REPUBLIKA HRVATSKA

P-504/2025

Trgovački sud u Zagrebu

Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Goranu Iskri, u pravnoj stvari tužitelja EUROHERC OSIGURANJE d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnica Anita Suša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i odsutnosti tuženika, s danom objave 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.100,69 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od:

- na iznos od 186,56 EUR od 01.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana;

- na iznos od 2.914,13 EUR od 11.01.2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana“, kao neosnovan.

II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 866,19 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu 6. veljače 2025. U tužbi je naveo da je presudom ovog suda P-519/2019 od 23. studenog 2023. naloženo tužitelju platiti ALD Automotive d.o.o. iznos od 3.100,69 eura, koji iznos mu je tužitelj platio. Navodi da je tom presudom utvrđeno kako je 16. rujna 2018. vozač BO sudjelovao u prometnoj nesreći na način da je na cestu istrčala divlja životinja te je tom prilikom nastala šteta na vozilu u vlasništvu ALD Automotive d.o.o. Navodi da se nalet na divljač dogodio unutar područja kojim gospodari HSLD Vepar Čučerje koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo da kako nije sporno da se 16. rujna 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je BO naletio na životinju prilikom čega je oštećeno vozilo u vlasništvu ALD Automotive d.o.o. Navodi da nije sporno kako se nalet na životinju dogodio unutar područja kojim gospodari HSLD Vepar Čučerje koji je u vrijeme štetnog događaja bio osiguran kod tuženika policom osiguranja 078700032029 pa priznaje pasivnu legitimaciju i odgovornost. Navodi da je tuženik isplatio sve štete po polici osiguranja unutar ugovorenog limita te je navedena polica osiguranja iscrpljena. Navodi da je 16. rujna 2021. nastupila zastara potraživanja sukladno odredbi čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Navodi da zastara potraživanja počinje teći onda kada je počelo teći zastarijevanje potraživanja osiguranika tužitelja prema tuženiku. Osporava da se prometna nesreća dogodila naletom vozila na divljač. Navodi da u provedenom postupku P-519/2019 nije utvrđeno da se radilo o divljoj životinji, već se vještak samo očitovao da položaj i oblik nastalih oštećenja odgovara naletu na divljač. Navodi i da je BO u svom iskazu u tom postupku naveo kako nije vidio konkretnu životinju, već je samo vidio nešto u retrovizoru.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao podatke o polici (list 6 spisa), prijavu i zahtjev za naknadu štete (list 7-8 spisa), policu kasko osiguranja (list 9 spisa), potvrdu o uplaćenoj premiji (list 10 spisa), prometnu dozvolu (list 11-13 spisa), vozačku dozvolu (list 14 spisa), izvid štete (list 15 spisa), dopunski izvid štete (list 16 spisa), račun (list 17-18 spisa), pregledao fotografije (list 19-22 spisa), pročitao obračun visine štete (list 23-26 spisa), presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-519/2019 od 30. studenog 2023. (list 27-34 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda u Zagrebu Pž- 718/2024 od 15. listopada 2024. (list 35-40 spisa), policu osiguranja (list 41 spisa), nalaz i mišljenje Ereš vještačenja d.o.o. u predmetu P-519/2019 (list 42-46 spisa), potvrdu o plaćanju (list 47-49 spisa), dopise (list 50 spisa), ugovor o poslovnoj suradnji (list 51-56 spisa), uvjete za kasko osiguranje motornih vozila (list 57-70 spisa), pregled šteta po polici (list 78-201 spisa), policu osiguranja (list 202-208 spisa), popis Croatia osiguranje (list 209-216 spisa), opće uvjete za osiguranje imovine (list 217-221 spisa), izvršen je uvid u isprave u spisu P-519/2019 (list 226-227 spisa).

4. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu regresa jer je tužitelj nadoknadio svom osiguraniku štetu koja je nastala na vozilu na koje je naletjela divljač.

6. U ovom postupku nije sporno da se 16. rujna 2018. dogodila prometna nesreća u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu ALD Automotive d.o.o. Nije sporno da se prometna nesreća dogodila unutar područja kojim gospodari Lovačko društvo HSLD Vepar Čučerje.

7. Nije sporno da su HSLD Vepar Čučerje i tuženik sklopili ugovor o osiguranju od odgovornosti po polici osiguranja broj [broj police osiguranja].

8. U postupku su sporne činjenice je je li do prometne nesreće došlo naletom divljači na vozilo i je li iscrpljena svota osiguranja po ugovoru o osiguranju sklopljenom između tuženika i HSLD Vepar Čučerje.

9. Iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-519/2019 od 30. studenog 2023. proizlazi da je tom presudom tužitelju naloženo platiti ALD Automotive d.o.o. iznos od 1.041,58 eura sa zateznim kamatama od 16. rujna 2018. do isplate i naknaditi mu parnične troškove u iznosu od 1.561,55 eura sa zateznim kamatama od 30. studenog 2023. do isplate.

10. Iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-718/2024 od 15. listopada 2024. proizlazi da je tom presudom potvrđena presuda P-519/2019 od 30. studenog 2023. pa je, dakle, ta presuda pravomoćna.

11. Iz rješenja ovog suda P-519/2019 od 5. travnja 2022. proizlazi da je u tom postupku tuženik obaviješten o parnici u smislu odredbe čl. 211. st. 1. ZPP-a. Iz potvrde o otpravku proizlazi da je obavijest o parnici dostavljena tuženiku 15. travnja 2022.

12. Odredbom čl. 211. st. 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj ili tuženik trebaju treću osobu obavijestiti o otpočetoj parnici, da bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak, oni mogu, sve dok se parnica pravomoćno ne dovrši, to učiniti podneskom preko parničnog suda, u kojem će navesti razlog obavijesti i u kakvu se stanju nalazi parnica.

13. Odredbom čl. 208.a st. 1. ZPP-a propisano je da umješač ne može u odnosu na stranku kojoj se bio pridružio u prethodnom postupku tvrditi da spor, onako kako je tijekom toga postupka izložen sudu, nije pravilno riješen. Njegov prigovor istaknut u novoj parnici, da je stranka kojoj se bio pridružio pogrešno vodila spor, može biti prihvaćen samo utoliko ukoliko je on s obzirom na stanje spora u vrijeme svoga stupanja u prethodnu parnicu ili izjavama i radnjama te stranke bio spriječen poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora, odnosno ako takve radnje, za mogućnost čijega poduzimanja on nije znao, sama stranka nije poduzela namjerno ili iz grube nepažnje.

14. Odredbom čl. 208.a st. 2. ZPP-a propisano je da se odredba stavka 1. toga članka na odgovarajući se način primjenjuje i na imenovanog prethodnika (članak 210.) te na treću osobu obaviještenu o parnici (članak 211.).

15. Sukladno navedenim odredbama, presuda P-519/2019 stvara pravni učinak prema tuženiku na način da ga obvezuju i izreka presude, ali i činjenična utvrđenja suda u tom postupku. Tuženik tijekom ovog postupka niti ne tvrdi da spor nije pravilno riješen jer mu nije bilo omogućeno poduzeti radnje koje bi dovele do povoljnijeg ishoda spora u smislu odredbe čl. 208.a st. 1. ZPP-a, već samo tvrdi da u postupku P- 519/2019 sud nije utvrdio da je došlo do naleta vozila na divljač jer da to ne proizlazi iz iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka.

16. Međutim, suprotno tuženikovim navodima, sud je u presudi P-519/2019 pod točkom 16. obrazloženja te presude utvrdio da se predmetna prometna nesreća dogodila 16. rujna 2018. na način da se vozač kretao iz smjera sjevera u smjeru juga Čučerskom cestom kada je u vozilo iz smjera zapada natrčala divlja životinja.

17. Kako je već obrazloženo, činjenična utvrđenja suda iz postupka P-519/2019 nisu predmet preispitivanja u ovom postupku. Stoga nisu odlučni tuženikovi navodi kojima daje svoju ocjenu dokaza saslušanjem svjedoka BO i nalaza i mišljenja vještaka, izvedenih u postupku P-519/2019. Odlučno je ono što je sud utvrdio u tom postupku, a pod točkom 16. obrazloženja te presude sud je na temelju iskaza svjedoka i nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da je došlo do naleta divlje životinje na vozilo.

18. Iz potvrde o plaćanju Agram banke d.d. proizlazi da je tužitelj platio ALD Automotive d.o.o. iznos od 1.341,80 eura 10. siječnja 2024. po presudi P-519/2019 koji se odnosi na glavnicu naknade štete i zatezne kamate, te zatim i iznos od 1.572,33 eura po istoj presudi koji se odnosi na troškove postupka i zatezne kamate. Tuženik tijekom postupka ne osporava obračun zateznih kamata kako ih je tužitelj platio predmetnim uplatama.

19. Iz potvrde o plaćanju Agram banke d.d. proizlazi i da je tužitelj platio Odvjetničkom društvu Grgić & partneri iznos od 186,56 eura 31. listopada 2023., a kao opis plaćanja navedeno je „180503205243.“ Iz navedenog proizlazi da se ne radi o plaćanju troškova postupka društvu ALD Automotive d.o.o., koja tražbina bi onda prešla na tužitelja sukladno odredbi čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18 – dalje: ZOO), već o plaćanju naknade za zastupanje tužiteljevom punomoćniku. Presudom P-519/2019 tužitelju je naloženo platiti ALD Automotive d.o.o. iznos od 1.041,58 eura sa zateznim kamatama i naknaditi mu troškove postupka u iznosu od 1.561,55 eura sa zateznim kamatama. Dakle, iznos od 186,56 eura ne predstavlja naknadu štete niti naknadu troškova koju je tužitelj platio svom osiguraniku ALD Automotive d.o.o., već je to iznos koji je platio odvjetničkom društvu Grgić & partneri koje je zastupalo tužitelja u predmetu P- 519/2019. Pri tome iz opisa plaćanja „180503205243“ i činjenice da je plaćanje izvršeno odvjetniku vidljivo je da se radi o plaćanju troškova postupka svom odvjetniku jer izvid štete po predmetnom štetnom događaju ima broj upravo 180503205243. Međutim, tužitelj nije dokazao da mu je nastao trošak zastupanja po odvjetničkom društvu Grgić & partneri d.o.o. upravo u iznosu od 186,56 eura, odnosno da je to odvjetničko društvo poduzelo radnje u zastupanje za koje bi ugovorena naknada iznosila upravo 186,56 eura, jer to ne proizlazi iz niti jednog dokaza. Također, neovisno o navedenom, tužitelj je izgubio parnicu u predmetu P-519/2019 te trošak odvjetnika koji ga je zastupao u tom postupku ne predstavlja štetu za koju bi bio odgovoran tuženik (odnosno osiguranik tuženika) jer se tužitelj svojom odlukom upustio u parnicu koju je izgubio te angažirao odvjetnika da ga zastupa u toj parnici pa mu je nastao trošak zastupanja po njegovom odvjetniku te trošak takvog zastupanja ne može prebacivati na tuženika. Stoga je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 186,56 eura već iz ovog razloga neosnovan.

20. Odredbom čl. 963. st. 1. ZOO-a propisano je da isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

21. Sukladno navedenoj odredbi na tužitelja su prešla sva prava njegovog osiguranika ALD Automotive d.o.o. prema tuženiku, do visine isplaćene naknade, dakle, do iznosa od ukupno 2.914,13 eura (1.341,80 eura po osnovi glavnice naknade štete i zateznih kamata na glavnicu i 1.572,33 eura po osnovi troškova postupka ALD Automotive d.o.o. i zateznih kamata) jer je tužitelj društvu ALD Automotive d.o.o. platio ukupno 2.914,13 eura. Kako je već ranije obrazloženo, preostali iznos od 186,56 eura ne odnosi se na isplatu naknade štete i troškova postupka ALD Automotive d.o.o., već na plaćanje odvjetniku Euroherc osiguranja d.d., pa za iznos od 186,56 eura ne postoji osiguranikovo pravo koje bi prešlo na tužitelja u smislu odredbe čl. 963. st. 1. ZOO-a.

22. Odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu ("Narodne novine" broj: 92/18, 32/19, 32/20 – dalje Zakon o lovstvu) propisano je da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

– vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi,

– lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

23. Niti jedna stranka ne tvrdi da se u vrijeme prometne nesreće provodio skupni lov, a niti da je vozač upravljao vozilom protivno propisima. Stoga, ne radi se o situaciji koja bi bila uređena odredbom čl. 80. st. 6. Zakona o lovstvu. Zakon o lovstvu kao poseban propis ne uređuje tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo u području kojim gospodari lovoovlaštenik kada se nije provodio skupni lov i kada vozač nije upravljao vozilom protivno propisima. Prema odredbi čl. 76. st. 2. Zakona o lovstvu u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi, ako ovaj Zakon ne propisuje drugačije. Stoga, u toj situaciji za odgovornost za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a. Divljač na cesti predstavlja opasnu stvar pa se primjenjuje odredbe čl. 1063-1067. ZOO-a. Tuženik je sklopio ugovor o osiguranju od odgovornosti s lovoovlaštenikom, a lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti te bi se mogao osloboditi obveze naknade štete u smislu odredbe čl. 1067. ZOO-a tako da dokaže kako šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti ili da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Tuženik niti ne tvrdi da postoji neki od ovih razloga za oslobođenje od odgovornosti za štetu.

24. Kako postoji objektivna odgovornost tuženika, a ne postoji razlozi za oslobođenje od odgovornosti, to postoji tuženikova regresna obveza prema tužitelju.

25. Tuženik nije dokazao svoje tvrdnje da je došlo do iscrpljivanja limita po ugovoru o osiguranju sklopljenom između tuženika i HSLD Vepar Čučerje. Ta činjenica ne može se utvrditi samo na temelju tuženikovog pregleda šteta po polici jer je to jednostrana isprava koju je sastavio sam tuženik. Tuženik nije dostavio izvatke po bankovnim računima iz kojih bi bilo vidljivo da je stvarno izvršio predmetne uplate, a niti je predložio financijsko vještačenje. Nadalje, tuženik u svojim činjeničnim navodima u odgovoru na tužbu niti ne iznosi određeno činjenicu u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP-a u kojem točnom iznosu je izvršio ukupna plaćanja po polici, a niti koliko je bio ugovoreni limit, već samo općenito navodi kako je limit iscrpljen dosadašnjim uplatama tuženika. Nadalje, neovisno o navedenom, u polici osiguranja broj [broj police osiguranja] i privitku toj polici (list 203-204 spisa) navedeno je da limit osiguranja iznosi 54.000.000,00 kn, a na zadnjoj stranici pregleda šteta po polici (list 201 spisa), navedeno je da je ukupni likvidirani iznos u eurima 1.779.869,10 eura, dakle, znatno manje od limita od 54.000.000,00 kn.

26. Međutim, osnovan je tuženikov prigovor zastare.

27. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a propisano je da zastara tražbine koja pripada osiguratelju prema trećoj osobi odgovornoj za nastupanje osiguranog slučaja počinje teći kad i zastara tražbine osiguranika prema toj osobi i navršava se u istom roku.

28. Odredbom čl. 230. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila.

29. Prema odredbi čl. 230. st. 2. ZOO-a u svakom slučaju ta tražbina zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

30. Tužitelj je svom osiguraniku isplatio naknadu štete i troškove postupka kao osiguratelj na temelju ugovora o kasko osiguranju vozila. Iz podataka o polici (list 6 spisa) proizlazi da je tužitelj s ALD Automotive d.o.o. sklopio ugovor o kasko osiguranju vozila. Pod točkom 1. vrsta osiguranja navedeno je autokasko. Također, iz police osiguranja broj [broj police osiguranja] proizlazi da su tužitelj i ALD Automotive d.o.o. sklopili ugovor o kasko osiguranju za predmetno vozilo s važenjem osiguranja od 2. kolovoza 2018. do 2. kolovoza 2023.

31. Odredbom čl. 234. st. 6. ZOO-a propisano je kada počinje teći zastara u situaciji kada osiguratelj koji je na temelju ugovora o osiguranju nadoknadio štetu svom osiguraniku. Zastara ne teče od dana kada je tužitelj isplatio svom osiguraniku naknadu štete, a niti od dana kada je tužitelj saznao za štetu. Zastara počinje teći onog dana kad je počela teći zastara tražbine tužiteljevog osiguranika prema tuženiku. Dakle, relevantan trenutak za određivanje početka tijeka zastare je trenutak kada je tužiteljevom osiguraniku ALD Automotive d.o.o. nastala šteta (od kada počinje teći objektivni rok zastare od pet godina iz čl. 230. st. 2. ZOO-a) i trenutak kada je tužiteljev osiguranik saznao za štetu (od kada počinje teći subjektivni rok zastare od tri godine iz čl. 230. st. 1. ZOO-a).

32. Vozilo osiguranika tužitelja oštećeno je u prometnoj nesreći 16. rujna 2018. pa je tog dana tužiteljevom osiguraniku nastala šteta. Od toga dana počinje teći objektivni rok zastare tražbine naknade štete iz čl. 230. st. 2. ZOO-a pa je u svakom slučaju zastara nastupila 16. rujna 2023., istekom objektivnog roka, neovisno o tome kada je tužiteljev osiguranik saznao za štetnika. Kako je tužitelj podnio tužbu 6. veljače 2025., to je nastupila zastara prije podnošenja tužbe. Zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze sukladno odredbi čl. 214. st. 1. ZOO-a pa je tužbeni zahtjev neosnovan.

33. Pogrešno tužitelj smatra da je došlo do prekida zastare i da je ona počela iznova teći od dana dovršetka postupka koji se vodio pod brojem P-519/2019. U odnosu na tužiteljeve navode o tome kada je on saznao za štetu i štetnika valja ponovno istaknuti da za određivanje trenutka kada zastara počinje teći nije odlučno kada je tužitelj saznao za štetu i štetnika jer zastara tražbine tužitelja prema tuženiku počinje teći kada i zastara tražbine njegovog osiguranika prema tuženiku i dovršava se u istom roku. Odredbo čl. 241. ZOO-a propisano je da zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Postupak P-519/2019 nije pokrenut protiv tuženika pa nije doveo do prekida zastare prema tuženiku.

34. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem vještačenja po vještaku prometne struke, izvođenjem očevida i saslušanjem svjedoka BO sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nisu bili važni za odluku s obzirom na to da je tuženik obaviješten o parnici broj P-519/2019 sukladno odredbi čl. 211. st. 1. ZPP-a pa nije bilo potrebno vještačenjem, očevidom i svjedocima utvrđivati činjenice okolnosti nastanka prometne nesreće i visine štete jer su te činjenice utvrđene u presudi P- 519/2019.

35. Sud je odbio tužiteljev prijedlog za izvođenjem financijskog vještačenja na okolnost da je njegov osiguranik platio premiju osiguranja jer to nije odlučna činjenica u ovom postupku, kao i tužiteljev prijedlog za pribavom podataka od Agram banke d.d. i izvođenjem financijskog vještačenja o tome da je tužitelj platio svom osiguraniku naknadu štete jer se u spisu nalaza potvrde Agram banke d.d. o izvršenim plaćanjima iz kojih se mogu utvrditi i utvrđene su te činjenice.

36. Tužitelj je izgubio u parnici pa pa je njegov zahtjev za naknadu parničnih troškova odbijen.

Zagreb, 16. svibnja 2025.

Sudac

Goran Iskra

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. toga Zakona.

DNA:

tužitelju po punomoćniku

tuženiku