REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U

ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna

Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2589/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Tini Šimović, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske autoceste d.o.o., Zagreb, Širolina 4, OIB: 57500462912, zastupanog po punomoćnici Ivani Božić, odvjetnici iz OD Tomić i partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d., Zagreb, Capraška ulica 6, OIB: 00432869176, zastupanog po punomoćnici Sandri Pleše, odvjetnici iz OD Olujić, Pezić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon provedene javne glavne rasprave, zaključene 3. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnica stranaka, 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ U cijelosti se odbija kao neosnovan tužiteljev tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 10.181,85 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 24. kolovoza 2020. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, te mu naknaditi parnične troškove s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama obračunatim počevši od presuđenja do isplate, sve u roku od 8 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.062,50 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 16. svibnja 2025. do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u preostalom dijelu, preko dosuđenog iznosa.

Obrazloženje

1./ Tužitelj je 18. kolovoza 2023. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi isplate temeljem ugovora o osiguranju. Tvrdi da se 24. kolovoza 2020. dogodio štetni događaj na način da je uslijed udara groma oštećena oprema tužitelja koja služi za naplatu cestarine. Tužitelj da je nastalu štetu na oštećenoj opremi otklonio na način da je treća osoba, društvo Uniteh d.o.o., izvršilo zamjenu i reinstalaciju oštećene opreme. Za izvršene radove i isporučenu opremu ovo je društvo ispostavilo račun, kojeg je tužitelj u cijelosti podmirio, u iznosu 130.039,76 kn, uvećano za pripadajući PDV, odnosno ukupno 162.549,70 kn. Nadalje, tvrdi da je tuženiku 27. kolovoza 2020. prijavio nastanak štete, s obzirom na zaključenu policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000021407 od 25. studenog 2019. Uz prijavu štete, tužitelj da je tuženiku priložio troškovnik na temelju kojeg je, uz trošak prema računu društva Uniteh d.o.o., potraživao i naknadu troškova za radove koje je sam tužitelj nakon štetnog događaja izvršio, a koji su bili neophodni, prema cijenama iskazanim u tužiteljevom cjeniku (intervencija ophodara, očevid s fotodokumentacijom, privremena regulacija). Prema troškovniku tužitelja, isti je od tuženika potraživao isplatu osigurnine u iznosu od 130.881,77 kn (uvećano za pripadajući PDV iznosi 163.602,21 kn). Tuženik je, međutim, naknadu iz osiguranja samo djelomično isplatio, u iznosu od 54.166,62 kn. Tužitelj smatra da, u skladu s uvjetima predmetnog ugovora o osiguranju i zakonskim odredbama, ima pravo na isplatu naknade iz osiguranja u visini navedenoj u predmetnom troškovniku, slijedom čega od tuženika potražuje isplatu preostalog iznosa od 76.715,15 kn (jer je 130.881,77 kn – 54.166,62 kn = 76.715,15 kn), odnosno iznos od 10.181,85 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 24. kolovoza 2020. pa nadalje.

2./ U odgovoru na tužbu tuženik navodi, u bitnome, da je isplatom iznosa od 54.166,62 kn, izvršenom 19. siječnja 2021., u cijelosti naknadio tužitelju štetu nastalu u predmetnom štetnom događaju i ispunio svoju osigurateljnu obvezu. Stoga da osporava visinu naknade štete zatražene preko isplaćenog iznosa. Tuženik da je isplatu izvršio uzimajući u obzir troškovnik koji je tužitelj dostavio, ali i amortizaciju i preostalu vrijednost osigurane opreme, sve u skladu s predmetnim Ugovorom o osiguranju. Ukazuje da tužitelj nije dostavio podatke o knjigovodstvenoj vrijednosti oštećenih predmeta. Nadalje, osporava da bi svi troškovi naknadu kojih tužitelj potražuje bili u vezi s predmetnim štetnim događajem jer da tužitelj potražuje naknadu troškova za radove koji nisu u vezi s popravkom oštećenja nastalih u predmetnom štetnom događaju. Nadalje, osporava zatraženi tijek zateznih kamata.

3./ Tužitelj je uz tužbu priložio policu osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000021407, navedenu u tužbi, iz koje je razvidno da se odnosi na grupu "lom strojeva" uz primjenu tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti. Uz tužbu je pak priložio, uz tuženikove Opće uvjete za osiguranje imovine, i Opće uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, na primjenu kojih se u tužbi i pozvao. U daljnjem tijeku postupka naveo je da u konkretnom slučaju, s obzirom da je šteta nastala kao posljedica udara groma, isplatu osigurnine potražuje po drugoj polici osiguranja, i to polici broj [broj police]-0000024928, iz koje je razvidno da se odnosi na grupu "osiguranje od požara", uz primjenu tuženikovih Općih uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (na potonje se već u tužbi tužitelj pozvao). Obje predmetne police izdane su 25. studenog 2019., za isto razdoblje osiguranja (od 1. prosinca 2019. do 30. studenog 2020.).

4./ Tuženik je, očitujući se povodom izmjene navoda tužitelja o polici temeljem koje potražuje isplatu osigurnine, naveo da je isplatu izvršio na temelju police osiguranja za grupu "lom strojeva" (dakle one koju je tužitelj uz tužbu i dostavio), jer da štete kao posljedice udara groma nisu pokrivene policom osiguranja za grupu "osiguranje od požara". Nadalje, naveo je da je obračun osigurnine izvršio upravo s obzirom na mjerodavne odredbe Općih uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti. Smatra da tužitelje neosnovano isplatu potražuje po polici koju je naknadno naveo, a koja se dakle odnosi na grupu "osiguranje od požara" jer da predmetna štete po polici osiguranja za grupu "osiguranje od požara" ne predstavlja osigurani rizik. Osim toga, smatra da je promjenom navoda o polici osiguranja na temelju koje potražuje isplatu tijekom postupka tužitelj tužbu preinačio pa u odnosu na tako preinačeni zahtjev (dakle zahtjev za isplatu osigurnine po polici osiguranja broj [broj police osiguranja]-0000024928 za grupu "osiguranje od požara") ističe prigovor zastare, s obzirom da je štetni događaj nastao 24. kolovoza 2020., a tužitelj da je isplatu zatražio tek 11. lipnja 2024., iznošenjem izloženih navoda.

5./ Tužitelj pak smatra da se ne radi o promjeni zahtjeva u smislu procesnog instituta preinake tužbe, no ukazuje i da se tuženik preinaci nije protivio, već da se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi. Nadalje, navodi da su obje polica osiguranja na koje se tužitelj pozvao izdane na temelju između stranaka zaključenog Ugovora o osiguranju zaključenog broj 4211-300-10527/2018. Temeljem predmetnog Ugovora o osiguranju da su osigurane štete kao posljedice udara groma, bilo izravno ili neizravno, a sve sukladno uvjetima iz predmetnog Ugovora. S obzirom da tužitelju nije poznato na temelju koje je od dviju predmetnih polica osiguranja tuženik isplatio nesporni dio štete, isplatu potražuje na temelju zaključenog Ugovora o osiguranju, odnosno temeljem navedenih dviju polica osiguranja. Tuženik je i nadalje ustrajao sa shvaćanjem o preinaci tužbe, smatrajući da je, s obzirom da konačno isplatu potražuje po polici osiguranja koju je prvotno naveo u tužbi (grupa osiguranja "lom strojeva"), tužitelj ponovno preinačio tužbu, kojoj se ponovnoj preinaci ovog puta usprotivio.

6./ U postupku je izvršen je uvid i pročitane su sljedeće isprave: zapisnik od štetnom događaju (list 5-9 spisa), zapisnik o izvršenim uslugama (list 9 spisa), račun s potvrdom plaćanja (list 10-14 spisa), polica osiguranja imovine broj 09-0000021407 (list 15-16 spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 17-22 spisa), tuženikovi Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (list 23-26 spisa), tužiteljev troškovnik (list 27 spisa), tuženikova obavijest o likvidaciji štete (list 28 spisa), pisani iskaz svjedoka FČ s potpisom ovjerenim kod javnog bilježnika (list 39-40 spisa), tuženikovi Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika (list 43-44 spisa), polica osiguranja imovine broj 08-0000024928 (list 47-49 spisa), tužiteljev cjenik s odobrenjem uprave tuženika (list 51-62 spisa), ugovor o osiguranju (list 71-154 spisa), sudska praksa (list 155-159 spisa). Nadalje, provedeno je elektrotehničko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Denisu Hrestaku koji je svoj nalaz i mišljenje dao pisano (list 164-206 spisa) te se usmeno očitovao povodom prigovora tužitelja (list 217-220 spisa).

7./ Neosnovano je, u konkretnom slučaju, tuženikovo protivljenje korištenju isprava koje je tužitelj dostavio nakon zaključenja prethodnog postupka. S obzirom na mjerodavna procesna pravila imajući u vidu vrijednost predmeta spora, iznošenje činjenica i predlaganje dokaza dopušteno je i nakon zaključenja prethodnog postupka, pod uvjetom da ih stranka bez svoje krivnje nije mogla iznijeti ranije. Ispravu dostavljenu uz podnesak od 24. lipnja 2024., tužiteljev cjenik, tužitelj je svakako kao dokaz predložio prije zaključenja prethodnog postupka, na ročištu 11. lipnja 2024. Potreba za dostavom isprave koju je tužitelj priložio uz podnesak 7. kolovoza 2024., predmetni Ugovor o osiguranju, posljedica je tuženikovog osporavanja vezanog uz mjerodavnu policu osiguranja učinjenog nakon zaključenja prethodnog postupka, pa se, po ocjeni ovog suda, propust ranijeg nedostavljanja ove isprave, za koju je očito i opravdano tužitelj smatrao da neće biti potrebna s obzirom na djelomično isplaćenu odštetu u mirnom postupku, ne može pripisati u krivnju tužitelja.

8./ Temeljem tako provedenih dokaza, ocijenivši ih primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

9./ Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatom preostalog dijela osigurnine na temelju Ugovora o osiguranju zaključenog s tuženikom, radi naknade štete kao posljedice udara groma 24. kolovoza 2020., kada je oštećena tužiteljeva oprema za naplatu cestarine.

10./ Među strankama nije sporno da su u postupku javne nabave zaključile Ugovor o osiguranju broj 4211-200-10527/2018, koji se primjenjuje od 1. prosinca 2018. do 30. studenog 2020. (čl. 21.). Osigurani rizici propisani su u Opisu predmeta nabave i u odredbama mjerodavnih tuženikovih Uvjeta osiguranja, a tuženik je obvezan pri izradi polica uvažiti uvjete propisane u Opisu predmeta nabave i svojim uvjetima, ukoliko nisu u suprotnosti s Opisom predmeta nabave i ovim Ugovorom (čl. 5.). Tuženik će izdati police osiguranja za predmete osiguranja i rizike, u skladu s ovim Ugovorom i pripadajućim Uvjetima osiguranja (čl. 9.). Na osiguranje se primjenjuju odredbe Uvjeta osiguranja koji su dostavljeni u Ponudi osiguratelja, ako nisu u suprotnosti s Opisom predmeta nabave i samim Ugovorom (čl. 17.).

11./ Nije sporno da je temeljem predmetnog Ugovora o osiguranju tuženik izdao i police osiguranja na koje se tužitelj tijekom postupka pozivao. Naime, tužitelj se pozivao na dvije police osiguranja imovine, obje od 25. studenog 2019., izdane za razdoblje osiguranja od 1. prosinca 2019. do 3. studenog 2020., dakle za dio razdoblja osiguranja obuhvaćenog predmetnim Ugovorom o osiguranju (od 1. prosinca 2018. do 30. studenog 2020.). Polica broj [broj police]-000021407 odnosi se na grupu "lom strojeva" te, uz tuženikove Opće uvjete za osiguranje imovine, obuhvaća i primjenu tuženikovih Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti. Polica broj [broj police]- 000024928 odnosi se na grupu "osiguranje od požara" te uz tuženikove Opće uvjete za osiguranje imovine, obuhvaća i primjenu tuženikovih Uvjete za osiguranje od požara i nekih drugih rizika.

12./ Primjena tuženikovih općih uvjeta osiguranja, navedenih u predmetnim policama osiguranja, predviđena je i Ugovorom o osiguranju na temelju kojeg su izdane, u skladu s prethodno citiranim odredbama čl. 5. 9. i 17., dakle ukoliko nisu u suprotnosti s Ugovorom o osiguranju i Opisom predmeta nabave, kao sastavnim dijelom ovog Ugovora.

13./ Nije sporno da je povodom nastanka osiguranog slučaja 24. kolovoza 2020., kada je kao posljedica udara groma oštećena tužiteljeva oprema za naplatu cestarine, osigurana na temelju predmetnog Ugovora o osiguranju, tužitelj tuženiku prijavio nastanak osiguranog slučaja te je potraživao isplatu osigurnine prema troškovniku od 9. prosinca 2020. u kojem je, uz trošak zamjene oštećene oprema koju je izvršila treća osoba (društvo Uniteh d.o.o.), a za što je tužitelju ispostavila račun, kojeg je tužitelj i podmirio u iznosu od 130.039,76 kn (s PDV-om u iznosu od 162.549,70 kn), tužitelj obračunao i troškove vlastitih radnji povodom štetnog događaja, obračunate prema vlastitom cjeniku (tužiteljev Troškovnik radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća od 9. prosinca 2020.), i to, u iznosima bez pripadajućeg PDV-a, kako slijedi:

- 329,07 kn – intervencija ophodara – uklanjanje posljedica prometne nesreće i izvanrednih događaja do 3 sata

- 303,43 kn – postavljanje, uklanjanje i održavanje privremene regulacije prometa slučaj A – osiguranje mjesta rada

- 209,51 kn – obavljanje očevida sa izradom fotodokumentacije i troškovnika Dakle, ukupno je tužitelj tuženiku odštetni zahtjev podnio za iznos od 130.881,77 kn (odnosno 163.602,21 s PDV-om)

14./ Nadalje, nije sporno da prema računu društva Uniteh d.o.o., troškovi vezani uz uklanjanje posljedica predmetnog štetnog događaja iznose:

- 8.000,00 kn za radne sate inženjera

- 1.650,00 kn za korištenje podizne platforme

- 115.532,36 kn za dvije ENC vanjske antene na nadstrešnici

- 3.482,40 kn za tri monitora

- 1.375,00 kn za MOXA karticu ulaznog računala

dakle, ukupno 130.039,76 kn (s PDV-om 162.549,70 kn).

15./ Nadalje, nije sporno da je tuženik povodom predmetnog štetnog događaja izvršio plaćanje osigurnine u iznosu od 54.166,62 kn, smatrajući da je time svoju obvezu u cijelosti ispunio, o čemu je tužitelja obavijestio dopisom od 6. siječnja 2021. Dakle, tužitelj potražuje razliku do iznosa iskazanog u svom troškovniku od 9. prosinca 2020., i to prema cijenama bez PDV-a, jer je 130.881,77 kn – 54.166,62 kn = 76.715,15 kn, odnosno 10.181,85 eur.

16./ Među strankama je sporno da li je tužitelj iznošenjem novih činjenica tijekom postupka, vezanih uz policu osiguranja na temelju koje potražuje plaćanje, tužbu preinačio u procesnom smislu, ako jest, sporna je dopuštenost kasnije preinake, odnosno osnovanost zahtjeva istaknutog prema ranijoj preinaci s obzirom na prigovor zastare. Nadalje, sporno je da li je tuženik isplatom nespornog iznosa osigurnine (54.166,62 kn) u cijelosti ispunio svoju obvezu iz ugovora o osiguranju. U odnosu na preostali iznos osigurnine koji tužitelj potražuje, sporno je da li su osiguranjem obuhvaćeni i troškovi radnji samog tužitelja koje je poduzeo u vezi s predmetnim štetnim događajem, odredbe kojih općih uvjeta su mjerodavne s obzirom na udar groma kao osigurani rizik (Uvjeti za osiguranje od požara i nekih drugih rizika ili Uvjeti za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih opasnosti), odnosno na koji se način, prema mjerodavnim ugovorenim uvjetima osiguranja, obračunava osigurnina u konkretnom slučaju, s obzirom na vrijednost osigurane stvari. Sporan je tijek zateznih kamata.

17./ Imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, dakle da je između stranaka u postupku javne nabave zaključen Ugovor o osiguranju, na temelju kojeg je tuženik kao osiguratelj izdavao tužitelju više polica osiguranja, kako s obzirom na razdoblje osiguranja, tako i s obzirom na veći broj predmeta osiguranja i rizika obuhvaćenih ovim ugovorom, neosnovano tvrdi tuženik da bi tužitelj tijekom postupka, promjenom navoda vezanih uz policu temeljem koje plaćanje potražuje, tužbu preinačio. Naime, preinaka tužbe je promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugoga zahtjeva uz postojeći, no tužba nije preinačena ako je tužitelj promijenio, dopunio ili ispravio pojedine navode, tako da zbog toga tužbeni zahtjev nije promijenjen (čl. 191. st. 1. i 3. ZPP-a). S obzirom da je u konkretnom slučaju Ugovorom o osiguranju obuhvaćen veći broj različitih rizika, za osiguranje kojih su kod tuženika mjerodavne odredbe različitih općih uvjeta osiguranja, to po ocjeni ovog suda, tužiteljeva promjena, odnosno dopuna navoda po kojoj od više polica osiguranja izdanih na temelju predmetnog Ugovora o osiguranju i temeljem kojih mjerodavnih općih uvjeta s obzirom na osigurani rizik potražuje isplatu osigurnine ne predstavlja preinaku jer zbog promjene, odnosno dopune ovih navoda tužiteljev zahtjev za isplatom naknade iz osiguranja na temelju predmetnog Ugovora o osiguranju, po osnovi kojeg su ove police osiguranja i izdane, nedvojbeno zaključenog s tuženikom, nije promijenjen. Konačno, niti tuženik prilikom likvidacije predmetne štete nije obavijestio tužitelja po kojoj od više polica osiguranja, odnosno temeljem kojih uvjeta osiguranja mjerodavnih s obzirom na osigurani rizik (udar groma) vrši plaćanje.

18./ Kako se dakle ne radi o preinaci u smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a, to nema potrebe posebnog obrazlaganja neosnovanosti prigovora zastare, kojeg je tuženik istaknuo smatrajući da bi za prekid tijeka zastre bio mjerodavan trenutak isticanje preinačene tužbe, dok, kako proizlazi iz navoda tuženika, ako se ne bi radilo o preinaci tužbe, prigovor zastare i nije isticao.

19./ Prema Opisu predmeta nabave, koji, kako je prethodno izloženo, prema odredbama predmetnog Ugovora o osiguranju, ima prednost u primjeni pred tuženikovim općim uvjetima osiguranja mjerodavnima s obzirom na osigurani rizik, osigurana opasnost od udara groma obuhvaća štete koje na osiguranim stvarima prouzroči grom djelovanjem snage ili topline, kao i štete od udarca predmeta srušenih gromom (osigurana osnovna opasnost od požara i udara groma), dok osigurana dopunska opasnost strojeva od loma i drugih rizika obuhvaća, između ostalih, oštećenje stroja zbog udara električne energije na električnu opremu (primjerice, oštećenje uslijed povećanja napona ili indukcije kao posljedica udara groma).

20./ Tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine upućuj na primjenu uvjeta za pojedinu vrstu rizika (čl. 15. ovih Općih uvjeta). Pregledom Odredaba mjerodavnih tuženikovih uvjeta za pojedinu vrstu rizika utvrđeno je nisu u suprotnosti s prethodno izloženim sadržajem Opisa predmeta nabave (kao sastavnim dijelom predmetnog Ugovora o osiguranju). Tako je, prema tuženikovim Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, osigurani rizik za koji su mjerodavni ovi Uvjeti, šteta koju udar groma prouzroči djelovanjem snage ili topline (čl. 3. st. 4. ovih Uvjeta), dok osiguranjem temeljem ovog rizika nisu obuhvaćene štete prouzročene prenošenjem električne energije kao posljedica udara groma (čl. 3. st. 5. toč. 2. ovih Uvjeta). S druge strane, tuženikovim Uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, osigurana je zaštita od oštećenja osigurane stvari koja nastaje nepredviđeno i iznenada u vezi s uporabom, osim od osnovnih i dopunskih rizika obuhvaćenih Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (čl. 3. st. 1. toč. 1. ovih Uvjeta).

21./ S obzirom da je između stranaka sporno koje su odredbe tuženikovih općih uvjeta vezanih uz osigurani rizik udara groma mjerodavne (Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika ili Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika), s obzirom na prethodno izložen njihov sadržaj, te je nadalje sporan način izračuna osigurnine koji su po odredbama ovih općih uvjeta ponešto razlikuje, proveden je dokaz elektrotehničkim vještačenjem radi utvrđenja uzroka i načina nastanka oštećenja na osiguranoj opremi u predmetnom štetnom događaju te visine troškova potrebnih radi popravka nastalih oštećenja, radi utvrđenja visine osigurnine prema mjerodavnim odredbama Uvjeta osiguranja.

22./ Odlučne činjenice vezane uz uzrok i dinamiku nastanka oštećenja i izračun osigurnine utvrđene su na temelju nalaza i mišljenja vještaka, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća, smatrajući da je vještak nalaz i mišljenje izradio stručno, dajući jasne i uvjerljive razloge za iznijete zaključke, a pravilnost kojih zaključaka stranke nisu dovele u sumnju. Pri tome, za dodati je da tuženik primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka nije imao, a na tužiteljeve primjedbe se vještak usmeno očitovao, nakon kojeg očitovanja tužitelj nije imao primjedbi na pravilnost zaključaka vještaka, već se njegove primjedbe odnose na pravno tumačenje ugovornih odredaba vezan uz izračun osigurnine. Tužitelj naime, nakon usmenog očitovanja, nije prigovarao da bi vještak nepravilno utvrdio ekonomsku istrošenost (amortizaciju) oštećene opreme. No, i sam vještak naveo je u svom nalazu i mišljenju da mišljenje o ugovornim odredbama vezano uz izračun osigurnine nije davao, već da je određivao vrijednosti koje se u ugovornim odredbama navode kod izračuna osigurnine, a koju će od tako utvrđenih vrijednosti primijeniti, da će, primjenom prava, odrediti sud.

23./ Na zadatak da utvrdi da li je šteta na osiguranoj opremi kao posljedica udara groma prouzročena djelovanjem snage ili topline (rizik predviđen Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika) ili prenošenjem električne energije preko vodova (rizik predviđen Uvjetima za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika), vještak je naveo da je šteta u konkretnom slučaju posljedica istog uzroka, različitih manifestacija: udar groma, prenošenje električne energije preko vodova kao posljedica udara groma i konačno djelovanje topline. Ovo stoga što udar munje u radijusu od 2 km od lokacije uređaja izaziva jako elektromagnetsko polje, koje inducira napone iznad vrijednosti za koje je uređaj projektiran, koji naponi kroz uređaj puštaju struju velike vrijednosti, što pak dovodi do zagrijavanja otpornih elemenata, u konačnici pregaranja uređaja.

24./ Stoga su, po shvaćanju ovog suda, za izračun osigurnine, mjerodavne kako odredbe kako Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, tako i odredbe Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, jer oba rizika predviđaju štetu kao posljedicu djelovanja udara groma snagom i toplinom.

25./ Prema nalazu i mišljenju vještaka radi se o totalnoj šteti na osiguranoj opremi, jer popravak osigurane opreme nije bio moguć niti isplativ.

26./ Na temelju tužiteljevih Kartica ispisa osnovnih sredstava iz računovodstvene aplikacije, u odnosu na oštećenu opremu, vještak je utvrdio da se na oštećena tri monitora, prema tužiteljevoj politici amortizacije, primjenjivala stopa amortizacije od 10% i do trenutka predmetnog štetnog događaja da je ova oprema u potpunosti amortizirana. U odnosu na oštećene ENC antene, utvrdio je da se u odnosu na antenu inventurnog broja 61540 primjenjivala stopa amortizacije od 10% godišnje, slijedom čega da je njezina preostala, neamortizirana vrijednost, u vrijeme štetnog događaja iznosila 7.286,03 kn. U odnosu na ENC antenu inventurnog broja 63494, na koju se također primjenjivala stopa amortizacije od 10% godišnje, da je njezina preostala, neamortizirana vrijednost, u vrijeme štetnog događaja iznosila 4.333,21 kn. Za posljednji oštećeni dio osigurane opreme, MOXA karticu ulaznog računala, utvrdio je da nema ispisa iz tužiteljeve knjigovodstvene dokumentacije, no da se prema tužiteljevoj dokumentaciji može zaključiti da je za računalnu opremu primjenjivao stopu amortizacije od 25% godišnje. Prema fotografijama, vještak je zaključio da je ovaj oštećeni model kartice nabavljen prije 2016., slijedom čega da je u vrijeme predmetnog štetnog događaja bio u potpunosti amortiziran.

27./ Visinu potrebnih troškova za popravak, odnosno zamjenu oštećene opreme, vještak je utvrdio u iznosu iskazanom na računu društva Uniteh d.o.o., dakle u iznosu od 130.039,76 kn, kako je prethodno po stavkama ovog računa i izloženo. Pri tome je vještak, očitom omaškom u izlaganju, naveo da bi potreban iznos troškova popravka prema ovom računu iznosio 130.881,77 kn (jer se radi o iznosu iz tužiteljevog troškovnika od 9. prosinca 2020., temeljem kojeg je potraživao isplatu osigurnine, u kojem je iznos troškova prema računu društva Uniteh d.o.o. uvećan za dodatne stavke radova samog tužitelja prilikom otklanjanja štete).

28./ Pojašnjavajući vrijednosti osigurane stvari, predviđene mjerodavnim općim uvjetima kao kriterij mjerodavan za izračun osigurnine kod totalne štete, vještak je, uz navođenje da se radi o pravnom pitanju koju će od vrijednosti sud uzeti kao mjerodavnu za izračun osigurnine prema ugovornim odredbama, vještak je naveo, u bitnome, da valja razlikovati tržišnu vrijednost, amortizaciju (ekonomsku istrošenost) i tehničku istrošenost. Da je tržišna vrijednost određena uvjetima potražnje i da odgovara uobičajenoj tržišnoj cijeni na nekom slobodnom tržištu. Tržišna vrijednost da se smanjuje s obzirom na vrijeme korištenja, stanje opreme, pojavu novih tehnologija i slično. U konkretnom slučaju da se u odnosu na oštećenu osiguranu opremu radi o predmetima za koje ne postoji tržište na domaćem području, osobito ne sekundarno tržište na kojem bi se rabljene ENC antene mogle prodavati, slijedom čega da tržišnom vrijednošću možemo smatrati cijenu po kojoj je tužitelj nabavio, odnosno zamijenio oštećenu opremu. Ova je cijena iskazana u računu društva Uniteh d.o.o., odnosno tužiteljevom troškovniku, kako je prethodno pojašnjeno. Nadalje, pojasnio je da je amortizacija u osigurateljnom smislu pojam "ekonomske istrošenosti". Naime, da se radi o trošku poslovanja, koji nastaje upotrebom dugotrajne imovine, koja ima ograničeni vijek trajanja i raspoređuje se (obračunava) sustavno, tijekom procijenjenog vijeka upotrebe dugotrajne imovine. Amortizacija da je pad računovodstvene vrijednosti imovine kao posljedica upotrebe ili proteka vremena. Ostatak vrijednost nakon primjene zakonski dopuštenih stopa amortizacije je neamortizirana vrijednost opreme. Izračuni amortizacije osigurane opreme oštećene u predmetnom štetnom događaju prethodno su izloženi. U slučaju potpune amortiziranosti osigurane opreme, vještak je pojasnio da se visina štete odnosi samo na radove. Tehnička istrošenost da je odstupanje od definiranih projektnih parametara, ako takva odstupanja imaju utjecaj na rad uređaja. U konkretnom slučaju, po mišljenju vještaka, nema dokaza da bi oštećena osigurana oprema odstupala od deklariranih projektnih parametara, dakle da bi bila u nekom stupnju tehnički istrošena. Prethodno štetnom događaju da je oštećena oprema ispravno funkcionirala i da nema podataka koji bi ukazivali da, da nije udarom groma uništena, ne bi mogla funkcionirati i dalje. Pojam tehničke istrošenosti da je manje primjenjiv na informatičku i telekomunikacijsku opremu, o kakvoj je dakle u konkretnom slučaju riječ, a više na strojeve i uređaje koji imaju pokretne dijelove pa su podložni habanju.

29./ Konačno, odgovarajući na pitanja prilikom usmenog iznošenja nalaza i mišljenja, vještak je naveo da po njegovom shvaćanju, prema odredbama tuženikovih općih uvjeta, osigurnina kod osiguranih stvari koje nisu u potpunosti amortizirane predstavlja njihovu preostalu knjigovodstvenu vrijednost. Zatim, da polovne ENC antene, iako nemaju tržišnu vrijednost, imaju svoju uporabnu vrijednost. I kod u potpunosti knjigovodstveno amortizirane opreme, da se radi o vrijednosti "0,00 eur" samo prema računovodstvenoj kategoriji, dok i tako u potpunosti amortizirana oprema ima uporabnu, odnosno stvarnu vrijednost. Ovo stoga što da postoji mogućnost da pravne osobe tako u potpunosti knjigovodstveno amortiziranu opremu prodaju, primjerice svojim zaposlenicima, za neku određenu vrijednost. U odnosu na primjedbu tužitelja da se kod opreme manje vrijednosti amortizacija ne bi niti obračunavala, pojasnio je da se tada amortizacija ne bi obračunavala kroz neko razdoblje po određenoj stopi, već jednokratno, prilikom nabave, iskazivanjem u trošak poslovanja.

30./ Dakle, utvrđeno je da se u konkretnom slučaju radi o nastanku totalne štete na osiguranoj opremi. S obzirom na stope amortizacije koje tužitelj na osiguranu opremu knjigovodstveno primjenjuje (od 10% odnosno 25% godišnje ovisno o vrsti opreme), dio oštećene osigurane opreme je bio u potpunost amortiziran (tri monitora i MOXA kartica ulaznog računala), dok je preostala vrijednost osigurane opreme koja nije u potpunosti amortizirana 11.619,24 kn (ENC antene) (jer je 7.286,03 kn + 4.333,21 kn). Kod oštećenja osigurane opreme koja je u potpunosti amortizirana, visina štete se odnosi samo na radove. U konkretnom slučaju, prema stavkama navedenim u računu Uniteh d.o.o. za reinstalaciju oštećene opreme, radovi iznose 9.650,00 kn (radni sati inženjera i tehničara i korištenje podizne platforme). Predmeta oprema nije odstupala od definiranih projektnih parametara, dakle nije bila tehnički istrošena i ispravno je funkcionirala. Nadalje, u konkretnom slučaju radi se o totalnoj šteti, jer popravak osigurane opreme nije bio niti moguć, niti isplativ. No, svakako ne postoji sekundarno domaće tržište za predmetnu osiguranu opremu (ENC antene), slijedom čega ona nema tržišnu vrijednost. I oprema koja je u potpunosti knjigovodstveno amortizirana može imati uporabnu vrijednost.

31./ Po shvaćanju ovog suda, a imajući u vidu mjerodavne odredbe predmetnog ugovora o osiguranju, za izračun visine osigurnine u konkretnom je slučaju mjerodavna upravo preostala neamortizirana vrijednost osigurane opreme, uvećana za troškove radova prema računu društva Uniteh d.o.o., dok je pogrešno shvaćanje tužitelja da bi mu pravo na isplatu osigurnine pripadalo u visini troška koji je imao za nabavku, odnosno zamjenu oštećene opreme (dakle u visini iskazanoj u računu društva Uniteh d.o.o., odnosno nadalje uvećano za radove samog tužitelja, iskazane u njegovom troškovniku od 9. prosinca 2020.). Suprotno shvaćanju tužitelja, izloženi zaključak o načinu izračuna osigurnine upravo proizlazi iz odredaba predmetnog Ugovora o osiguranju, odnosno Opisa predmeta nabave i mjerodavnih tuženikovih općih uvjeta.

32./ Prema odredbama tuženikovih općih uvjeta, koji su, kako je prethodno izloženo, primjenjivi s obzirom na osigurani rizik i način nastanka štete kao posljedice udara groma u konkretnom slučaju, osigurnina se utvrđuje kako slijedi.

33./ U skladu s odredbama Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika, u slučaju totalne štete (uništenja ili nestanka stvari), visina osigurnine utvrđuje se prema vrijednosti osigurane stvari (u skladu s odredbom čl. 19. ovih Uvjeta) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostatka (čl. 21. st. 1. toč. 1. ovih Uvjeta). Kako se radi o totalnoj šteti, to nema mjesta primjeni ugovorne klauzule o otkupu amortizirane vrijednosti kod djelomičnih šteta (čl. 21. st. 2. ovih Uvjeta). Vrijednost osigurane stvari, ako posebnim sporazumom nije drugačije ugovoreno, je za, između ostalih, uređaje i sredstva veze, nabavna cijena novih stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske) – stvarna vrijednost (čl. 19. toč. 4. ovih Uvjeta).

34./ U skladu s odredbama Uvjeta za osiguranje strojeva od loma i nekih drugih rizika, visina osigurnine u slučaju uništenja stvari (totalna šteta), utvrđuje se prema vrijednosti osigurane stvari (u skladu s odredbom čl. 5. ovih Uvjeta) u vrijeme nastanka osiguranog slučaja, umanjenoj za vrijednost ostataka (čl. 6. st. 1. to. 1. ovih Uvjeta). Kako se radi o totalnoj šteti, i kod primjene ovih odredaba uvjeta nema mjesta primjeni ugovorne klauzule o otkupu amortizirane vrijednosti kod djelomičnih šteta (čl. 6. st. 1. toč. 3. ovih Uvjeta). Vrijednost osigurane stvari, ako drugačije nije ugovoreno, jest vrijednost nove stvari umanjena za iznos procijenjene istrošenosti (tehničke i ekonomske); Tehnička istrošenost je odstupanje od projektnih parametara; Ekonomska istrošenost je zakonom propisana amortizacija (čl. 5. ovih Uvjeta).

35./ Dakle, prema odredbama mjerodavnih općih uvjeta, ako drugačije nije ugovoreno, osigurnina se u slučaju totalne štete utvrđuje prema vrijednosti osigurane stvari kako je definirana uvjetima osiguranja, odnosno umanjenjem nabavne cijene za iznos procijenjene tehničke i ekonomske istrošenosti. U konkretnom slučaju nema daljnjeg umanjenja, jer ne proizlazi da bi ostaci osiguranih stvari imali vrijednost.

36./ S obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o djelomičnoj šteti, to svakako za izračun osigurnine ne može biti mjerodavna visina troškova popravka, koja je, prema sadržaju uvjeta osiguranja mjerodavna kod djelomičnih, a ne totalnih šteta za izračun osigurnine. Već stoga tužitelj pogrešno smatra da bi osigurninu imao pravo potraživati u visini troškova popravka, dakle prema cijeni po kojoj je nabavio (zamijenio) oštećenu opremu, uvećano za troškove radova (razlog iz odredaba predmetnih tuženikovih uvjeta vezanih uz izračun osigurnine kod djelomične štete).

37./ Tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi drugačiji način izračuna vrijednosti osigurane stvari, kao parametra mjerodavnog za izračun osigurnine, bio ugovoren, iako tuženikovi opći uvjeti navedenu mogućnost predviđaju kod osigurnine u slučaju totalne štete. Stoga je, a kako je prethodno izloženo, za izračun osigurnine mjerodavna vrijednost osigurane stvari određena na način predviđen uvjetima osiguranja. S obzirom na navedeno, kao i na činjenicu da je mjerodavnim uvjetima osiguranja za izračun vrijednosti osigurane stvari predviđeno umanjenje za iznos procijenjene istrošenosti, kako tehničke, tako i ekonomske, to je prilikom izračuna osigurnine potrebno u vidu imati oba umanjenja vrijednosti. Po logici stvari, ako je osigurana stvar u potpunosti ekonomski istrošena (amortizirana), tada nije od utjecaja umanjenje vrijednosti temeljem procijenjene tehničke istrošenosti. Vrijedi i obrnuto, no u konkretnom slučaju nije primjenjivo jer proizlazi da nema umanjenja po osnovi tehničke istrošenosti osiguranih stvari, dok proizlazi da ima umanjenja vrijednosti osiguranih stvari po osnovi ekonomske istrošenosti. Nije stoga pravilno suprotno shvaćanje tužitelja, koji smatra da iz ugovora o osiguranju ne proizlazi da bi za izračun osigurnine u konkretnom slučaju bila mjerodavna upravo preostala neamortizirana vrijednost osigurane opreme.

38./ Osim što su, a kako iz sadržaja prethodno izloženih mjerodavnih odredaba općih uvjeta osiguranja proizlazi, stranke mogle ugovoriti posebnim sporazumom drugačiji način izračuna osigurnine odnosno vrijednosti osigurane stvari, a nisu, i sam je tužitelj u Opisu predmeta nabave prihvatio primjenu obračuna osigurnine prema kriteriju ekonomske istrošenosti. Naime, u Opisu predmeta nabave, pod "Ostalo", s obzirom da su obuhvaćeni predmeti osiguranja koji se vode na kartici osnovnog sredstva, kao i oni koji nisu na taj način evidentirani, sam tužitelj dao je pojašnjenje. Predmetne osiguranja vrijednosti veće od 3.500,00 kn, koji se knjiže kao sastavni dio ceste jer su fiksno ugrađeni, ako imaju podatak da se radi o novonabavljenoj opremi autoceste, da će dostaviti troškovnik ili račun ili dokument službe održavanja radi obračuna istrošenosti od godine ugradnje ili sanacije. Za slučaj da tužitelj nema dokumentaciju, obračun istrošenosti se veže na godinu puštanja dionice autoceste u promet. Predmeti osiguranja nabavne vrijednosti niže od 3.500,00 kn se ne vode na kartici osnovnog sredstva. Za slučaj da tužitelj nema dokumentaciju kao dokaz da je oprema novonabavljena, istrošenost da se također veže na godinu putanja dionice autoceste u promet.

39./ Dakle, s obzirom da je i sam tužitelj u Opisu predmeta nabave predvidio obračun po ekonomskoj istrošenosti, a drugačije od navedenog u tuženikovim mjerodavnim općim uvjetima s obzirom na osigurani rizik u konkretnom slučaju nije posebno ugovoreno, to nije moguće prihvatiti shvaćanje tužitelja da se obračun ekonomske istrošenosti, prema stopama amortizacije temeljem kojih sam tužitelj obračunava istrošenost osigurane opreme, ne bi imao uzeti u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti osigurane stvari, mjerodavne za izračun osigurnine u konkretnom slučaju. Stoga se, po shvaćanju ovog suda, odredbe mjerodavnih uvjeta osiguranja imaju primijeniti upravo kako glase jer ne proizlazi da bi njihov sadržaj bio sporan ili nejasan i da bi ga bilo potrebno tumačiti (razlog iz odredbe čl. 319. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23., dalje ZOO).

40./ Konačno, nije sporno, što navodi i vještak, a na koju okolnost ukazuje i tužitelj, da bi i ekonomski istrošena (amortizirana) osigurana oprema mogla imati svoju uporabnu vrijednost. Međutim, navedeno nije od utjecaja za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari jer, prema sadržaju mjerodavnih odredaba ugovora o osiguranju, za izračun osigurnine kod totalne štete takva preostala uporabna vrijednost nije mjerodavna, već je upravo mjerodavna vrijednost nove stvari umanjenja za procijenjenu tehničku i ekonomsku istrošenost (amortizaciju).

41./ Slijedom navedenog, za izračun osigurnine u konkretnom slučaju bila bi mjerodavna preostala neamortizirana vrijednost osigurane opreme (11.619,24 kn) uvećana za troškove radova iskazane na računu Uniteh d.o.o. (9.650,00 kn), dakle ugovorena osigurnina bi iznosila 21.269,24 kn (jer je 11.619,24 kn + 9.650,00 kn = 21.269,24 kn). S obzirom da je tuženik isplatio osigurninu u iznosu od 54.166,62 kn, to osnovano prigovara da je svoju osigurateljnu obvezu u cijelosti ispunio.

42./ Po shvaćanju ovog suda, osnovano tuženik prigovara obvezi nadoknade troškova za radnje samog tužitelja, koje je iskazao u troškovniku od 9. prosinca 2020. Naime, predmetnim Ugovorom o osiguranju kao i u njemu sadržanim općim uvjetima tuženika, mjerodavnima s obzirom na osigurani rizik koji se ostvario, predviđeno je da su osiguranjem obuhvaćeni i određeni troškovi, vezani uz nastanak osiguranog slučaja i sanaciju štete (navedeni kako u Opisu predmeta nabave, tako i u pojedinim općim uvjetima tuženika, kao sastavnim dijelovima predmetnog Ugovora o osiguranju). Međutim, po samom pojmu "troškovi" obuhvaćeni osiguranjem, moralo bi se radit o troškovima koji za tužitelja uslijed nastupa osiguranog slučaja nastaju, dakle o izdacima koje tužitelj povodom osiguranog slučaja ima, a koje izdatke ne bi imao da osiguranog slučaja nije bilo i koji su mu izdaci nastali plaćanjem izvršenim trećim osobama (trošak tužitelja). Prema opisu radnji iz tužiteljevog troškovnika od 9. prosinca 2020., a tako i prema navodima samog tužitelja, ne radi se u ovom dijelu o izdacima koje je tužitelj imao u vezi predmetnog štetnog događaja, već o radnjama koje je sam tužitelj, odnosno njegovi djelatnici, poduzeli povodom predmetnog štetnog događaja (intervencija ophodara, očevid s izradom fotodokumentacije, postavljanje, održavanje i uklanjanje privremene regulacije prometa). Radi se o poslovima koje je tužitelj kao osoba koja upravlja autocestom dužan obavljati, pa okolnost da tužitelj ima cjenik po kojem ove radove obračunava kada ih obavlja u vezi s otklanjanjem posljedica prometnih nesreća na autocesti, a kada je te radove tužitelju dužna platiti treća osoba, odgovorna za nastanak prometne nesreće ili drugog izvanrednog događaja na autocesti, ne znači da je za tužitelja, kada je sam ove poslove obavio nastao "trošak" koji bi predmetnim osiguranjem bio obuhvaćen.

43./ Nedvojbeno je da se radi o radnjama koje je tužitelj poduzeo upravo radi nastanka predmetnog osiguranog slučaja i u svrhu otklanjanja njegovih posljedica, međutim, za tužitelja obavljanjem ovih radnji nije nastao trošak, jer se radi o poslovima koje sam obavlja, u redovitom obavljanju poslova upravljanja autocestom, a niti tvrdi niti dokazuje da bi po osnovi tako obavljenih poslova imao izdatke koje u redovitom obavljanju poslova upravljanja autocestom ne bi imao, dakle povrh redovite naknade za rad koju isplaćuje svojim zaposlenicima za obavljanje ovih poslova. Stoga, neovisno o tome što je tužitelj za obračun ovih poslova odredio i cjenik, kojim naknadu za tako obavljene poslove moguće i naplaćuje trećim osobama, u slučaju prouzročenog izvanrednog događaja ili radi otklanjanja posljedica prometne nesreće na autocesti, ne radi se o "troškovima" koji bi za njega nastali u vezi s osiguranim slučajem i koji bi stoga predstavljali "osigurane troškove" u smislu predmetnog Ugovora o osiguranju.

44./ Da se upravo mora raditi o dodatnim troškovima koji za tužitelja nastaju povodom osiguranog rizika, dakle koje podmiruje svojim zaposlenicima povrh redovite naknade za rad, razvidno je, po ocjeni ovog suda, i iz Opisa predmeta nabave kao sastavnog dijela predmetnog Ugovora o osiguranju u kojem se, kod osiguranih troškova navodi, između ostalih, da su osigurani troškovi honorara arhitekata, inženjera , drugih stručnjaka, uključujući i troškove vlastitog stručnog osoblja u skladu s utvrđenom tarifom. Tužitelj naime, niti tvrdi niti dokazuje da bi mu, po osnovi isplate vlastitom stručnom osoblju u vezi radnji navedenih u troškovniku prema nekoj utvrđenoj tarifi, nastali izdaci (troškovi), već pogrešno smatra da bi, stoga što je navedene radnje predvidio cjenikom (Troškovnikom radova za otklanjanje posljedica prometnih nesreća), tako iskazane cijene radova predstavljale osigurane troškove temeljem predmetnog Ugovora o osiguranju.

45./ Međutim, kada se uzme u obzir plaćeno i prethodno izložen način obračuna osigurnine, sve i kada bi tužitelj osnovano mogao potraživati isplatu navedenih vlastitih radnji kao osiguranih troškova, i tada bi tuženim izvršenim plaćanjem u cijelosti izvršio svoju osigurateljnu obvezu. Naime, prema izloženoj ocjeni ovog suda, pravilno obračunata osigurnina iznosi 21.269,24 kn, dok tužitelj za vlastite radnje potražuje iznos od 842,01 kn (329,07 kn + 303,43 kn + 209,51 kn), a tuženik je platio iznos od 54.166,62 kn.

46./ S obzirom da je tužiteljev zahtjev za daljnjom isplatom osigurnine utvrđen neosnovanim, to nisu od utjecaja tuženikovi prigovori vezani uz zatraženi tijek zateznih kamata.

47./ Tužitelju, jer je u cijelosti izgubio parnicu, ne pripada pravo na naknadu troškova postupka, a tuženiku je dužan naknaditi troškove koje mu je izazvao vođenjem postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

48./ O tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova postupka po osnovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje Tarifa) odlučeno je primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak za:

- sastav odgovora na tužbu i obrazloženog podneska od 26. lipnja 2024. (T.br. 8/1 Tarife), u iznosu od po 200,00 eur,

- zastupanje na ročištima 11. lipnja 2024. i 3. travnja 2025. (T.br. 9/1 Tarife), u iznosu po po 200,00 eur,

- sastav podneska od 15. srpnja 2024. (kojim se tuženik očituje vezano uz procesnu mogućnost korištenja isprave (tužiteljevog cjenika) i ponavlja ranije navode pa se, prema sadržaju podneska, ne radi o obrazloženom već o jednom od ostalih podnesaka za obračun kojeg je mjerodavna odredba T.br. 8/4 Tarife), u iznosu od 50,00 eur.

Ovako priznate troškove (850,00 eur) valja uvećati za pripadajući porez na dodanu vrijednost (T.br. 42 Tarife), što ukupno iznosi 1.062,50 eur.

49./ Trošak za sastav podneska od 29. svibnja 2024. nije priznat jer tuženik ponavlja ranije iznijete navode (iz odgovora na tužbu), dok je podnesak od 31. ožujka 2025. dostavljen neposredno prije ročišta (održanog 3. travnja 2025.), dakle nije pravovremeno dostavljen (razlog iz odredbe čl. 299.a ZPP-a), a tuženik je navode iz podneska izložio na ročištu za pristup na koje je nagrada priznata. Dakle, u odnosu na predmetne radnje, radi se o troškovima koji, po ocjeni ovog suda, nisu bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

50./ Odluka o zateznim kamatama na dosuđene troškove postupka osniva se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, te se kamate obračunavaju počevši od donošenje ove presude do isplate, po stopi utvrđenoj prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, mjerodavnoj za ostale odnose.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Tina Šimović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda.

DNA

1. tužitelju, po punomoćniku

2. tuženiku, po punomoćniku