Republika Hrvatska
Općinski sud u Virovitici
Virovitica, Tomaša Masaryka 8
Poslovni broj: Pr-14/2024-8
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Virovitici i to sudac toga suda Mirjana Jelavić kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja CF (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženika Opće bolnice Virovitica (OIB:82844035780) iz Virovitice, Ulica Ljudevita Gaja 21, kojeg zastupa punomoćnica martina belić dipl.iur., radi isplate razlike plaće i dr., nakon provedene i zaključene glavne i javne rasprave dana 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, 16. svibnja 2025.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime razlike plaće i naknade plaće isplati daljnji bruto iznos od 976,45 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate i to na bruto iznos od 71,91 eur od dana 16. travnja 2018. do isplate, na bruto iznos od 64,54 eur od dana 16. lipnja 2018. do isplate, na bruto iznos od 282,76 eur od dana 16. srpnja 2018. do isplate, na bruto iznos od 25,16 eur od dana 16. rujna 2018. do isplate, na bruto iznos od 11,60 eur od dana 16. listopada 2018. do isplate, na bruto iznos od 73,82 eur od dana 16. studenog 2018. do isplate, na bruto iznos od 42,88 eur od dana 16. prosinca 2018. do isplate, na bruto iznos od 90,21 eur od dana 16. siječnja 2019. do isplate, na bruto iznos od 8,05 eur od dana 16. ožujka 2019. do isplate, na bruto iznos od 2,41 eur od dana 16. travnja 2019. do isplate, na bruto iznos od 155,58 eur od dana 16. srpnja 2019. do isplate, na bruto iznos od 8,49 eur od dana 16. kolovoza 2019. do isplate, na bruto iznos od 24,86 eur od dana 16. rujna 2019. do isplate, na bruto iznos od 2,90 eur od dana 16. studenog 2019. do isplate, na bruto iznos od 1,32 eur od dana 16. prosinca 2019. do isplate, na bruto iznos od 94,25 eur od dana 16. siječnja 2020. do isplate te na bruto iznos od 15,71 eur od dana 16. travnja 2020. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, osim za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima, sve u roku 15 dana.
II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tužitelj zahtijeva isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima.
III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi daljnji trošak ovog postupka u iznosu od 1.992,61 eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 16. svibnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R- 44/2024-2 od 8. kolovoza 2024. ukinuta je presuda Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-50/2023-19 od 31. siječnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke te u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom dijelu i predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni suđenje.
2. U ponovljenom postupku tužitelj zahtjeva isplatu preostalog bruto iznosa od 976,45 eur na ime razlike plaće i naknade plaće zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom. Zahtjeve temelji na tvrdnjama da je tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika temeljem ugovora o radu; da je u vremenskom razdoblju od mjeseca ožujka 2018. do mjeseca travnja 2021. radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima, te u drugoj smjeni, a koji prekovremeni rad mu nije plaćen; da s time u svezi Zakon o radu, kao opći propis za radnopravne odnose, propisuje u čl. 94. da za prekovremeni rad radnik ima pravo na povećanu plaću, dok je odredbom čl. 51. ( KU/13 ), odnosno odredbom 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( KU/18 ), propisano uvećanje plaće i to za rad noću 40 %, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50 % i za rad blagdanom, neradnim danima utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa 150 %, a koji dodaci se međusobno ne isključuju; da tuženik nije isplatio tužitelju svu razliku plaće na ime ostvarenog prekovremenog rada, rada noću, subotom, nedjeljom, blagdanom ili neradnim danima, te u drugoj smjeni; da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju pripadajuću mu razliku plaće; da je tužitelj u vremenskom razdoblju od mjeseca ožujka 2018. do zaključno mjeseca travnja 2021. radio u otežanim uvjetima rada, te imao iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dok mu je tuženik kao poslodavac u utuženom razdoblju plaćao dodatak za otežane / posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi samo na sate redovnog rada, ali ne i na sate prekovremenog rada, iako je tužitelj pod istim uvjetima kao u redovnom radu radio i u prekovremenom radu; da je u tom razdoblju plaća tužitelja bila regulirana, između ostalih propisa, i odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ( NN 143/13, NN 29/18 dalje: KU ) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ( NN 141/12, NN 128/17 dalje: TKU ); da prema čl. 47. KU/13 i čl. 45. KU/18 plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, a dodaci na plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća; da sukladno čl. 51. KU/13 i čl. 49. KU/18, čl. 57. KU/13 i čl. 55. KU/18 i odredbi čl. 54. TKU/12 i čl. 53. TKU/17 propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju i isplaćuju tužitelju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata; da je u utuženom razdoblju tužitelj kao zdravstveni radnik radio u otežanim uvjetima rada za koje mu temeljem čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09 ) i čl. 94. Zakona o radu ( NN 93/14, NN 127/17, NN 98/19 ) pripada pravo na povećanu plaću, time da je čl. 57. KU ( NN 143/13 ) i čl. 55. KU ( NN 29/18 ) propisano koliko iznosi taj dodatak; da je sukladno čl. 5. Dodatka I KU ( NN 96/15 ) i čl. 58. KU/18 tužitelj prema čl. 59. odnosno 59.a Dodatka I. KU 96/15 koji je na snazi od 01. listopada 2015. godine pa nadalje imao kao zdravstveni radnik koji sudjeluje u procesu dijagnostike i liječenja, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi u visini 4% od osnovne plaće; da, osim toga, u vremenskom razdoblju od mjeseca prosinca 2017. godine do mjeseca travnja 2021. godina, a prema odredbi čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18 radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije; da temeljem čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 radniku koji je odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada naknada plaće u visini 85% njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje; da tužitelj na navedeni dodatak na plaću za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi ima pravo kumulativno za sve odrađene sate, dakle i za prekovremene sate jer niti iz jedne odredbe KU i TKU ne proizlazi da bi radniku pripadali ti dodaci samo na ostvarenu redovnu satnicu, niti da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i navedeni dodaci međusobno isključuju; da tuženik nije isplaćivao tužitelju pripadajući mu dodatak za otežane / posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za ostvarene sate prekovremenog rada, te razliku naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje do 42 dana; da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju razliku plaće za dospjeli a neisplaćeni dodatak za otežane / posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, kao i razliku naknade plaće za godišnji odmor odnosno bolovanje do 42 dana.
3. Tužitelj predlaže da sud izvede dokaze uvidom u ugovor o radu pravilnik o radu, evidenciju radnog vremena i platne liste tužitelja, evidenciju godišnjeg odmora, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem te saslušanjem svjedoka EF i tužitelja u svrhu dokazivanja.
4. Tuženik se protivi tužbi i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. Prijedlog temelji na tvrdnjama da je tužitelj zaposlenik poslodavca Opće bolnice Virovitica na radnom mjestu prvostupnik sestrinstva u endoskopiji, neprekidno u razdoblju od ožujka 2018. do travnja 2021.; da je plaća zaposlenika u zdravstvu regulirana prvenstveno Zakonom o plaćama u javnim službama (NN 27/01 i 39/09); da je od kolovoza 2013. do 28. veljače 2018. na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13 i 96/15) a od 1. ožujka 2018. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 28/18, 35/19, 78/19 i 92/19), koji su odredbama čl. 47. odnosno čl. 45 utvrdili što sve čini plaću i osnovnu plaću, te koji su dodaci na plaću; da se na plaću tužitelja u navedenom razdoblju primjenjivao i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12), te Dodatak I (NN141/12), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17) te Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18 i 123/19); da nije sporno da su odredbama čl. 51., 57. i 59. KU (NN143/13 i 96/15) te čl. 49, 55 i 57 KU (NN 29/18) utvrđeni kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu; da se samo za obračun naknade za rad u drugoj smjeni izričito upućuje na efektivno odrađene sate rada, a nikako da se svi dodaci na otežane uvjete rada obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti sata; da je odredbom čl. 57. KU i čl. 55. KU propisano da se zdravstvenom radniku s osnova posebnih uvjeta rada - zdravstveni radnik u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (anesteziranje i instrumentiranje) osnovna plaća uvećava za 25%; da niti jednom odredbom kolektivnog ugovora nije propisano da se dodaci na uvjete rada obračunavaju kumulativno i u prekovremenom radu; da stoga tužitelj nema pravo na dodatak kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno; da tuženik nije tužiteljici obračunavao plaću u suprotnosti sa odredbama kolektivnog ugovora i drugih pozitivnih propisa kojima se propisuju kriteriji za obračun plaće u javnim službama i sustavu zdravstva; da je plaća tužitelja za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja obračunata na pravilan i zakonit način; da iz naprijed navedenih odredbi KU-a nesporno proizlazi da se osnovna plaća uvećava u određenom postotku i to na redovnu, osnovnu mjesečnu plaću ostvarenu u sklopu redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne na ostvarene efektivne sate rada; da je stoga sasvim razvidno kako se istodobnim računanjem dvaju ili više uvećanja, ali na osnovnu plaću, postiže učinak uvećanja plaća - ta se uvećanja i zbrajaju, ali u apsolutnim, paušalnim, fiksnim, iznosima izračunatim od osnovne plaće; da se radi o specifičnom načinu kombiniranja i kumuliranja uvećanja, ali na osnovnu plaću, za istodobna uvećanja temeljem kolektivnog ugovora – upravo kako je u kolektivnim ugovorima za djelatnost zdravstva izričito i ugovoreno; da su ugovorne strane htjele obračun kakav sugerira tužba onda bi ugovorili npr. odredbu kakvu sadrži Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ 42/14) koji je u utuženo vrijeme bio na snazi i koji u čl. 45. predviđa da se za prekovremeni rad plaća uvećava za 50%; da prema čl. 43. istog KU plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, jasno je da je u ovom slučaju ugovoreno da će se za prekovremeni rad platiti i dodaci na osnovnu plaću i 50% povećanje na ime prekovremenog rada, da bi i obračun prekovremenog rada bio drugačiji, onda bi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sadržavao odredbu kakvu je npr. sadržavao Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike („Narodne novine“ br. 104/13.) koji je u članku 44. propisivao da se prekovremeni rad plaća kao uvećanje osnovne plaće za 50 %, ali i da se državnim službenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz istog članka obračunavaju za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje; da odredbe Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad, tako da bi bilo u suprotnosti sa voljom ugovornih strana drugačije tumačiti odredbe kolektivnih ugovora i priznavati isplatu preko onoga što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno, da je odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 28/18.) nedvosmisleno uređen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada, i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka, odnosno propisano je da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50 %; da osnovna plaća, u smislu odredbe članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbe članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 28/18.), ne sadrži u sebi dodatke na plaću, nedvojbeno je da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka; da se iz odredbi Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, kao i iz obvezujućih tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, može zaključiti da se svi dodaci na plaću i sva uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću i to bez prethodno obračunatih drugih dodataka i vrlo je jasno da se tako obračunavaju i dodaci za otežane uvjete rada; da se tuženik također poziva na odredbu članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) koja govori da se odredbe ugovora imaju primijeniti onako kako glase, tako da se u konkretnom slučaju onda imaju primijeniti i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja; da je tek 5. svibnja 2020. godine zaključen Dodatak III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 56/20), kojim se definira način obračuna dodataka na plaću u prekovremenom radu zdravstvenih radnika, u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda od 10. prosinca 2019. godine, a koji se primjenjuje od 1. travnja 2020. godine, što potvrđuje ranije navode i dokaze da obračun plaće kakav potražuje tužitelj, nikada niti jednim propisom nije bio utvrđen niti kolektivnim ugovorom ugovoren, te je iz navedenih razloga potraživanje tužiteljice u cijelosti neutemeljeno; da je upravo na temeljima odredaba Kolektivnog ugovora ustrojen i sustav obračuna plaća u sustavu COP-a, kojim je na jednak način utvrđen način obračuna plaća u svim zdravstvenim ustanovama; da cjelokupni zdravstveni sustav u mreži javne zdravstvene službe u Republici Hrvatskoj obračunava plaće kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), pa tako i tuženik, a koji Centralni obračun plaća vrši putem Financijske agencije (FINA) sukladno važećim zakonima, propisima i kolektivnim ugovorima; da tuženik ni na koji način nije mogao niti smio isplatiti plaće na drugačiji način nego ih je isplatio i to s obzirom da je Ugovorom o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima, od 25. listopada 2013. godine, Vlada Republike Hrvatske povjerila Financijskoj Agenciji (FINA) poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća radi uspostave jedinstvenog, poslovno-informatičkog sustava u poslovnim procesima javnog sektora; da je naručitelj uspostave COP-a Vlada Republike Hrvatske koja je time dobila uvid u cjelovit sustav praćenja rashoda zaposlenika u javnom sektoru, a čiji su prvi korisnici bili Ministarstvo financija i Ministarstvo uprave (pilot institucije), koji kao koordinatori uspostave sudjeluju u definiciji standarda i poslovnih pravila COP-a, a obračun plaće zdravstvenih radnika putem COP-a odvija se sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, odnosno Uputi Ministarstva zdravstva (Klasa: 120-02/13-02/02, Ur.broj: 534-10-2/1-13-140, od dana 11. veljače 2014. godine), koja je uz suglasnost Zajedničkog povjerenstva za tumačenje Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja dostavljena Upravi Financijske Agencije (FINA), Ministarstvu uprave te zdravstvenim ustanovama; da je tuženik tužiteljici svaki mjesec u utuženom razdoblju, a sukladno odredbi članka 93. Zakon o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17 i 98/19), dostavljao obračun iz kojeg je vidljivo na koji način je plaća za svaki mjesec obračunata, i za koji fond radnih sati (Obračunske liste plaća); da tužiteljica nije nikada poslodavcu uložila prigovor na obračun plaće odnosno nije izrazila neslaganje sa obračunom odrađenih sati rada, obračunom dodataka na otežane uvjete rada te obračunom naknade za godišnji odmor i bolovanje; da je u evidenciji radnog vremena i obračunskim listama plaća za utuženo razdoblje, vidljivo je pod šifrom 1137 Redovan rad () – kako je poslodavac tužiteljici nadopunio satnicu do punog mjesečnog fonda radnih sati i isplatio plaću kao da je ista navedene sate odradila; da se u konkretnim slučajevima radi o konzumiranju slobodnih dana na ime ostvarenog prekovremenog rada, sukladno odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, a koji način obračuna i naknade je tužiteljica svojim postupcima prihvatila; da je tuženik sa sindikalnim povjerenikom Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara – medicinskih tehničara, Podružnice Opće bolnice Virovitica, zaključio u ožujku 2021. godine, Sporazum o isplati prekovremenih sati rada medicinskih sestara
– medicinskih tehničara Opće bolnice Virovitica sa stanjem na dan 31. prosinca 2020. godine, kojim je dogovorena dinamika i model isplata prekovremenih sati rada za medicinske sestre – medicinske tehničare; da tuženik u spis dostavlja i obračunski listić plaće za prosinac 2020. godine sa danom isplate od 22. travnja 2021. godine, kojim je tužiteljici obračunata razlika plaće za prekovremeni rad zaključno sa 31. prosinca 2020. godine i isplaćeno ukupno 37 prekovremenih sati rada u iznosu od 2.195,69 kn; da tuženik naglašava da tužiteljica ne može potraživati razliku plaće za prekovremeni rad za utuženo razdoblje kada je za isti rad već plaćena dijelom korištenjem slobodnih dana, a dijelom isplatom 37 prekovremenih sati rada zaključno sa 31. prosinca 2020. godine; da je tuženik tužiteljici isplaćivao na sve sate koje je ista odradila - uvećanja za rad noću, radu subotom, nedjeljom i rad u drugoj smjeni, a redovan rad isplaćivao se za svaki mjesec na razini punog mjesečnog fonda sati bez obzira na stvarno realizirane sate rada (manjak / višak); da tuženik također ističe prigovor zastare sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 93/14, 127/17, 98/19 i 151/22), prema kojoj potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina.
5. Tuženik predlaže da sud izvede dokaze uvidom u obračunske liste plaća i dopis/uputu Ministarstva zdravlja od 11. veljače 2014., sporazum o isplati prekovremenih sati rada medicinskih sestara/medicinskih tehničara Opće bolnice Virovitica sa stanjem na dan 31. prosinca 2020., obračunski list plaće za prekovremeni, evidenciju viška / manjka sati od listopada 2016 do travnja 2021., sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 1. travnja 2022., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, saslušanjem svjedoka DF i tužitelja u svrhu dokazivanja.
6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 2. prosinca 2013. (12-34), Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 26. ožujka 2018. (35-53), Dodatak I. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015. (54-56), Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 5. svibnja 2020. (57-58), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. (59-82), Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 7. prosinca 2017. (83-102), ugovor o radu od 28. rujna 2017. (117-120), evidenciju viška / manjka sati (128- 129), obračunske isprave za isplatu plaće (130-131), sporazum o isplati prekovremenih sati rada medicinskih sestara/medicinskih tehničara Opće bolnice Virovitica sa stanjem na dan 31. prosinca 2020. od 10. ožujka 2021. (132-133), sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 1. travnja 2022. (133-134), odluku Vlade Republike Hrvatske o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad radnicima u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 16. rujna 2021. (156-157), financijsko- knjigovodstveni nalaz stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković, dipl. oec. (194-211, 221), obračunske isprave za isplatu plaće –naknade (218-219) te saslušanjem svjedoka EF (187) i DF (188) i tužitelja u svrhu dokazivanja (189).
7. Nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na radnom mjestu prvostupnika sestrinstva u endoskopiji.
8. Nije sporno da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/2013, 96/2015) (u daljnjem tekstu: KU/13) i Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/2018) (u daljnjem tekstu: KU/18).
9. Navedenim kolektivnim ugovorima uređena su sporna pitanja u ovom predmetu i to pripada li tužitelju pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili mu ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada.
10. Prema odredbi čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.
11. Prema odredbi čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.
12. Temeljem odredbi st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis sastavni je dio navedene ugovorne odredbe. Prema navedenom popisu tužitelju bi kao zdravstvenom radniku u intenzivnoj skrbi i operacijskoj dvorani (instrumentiranje i anesteziologija) pripadao dodatak u visini 25%.
13. Prema odredbi čl. 47. st. 2. KU/13 (čl. 45. st. 2. KU/18), osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.
14. Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.
15. Prema odredbi čl. 51. st. 1. KU/13 (čl. 49. st. 1. KU/18) (pod nazivom uvećanje plaće), osnovna plaća radniku uvećat će se za prekovremeni rad 50%.
16. Jezičnim tumačenjem navedenih ugovornih odredbi ovaj sud došao je do slijedećih zaključaka:
- da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, te se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2. KU/13 odnosno čl. 45. st. 2. KU/18),
- da se visina dodatka za posebne uvjete rada od 25% izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 57. st. 2. KU/13 odnosno čl. 55. st. 2. KU/18),
- da se visina uvećanja za prekovremeni rad od 50% isto tako izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18),
- da se tako izračunata visina uvećanja za prekovremeni rad pribraja osnovnoj plaći (čl. 51. st. 1. KU/13 odnosno čl. 49. st. 1. KU/18),
- da se tako izračunata visina dodatka za posebne uvjete rada pribraja plaći (čl. 57. st. 1. KU/13 odnosno čl. 55. st. 1. KU/18), koju prema odredbama čl. 47. st. 1. KU/13 (čl. 45. st. 1. KU/18) i čl. 47. st. 3. KU/13 (čl. 45. st. 3. KU/18) čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću u koje ulazi i uvećanje plaće za prekovremeni rad.
17. Slijedom navedenog, ovaj sud nalazi da su pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad takva prava koja se kumuliraju.
18. Prema shvaćanju ovog suda, navedeno jezično tumačenje u skladu je i sa logičkim tumačenjem budući da predmetni kolektivni ugovor ne sadrži odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih dodataka odnosno uvećanja.
19. Na isti način moguće je analizirati i jezično tumačenje odredbi o dodatku na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.
20. Naime, prema odredbi čl. 58. KU/18, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.
21. Iz navedenog je vidljivo da se i ovaj dodatak računa od visine osnovne plaće, ali se tako izračunat dodaje plaći (koju temeljem čl. 47. st. 1. KU/13 odnosno čl. 45. st. 1. KU/18 čini osnovna plaća sa svim dodacima i uvećanjima), slijedom čega proizlazi zaključak da se i navedeni dodatak kumulira sa uvećanjem osnovne plaće za prekovremeni rad.
22. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužitelj, i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu odredbe čl. 57. st. 1. KU/13 (čl. 55. st. 1. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu odredbi čl. 59 KU/13 (čl. 57. KU/18).
23. U smislu navedenog teleološkog tumačenja istih ugovornih odredbi, shvaćanje je ovog suda, da su stranke predmetnog kolektivnog ugovora imale za cilj drugačije tumačenje predmetnih spornih ugovornih odredbi, očito proizlazi da bi smatrale potrebnim da to drugačije tumačenje izričito i navedu u predmetnom kolektivnom ugovoru, što u konkretnom slučaju nisu učinile.
24. Uvidom u sporazum o isplati razlike iznosa uvećanja plaće za prekovremeni rad od 1. travnja 2022. (134-135), utvrđeno je da su tužitelj i tuženik odredbom čl. 2. tog sporazuma utvrdili bruto iznos uvećanja plaće za sate određene u prekovremenom radu do 31. ožujka 2020., te da su odredbom čl. 3. istog sporazuma utvrdili da primitkom tog iznosa tužitelj nema daljnjih potraživanja vezanih uz isplatu razlike plaće i razlike naknade plaće za prekovremeni rad, kao i da nema daljnjih potraživanja od tuženika s osnova glavnice i zateznih kamata vezanih uz isplatu utvrđenu sukladno čl. 2. stavku 1. tog sporazuma.
25. Sud je na ništetnost odredbi ovog sporazuma pazio po službenoj dužnosti.
26. Prema odredbi čl. 322 st. 1 ZOO, ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravilane upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
27. Temeljem odredbe čl. 324. st. 1. ZOO, ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
28. Činjenicu da su radnik i poslodavac zaključili ugovor (Sporazum od 1. travnja 2022.) kojim uređuju visinu i način isplate određenih a neadekvatno plaćenih prekovremenih sati, sud nije našao protivnom Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima, a niti moralu društva. Međutim, odredbu čl. 3. tog Sporazuma kojom se radnik odriče prava daljnjeg potraživanja prema poslodavcu, sud nalazi protivnom moralu.
29. Ovakva odredba ugovora posljedica je nemoralnog postupanja jače ugovorne strane odnosno iskorištavanja položaja zavisnosti radnika o poslodavcu te ne može obvezivati tužiteljicu koja u vrijeme potpisivanja ugovora nije mogla znati koji iznos novca joj pripada na temelju odrađenih prekovremenih sati i plaćenog godišnjeg odmora.
30. Slijedom navedenog, odredba čl. 3. Sporazuma, koja nije bila uvjet, a niti odlučujuća pobuda za sklapanje sporazuma, ništetna je i ne proizvodi pravne učinke, tako da ne postoji zabrana da tužiteljica u ovom parničnom postupku potražuje neplaćenu joj naknadu.
31. Tužitelju je presudom Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr- 50/2023-19 od 31. siječnja 2024. (224-234) pravomoćno dosuđen bruto iznos od 393,98 eur na ime razlike plaće i naknada plaće, a za razdoblje od travnja 2020. do veljače 2021., zajedno sa pripadajućim kamatama.
32. Uvidom u financijsko knjigovodstveni nalaz stalnog sudskog vještaka Dajane Vuković, dipl. oec. (194-211, 221, 253-254) utvrđeno je da izračun neplaćenih prekovremenih sati sa pripadajućim dodacima i naknade plaće godišnji odmor za razdoblje koje je predmet ponovljenog postupka i to od ožujka 2018. do ožujka 2020. iznosi ukupno 976,45 eur bruto.
33. Zastara zahtjeva radnika iz radnog odnosa počinje teći prvog dana poslije dana kad je radnik imao pravo zahtijevati isplatu svoje tražbine.
34. Prema odredbi čl. 92. st. 3. Zakona o radu, ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuju se najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu.
35. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj imao pravo zahtijevati isplatu dosuđene tražbine za ožujak 2018. u razdoblju nakon 15. travnja 2018. odnosno od dana 16. travnja 2018. pa nadalje, te bi se taj dan imao uzeti kao dan početka tijeka zastarnog roka iz odredbe čl. 139. Zakona o radu. Slijedom navedenog, posljednji dan zastarnog roka je 16. travnja 2023., te kako je tužba u ovom predmetu podnijeta dana 13. travnja 2023. tuženikov prigovor zastare ukazuje se neosnovanim.
36. Stoga je presuđeno kao u izreci.
37. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tužitelju su priznati troškovi odvjetničkih usluga odmjereni prema odvjetničkoj tarifi i to za sastav tužbe iznos od 200,00 eur, sastav podneska od 2. kolovoza 2023. iznos od 200 eur, zastupanje na ročištu dana 19. rujna 2023. iznos od 200 eur, dana 7. studenog 2023. iznos od 200,00 eur, sastav podneska od dana 7. prosinca 2023. iznos od 200 eur, zastupanje na ročištu dana 21. prosinca 2023. iznos od 200 eur, sastav žalbe iznos od 187,50 eur, zastupanje na ročištu dana 8. listopada 2024. iznos od 200,00 eur i dana 1. travmka 2025. iznos od 200,00 eur, zajedno sa PDV u iznosu od 446,87 eur, te troškovi financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 265,45 eur, što je ukupno 2.499,83 eur. Budući da je tužitelju već pravomoćno dosuđen iznos od 507,21 eur na ime troškova ovog postupka, odlučeno je da je tuženik u obvezi tužitelju naknaditi daljnji iznos od 1.992,61 eur.
U Virovitici 16. svibnja 2025.
S u d a c
Mirjana Jelavić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u 3 primjerka, u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka presude.
Dostaviti:
1. OD Župan, Babić & Antunović d.o.o. iz Zagreba
2. Opća bolnica Virovitica, Ljudevita Gaja 21, Virovitica
3. Porezna uprava Virovitica, nakon pravomoćnosti
