac prodao hotel njenoj firmi Gacka Lešće. Sve je to trajalo dosta vremena, pa je Gacka Lešće morala biti financirana novcima njene Ustanove jer bi i tako u budućnosti na tom prostoru i Dom obavljao svoju djelatnost, kada se za to stvore uvjeti. Najveći dio novaca je služio za isplatu kapare Laškarinu, dok se ne ishodi kredit iz kojeg bi se pozajmica vratila Domu. RBA je odobrila kredit te su potpisani svi ugovori o kreditu i kupoprodaji nekretnina, koji su ovjereni kod javnog bilježnika. Nažalost, kredit nije realiziran jer su prodavatelji na dan kada je trebao biti plasman novčanih sredstva dobili zabilježenu plombu na nekretnini. Naime, Nacionalni park Plitvička jezera je time iskazao interes za preuzimanje vlasništva nekretnina Grada Otočca i pokrenuo spor koji je pravomoćno izgubio, no banka zbog plombe u zemljišnim knjigama nije željela plasirati odobreni kredit i cijeli je projekt propao. Dakle, do problema zbog kojeg je zaustavljen plasman kredita došlo je isključivo kod prodavatelja Grada Otočca, a ne krivnjom trgovačkog društva Gacka Lešće. Trgovačko društvo Gacka Lešće je pokrenulo sudski spor za povrat i naplatu sve štete, koji još do dana nije definitivno okončan. Ona je s obzirom se sudski postupak odužio, te je donijeta negativna presuda 27.12.2013. kao fizička osoba osobno pristupila dugu Gacke Lešće prema Domu Bistričak, preuzela obvezu na sebe i povrat sredstava uz kamatu osigurala vlastitom bjanko mjenicom sa klauzulom "bez protesta". Tim njenim osobnim pristupanjem dugu osigurala je Domu Bistričak siguran povrat sredstava, glavnice i kamate. Na taj isti dan 27.12.2013. po kontu 2010 – obveze prema vlasnicima (priložen u spis), Dom Bistričak je njoj dugovao 1.800.698,38 kn. Iz kartice konta 9500 – dobitak financijske godine za 2007. (priložila ju je u spis), je vidljivo da je Dom Bistričak 2007. ostvario dobit u iznosu od 1.289.688,66 kn, na kojoj kartici je vidljiva i dobit iz 2006. od 133.736,06 kn, što znači da je na 31.12.2007. Dom Bistričak imao raspoložive ostvarene dobiti u iznosu od 1.423.424,72 kn. Pozajmica trgovačkom društvu Gacka Lešće je iznosila 1.176.261,50 kn, iz čega je jasno vidljivo da Dom Bistričak nije imao ugroženo poslovanje i likvidnost, već je plasirao slobodna sredstva kroz pozajmicu Gackoj Lešće. S obzirom je ona vlasnik i trgovačkog društva Gacka Lešće i u cijelosti 100% Doma Bistričak, ona je tom poslovnom odlukom kao dobar gospodarstvenik preusmjerila sredstva u svoje trgovačko društvo sa ciljem stvaranja nove vrijednosti kroz novi projekat, te ne dolazi u obzir da bi ona s namjerom oštetila Dom Bistričak i radila sa ciljem da trgovačko društvo Gacka Lešće nikad ne vrati novac, a kamoli da bi se Dom Bistričak pri tome oštetio. Navela je i da Dom Bistričak uredno posluje iz godine u godinu, svake godine ostvaruje sve boje poslovne rezultate, te dana pozajmica za koju je osiguran povrat nema nikakvog utjecaja na poslovanje Doma, kao ni na likvidnost. Zaključno je opt. ZČ navela da ona kao vlasnik i osnivač Ustanove odgovara sa svom svojom privatnom imovinom za poslovanje Ustanove prema Zakonu o Ustanovama, tako da lošim poslovnim odlukama može samo sebi štetiti kao fizičkoj osobi, kao i imovini koju ima ona i njena obitelj.

6. Svjedok JČ naveo je da je radio u Domu za psihičke bolesne odrasle osobe Bistričak u razdoblju od 2006. – 2009., a nakon toga je formalno postavljen za v.d. ravnatelja Doma za psihički bolesne osobe Kotoriba i to u razdoblju od 2009. - 2010., iako stvarno nije radio u Kotoribi nego je čitavo vrijeme njegovo radno mjesto bilo u [adresa]. Radno mjesto u [adresa] mu je bilo pravnik. On je bio jedini pravnik za te Domove i trgovačka društva. Iskazao je da poštuje optuženicu, da poštuje njezina postignuća u poslovanju te da je bio s njom u prijateljskim odnosima, isto kao i sa njezinim roditeljima, te mu je zbog toga teško sjediti na mjestu svjedoka. U pogledu pozajmica između Doma Bistričak i drugih osoba ima saznanja iz jednog događaja koji se dogodio jedne večeri u nedjelju, misli da se radilo o zadnjem vikendu u listopadu 2010. Zvala ga je gđa. ĐČ da mora hitno doći u dom. Došao je negdje oko 21,00 h i zatekao opsadno stanje. Tamo je bila prisutna optuženica, te revizorica društva Marija Čurila iz Ludbrega. Optuženica mu je ispričala sadržaj anonimne prijave za koju je rekla da je dostavljena USKOK-u i da je doznala za sadržaj iste. U toj anonimnoj prijavi stajalo je da je iz novčanih sredstava doma putem putnih naloga uzet određeni iznos novca, a da se radilo o fiktivnim putnim nalozima. Također mu je rekla da prema uputama revizora i dvije osobe koje su došle u porezni nadzor iz Porezne uprave [adresa], da se ovi putni nalozi i isplate po istima trebaju pretvoriti u pozajmice, odnosno da je potrebno sastaviti određene odluke o isplati dobiti. Pitala ga je za savjet kako to napraviti, odnosno zatražila je od njega da napravi odgovarajuće odluke. Razgovor između njega i optuženice vezano za pretvaranje putnih naloga u pozajmice vodio se u njezinom uredu u Domu Bistričak, kojem razgovoru su bili prisutni optuženica i on, a povremeno su u ured dolazile VČ, Marija Čurila i LČ. S obzirom da je on po struci pravnik i zna da određena ponašanja predstavljaju ostvarenje kaznenih djela on nije želio sudjelovati u tome osim na način da je dao uputu i savjet kako donijeti odluke u vezi isplate dobiti te je VČ, šefici računovodstva, dao šprancu po kojoj je trebalo postupati. Rekao je da bi valjalo sastaviti i antidatirati zapisnike sa sjednica nadzornog odbora, odnosno upravnog vijeća, zavisno o kojoj ustanovi se radilo, za što je smatrao da neće predstavljati neki problem s obzirom da su članovi tijela bile osobe bliske optuženici. Također je rekao da ti zapisnici trebaju sadržavati i odluke o dobiti i da same te odluke valja sastaviti. Moguće je da je i on te večeri sastavio nekoliko ugovora o pozajmicama. Kod dolaska su mu rekli da je revizorica Marija Čurila neke odluke koje je on ranije napisao uzela iz njegovog ormara i iz računala te ih prepravila. Radilo se o odlukama o isplati regresa za godišnji odmor, božićnica i uskrsnica. Optuženica mu je također rekla da prema dobivenoj uputi treba uništiti diskove iz računala i da će se u svim računalima staviti novi diskovi, te da će informatičar tjedan dana boraviti u društvu i raditi promjene. On je sastavio šprancu ugovora o pozajmici, ne zna tko je izradio konkretne ugovore o pozajmicama, no zna da su te ugovore potpisali ravnatelji pojedinih ustanova. Optuženica je bila osobno vlasnik odnosno osnivač pojedinih ustanova, misli da je društvo Bio Vita d.o.o. bilo osnivač doma u Kotoribi te su ravnatelji tih ustanova bili zaposlenici koji su imali odgovarajuću stručnu spremu no nisu bili samostalni u vođenju poslova već su u svemu slušali optuženicu. On je optuženici govorio da postoje razlike između privatne imovine fizičke osobe i imovine trgovačkih društava. Nadalje, naveo je da su putni nalozi bili napisani za putovanja koja se nisu obavljala, da je on nekoliko puta godišnje putovao u Zagreb, a da su socijalni radnici možda jednom godišnje putovali. Putni nalozi glasili su na ime više osoba, pa tako zna da mu se došla potužiti EČ da treba potpisati 50 putnih naloga i da se ona to boji, jer joj je muž policajac. Kada je to ona odbila potpisati optuženica mu je naložila da mora naći način da EČ daju izvanredni otkaz. On joj je odgovorio da bolje da to ne učine iz razloga jer joj je suprug policajac i da će sigurno prijaviti ovakvo ponašanje i da će se sigurno njima vjerovati. Poznato mu je da su putni nalozi izdavani na imena više osoba koje su radile u administraciji ustanova i na koje se moglo računati da se neće izbrbljati, pa su tako putni nalozi pisani na imena VČ, ĐČ, IČ, BČ. Zna da je bilo napisano nešto putnih naloga na ime zaposlenice BČ koja ga je došla pitati da li ona treba to potpisati jer da ona nema vozačku dozvolu. U jednom navratu on je optuženici rekao da zašto postupa na takav način, da je najjednostavnije da plati porez na dobit i isplati si dobit, na što mu je odgovorila da ne želi plaćati visoke poreze. Isto tako mu je rekla u vezi tih putnih naloga da to njezini u računovodstvu rade bez veze. On nije imao uvid u financijske tijekove tako da nema saznanja da li su pozajmice vraćene, odnosno nije sastavljao nikakve isprave o povratu pozajmica. Zna da je bilo nekoliko pozajmica radnicima i da mu je u vezi jedne pozajmice VČ rekla da treba pokrenuti ovrhu jer nije vraćena pozajmica. Uglavnom može reći da je sve navode i upute za sastavljanje pojedinih ugovora dobivao od šefice računovodstva VČ koja mu je rekla da je šefica rekla da sastavi određeni ugovor s određenim sadržajem. Njemu je jedna socijalna radnica koja je radila u Domu Bistričak rekla da se boji, rekla mu je da snimi sadržaj svojeg računala na poslu te je sama snimila sadržaj dokumenta iz njegovog računala na jedan USB stick. Rekla mu je da se nada da će on posvjedočiti o događajima koji su se zbivali. Taj USB stick ima. S njim u kancelariji gdje je on imao svoje računalo je radila ĐČ, koja je bila domaćica Doma te je vršila javnu nabavu za sve Domove u vlasništvu optuženice, a obavljala je i sve opće poslove za sve njene domove. On nije imao lozinku za ulazak u svoje računalo, a pristup su imali svi zaposlenici, na njemu nije bilo nikakvih tajni. Inače je policija u dva navrata bila kod njega u pretrazi doma, pojasnili su mu da traže dokumentaciju koja se odnosi na optuženicu, uzeli su mu računalo, te su tražili i druge dokumente pri čemu mu je policijski inspektor zaprijetio da ukoliko ne preda svu dokumentaciju da će ga privesti i zadržati u policijskoj postaji. On je predao taj USB stick i zna da je isti bio na policiji dva dana nakon čega mu je vraćen. Na sticku su bili bili dokumenti koji su sadržavali zapisnike sa sjednica i neke odluke, ništa spektakularno. Svi dokumenti koji su nastali posljednjeg vikenda u listopadu 2010. ne nalaze se na tom sticku. U vrijeme pretrage čuo je da je inspektor zvao istražnu sutkinju i pitao da li treba pisani nalog za traženje dodatne dokumentacije na što je čuo da mu ona odgovara da ne treba i da može tražiti od njega i drugu dokumentaciju. Pozajmice koje su bile radnicima bile su u nekim manjim iznosima od po nekoliko tisuća kuna. Pretraga njegovog doma bila je jedne subote, došlo je pet policajaca od čega dvojica u uniformi, jedan inspektor i dva tehničara. Predali su mu nalog za pretragu koji se odnosio na traženje jednog malog štambilja Doma Bistričak za kojeg je optuženica prijavila da ga je on otuđio. Radilo se o štambilju malih dimenzija kojeg je on naručio i platio, a koristio ga je za štambiljanje radnih knjižica te su dimenzije tog štambilja bile prilagođene rubrici u radnoj knjižici. Taj štambilj je predao, a inspektor je tražio da mu predam još dokumentacije pri čemu mu je govorio da je u njegovom interesu da preda što više dokumentacije koja tereti optuženicu. Njemu je to bilo smiješno s obzirom da je znao da je taj inspektor u prijateljskim odnosima sa optuženicom. U njegovom domu bila je još jedna pretraga nakon toga te je u još nekoliko navrata bio na policiji. Poznato mu je da je sklopljen ugovor između njega i Doma Bistričak o pozajmici iznosa od 182.000,00 kn i da postoji ugovor o pozajmici kojim on taj iznos pozajmljuje optuženici. Radilo se o stvarnim ugovorima, čini mu se da je namjera optuženice bila da ide u neku investiciju koja se izjalovila pa ga je zamolila da joj pozajmi novac. Zna da su ti ugovori kasnije raskinuti jer nisu bili realizirani. Novac je on pozajmio od ustanove jer mu je bila namjera kupiti stan. S obzirom na sve što se dogodilo, a i činjenicu da je on bio likvidator Ustanove za zdravstvenu njegu Bistričak u [adresa] te da mu je šefica računovodstva kada je zatražio podatke o poslovanju rekla da te podatke ne može dobiti, vidio je da je izgubio povjerenje i izvanrednim otkazom je otkazao ugovor o radu. Napisao je u toj ispravi koji su razlozi zbog kojih smatra da postoje razlozi za izvanredno otkazivanje ugovora o radu. To su bili razlozi jer se uplašio za sebe nakon poziva u noći, nakon što je vidio da se uništavaju dokumenti, mijenjaju računala, nakon što je kao likvidator izgubio povjerenje i nije mogao dobiti podatke. Osim toga, imao je saznanja o kojima mu je govorila i optuženica, ali i neke druge osobe da se protiv optuženice podnose prijave, u jednom navratu dobili su informaciju iz porezne uprave, jednom iz policije, a jednom iz USKOK-a. Razgovarao je i s osobama koje su podnijele anonimne kaznene prijave, no kasnije nakon ovih događaja. Te osobe su mu kazale da su podnijele prijave, ali da se po tim prijavama ništa ne događa optuženici. Zna da je optuženica imala kontakte i prijateljstva i u policiji i na županijskom sudu, da su te osobe dolazile u [adresa]. Prije otkazivanja ugovora o radu on je s optuženicom razgovarao sat i pol. Ona mu je rekla da on svašta zna, da je radio zajedno sa njom i da ukoliko će nešto prijaviti ili negdje svjedočiti da će ga likvidirati. Još mu je rekla da ima poznanstva i prijateljstva sve po svuda. On je tu prijetnju prijavio državnom odvjetništvu, no njegova je prijava odbačena uz obrazloženje da su dvije zaposlenice stajale ispred vrata i da su slušale razgovor te su one rekle da nisu čule da bi optuženica prijetila. Smatra da se radilo o svjedocima koji su nagovoreni na iskazivanje jer je nemoguće da su te osobe stajale pred vratima ureda optuženice jer su tada morale stajati u njegovom uredu koji je bio do ureda optuženice. Naveo je i da je mišljenja da optuženica kao osnivač ustanova nije mogla isplaćivati dobit jer je to protivno izričitoj zakonskoj odredbi iz Zakona o socijalnoj skrbi te bi to bilo protivno i Statutu ustanove. U vrijeme kada se on zaposlio, Statut Doma je već postojao. Ne sjeća se da bi on radio kakve izmjene ili promjene Statuta, možda su i bile, ali se doista toga ne sjeća. Dom Bistričak po tadašnjim zakonima nije mogao isplaćivati dobit, to se može po sadašnjim zakonima, misli na fizičke osobe. Vezano za točku 2) optužnice, svjedok JČ je naveo da je on na traženje optuženice pripremio svu potrebnu dokumentaciju za osnivanje trgovačkog društva Gacka Lešće d.o.o. sa sjedištem u [adresa]. Optuženica je donijela odluku da će osnovati društvo koje će se baviti turizmom i ugostiteljstvom. Čini mu se da je direktorica tog trgovačkog društva trebala biti ili je bila OČ. On je u više navrata bio sa optuženicom u [adresa], tamo su gledali nekakav motel koji je optuženica željela kupiti, a on ju je odgovarao od te kupnje jer je bila previsoka cijena. Poznato mu je da je potom bila namjera izgradnje nekakvog hotela i da je to društvo trebalo poduzimati neke pripremne radnje da se hotel izgradi. Misli da je predmet poslovanja tog društva trebalo biti hotelijerstvo i ugostiteljstvo, ne sjeća se točno za koju djelatnost je registrirano društvo Gacka Lešće d.o.o. Za vrijeme dok je on radio u Domu Bistričak ovo društvo nije poslovalo. Nema saznanja o pozajmicama između Doma Bistričak i društva Gacka Lešće d.o.o., moguće je da je bilo nekih pozajmica i da je o tome sastavljao neke dokumente i ugovore, no ne sjeća se konkretnih događaja. Nema saznanja da se u vezi tog trgovačkog društva vode kakvi sudski postupci. Poznato mu je ime ŽČ, misli da je to bio prodavatelj motela kojeg je društvo Gacka Lešće namjeravalo kupiti. Moguće je da on sastavljao kupoprodajni ugovor i to na temelju podataka koje je dobio. Ne sjeća se da bi on razgovarao sa tom osobom vezano za raskid ugovora o kupoprodaji niti ima saznanja o raskidu ugovora. Naveo je i da se kao kroz maglu prisjeća da je bio nekakav ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen sa AČ, da je bilo govora o raskidu tog ugovora i da on nije želio vratiti primljeni novac ili dio novca, ne sjeća se detalja. On nije sudjelovao u pregovaranju sa RBA u vezi dobivanja kredita jer nije imao nikakve ovlasti baviti se financijama. On danas nije ni u kakvim odnosima sa optuženicom, s njom ne razgovara već više godina, iako je bilo nekoliko pokušaja kontakata putem drugih osoba od strane optuženice da se "pomire". Vezano za postupak koji se vodio protiv njega na Općinskom sudu u Varaždinu za kazneno djelo klevete zbog njegovog sudjelovanja u emisiji 8. kat na temu mobinga, gdje je privatna tužiteljica bila ovdje optuženica naveo je da je u dva navrata sud odgađao donošenje odluke čekajući njegovu odluku da li će on iskazivati ili ne. Za kazneno djelo klevete on je pravomoćno osuđen. S obzirom da je sudjelovao u dosta postupaka pred sudom zna da se u barem 30% slučajeva odluke donose ovako ili onako, da se neke stvari mogu dogovoriti i zna na koji način suci funkcioniraju. On govori istinu, njemu nije svojstveno da govorim neistinu. U tijeku je parnični postupak za naknadu štete počinjenim kaznenim djelom klevete.

7. Svjedokinja ZČŽ je navela da je obnašala dužnost ravnateljice Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak od 2005. godine, osim što je dio 2008. i cijelu 2009. , te u 2012. bila na porodnom dopustu, kada je umjesto nje dužnost ravnateljice prvi put obavljala BČ, a drugi put GČ. Sada je voditeljica socijalne službe. Osnivačica doma je ZČ, koja je ujedno i predsjednica upravnog vijeća doma. Ona se inače u svom radu ne bavi financijama doma, pretežno se bavi sa stručnim radom budući je socijalna radnica, a financijama se bavi ukoliko to spada u izvršavanje poslova vezanih za djelatnost doma u odnosu na korisnike. Odluke o financijama, odnosno o korištenju novca donosi osnivač i upravno vijeće. Ona nije članica upravnog vijeća, tako da jedino sudjeluje u izvršavanju određenih odluka financijske prirode, kao što su računi prema ministarstvu, prema korisnicima i slično. Ne sjeća se nikakvih posebnih detalja o pozajmicama koje bi uzimala ZČ od Doma Bistričak, bilo joj je poznato da postoje pozajmice, te je čula i vidjela, moguće je da je i potpisala neki od ugovora o pozajmicama, ali stvarno ne zna ništa konkretnije o tome. Ne sjeća se da bi ZČ nešto pričala o tim pozajmicama. Ona od Doma Bistričak nikada nije uzela pozajmicu, niti zna da bi neki drugi zaposlenik doma uzimao od Doma Bistričak pozajmice. Prema ugovoru sklopljenom s Ministarstvom socijalne politike i mladih, Dom Bistričak mjesečno prima 3.550,00 kn za svakog korisnika doma, koji se nalazi u domu temeljem odgovarajućeg rješenja nadležnih centara za socijalnu skrb. Raspon cijena za privatne korisnike kreće se od 3.650,00 kn do 4.500,00 kn mjesečno. U odnosu na trgovačko društvo Gacka Lešće, svjedokinja je navela da joj je poznato to društvo, ali se ne može ničeg konkretnijeg sjetiti o tome odakle joj je poznato i da li su postojali kakvi poslovni odnosi tog društva s Domom Bistričak. Ne može se sjetiti da li je potpisivala kakve ugovore o pozajmici u razdoblju od srpnja 2007. do prosinca 2010. kojima bi Dom Bistričak davao pozajmice društvu Gacka Lešće i nema nikakvih saznanja o tim pozajmicama. Nije razgovarala s ZČ o društvu Gacka Lešće i ne zna ništa čime se to društvo bavi i kako posluje. Nakon što je svjedokinji predočeno da u spisu postoji više ugovora koje je potpisala u ime Doma Bistričak o pozajmici raznim fizičkim i pravnim osobama, navela je da je potpisivala ugovore o pozajmicama, no ona ih nije sastavljala, njoj su na potpis nošeni već gotovi pripremljeni ugovori. Ne sjeća se tko joj je donosio ugovore, a onaj tko bi joj donio ugovor eventualno joj je objasnio o čemu se radi pa bi onda ona potpisala ugovor. Bilo je više pozajmica pa i zaposlenicima kada su bili u nekakvoj novčanoj stisci. Misli da su sve te pozajmice uredno vraćene. Ne sjeća se da bi bile situacije da je pokrenut ovršni postupak u situaciji da netko nije vratio pozajmicu. Nikad nije mislila da se radi nešto loše jer je Dom Bistričak uvijek dobro poslovao. S ŠČ koji je bio jedini pravnik u Domu Bistričak ona je imala dobar i normalan odnos, govorio joj je da se on brine da sve bude odrađeno prema zakonu. Pretpostavlja da je JČ kao pravnik sastavljao ugovore o pozajmicama. Radio je u Domu negdje do kraja listopada ili studenog 2010. Sjeća se pod kojim okolnostima je otišao iz Doma. Zna da ju je pozvala optuženica i rekla joj je da mora razriješiti odnos sa HČ. Zna da se on čudno ponašao zadnjih nekoliko mjeseci prije odlaska. HČ je govorio optuženici da neka se makne iz Doma, da se ide baviti kući s djecom, da vidi da su stalno inspekcije i da Dom iznajmi njemu ili ga njemu proda. Misli da je to bio razlog zbog kojega je optuženica pripremila Ugovor o sporazumnom raskidu radnog odnosa, odnosno odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu. Ona je i jednu i drugu ispravu potpisala, a optuženica joj je rekla da će razgovarati sa HČ i da će ovisno o ishodu tog razgovora odlučiti na koji način će JČ prestati radni odnos u Domu. JČ je bio na razgovoru, a u kancelariji u kojoj su inače radili on i ĐČ, kroz koju se ulazi u kancelariju optuženice sjedile su ĐČ i SČ. Nakon što je taj razgovor završio zna da je JČ uzeo neke registratore i papire i da se s njom pozdravio na način iz kojega je zaključila da se više neće vratiti na radno mjesto. To je bio njegov zadnji radni dan u Domu. Bila je prisutna u nekoliko navrata razgovorima između njega i optuženice u kojima je JČ sugerirao optuženici da proda ili iznajmi Dom, zna da je stalno nešto kalkulirao o tome koliko pojedini Dom u sastavu cijele ustanove doprinosi financijski. Ona je tražila da više ne bude ravnateljica Doma iz razloga jer je optužena u jednom predmetu zajedno sa ovdje optuženicom, te ju je to zajedno sa medijskim natpisima opterećivalo. Tražila je da ju se makne sa mjesta ravnatelja, iako smatra da nije poduzela u obavljanju svojeg posla bilo što protuzakonito. Ona nije prisustvovala ni sudjelovala u nikakvom događaju u nedjelju krajem listopada 2010. da bi se isplate po putnim nalozima antidatirale i pretvarale u ugovore o pozajmicama, o čemu je iskazivao JČ, koji dio njegovog iskaza joj je predočen. Za službena putovanja na koja je ona odlazila dobila je putne naloge.

8. Svjedokinja BČ iskazala je da je u razdoblju od 2005. do 2010. bila zaposlena u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak Jalžabet, kao socijalna radnica i radni terapeut. Cijelu 2009. obavljala je dužnost ravnateljice Doma jer je mijenjala ravnateljicu ZČŽ koja se nalazila na porodiljnom dopustu. Njen posao u Domu sastojao se od brige za korisnike i sve što u to ulazi, od prijema do otpusta. Kao radni terapeut organizirala je slobodno vrijeme korisnika, odnosno organizirala je razne radno-okupacione aktivnosti za korisnike Doma. Za vrijeme dok je obavljala dužnosti ravnateljice, ona je potpisivala sve dokumente koji su joj bili stavljeni na stol, ona nije posebno vodila računa o tome kakva je sadržaj dokumentacije koju potpisuje. Imala je puno povjerenje u osnivačicu Doma ZČ, pravnu službu i ostale stručne službe, te nije provjeravala koje vrste dokumenata potpisuje i što u njima piše. Nema nikakvih saznanja o tome da je ZČ uzimala pozajmice od Doma. Ukoliko postoje ugovori o pozajmici na kojima postoji njen potpis kao ravnateljice, moguće je da je potpisivala takve ugovore, međutim, konkretno se ne može sjetiti da ih je potpisivala. Isto tako, nije imala nikakvih drugih informacija niti od ZČ, niti od bilo koga drugoga da postoje takve pozajmice. Za vrijeme dok je obavljala dužnost ravnateljice, ona je istodobno ostala raditi i kao socijalna radnica, te je morala doista mnogo raditi na oba položaja. Nije čula za trgovačko društvo Gacka Lešće d.o.o Otočac. Nikad nije vidjela nikakvu dokumentaciju u Domu koja bi se odnosila na to društvo. Nije čula da bi to društvo imalo ikakve veza se Domom Bistričak. Nema nikakva saznanja o tome da je Dom Bistričak davao tom društvu pozajmice. Ne sjeća se da bi potpisala kakav ugovor o pozajmici tom društvu, niti da bi uopće čula da bi ZČ ili bilo tko drugi u Domu spominjao društvo Gacka Lešće. Sjeća se da je odlazila na službena putovanja. Bila je u Slavoniji, a bila je i u [adresa]. U [adresa] nije išla sama, vozio je njen suprug. Za to putovanje dobila je naknadu prema ispostavljenom putnom nalogu. Na službeno putovanje je uvijek išla s nekim jer ona ne vozi, nikad nije imala vozačku dozvolu. Nakon što joj je predočen dio iskaza svjedoka JČ o tome da je na njeno ime izdano više putnih naloga svjedokinja je navela da je ona za svaki službeni put dobila putni nalog i na svaki službeni put je išla s nekim tko je vozio. Za svako putovanje je dobila putni nalog, te je broj putnih naloga odgovarao broju službenih putovanja. Ona nije potpisala više putnih naloga nego što je obavila službenih putovanja. Sjeća se i da je išla na službena putovanja kao pratitelj korisnika doma, to su bili nekakvi susreti, glazbeni i sportski. Odlazila je i u centre za socijalnu skrb, pa se tako sjeća da je bila i u Koprivnici, sve u vezi korisnika doma. Sjeća se da ju je jednom vozila ĐČ, jednom fizioterapeut koji je bio zaposlen u Domu, jednom domar. Korisnici koje je pratila nalazili su se zajedno sa njom u vozilu.

9. Svjedokinja VČ je iskazala da je zaposlena kao voditeljica računovodstva u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak Jalžabet. Na tom radnom mjestu zaposlena je od 2003. godine, tada je i počela raditi u domu. Ona je bila i direktorica trgovačkog društva Gacka Lešće d.o.o. sa sjedištem u [adresa], čija je osnivačica bila ZČ. Društvo je osnovano 2007., a nekoliko mjeseci nakon osnivanja ZČ ju je pitala da li želi biti direktorica u tom društvu. Kako nije našla nikakve smetnje da ne preuzme tu dužnost, imenovana je za direktoricu. Već prije njenog imenovanja, čula je od ZČ da ima planove kupiti hotel u Ličkom Lešću, čini joj se da se hotel zvao Gacka, koji je bio devastiran još iz vremena Domovinskog rata. Dom Bistričak je u 2007. dao jednu ili dvije veće pozajmice društvu Gacka Lešće. O davanju pozajmica odlučivala je ZČ kao osnivačica doma, a pozajmljeno je nešto više od 1.000.000,00 kn. Taj novac je trebao poslužiti za kupnju nekretnine u blizini hotela, koja nekretnina je trebala predstavljati prilazni put hotelu i dio parkirališta hotela. Tu nekretninu je društvo Gacka Lešće kupovalo od fizičke osobe, misli da se prezivao AČ. Ugovore u vezi te kupoprodaje radio je pravnik JČ koji je njoj iste donosio samo na potpis. Ona nije pregovarala s prodavateljem oko kupoprodaje te nekretnine. Za kupnju te nekretnine društvo je moralo dati predujam oko 1.000.000,00 kn, te je društvo i platilo navedeni iznos prodavatelju. Ne zna kolika je bila ukupna cijena nekretnine koju je društvo kupilo. Međutim, društvo nije postalo vlasnik nekretnine, niti im je vraćen uplaćeni predujam, oko čega se vodi spor po tužbi društva Gacka Lešće. Zna da je sud odbio žalbu protiv presude kojom je njihov tužbeni zahtjev odbijen, ali nije upoznata s pravnim detaljima, time se bavi odvjetnik društva. Dom Bistričak je i dalje nastavio davati pozajmice društvu Gacka Lešće, radilo se o više pozajmica u manjim iznosima zbog podmirenja tekućih obveza društva Gacka Lešće. Naime, društvo nije ostvarivalo nikakve prihode jer uopće nije poslovalo, te nije postojala nikakva poslovna aktivnost, ali su se stvarale obveze koje su se morale podmirivati. Društvo je trebalo kupiti taj hotel Gacka, vrijednost koju je trebalo društvo uložiti iznosila je oko 17.000.000,00 kn ili eura, više se ne sjeća. Taj novac je bio namijenjen samo za kupnju hotela. Ona nije vodila poslove oko kupnje hotela i nije bila angažirana u konkretnim poslovima, to je sve radila osnivačica društva ZČ. Sa MČ je više puta bila na poslovnim sastancima u [adresa] s tadašnjim gradonačelnikom KČ. Bio je raspisan natječaj za kupnju hotela, na koji se javilo društvo Gacka Lešće, čija je ponuda bila najpovoljnija. Međutim, na te sastanke je ona hodala dok još nije bila direktorica društva, već je bila voditeljica računovodstva doma. Ne sjeća se da li je ona potpisala ugovor o kupnji hotela. Postojao je plan da se hotel renovira u potpunosti i da se bavi zdravstvenim turizmom. Ona nije zdravstvene struke i ne zna u koju svrhu bi bio hotel iskorišten i koja vrsta zdravstvenog turizma je bila planirana. Nije radila niti nikakve financijske konstrukcije. Sve te poslove obavljala je ZČ. Svi ti planovi trebali su se financirati kreditom. Budući je društvo Gacka Lešće bilo tek osnovano nije moglo dobiti kredit, pa je kredit zatražio i dobio Dom Bistričak. Ne sjeća se o kojem se iznosu radilo, ali pretpostavlja da se radilo o kreditu oko 17.000.000,00 kuna ili eura, odnosno o iznosu visine investicije. Međutim taj iznos kredita nikada nije isplaćen Domu Bistričak od strane RBA banke iz razloga jer banka nije mogla upisati založno pravo na objektu hotela, budući je Nacionalni park Plitvička jezera stavio zabilježbu i nije se mogla uknjižiti hipoteka, te na kraju nije došlo do kupoprodaje. Zbog toga je cijeli posao stao i više se nikada nije prišlo realizaciji. Ona je postala direktorica svega mjesec dana prije odobravanja kredita Domu Bistričak i nije bila direktno uključena u sve te poslove. Nakon propasti plana o kupnji hotela Gacka, društvo Gacka Lešće više nije poslovalo i nije ostvarivalo nikakve prihode, pa je bilo potrebno radi plaćanja obveza uzimati pozajmice od Doma Bistričak. Primljene pozajmice društvo Gacka Lešće nije vraćalo, jer nije uopće bilo aktivno i nije ostvarivalo nikakva sredstva. Gacka Lešće nije dalo nikakvo sredstvo osiguranja za povrat pozajmica, ali je ZČ dala vlastitu akceptiranu mjenicu kojom garantira da u slučaju Gacka Lešće neće vratiti pozajmice da će ona vratiti sav pozajmljeni novac zajedno s kamatama. Najprije se čekalo da završi sudski postupak u kojem je društvo Gacka Lešće potraživalo povrat uplaćenih 1.000.000,00 kn. Nakon što je u prosincu 2013. pravomoćno dovršen postupak kojim je tužbeni zahtjev društva odbijen, njihov odvjetnik je krenuo dalje sa sporom na višu instancu. Ne zna detalje o tome jer nije pravne struke. Ukoliko ni tu ne uspiju, od ZČ ima saznanja da će ona iz svojih privatnih sredstava vratiti dug Domu Bistričak. Negdje krajem 2013. Dom Bistričak je blokirao račun društva Gacka Lešće svojim potraživanjem s osnova povrata pozajmica i obračunatih kamata. Ona nije sama donijela takvu odluku, nema te ovlasti, odluku o tome da se ide na blokadu računa društva Gacka Lešće donijela je ZČ, koja odlučuje o svim financijskim poslovima u domu i donosi sve odluke o bitnim pitanjima za rad doma. Današnja situacija je takva da je društvo Gacka Lešće još uvijek u blokadi, a pozajmice Domu Bistričak nisu vraćene, čeka se odluka višeg suda po pravnom lijeku kojeg je društvo uložilo. Poznato joj je da je ZČ uzimala pozajmice od doma. Kada joj je trebao novac ZČ bi joj rekla o kojem se iznosu radi, pa bi onda ona napisala Ugovor o pozajmici i pokazala ga pravniku JČ radi provjere. Kada bi joj JČ rekao da su ugovori koje mu je nosila u redu, iste je nosila na potpis. Nakon toga Ugovore su potpisivale ravnateljica doma i ZČ, nakon čega je dolazilo do isplate iznosa navedenog u ugovoru. Takve pozajmice davane su u više navrata tijekom svake godine. Ne može reći o kojim se pojedinačnim iznosima radilo, niti koliko je ukupno pozajmica dano, ali radilo se o većim iznosima od onih koje je pozajmljivalo društvo Gacka Lešće. Ugovori o pozajmicama nalaze se u računovodstvu Doma Bistričak. U vrijeme kad je ZČ uzimala pozajmice od Doma Bistričak isti nije bio insolventan, uvijek su se redovito isplaćivale plaće i uvijek su se redovito podmirivali svi dobavljači, sve se uvijek plaćalo na vrijeme. Pozajmice je ZČ vraćala, u nekim ugovorima je bio naveden rok povrata, u nekima nije, određivanje roka je uvijek bilo u dogovoru s ZČ. U ugovorima o pozajmicama ZČ se uglavnom navodilo da je povrat pozajmice do opoziva, što znači da je Dom Bistričak u bilo koje vrijeme mogao zatražiti povrat, no za isto nije bilo potrebe jer je Dom dobro financijski stajao. ZČ je kao sredstvo osiguranja za vraćanje pozajmica davala mjenice kojima je garantirala da će sva sredstva biti vraćena. Sve pozajmice su vraćene, do 2010. je vraćen dio pozajmica, a nakon toga je ostatak pozajmica vraćen tijekom 2013. zajedno s kamatama. Novac je vraćen iz vlastitih sredstava ZČ i iz dobiti doma. Od tih pozajmica Dom Bistričak je ostvarivao prihode u vidu kamata, a nije pretrpio nikakvu štetu davanjem pozajmica. Kamata za te pozajmice je bila ugovorena dosta visoka, misli da 7%, dok je u to vrijeme kamata u bankama u takvim slučajevima bila 2%, pa je i tu Ć zaradio na razlici. Dom Bistričak godinama ostvaruje dobit i to oko 2.000.000,00 kn godišnje, zavisno od godine. Prema ugovorima dobit bi se trebala isplaćivati vlasnici ZČ, no isplaćen joj je samo dio dobiti, dok je veći dio ostao neisplaćen te se vodi na analitičkoj kartici obveza za isplatu dobiti. Ne sjeća se o kojem se točno iznosu radi, zna da o nekoliko milijuna kuna. Glavna i u stvari jedina djelatnost doma je pružanje usluga korisnicima doma, dakle prihod doma predstavlja ono što se stekne djelatnošću doma. Većina korisnika smještena je temeljem ugovora s Ministarstvom rada i socijalne skrbi, a jedan manji dio su privatni korisnici. Ministarstvo prema ugovoru za svakog korisnika uplaćuje iznos od 3.550,00 kn mjesečno dok privatni korisnici plaćaju od 3.600,00 do 4.200,00 kn. Dom na kraju svakog kalendarskog mjeseca dostavlja fakturu Ministarstvu na temelju kojeg se doznačuju sredstva domu. Računi se od strane Doma Bistričak fizički štampaju i pohranjuju se u arhivi Doma. Kompjutorski program kojeg koristi Dom Bistričak služi za knjiženje, izradu računa i sve ostalo što je potrebno za obavljanje računovodstvenih poslova. U računovodstvu nikada nisu mijenjali nikakve račune na neka druga razdoblja budući su u obvezi sve račune predavati poreznoj, kao i financijska izvješća te kad se jedanput završi poslovna godina i izvješća se predaju, više nije moguće ništa mijenjati. U Domu Bistričak financijsko administrativne poslove, knjiženja i sve ostalo radi samo ona. Opt. ZČ nije nikada ništa radila vezano za financijske programe. Jedino ona ima lozinku i isključivo ona ulazi u financijske programe Doma Bistričak. Ona nikad nije po nalogu JČ mijenjala ili antidatirala kakve financijske dokumente.

10. Svjedok ŽČ je naveo da je prije 14 ili 15 godina, nije siguran, društvo Gacka Lešće d.o.o. namjeravalo kupiti jedan njegov nedovršeni poslovni prostor u Ličkom Lešću. Dogovor je oko cijene bio da bi se taj poslovni prostor prodao za 1.500.000,00 eura, te je primio kaparu od 100.000,00 eura od gospođe ZČ. Misli da je u ime Gacke Lešće kupoprodajni ugovor vezano za njegovu nekretninu potpisivala optužena ZČ. ZČ se vezano za kupoprodaju njemu javila nakon što je on oglasio svoju nekretninu na prodaju. Njemu je ZČ pričala da nju interesira kupnja cjeline, i njegove nekretnine i susjedne nekretnine uz njegovu, a radilo se o ruševnom hotelu koji je bombardiran 1991. te je ona to namjeravala obnoviti. Zna da je s njom bio jedan čovjek, savjetnik ili pravnik, kad se to potpisivalo. Taj čovjek kojemu ne zna ime, misli da je prezime JČ je vodio te poslove vezano za kupoprodaju i bio je takoreći koordinator između njega i optužene. Sjeća se da je tog čovjeka koji je bio sa optuženom, kad su pregovarali vezano za kupoprodaju, opt. pitala za savjete. JČ, koji je bio sa optuženom, savjetovao je optuženu da ne uzima samo njegovu nekretninu bez susjedne nekretnine, vlasništvo Grada Otočca. Do nekretnine pokraj njegove ne može se bez da se prođe preko njegove nekretnine. Niti Nacionalni park Plitvička jezera, niti Grad Otočac nisu imali pravo služnosti preko njegovih nekretnina, no kad je odlučio prodati svoju nekretninu, dao je da se upiše služnost da se preko njegovih nekretnina može proći do susjedne nekretnine u vlasništvu Grada Otočca. Nekretnina pokraj njegove, vlasništvo Grada Otočca, nema smisla bez njegove nekretnine, s obzirom je on na svojoj nekretnini napravio parkiralište, dječje igralište i druge sadržaje. Do te susjedne nekretnine koja je ruševina se i sada može jedino doći preko njegove nekretnine, a služnost na koju je pristao u slučaju prodaje njegove nekretnine na kraju nije upisana. Grad Otočac ima papire za upis služnosti i svako malo se spominje da će se upisati ta služnost, iako je ta služnost trebala biti dana samo u slučaju prodaje njegove nekretnine zajedno sa tom nekretninom u vlasništvu Grada Otočca. Isto tako dogovor je bio da se cjelokupni iznos isplati u roku od 30 dana. Koliko se sjeća, u [adresa] su radili predugovor za prodaju, što je optuženoj bilo potrebno radi kredita. On je bio prisutan kad se potpisivao ugovor sa Raiffeisen bankom o kreditu iz kojeg je trebala biti plaćena kupoprodajna cijena, sjeća se da su išli svi zajedno u Raiffeisen banku radi potpisivanja tog ugovora. Tada je, jer je smatrao da je došlo do kupoprodaje, odustao od traženja kredita kojeg on tada tražio preko HBOR-a. Za kaparu od 100.000,00 eura su on i optužena radili između sebe ugovor, ne sjeća se da li su ga negdje ovjeravali, prošlo je mnogo vremena od toga. Ostatak cijene nije plaćen u roku od mjesec dana, nakon čega je sačekao još 2-3 mjeseca, no nije bilo plaćeno, a u međuvremenu je Nacionalni park Plitvička jezera upisao zabilježbu zabrane prodaje. Ne sjeća se da bi on tijekom 2007. dobio dopis od Gacke Lešće da postoje neki problemi vezano uz kredit, zna da mu je usmeno bilo rečeno, da još sačeka sa isplatom cijene. Osim kapare od optužene ZČ dobio je još 40.000,00 kn za produženje čekanja da se isplati cjelokupni iznos. Nakon što je svjedoku predočena izjava od 5. rujna 2007., naveo je da misli da on nije pisao tu izjavu, misli da je tu izjavu pisao pravnik JČ, a on ju je samo potpisao jer se na istoj nalazi njegov potpis. Radilo se o mogućnosti da se i naknadno proda njegov objekat. Pojasnio je da je Nacionalni park Plitvička jezera darovao svoj objekt koji je usko povezan s njegovim objektom Gradu Otočcu, a taj objekt je Grad Otočac prodavao na javnom natječaju. Na njegovoj nekretnini nije bila upisana zabilježba zabrane prodaje, već samo na nekretnini uz njegovu, koju je prodavao Grad Otočac. Misli da je na dan kad je trebala biti isplaćena kupoprodajna cijena stavljen prigovor vezano za prodaju susjedne nekretnine vlasništvo Grada Otočca. Njegovo je mišljenje je da je ta zabrana prodaje rezultat čiste političke manipulacije. Bila je priča da je Nacionalni park Plitvička jezera tu svoju nekretninu koja se nalazi uz njegovu nekretninu dao Gradu Otočcu na upravljanje, da se koristi njome, ali ne i da ju može prodati, no on nikakve papire o tome nije vidio. Bio je ispitivan kao svjedok na Općinskom sudu u Gospiću u predmetu tužitelja Gacka Lešće d.o.o. protiv prvotuženika Javna ustanova NP Plitvička jezera i drugotuženog Grada Otočca za naknadu štetu, no ne sjeća se detalja. Prilikom prodaje na njegovoj nekretnini je bio teret na ime kredita od 40.000 eura kod Privredne banke Zagreb, a koji kredit je isplatio nakon što je dobio kaparu, takav je bio dogovor između njega i optužene da se to očisti i da na nekretnini nema nikakvih tereta. I na objektu koji je sad depadansa, a u to vrijeme dok je prodavao, depadanse još nije bilo, bili su samo temelji, je bila fiducija od strane Erste&Steiermarkisce Bank u visini od 30.000 eura, odnosno 30.000 eura je ostalo za platiti, ukupno je bilo 80.000 eura. Tih 30.000 eura nije isplatio od novaca od kapare, već možda dvije-tri godine nakon toga. On je svoju nekretninu koju je prodavao kupio sedam ili osam godina prije nego ju je odlučio prodati, od privatnih osoba, te je na toj svojoj nekretnini prije prodaje vršio radove i nadograđivao. S obzirom da nije došlo do realizacije ugovora, njemu je ostala kapara jer je tako bilo dogovoreno. On je i sada vlasnik te svoje nekretnine. Nekretnina uz njegovu još uvijek nije prodana, bilo je pet ili šest natječaja na koje se nitko nije javljao. Zna da čak postoji i rješenje Ministarstva zaštite okoliša da se ta nekretnina pokraj njegove mora otkloniti u roku od šest mjeseci jer nije za upotrebu. Vezano za kaparu koja mu je ostala, nisu se vodili nikakvi sudski postupci s obzirom da je bilo dogovoreno i ugovoreno da u slučaju da se kupoprodaja ne realizira kapara ostaje njemu. U međuvremenu on je završio svoj objekt, sada ima depadanse i hotel, sad s time radi i više nije zainteresiran za prodaju svojeg objekta. Njegova cijela nekretnina je površine možda oko 4.000 m2, a na toj nekretnini je hotel površine 40x10, restoran i dvije etaže, a drugi objekt – depadansa je površine 46x10, prizemlje i potkrovlje. On posluje u sklopu svoje firme Hotel Gacka d.o.o., uredno otplaćuje kredite i plaća poreze. Nekretnina do njegove, koja je ruševna, narušava cjelokupni izgled i samo je smetnja, čak je i opasno po život uz tu nekretninu, jer otpadaju komadi, a ista je vlasništvo Grada Otočca.

11. Financijsko računovodstvena vještakinja Marija Hrešć je u svom nalazu i mišljenju od 15.12.2015. temeljem dokumentacije utvrdila da je Dom Bistričak u razdoblju od 2005. do 2015. opt. ZČ dao pozajmice u ukupnom iznosu od 9.545.160,36 kn od čega je ona Domu vratila 8.015.625,78 kn, te je dug ZČ prema Domu Bistričak sa 1.10.2015. iznosio 1.529.534,58 kn. U predmetnom razdoblju pozajmice nisu vraćane u ugovorenim rokovima, odnosno ili nisu vraćane u dužnim iznosima ili u nekim godinama uopće nije bilo povrata (2007., 2008., 2010. i 2012.). U iznose pozajmice su osim pozajmica danih u novcu uključeni i porezno nepriznati, odnosno privatni izdaci ZČ po American expres kartici u ukupnom iznosu od 177.720,75 kn, koji se odnose na hranu i odjeću za privatne potrebe ZČ, zatim razlika između prodajne cijene apartmana na Krku i procijenjene vrijednosti od strane Porezne uprave u ukupnom iznosu od 189.048,27 kn, razlika između prodajne cijene stana u [adresa] i njegove procijenjene vrijednosti od strane Porezne uprave u iznosu od 71.842,50 kn, a u iznose pozajmica je uključena i pozajmica od 182.250,00 kn dana HČ, te pripadajuća kamata u iznosu od 40.109,20 kn. Na dane pozajmice ZČ je ugovorena kamata u razdoblju od 2005. do 2011. od 4% godišnje, u razdoblju od 2012. do 2013. kamata je iznosila 3%, a u 2014. kamata je iznosila 7%. Ista je obračunavana i knjižena svake godine na konto potraživanja i na prihode od kamata, no nije pravovremeno plaćana od strane opt. ZČ, konkretno kamata za razdoblje od 2005. do 2012. u iznosu od 373.194,27 kn podmirena je 2013., kamata za 2013. u iznosu od 114.272,82 kn podmirena je u 2014., dok kamata za 2014. u iznosu od 102.219,27 kn u vrijeme izrade nalaza još nije bila podmirena.

Vještakinja je utvrdila i da je u razdoblju od 2007. do 2014. Dom Bistričak dao pozajmice trgovačkom društvu Gacka Lešće d.o.o., kojeg je osnivač i prokurist ZČ, u ukupnom iznosu od 1.176.261,50 kn, koji iznos u vrijeme izrade nalaza i mišljenja nije vraćen. Iako su pozajmice dane kao beskamatne, u 2013. godini je Dom Bistričak zaračunao kamate trgovačkom društvu Gacka Lešće d.o.o. po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 2007. do 2013. u ukupnom iznosu od 582.694,21 kn. Također je izvršen obračun kamata i za 2014. po stopi od 7% u iznosu od 82.335,67 kn. Navedene kamate su knjižene u poslovnim knjigama Doma Bistričak i u poslovnim knjigama TD Gacka Lešće. Prema dokumentaciji proizlazi da je 2007. sa navedenim pozajmicama TD Gacka Lešće d.o.o. u najvećem dijelu izvršilo isplate ŽČ u ukupnom iznosu od 130.000,00 eura radi kupnje nekretnina. Kupoprodajna cijena tih nekretnina je bila 1.450.000,00 eura, a iznos od 130.000,00 eura je bio kapara. Navedena kupoprodaja u vezi je sa ugovorom o kupoprodaji nekretnina od Grada Otočca. TD Gacka Lešće je sa Gradom Otočcem 24.7.2007. sklopilo kupoprodajni ugovor kojim je od Grada Otočca kao prodavatelja trebalo kupiti devastirani hotel Gacka u Ličkom Lešću i pripadajuće zemljište za cijenu od 1.465.000,00 kn, koju investiciju prema dokumentaciji u spisu nije bilo moguće uspješno realizirati bez kupovine nekretnina od ŽČ. Dana 25.7.2007. Nacionalni park Plitvička jezera podiže tužbu protiv Grada Otočca kojim traži poništenje ugovora kojim je Grad stekao pravo vlasništva nekretnina koje je kasnije prodao TD Gacka Lešće d.o.o. , uz što je Nacionalni park Plitvička jezera ishodio zabilježbu upisa spora u zemljišnim knjigama, što je dovelo do toga da je Raiffeisenbank obustavila realizaciju kredita TD Gacka Lešće d.o.o, kojim je trebala biti financirana kompletna investicija. Potom su TD Gacka Lešće d.o.o. i Grad Otočac raskinuli ugovor o kupoprodaji i Grad Otočac je vratio uplaćeni iznos kupovine. ŽČ nije vratio TD Gacka Lešće d.o.o. uplaćeni iznos od 130.000,00 eura. TD Gacka Lešće je podnijelo tužbeni zahtjev protiv Nacionalnog parka Plitvička jezera i Grada Otočca zahtijevajući isplatu 1.098.834,10 kn sa kamatom, zbog neuspjele realizacije kupnje nekretnina od Grada Otočca, što je uključivalo i kupnju nekretnina od ŽČ, u koju se ne bi upustila bez uvjerenja da će kupiti i nekretnine od Grada Otočca, koji tužbeni zahtjev je odbijen. Prema podacima kojim je vještakinja raspolagala, postupak je i dalje u tijeku. Analizom financijskih izvješća TD Gacka Lešće d.o.o kroz razdoblje od 2007. do 2014. nije ostvarivalo prihode te iz vlastitih sredstava nije moglo vratiti pozajmice.

U dopuni nalaza i mišljenja od 6. ožujka 2017., vještakinja je utvrdila da je dug ZČ prema Domu Bistričak s osnove primljenih pozajmica, koji je na dan 1.10.2015. iznosio 1.529.534,58 kn, podmiren od strane ZČ zaključno sa 19.2.2016. i to uplatom ZČ na račun Doma Bistričak u ukupnom iznosu od 1.030.000,00 kn i prijebojem potraživanja Doma Bistričak za dane pozajmice ZČ sa obvezom prema ZČ za isplatu dobiti Doma Bistričak za 2013. godinu u iznosu od 499.534,58 kn. Glede obračunate kamate na dane pozajmice ZČ za 2014. u iznosu od 102.219,27 kn i 122.274,17 kn za 2015., vještakinja je navela da su iste zatvorene 1.2.2017. prijebojem sa novom pozajmicom po ugovoru od 1.3.2016. Nadalje, iz dopune nalaza i mišljenja proizlazi da je Dom Bistričak ZČ pozajmice davao sa raspoloživih sredstava na računu Doma Bistričak, a da je u inkriminiranom razdoblju (od 2005. do 2015.) Dom Bistričak u većem dijelu prihode ostvario od Ministarstva rada i socijalne skrbi, temeljem izdanih računa za smještaj korisnika (Dom Bistričak je imao ugovorni odnos sa Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi), a u ostalom dijelu od smještaja korisnika koji nisu bili smješteni na teret Ministarstva i ostalih prihoda.

Očitujući se tijekom postupka, temeljem dostavljene joj dokumentacije, vještakinja je u svom očitovanju od 21. travnja 2025. navela da je 6.3.2025. namireno potraživanje Doma za odrasle Bistričak od TD Gacka Lešće d.o.o., temeljem danih pozajmica u ukupnom iznosu od 156.116,73 eura/1.176.261,50 kn, te obračunatih kamata u iznosu od 154.498,04 eura, što sveukupno iznosi 310.614,78 eura, na način da je umanjena obveza Doma za odrasle osobe Bistričak prema ZČ za isplatu ostvarene dobiti u istom iznosu, pri čemu je plaćen i porez na dohodak od kapitala u ukupnom iznosu od 42.356,56 eura, također na teret dobiti ZČ. Odgovarajući na pitanja na raspravi vještakinja je navela i da je na ugovorima o pozajmicama koje je Dom Bistričak davao ZČ do 2012. postojao datum povrata pozajmica s time da su se sklapali aneksi ugovora i prolongirao se povrat tih pozajmica, dok je u ugovorima o pozajmicama iz 2013. i 2014. dogovoren rok povrata do opoziva ugovora. Nadalje, vještakinja je navela da je u svom prvom nalazu i mišljenju iz 2014. obrađivala dobit Doma Bistričak samo za razdoblje od 2005. do 2010., kada je utvrdila da je dobit Doma Bistričak ostvarena poslovanjem u 2005. iznosila 55.755,05 kn, u 2006. 133.736,06 kn, 2007. 1.289.689,00 kn, 2008. 1.274.175,00 kn, 2009. 1.533.514,00 kn, a 2010. 1.859.124,00 kn. Vještakinja je navela i da joj je iz jednog drugog predmeta u kojem je vještačila poznato da je Dom Bistričak i drugim osobama, osim ZČ, davao pozajmice. Navela je i da se usluga smještaja korisnika smještenih od strane Ministarstva rada i socijalne skrbi u Domu Bistričak plaća iz državnog proračuna temeljem izdanih računa. Isto tako, vještakinja je odgovorila i da je pregledom dokumentacije koja joj je dostavljena utvrdila da su postojale i obveze Doma Bistričak prema opt. ZČ s osnove pozajmica i to u 2005., 2006., 2011., 2012., 2015. i 2016., kao i da je Dom Bistričak imao prema opt. ZČ obvezu temeljem ostvarene dobiti Doma Bistričak. Pozajmice koje je ZČ davala Domu Bistričak bile su beskamatne, s time da su rokovi povrata bili kraći od pozajmica koje je Dom Bistričak davao njoj. Vještakinja je utvrdila da je Dom Bistričak 1.10.2015. dugovao ZČ na ime isplate dobiti 5.635.198,23 kn, a u trenutku podizanja optužnice 8.390,455,73 kn, te je utvrdila i da je Dom Bistričak u periodu od 2005. do 2015. od pozajmica ZČ zaradio oko 580.000,00 kn na ime kamata. Na dan 6. ožujka 2025. preostala je obveza Doma Bistričak prema opt. ZČ kao vlasnici na osnovi isplate dobiti u iznosu od 1.274.537,33 eura. Ukoliko u spisu postoji vlastita mjenica kojom je opt. ZČ jamčila za obveze društva Gacka Lešće (koju ona nije vidjela), pretpostavlja da je ZČ doista jamčila za te obveze.

12. U ovom postupku nije sporno da je opt. ZČ osnivačica i vlasnica Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet. Nije sporno ni da je ista u inkriminiranom razdoblju za djelo pod toč. 1) izreke bila predsjednica Upravnog vijeća Doma, kao ni da je na dan 1. listopada 2015. stanje duga opt. ZČ prema Domu Bistričak po prikazanim pozajmicama u inkriminiranom razdoblju iznosio 1.529.534,58 kn. Nesporno je i da je opt. ZČ bila osnivačica i prokuristica trgovačkog društva Gacka Lešće d.o.o. [adresa], te da je u inkriminiranom razdoblju za djelo pod toč. 2) izreke, u više navrata u svojstvu osnivačice i predsjednice Upravnog vijeća Doma Bistričak – [adresa] odobravala pozajmice Doma društvu Gacka Lešće, na koji način je Dom Bistričak uplatio društvu Gacka Lešće ukupno 1.176.261,50 kn. Sporno je da li je opt. ZČ postupala s unaprijed stvorenom namjerom da ne vrati sav pozajmljeni novac od Doma Bistričak, kao i da li je odobravajući pozajmice društvu Gacka Lešće od strane Doma Bistričak postupala s unaprijed stvorenim planom da društvo Gacka Lešće ne vrati pozajmljeni novac.

13. Analizom i ocjenom provedenih dokaza sud smatra da u ovom kaznenom postupku nije nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđeno da bi opt. ZČ postupala s navedenim namjerama i da bi počinila kaznena djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, koja su joj stavljena na teret pod toč. 1) i 2).

14. Opt. ZČ potvrđuje da je u inkriminiranom razdoblju od 4. listopada 2005. do 1. listopada 2015., u svojstvu osnivačice Doma za psihički bolesne osobe Bistričak, te u svojstvu predsjednice Upravnog vijeća Doma Bistričak, u više navrata uzimala pozajmice od Doma Bistričak, kao i da je ona na dan 1.10.2015. ona Domu Bistričak dugovala 1.529.534,58 kn, no da nikako ne stoji da bi postupala s unaprijed stvorenom namjerom da Domu Bistričak ne vrati sav novac kojeg je pozajmila i da istog zadrži za sebe. Navela je da je za svaku pozajmicu, pri čemu se radilo isključivo o plasmanu slobodnih sredstava Doma Bistričak, što nije neuobičajeno u gospodarskom poslovanju, postojao ugovor temeljem kojeg je njoj Dom Bistričak izvršio isplatu sredstava na njen račun, te su svi ti ugovori i transakcije uredno proknjiženi, a tijekom 2014. je sklopljen ugovor o pozajmici na iznos od 2.600.000,00 kn, na temelju kojeg je primila iznos od 2.329.534,58 kn, u kojem ugovoru je ugovoren rok vraćanja pozajmice do opoziva, kojeg 1.10.2015. još nije bilo i ugovor je bio na snazi, pa nema osnove za tvrdnju da je njena namjera bila da ne vraća pozajmice. To tim više što je ona tijekom 2015. po istom tom ugovoru i pozajmici, a prije nalaza i mišljenja vještakinje vratila iznos od 800.000,00 kn, da je u ugovoru bila ugovorena kamata od 7%, te je s datumom 19.2.2016. u potpunosti vraćen sav dug po pozajmicama, zajedno sa kamatama, te je Dom Bistričak na tim pozajmicama zaradio oko 580.000,00 kn, a ne pretrpio štetu. Osim toga, ona je u razdoblju od 2005. do 2016., uz to što je primala pozajmice i davala pozajmice Domu Bistričak, pri čemu su pozajmice koje je ona davala bile beskamatne, na koji način je u navedenom razdoblju dala na ime pozajmica 3.087.458,64 kn, dok je Dom Bistričak na dan 1.10.2015. njoj po osnovi obveze za isplatu ostvarene dobiti dugovao 5.635.198,23 kn, a u vrijeme podizanja optužnice 8.390,455,73 kn. O predmetnim pozajmicama opt. ZČ od Doma Bistričak imala je saznanja VČ, voditeljica računovodstva u Domu za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet, koja je kako je navela i pisala te ugovore o pozajmicama, kada je ZČ tražila pozajmice, pri čemu je u dogovoru s ZČ nekad bio naveden rok povrata pozajmice, a nekad je to bilo do opoziva, te ih nosila na provjeru pravniku Doma Bistričak JČ, a nakon toga na potpis ZČ i ravnateljici Doma Bistričak, napomenuvši i da je Dom Bistričak od tih pozajmica ostvarivao prihoda u vidu kamata, a da je potpisivala ugovore o pozajmicama ZČ, koji ugovori su joj donošeni veće pripremljeni, navela je svjedokinja ZČŽ, ravnateljica Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak od 2005., osim za vrijeme kad je bila na porodiljnom dopustu, kada je prvi put umjesto nje dužnost ravnateljice obavljala BČ (2009.), koja je navela da je ona tada potpisivala sve što joj se donosilo na potpis, pa dozvoljava mogućnost i ugovore o pozajmicama, ako je na istima njezin potpis, a drugi put (2012.) GČ.

14.1. S obzirom na navedeno, kao i da je financijsko-knjigovodstvena vještakinja Marija Hrešć na temelju dokumentacije utvrdila da su pozajmice MČ ZČ davane iz raspoloživih sredstava na računu Doma Bistričak, da je opt. ZČ u inkriminiranom razdoblju (od 4. listopada 2005. do 1. listopada 2015.) pozajmila ukupno 9.545.160,35 kn, od čega je do 1.10.2015. vratila 8.015.625,18 kn, te da su na pozajmice obračunavane i knjižene kamate, na ime kojih je Dom Bistričak zaradio oko 580.000,00 kn, zatim da su na ugovorima o pozajmicama koje je Dom Bistričak dao ZČ do 2012. postojali datumi povrata pozajmica, za koje pozajmice su se sklapali aneksi ugovora, te se produljivao rok za povrat tih pozajmica, dok je u ugovorima o pozajmicama iz 2013. i 2014. dogovoren rok povrata do opoziva ugovora, te je do 19.2.2016. podmiren cjelokupni dug ZČ s osnove primljenih pozajmica, koji je na dan 1.10.2015. iznosio 1.529.534,58 kn, uz što je vještakinja utvrdila da su u inkriminiranom razdoblju postojale i obveze Doma Bistričak

– [adresa] prema opt. ZČ s osnove pozajmica koje je ZČ davala beskamatno Domu Bistričak, kao i obveze temeljem ostvarene dobiti Doma Bistričak (Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet je ustanova osnovana kao profitna ustanova radi stjecanja dobiti), na ime koje isplate dobiti je Dom Bistričak Ivanki Filipašić na dan 1.10.2015. dugovao 5.635.198,23 kn (dug ZČ je na taj dan bio 1.529.534,58 kn, dakle višestruko manji), koji dug na ime isplate dobiti ZČ je u vrijeme podizanja optužnice iznosio 8.390,455,73 kn, bez obzira što je bilo određenih kašnjenja pri povratu pozajmica, kako je to navela vještakinja, sud temeljem provedenih dokaza u radnjama opt. ZČ ne nalazi nedvojbeno i sa izvjesnošću utvrđenim da bi ista postupala s unaprijed stvorenom namjerom da ne vrati čitav iznos pozajmljenog novca od Doma Bistričak – Jalžabet, na koji način da bi uzela i nepripadno zadržala za sebe iznos od 1.529.534,58 kn, oštetivši za taj iznos Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet, kako joj se to stavlja na teret, pa ju je sud u dvojbi, primjenom načela in dubio pro reo, oslobodio optužbe da bi počinila kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 iz toč. 1) izreke presude.

14.2. Ovdje valja navesti kako je svjedok JČ, koji je kao pravnik radio u Domu za psihičke bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet u razdoblju od 2006. do 2009., nakon čega je 2010. bio v.d. ravnatelja Doma za psihički bolesne osobe Kotoriba, s time da mu je radno mjesto i dalje bilo u [adresa], iskazivao o tome kako su ga zadnje nedjelje u listopadu 2010. zvali da mora hitno doći u Dom Bistričak – Jalžabet, kada da mu je po dolasku opt. MČ ZČ rekla za sadržaj anonimne prijave u kojoj da je stajalo da je putem fiktivnih putnih naloga koji su izdani na imena više osoba koje su radile u administraciji ustanova i na koje se moglo računati da se neće izbrbljati, VČ, ĐČ, LČ, BČ, spomenuo je i EČ, uzet određeni dio novčanih sredstava Doma Bistričak

– [adresa], pa da se isplate po tim putnim nalozima trebaju pretvoriti u pozajmice, odnosno sastaviti određene odluke o isplati dobiti, te je od njega zatražila da napravi odgovarajuće odluke, kojem razgovoru su bile prisutne VČ, ZČŽ i Marija Čurila, u čemu on nije želio sudjelovati, osim što je dao uputu i savjet VČ, šefici računovodstva kako donijeti odluke u vezi isplate dobiti, rekavši da bi trebalo sastaviti i antidatirati zapisnike sa sjednica nadzornog odbora, odnosno upravnog vijeća, te da zapisnici trebaju sadržavati i odluku o dobiti, kao i sastaviti te odluke, pri čemu je sastavio šprancu ugovora o pozajmici, a moguće je i sastavio nekoliko ugovora o pozajmicama. Osim što svjedokinje ZČŽ i VČ opovrgavaju da bi bile prisutne kakvom takvom događaju u Domu Bistričak – Jalžabet, da bi se isplate po putnim nalozima antidatirale i pretvarale u ugovore o pozajmicama, niti to tko drugi potvrđuje, provedenim financijsko-računovodstvenim vještačenjem je utvrđeno da su pozajmice ZČ od strane Doma Bistričak uredno knjižene u cijelom inkriminiranom razdoblju, kao i kamate na iste, te su pozajmice ZČ bile kako u razdoblju dok je JČ još radio u Domu Bistričak (do pred kraj 2010.), tako i u godinama nakon toga, a iz iskaza svjedoka JČ proizlazi i da nije u dobrim odnosima sa opt. ZČ otišao iz Doma Bistričak, kao i da je razgovarao sa osobama koje su podnijele anonimne kaznene prijave, te da je pravomoćno osuđen zbog klevete na štetu ZČ i u tijeku je postupak za naknadu štete vezano za to, tako da sud samo na temelju tih njegovih tvrdnji ne dovodi u sumnju pozajmice opt. ZČ.

15. Što se tiče odobrenih pozajmica društvu Gacka Lešće od strane Doma Bistričak iz toč. 2) izreke, u ukupnom iznosu od 1.176.261,50 kn, navode opt. ZČ kako je društvo Gacka Lešće kupovalo od Grada Otočca devastirani hotel u Ličkom Lešću putem javnog natječaja i po propisanoj proceduri, s namjerom da u budućnosti dok se steknu uvjeti Dom u tom prostoru obavlja svoju djelatnost, u vezi čega je u Raiffeisen Bank odobren kredit, putem kojeg bi se to financiralo, koji kredit na kraju nije realiziran jer je Nacionalni park Plitvička jezera stavio zabilježbu spora na nekretnini, nakon čega su pokrenuti sudski postupci i trgovačko društvo Gacka Lešće je tražilo povrat i naplatu štete, što još uvijek nije definitivno okončano (spis je na Vrhovnom sudu povodom revizije), no nakon što je tužbeni zahtjev pravomoćno odbijen, ona je kao fizička osoba 27.12.2013. osobno pristupila dugu Gacke Lešće prema Domu Bistričak, te je preuzela obvezu na sebe i povrat sredstava uz kamatu osigurala vlastitom bjanko mjenicom, a da je novac od pozajmica koje su plasirane iz slobodnih sredstava u najvećem dijelu služio za isplatu kapare Laškarin ŽČ, dok se ne ishodi kredit, s obzirom da nekretnina koja se kupovala od Grada Otočca nije imala riješen pristup vozilom do samog objekta i parkiralište, budući je u međuvremenu ŽČ izgradio svoje objekte i parking, pa je trebalo dogovoriti i kupnju njegovih nekretnina, u vezi čega je isto dogovorena kupoprodaja i zaključeni su ugovori, do koje kupoprodaje isto nije došlo zbog nerealizacije kredita od strane Raiffeisen Bank za kupnju nekretnine od Grada Otočca, potvrđuje svjedokinja VČ, koja je bila direktorica trgovačkog društva Gacka Lešće, koja je navela i da je nakon što je propao plan kupnje hotela Gacka Lešće trebalo podmirivati tekuće obveze društva Gacka Lešće, radi podmirenja kojih obveza je Dom Bistričak i dalje davao društvu Gacka Lešće više manjih pozajmica, budući društvo Gacka Lešće nije poslovalo i nije ostvarivalo nikakve prihode, a navode o namjeri kupnje nekretnine uz nekretninu koju je prodavao Grad Otočac od strane društva Gacka Lešće potvrđuje i svjedok ŽČ, koji je prodavao tu susjednu nekretninu, koji je naveo i da je dobio za to kaparu od 100.000,00 eura, koja mu je ostala nakon što nije došlo do realizacije kupoprodaje, zbog zabilježbe zabrane prodaje na njemu susjednoj nekretnini koja se prodavala, uz koju kaparu da je dobio i 40.000,00 kn za produženje roka da mu se isplati kupoprodajna cijena.

15.1. Kako je uz navedeno financijsko računovodstvena vještakinja Marija Hrešć utvrdila da je na pozajmice Doma Bistričak društvu Gacka Lešće u ukupnom iznosu od 1.176,261,50 kn, iako su iste dane beskamatno, Dom Bistričak u 2013. trgovačkom društvu Gacka Lešće zaračunao kamate po stopi od 7% godišnje za razdoblje od 2007. do 2013. u iznosu od 582.694,21 kn, a za 2014. u iznosu od 82.335,67 kn, koje kamate su knjižene i u poslovnim knjigama Doma Bistričak i u poslovnim knjigama trgovačkog društva Gacka Lešće, zatim utvrdila je da je u 2007. navedenom pozajmicom trgovačko društvo Gacka Lešće u najvećem dijelu izvršilo isplatu ŽČ u ukupnom iznosu od 130.000,00 eura na ime kapare za kupnju nekretnina, čija je kupoprodajna cijena bila 1.450.000,00 eura, a koja kupoprodaja je bila u vezi sa ugovorom o kupoprodaji nekretnina od Grada Otočca, te je nakon što je Nacionalni park Plitvička jezera ishodio zabilježbu upisa spora u zemljišnim knjigama Raiffeisen Bank obustavila realizaciju kredita trgovačkom društvu Gacka Lešće, kojim je trebala biti financirana kompletna investicija, zbog čega je trgovačko društvo Gacka Lešće podnijelo tužbeni zahtjev protiv Nacionalnog parka Plitvička jezera i Grada Otočca, zahtijevajući isplatu 1.098.834,10 kn sa kamatama, zbog neuspjele realizacije kupnje nekretnina od Grada Otočca, što uključuje i kupnju nekretnina od ŽČ, u koju se ne bi upustila bez uvjerenja da će kupiti i nekretninu od Grada Otočca, koji tužbeni zahtjev je odbijen (presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-973/09 od 11. travnja 2012., potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-1280/2012 od 5. prosinca 2013.), dozvolivši da je opt. ZČ osobno jamčila za obvezu društva Gacka Lešće prema Domu Bistričak s osnove tih pozajmica ukoliko postoji vlastita mjenica (u spisu se na listovima 6344- 6345 nalaze mjenično očitovanje ZČ od 27.12.2013., kojim ista pristupa dugu kojeg društvo Gacka Lešće d.o.o. ima prema Domu za odrasle osobe Bistričak po osnovi primljenih pozajmica, te bjanko akceptirana vlastita mjenica "bez protesta"), a utvrdila je temeljem dokumentacije i da je 6.3.2025. namireno potraživanje Doma za odrasle Bistričak od trgovačkog društva Gacka Lešće d.o.o. temeljem danih pozajmica u ukupnom iznosu od 156.116,73 eura/1.176.261,50 kn, kao i kamate u iznosu od 154.498,05 eura (u spisu je poziv na plaćanje duga ZČ od strane Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak od 3.3.2025. – list 6361 spisa), na koji dan 6.3.2025. je preostala obveza Doma Bistričak prema ZČ, kao vlasnici, na osnovi isplate dobiti u iznosu od 1.274.537,33 eura, sud ni u ovom slučaju temeljem provedenih dokaza ne nalazi u radnjama opt. ZČ sa sigurnošću i nedvojbeno utvrđenim da bi postupala s unaprijed stvorenim planom da društvo Gacka Lešće d.o.o. [adresa] ne vrati primljeni novac od Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet, koji mu je prvotno bio pozajmljen s rokom vraćanja do kraja 2011., ali nakon toga bez roka vraćanja, na koji način da bi ona pribavila nepripadnu imovinsku korist društvu Gacka Lešće u iznosu od 1.176.261,50 kn, na štetu Doma za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet, na način kako joj se to stavlja na teret, pa je sud opt. ZČ u dvojbi, primjenom načela in dubio pro reo, oslobodio optužbe i da bi počinila kazneno djelo zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 iz toč. 2) izreke presude. 16. U odnosu na kaznena djela iz toč. 3), 4) i 5), koja su stavljena na teret opt. ZČ, nastupila je zastara kaznenog progona. Naime, točkama 3) i 5) optužnice opt. ZČ su stavljena na teret kaznena djela zlouporaba povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 1. KZ/11, za koje je propisana kazna zatvora do pet godina, a kazna zatvora do pet godina propisana je i za kazneno djelo iz toč. 4) optužnice, krivotvorenje službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ/97, za koja sva kaznena djela je temeljem čl. 81. st. 1. alineja 4. KZ/11 zastarni rok 15 godina. Budući se opt. ZČ toč. 3) i 4) optužnice stavlja na teret da je djela počinila tijekom svibnja 2008., a da je djelo iz toč. 5) optužnice počinila 18. siječnja 2010., protekao je rok od 15 godina od vremena počinjenja istih, kako joj je to stavljeno optužnicom na teret, pa je temeljem čl. 452. toč. 6. ZKP/08 optužbu protiv opt. ZČ za predmetna kaznena djela valjalo odbiti.

16.1. S obzirom na nastupjelu zastaru sud nije ocjenjivao provedene dokaze u odnosu na ta kaznena djela.

17. Budući je opt. ZČ u ovom postupku za dva kaznena djela oslobođena optužbe, dok je za preostala tri kaznena djela optužba protiv nje odbijena, ošt. Dom za psihički bolesne odrasle osobe Bistričak – Jalžabet i trgovačko društvo Bio – Vita d.o.o su sa imovinskopravnim zahtjevima sukladno čl. 158. st. 3. ZKP/08 upućeni na parnicu.

18. Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08 prema kojoj kad sud donese presudu kojom se optuženik oslobađa optužbe, kao i kad se donese presuda kojom se optužba odbija, tada troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegovog branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

19. Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 16. svibnja 2025.

Predsjednik vijeća

Dejan Repić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj, a u korist optuženika žalbu mogu podnijeti i osobe navedene u čl. 464. st. 2. ZKP/08.

Žalba se može podnijeti u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu neposredno ili putem preporučene pošte u dovoljnom broju primjeraka za protivnu stranku te za sud, a o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.

DNA:

1. Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj K-DO-68/2014

2. Opt., ZČ

3. Branitelj opt., Miljenko Korušić, odvjetnik iz Varaždina

4. Braniteljica opt., Višnja Drenški-Lasan, odvjetnica iz Zagreba

5. Pun. ošt., Tomislav Kešina, odvjetnik iz Zagreba