Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj P-496/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Meliti Šmentanec-Klarić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika-specijalista Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, zastupanog po MČ, punomoćnici po zaposlenju, protiv 1.tuženika Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., OIB: 52848403362, Slovenska ulica 24, Zagreb, zastupanog po Mariu Puškaru, odvjetniku u OD Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba i 2.tuženika LČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave, zaključene 2. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i 1.tuženika te 2. tuženika osobno, te objave presude, 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, koji glasi:

" Nalaže se l. tuženiku Wiener osiguranje Vienna Insurance Group d.d., Slovenska ulica 24, Zagreb, OIB: 52848403362 i II. tuženiku LČ, 013: 74326591590, [adresa] solidarno isplatiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 6.821,60 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe sudu do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 EUR, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu radi isplate.

2. U tužbi, u bitnome, navodi:

- da je osiguranik tužitelja NČ, rođ. **.**.1976., dana 12. kolovoza 2007. godine. stradao u prometnoj nesreći u [adresa]; da je u istoj zadobio teške i po život opasne ozljede; da je za prometnu nesreću presudom ovog suda broj K-609/07-2 od 6. prosinca 2007. proglašen krivim LČ, vozač teretnog automobila osiguranog kod pravnog prednika tuženika,

- da je kao posljedica pretrpljene prometne nesreće, a nakon završenog liječenja, prema nalazu i mišljenju ovlaštenog vještaka i stručnog povjerenstva za reviziju kod osiguranika tužitelja NČ nastupila opća nesposobnost za rad, te je istome priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad,

- da je isplatom invalidske mirovine za tužitelja nastajala šteta za naknadu koje se temeljem odredbi Zakona o mirovinskom osiguranju obratio predniku tuženika; da su prednik tuženika, a kasnije tuženik podmirili štetu koja je isplatama iz mirovinskog osiguranja nastajala tužitelju do 31. 12. 2021.,

- da je odštetnim zahtjevom od 20. siječnja 2023. tužitelj pozvao tuženika da naknadi štetu koja je nastala isplatama invalidske mirovine korisniku tužitelja NČ u razdoblju od 1.1.2022. do 31.12.2022. u iznosu od 3.201,37 EUR, a odštetnim zahtjevom od 16. siječnja 2024. pozvao je tuženika da mu naknadu štetu koja je nastala isplatama invalidske mirovine u istom predmetu u razdoblju od 1.1.2023. do 31.12.2023. u iznosu od 3.620,23 ,

- da tužitelj u ovom predmetu potražuje štetu nastalu isplatama invalidske mirovine temeljem odredbi čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju,

- da je tuženik otklonio odštetne zahtjeve tužitelja uz obrazloženje da je za odluku o sporu koji pokreće tužitelj protiv tuženika, a radi povrata iznos isplaćenih na ime mirovine mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine,

- da ne postoji jedinstven stav o primjeni materijalnog prava u predmetima naknade štete tužitelja u odnosu na I. tuženika te se poziva na odluke u kojima je zauzeto stajalište da je Zakon o mirovinskom osiguranju lex specialis i lex posterior kod donošenja odluke o visini štete na koju tužitelj ima pravo,

- da je u odnosu na II. tuženika nesporno da tužitelj ima pravo potraživati naknadu štete od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe (čl. 161. stavak 1. ZMO-a/98), odnosno od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe odnosno od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti (čl. 162. stavak 1. ZMO- a/13)

3. I. tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi:

- da čini nespornim nastanak štetnog događaja, svojstvo osiguratelja vozila reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme štetnog događaja kao i činjenicu priznavanja osiguraniku tužitelja prava na invalidsku mirovinu, međutim da u cijelosti osporava osnovu tužbe i tužbenog zahtjeva,

- da osporava postojanje svoje obveze naknade štete tužitelju iz razloga nepostojanja razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a sve imajući u vidu odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje u tekstu: ZOOP); da se za odluku u sporu koji pokreće ovdje tužitelj protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji, primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine, a što da potvrđuje i recentna sudska praksa,

- da je navedeno pravno shvaćanje potvrđeno i u nizu drugih sudskih odluka pa je time za odluku u sporu mjerodavna odredba čl. 27. ZOOP-a kojom je regulirano pitanje subrogacijskih zahtjeva nositelja socijalnog osiguranja; da je odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju pri čemu se stvarnom štetom sukladno odredbi čl. 27. st. 2. ZOOP-a smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji,

- da se razmjerni iznos mirovine sukladno odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu to se u slučaju kada tužitelj nije dokazao da bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje njegovom osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu nikako ne može govoriti o postojanju I. - tuženikove obveze naknade štete prema tužitelju; da u tom smislu I.tuženik u cijelosti osporava i visinu tužbe i tužbenog zahtjeva,

- da osporava i navode tužitelja o izvršenim isplatama s obzirom da potvrde o isplatama koje je izdao sam tužitelj nisu dokaz izvršenih isplata, da osporava i zatraženi tijek zateznih kamata obzirom iste mogu teći tek od donošenja prvostupanjske presude kada je i utvrđena obveza I.tuženika na isplatu kao i visina iznosa kojeg je potrebno platiti

4. U dokaznom postupku sud je pročitao: presudu ovog suda broj K-609/07-2 od 6. prosinca 2007. (stranice 4-6 spisa), rješenje tužitelja od 9. prosinca 2009. (stranice 7-9 spisa), nalaz i mišljenje o invalidnosti (stranice 10-12 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju (stranice 13-14 spisa), ispis kartice glavne knjige tužitelja (stranice 15-17 spisa), dopis tuženika (stranica 18 spisa), odštetne zahtjeve (stranice 19- 20 spisa), potvrde o isplaćenim mirovinskim primanjima (stranice 21-22 spisa), ispise iz službenih evidencija tužitelja o izvršenim isplatama (stranice 23-35 spisa), otklone tuženika (stranice 36-39 spisa) te sudsku praksu (stranice 48-85, 101-108, 112-191 spisa).

5. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Nesporno je da je u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovalo vozilo LČ za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti, da je u nezgodi ozlijeđen osiguranik tužitelja NČ, te da je istome tužitelj priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom izvan rada.

8. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja s osnova naknade štete prouzročene isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja AČ, za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. prosinca 2023. u iznosu od ukupno 6.821,60 EUR, zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

10. Temeljno je sporno pitanje u ovome predmetu koji pravni propis valja primijeniti prilikom odlučivanja o zahtjevu tužitelja budući da se tužitelj poziva na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19), dok I. tuženik navodi da se ima primijeniti Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Spomenuto pravno pitanje bilo je predmetom raspravljanja u brojnim parničnim predmetima te su o istom zauzeta različita pravna shvaćanja prvostupanjskih i višestupanjskih sudova. Prema pravnom shvaćanju koje proizlazi iz odluke Rev-66/2022 Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 1. veljače 2022. u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode. Kako je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja, koje obuhvaća i obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena Zakonom o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14, dalje: ZOOP), na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje se materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP. Sukladno odredbama ZOOP-a zaključen je ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP-om. Člankom 8. st. 1. ZOOP-a reguliran je Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak, te je istim propisano da je društvo za osiguranje dužno sklopiti ugovor o osiguranju sukladno tome zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja. Budući da je tim zakonom uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja, za rješenje ovog parničnog predmeta relevantna je odredba iz čl. 27. ZOOP koja uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“.

11. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

(5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

12. Nesporno je osiguraniku tužitelja AČ rješenjem od 9. prosinca 2009. utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu uslijed opće nesposobnosti za rad zbog ozljede izvan rada (str. 7 spisa), što je osnova isplate povodom koje tužitelj tvrdi da mu je nastala šteta. Međutim, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva; I. tuženik osporava da bi na strani tužitelja nastala šteta isplatom mirovine svojem osiguraniku, dok II. tuženik naglašava kako mu je nejasno zbog čega bi se njega teretilo za isplatu invalidske mirovine koju je primao osiguranik tužitelja, uzimajući u obzir da je u vrijeme prometne nezgode vozilo kojim je upravljao bilo osigurano od autoodgovornosti.

13. Ključnom se ukazuje nesporna činjenica, a koja proizlazi iz navoda tužitelja na ročištu od 2. travnja 2025., da bi iznos invalidske mirovine koji bi bio utvrđen osiguraniku tužitelja u slučaju povrede na radu, nedvojbeno bio veći od onog koji je osiguraniku tužitelja priznat i isplaćen i to stoga što se prilikom izračuna takve mirovine (zbog povrede na radu) kao staž osiguranja primjenjuje period od 40 godina. Iz navedenog proizlazi da tužitelju - isplatom priznate invalidske mirovine njegovom osiguraniku - nije nastala šteta koja bi se sastojala u razlici između utvrđene invalidske mirovine i one koja bi bila utvrđena s osnove povrede na radu, a budući da bi takva šteta postojala tek u slučaju da je iznos isplaćene invalidske mirovine veći od iznosa invalidske mirovine utvrđene zbog povrede na radu, a o čemu se u ovome predmetu ne radi.

14. Kako je prema odredbi čl. 27. st. 1., st. 2. i st. 3. ZOOP-a obveza I. tuženika naknaditi razmjerni iznos mirovine oštećenika, a koji iznos predstavlja razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, pri čemu je gore navedenim rješenjem tužitelja njegovom osiguraniku AČ priznata invalidska mirovina uslijed opće nesposobnosti za rad, sud utvrđuje da ne postoji razlika koju bi na temelju citirane odredbe ZOOP-a I. tuženik bio dužan isplatiti tužitelju pa je tužbeni zahtjev s osnove isplate invalidske mirovine u odnosu na I. tuženika odbijen kao neosnovan.

15. S druge strane, uzimajući u obzir da je nesporno kako je II. tuženik u vrijeme nastanka prometne nezgode upravljao vozilom u odnosu na koje je kod I. tuženika bila sklopljena polica osiguranja od automobilske odgovornosti u smislu čl. 22. ZOOP-a (od odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog smrti, tjelesne ozljede, narušavanja zdravlja, uništenja ili oštećenja stvari), a tužitelj ne tvrdi niti dokazuje da bi iz bilo kojeg razloga došlo do gubitka prava iz osiguranja, jasnim proizlazi da II. tuženik, kao osoba koja je upravljala navedenim vozilom, ne može biti odgovorna za nastalu štetu kada je upravo u odnosu na tu odgovornost vozilo osigurano. Stoga je valjalo u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev i u odnosu na II. tuženika.

16. Odluku o trošku sud je donio temeljem čl. 154. st. 1. te čl. 155. ZPP-a. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa).

17. Tuženiku je, sukladno predanom troškovniku, priznat trošak sastava odgovora na tužbu te podneska od 10. ožujka 2025. u iznosu od 250,00 EUR po podnesku (Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 46. Tarife) te trošak zastupanja na ročištu od 2. travnja 2025. u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 46. Tarife), odnosno ukupan trošak u iznosu od 750,00 EUR. Zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak određene su sukladno čl. 151. st. 3. ZPP- a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima.

18. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

U Varaždinu 16. svibnja 2025.

Sutkinja

Melita Šmentanec-Klarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude, a podnosi se putem ovog suda u tri istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. tužitelj – HZMO, po punomoćnici MČM dipl.iur.

2. 1.tuženik – po Mariu Puškaru, odvjetniku u OD Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba

3. 2.tuženik - LČ, [adresa]