REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Trg A. Starčevića 7/II
Poslovni broj: Us I-1031/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, na prijedlog sudskog savjetnika Mislava Radojevića, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Huselić, u upravnom sporu tužitelja FR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa opunomoćenik RR, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojega zastupa ZR, službena osoba, radi nepripadne isplate, 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, KLASA: 140-03/23-03/03064067454, URBROJ: 341-99-06/2-23-006517 od 1. srpnja 2024. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/21- 01/03064067454, URBROJ: 341-22-05/3-21-18380 od 22. prosinca 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: 140-03/23-03/03064067454, URBROJ: 341-99-06/2-23-006517 od 1. srpnja 2024., donesenim u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1148/2022-12 od 15. prosinca 2023., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: UP/I 140-03/21- 01/03064067454, URBROJ: 341-22-05/3-21-18380 od 22. prosinca 2021.
1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem u točki I. izreke tužitelju je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine za razdoblje od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. u svoti od ukupno 26.536,36 kuna. Prema točki II. izreke istog rješenja, tužitelj je obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka tog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna.
2. Tužitelj u tužbi najprije daje sažeti prikaz postupka koji je prethodio donošenju osporene odluke tuženika. Tužbu podnosi zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Napominje kako prvostupanjsko tijelo nije primijenilo načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Nadalje, da tuženik nije dao razloge o odlučnim činjenicama, o kojima postoji proturječnost u obrazloženju pobijanih rješenja, uzimajući u obzir da je tužitelj obavijestio prvostupanjsko tijelo o svom statusu nezaposlene osobe te da je dostavio potvrdu da je u statusu nezaposlene osobe, dok upravna tijela navedenu potvrdu ne uzimaju u obzir, niti se obrazlaže pitanje kolizije javnih isprava i s obzirom da je tužitelj obavijestio tuženika o promjeni svog radnog statusa. Smatra nejasnim koji se dokaz uzima u obzir za utvrđenje relevantnih činjenica, odnosno kojem se dokazu daje prednost u slučaju kolizije isprava, a u slučaju da jedna od isprava ide u prilog tvrdnjama tužitelja. Ističe kako je novijom sudskom praksom zauzet stav da zahtjev za povrat nepripadno isplaćene naknade koja je isplaćena pogreškom nadležnog tijela predstavlja prekomjeran teret za stranku te povredu članka 1. Protokola I uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija) i to u situaciji kad stranka nije ni na koji način pridonijela tome da joj se isplati nepripadna mirovina.
2.1. Pojašnjava kako se ne radi o nepripadnoj isplati, te upućuje na rješenje Agencije za gospodarske subjekte, Republike Srbije, od 15. travnja 2019. kojim se usvaja registracijska prijava brisanja te se iz Registra gospodarskih subjekata briše RTV i VIDEO servis Žarko Lalić, [adresa], a kao razlog prestanka navedena je odjava. Stoga, tužitelj smatra kako je nepripadna isplata obiteljske mirovine tužitelju neosnovano utvrđena, a čak i da su isplaćeni iznosi isplaćeni zbog pogreške domaćih upravnih tijela, da to predstavlja povredu prava na mirno uživanje vlasništva, budući da tužitelj nije doprinio nastanku sporne situacije jer nije krio činjenice, te je obavijestio domaća nadležna tijela o promjeni svog statusa. Ističe da ne može snositi štetne nerazmjerne posljedice jer od odjave RTV servisa nije obveznik obveznog osiguranja te je o istom obavijestio i upravna tijela. Tvrdi kako se radi o prebacivanju tereta pogreški tijela Republike Srbije i nadležnih domaćih upravnih tijela na tužitelja koji nije pridonio nastanku takvih pogreški.
2.2. Navodi da je prema praksi Europskog suda za ljudska prava jedan od aspekata prava na pošteno (pravično) suđenje i pravo na procesnu ravnopravnost (jednakost oružja), iz kojega se izvode i pojedina prava u odnosu na izbor i izvođenje dokaza, te je li postupak u svojoj cijelosti, uključujući način na koji su dokazi bili predloženi i izvedeni pravičan. Dalje navodi kako je navođenjem paušalnih i općenitih konstrukcija, bez davanja valjanih argumenata te podnošenja dokaza i izostanka dostave na očitovanje tužitelju, doveden u neravnopravan položaj u odnosu na HZMO. Obrazloženja odluka koja ne sadrže ozbiljne, relevantne i dostatne razloge za ocjenu kakva je odlukom dana, upućuju na zaključak o arbitrarnosti u postupovnom i/ili materijalnopravnom smislu. Dalje ističe kako se pravna pravila ne smiju primjenjivati na konkretne životne situacije toliko nefleksibilno, mehanički i slijepo da postaje nemoguće uvažavati imperative razumnosti i pravičnosti, a da se u svakom takvom slučaju radi o pretjeranom formalizmu, ne uvažavajući uopće smisao i svrhu odredbi o zastari utvrđivanja nepripadne isplate. Tvrdi da je prvostupanjskom tijelu uredno dostavljao sve podatke o svom radnom statusu i nije dostavljao lažne podatke ili isprave da bi s njima obmanuo prvostupanjsko tijelo, već da je prvostupanjsko tijelo tužitelja dovelo u zabludu, a tuženik nije djelovao pravodobno, pravilno i dosljedno.
2.3. Upućuje na članak 170. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22., - dalje: ZOMO) i pojašnjava kako se primjenjuju i odgovarajuće odredbe Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., - dalje: ZOO) pozivajući se na članak 1112. stavak 1. ZOO-a, prema kojemu onaj koji izvrši isplatu znajući da je nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje, a što je tuženik znao, budući da ga je tužitelj izvijestio službenom, javnom ispravom da ima status nezaposlene osobe. Napominje i da obrazloženja pobijanih rješenja nisu u skladu s člankom 98. stavkom 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ br. 47/09., 110/21., - dalje: ZUP) jer ne sadrže cjelovito činjenično stanje niti razloge koji su odlučujući o ocjeni pojedinih dokaza. Iz tužbe proizlazi da tužitelj predlaže poništavanje osporenog rješenja tuženika i rješenja prvostupanjskog tijela.
3. U odgovoru na tužbu tuženik ističe da su preispitani dokazi koji se odnose na zaposlenje i prijavu nezaposlenosti ČR u [adresa] u razdoblju od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. u kojem je utvrđena nepripadna isplata obiteljske mirovine te je upućena e-pošta Sektoru za provedbu uredbi Europske unije i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, Odjelu za poslove Europske unije i međunarodnu suradnju s opisom pravne situacije i zamolbom da se putem e-pošte zatraži od nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji očitovanje o ovim dokazima i kako utječu na potvrđeni staž osiguranja, odnosno provjeru jesu li naknadno izmijenjeni podaci o prijavi i odjavi osiguranja tužitelja i dostavu nove tiskanice SRB/HR 205. Dalje navodi da se nadležni nositelj mirovinskog osiguranja iz Republike Srbije putem e-pošte očitovao o ovim dokazima i kako utječu na potvrđeni staž osiguranja, odnosno provjereno je da nisu naknadno izmijenjeni podaci o prijavi i odjavi osiguranja tužitelja koji su potvrđeni na tiskanici SRB/HR 205 od 21. prosinca 2021. prema kojoj je tužitelj u razdoblju od 27. rujna 1999. do 15. travnja 2019. i od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. navršio razdoblja osiguranja u Republici Srbiji u trajanju od 21 godine, 6 mjeseci i 17 dana i koja je prihvaćena kao relevantan dokaz u prvostupanjskom i prethodnom drugostupanjskom upravnom postupku. Pojašnjava kako je nadležni nositelj mirovinskog osiguranja iz Republike Srbije putem e-pošte pojasnio da je prema bazi aktivnih osiguranika matične evidencije tužitelj u razdoblju od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. bio korisnik novčane naknade kod Nacionalne službe za zapošljavanje Filijala Sombor i da za to razdoblje ima utvrđene podatke o stažu i zaradi što je potvrđeno kao mirovinski staž na tiskanici SRB/HR 205 od 21. prosinca 2021. Poziva se na primjenu članka 166. ZOMO-a. Predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu 25. travnja 2025. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine" br. 36/24., - dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti opunomoćenice tužitelja DR, odvjetničke vježbenice kod odvjetnika RR i službene osobe tuženika ZR.
4.1. Opunomoćenica tužitelja na raspravi je ostala u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva te svih navoda i dokaznih prijedloga iz tužbe. Predložila je usvajanje tužbenog zahtjeva i zatražila naknadu troška upravnog spora. Službena osoba tuženika ostala je kod odgovora na tužbu i predložila odbijanje tužbenog zahtjeva.
4.2. Na održanoj raspravi Sud je sukladno članku 93. stavku 2. ZUS-a odbio predloženi dokazni prijedlog za saslušanje tužitelja kao nevažan za odluku. Sud prvenstveno navodi kako je tužitelj ostvario mogućnost izjašnjavanja u tužbi, kao i da je pozvan da se očituje na odgovor na tužbu, a na koji se svojevoljno nije očitovao. Stoga je pozivanje i saslušavanje tužitelja na iste okolnosti iz tužbe nepotrebno. Provođenje navedenog dokaznog prijedloga bilo bi u suprotnosti s načelom učinkovitosti iz članka 8. ZUS-a jer bi se tako odugovlačio spor, uz stvaranje nepotrebnih troškova, pa ga je valjalo odbiti.
5. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, a sukladno odredbi iz članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Predmetni upravni postupak za utvrđivanje nepripadnosti isplate pokrenut je po službenoj dužnosti.
8. U provedenom upravnom postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja utvrđeno je da je tužitelju rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: 140-03/19-01/03064067454, URBROJ: 341-22-05/3-19-015629, od 30. srpnja 2019. priznato pravo na obiteljsku mirovinu počevši od 6. rujna 2000., ali bez isplate, budući da se nalazio u radnom odnosu.
9. Nadalje, rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Vukovaru, KLASA: 140-03/19-03/03064067454, URBROJ: 341-22-06/2-19- 14151, od 26. rujna 2019. tužitelju je uspostavljena isplata obiteljske mirovine počevši od 16. travnja 2019.
10. Tijekom upravnog postupka pribavljena je potvrda SRB/HR 205 o mirovinskom stažu prema članku 16. i 17. Ugovora između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske o socijalnom osiguranju od 21. prosinca 2021. na temelju koje je utvrđeno da je tužitelj imao ostvareno svojstvo osiguranika od 27. rujna 1999. do 13. travnja 2021. u Republici Srbiji, a da se prethodna potvrda SRB/HR 205 izdana 18. svibnja 2021. stavlja van snage.
11. Prema e-mail korespondenciji sadržanoj u spisu, Republički fond za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srbije obavijestio je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje da je potvrda staža iskazana na obrascu SRB/205 od 21. prosinca 2021. za ČR ispravna. Naime, pojašnjeno je da je tužitelj u periodu od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. koristio novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje po osnovu koje je ostvario staž osiguranja.
11.1. Sukladno Uvjerenju Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije, Ispostave Sombor, Odjela za posredovanje u zapošljavanju i planiranje karijere, KLASA: 1903-10114-1/2021-5030 od 23. srpnja 2021. potvrđuje se da je tužitelj prijavljen u evidenciju osoba koja traže posao u razdoblju od 19. travnja 2019. do 13. travnja 2021. Za razdoblje korištenja novčane naknade navedeno je razdoblje od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021.
12. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u
Vukovaru, KLASA: 140-03/21-01/03064067454, URBROJ: 341-22-05/3-21-13807, od 9. srpnja 2021. tužitelju je obustavljena isplata obiteljske mirovine s danom 15. travnja 2019.
13. U dokumentaciji u spisu sadržano je rješenje Agencije za gospodarske registre Republike Srbije od 15. travnja 2019. prema kojemu se usvaja registracijska prijava brisanja te se iz Registra gospodarskih subjekata briše RTV i video servis Žarko Lalić PR SOMBOR. Kao nadnevak prestanka obavljanja djelatnosti naveden je 15. travnja 2019., a kao razlog prestanka obavljanja djelatnosti navedena je odjava.
14. Prema članku 166. stavku 1. ZOMO-a, osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Stavkom 2. istog članka je propisano da obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće 3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada.
15. Presudom Upravnog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Us I-1148/2022- 2 od 8. prosinca 2023. poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-03/22-03/03064067454, URBROJ: 341-99-06/2-22-4973 od 30. kolovoza 2022. S obzirom na to da u navedenom upravnom sporu tuženik nije dostavio spis predmeta, Sud nije mogao otkloniti prigovore iz tužbe te je poništio pobijano rješenje.
16. Tuženik je ovdje osporeno rješenje donio u izvršenju presude Upravnog suda u Osijeku pod poslovnim brojem Us I-1148/2022-2 od 8. prosinca 2023.
17. Tužitelju je predmetnim prvostupanjskim rješenjem utvrđena nepripadna isplate obiteljske mirovine za razdoblje od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. u svoti od ukupno 26.536,36 kuna. To stoga što je pribavljena potvrda SRB/HR 205 o mirovinskom stažu prema članku 16. i 17. Ugovora između Savezne Republike Jugoslavije i Republike Hrvatske o socijalnom osiguranju od 21. prosinca 2021. na temelju koje je utvrđeno da je tužitelj imao ostvareno svojstvo osiguranika od 27. rujna 1999. do 13. travnja 2021. u Republici Srbiji, a da se prethodna potvrda SRB/HR 205 izdana 18. svibnja 2021. stavlja van snage.
17.1. Tijekom upravnog postupka kod nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja iz Republike Srbije provjereno je jesu li naknadno izmijenjeni podaci o prijavi i odjavi osiguranja tužitelja koji su potvrđeni na tiskanici SRB/HR 205 od 21. prosinca 2021. Nadležni nositelj mirovinskog osiguranja iz Republike Srbije putem e- pošte pojasnio je da je tužitelj u periodu od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. koristio novčanu naknadu za vrijeme nezaposlenosti kod Nacionalne službe za zapošljavanje po osnovu koje je ostvario staž osiguranja, a što je potvrđeno tiskanicom SRB/HR 205 od 21. prosinca 2021.
18. U odnosu na tužbeni prigovor o koliziji isprava, napominje se kako je u tiskanici SRB/HR 205 od 21. prosinca 2021. navedeno da se stavlja van snage tiskanica SRB/HR 205. od 18. svibnja 2021., dok je tiskanica SRB/HR od 21. prosinca 2021. trenutno na snazi. Novu tiskanicu SRB/HR od 21. prosinca 2021. Sud ocjenjuje kao vjerodostojnu, a ista je pravilno uzeta u obzir prilikom donošenja osporenog rješenja. Njome se potvrđuje da je tužitelj u spornom razdoblju od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. navršio mirovinski staž u trajanju od 1 godine, 11 mjeseci i 28 dana. Tome u prilog ide i sadržaj Uvjerenja Nacionalne službe za zapošljavanje Republike Srbije, Ispostave Sombor, Odjela za posredovanje u zapošljavanju i planiranje karijere, KLASA: 1903-10114-1/2021-5030 od 23. srpnja 2021. prema kojoj je tužitelj bio prijavljen u evidenciju osoba koja traže posao u razdoblju od 19. travnja 2019. do 13. travnja 2021. Prema istoj je od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. je koristio novčanu naknadu.
18.1. Kako je u konkretnom slučaju relevantan sadržaj tiskanice SRB/HR od 21. prosinca 2021., tužiteljev prigovor o koliziji isprava je neosnovan. Uz to, Sud ne smatra da je ovdje riječ o manipulaciji ispravama kojom bi se tužitelja stavilo u neravnopravan položaj, već o pravilnom i potpunom utvrđivanju činjeničnog stanja, što je za posljedicu imalo stavljanje van snage tiskanice SRB/HR 205 od 18. svibnja 2021.
19. Nadalje, Sud ocjenjuje kako nije povrijeđeno načelo razmjernosti u zaštiti prava stranke i javnog interesa. To stoga što su upravna tijela postupala po jasnim i nedvosmislenim odredbama ZOMO-a koje uređuju pitanje nepripadne isplate mirovine. Pravo stranke, dakle, nije ograničeno postupanjem javnopravnih tijela koje nije propisano zakonom, odnosno koje nije nužno za postizanje zakonom utvrđene svrhe i nerazmjerno cilju koji treba postići. U postupku nije primijenjena mjera koja bi za stranku bila nepovoljnija u smislu članka 6. ZUP-a. Naime, prema članku 166. stavku 3. ZOMO-a, Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema tome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi. Shodno tome, javnopravno tijelo riješilo je upravnu stvar na temelju zakona, odnosno u okviru relevantnih odredaba ZOMO-a, čime nije došlo do povrede načela zakonitosti na koje tužitelj ukazuje. Pri tome pravna pravila nisu primijenjena nefleksibilno, mehanički i slijepo, niti je riječ o pretjeranom formalizmu, niti o arbitrarnom postupanju, već o pravilnoj primjeni odredaba ZOMO-a po službenoj dužnosti.
20. Tužitelj u tužbi ističe kako se ne uvažava smisao i svrha odredbi o zastari utvrđenja nepripadne isplate. Prema članku 168. stavku 1. ZOMO-a pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći, dok je stavkom 2. istog članka propisano da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate, a stavkom 3. istog članka da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.
20.1. S obzirom na to da je predmetno prvostupanjsko rješenje doneseno 22. prosinca 2021., nepripadna isplata utvrđena je unutar roka od 5 godina od isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu. Također, nije nastupila zastara prava na povrat nepripadne isplate jer nije protekao rok od 5 godina od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata.
21. Dakle, pravilno je utvrđeno da je tužitelju nepripadno isplaćena obiteljska mirovina za razdoblje od 16. travnja 2019. do 13. travnja 2021. u svoti od 26.536,36 kn, slijedom čega je valjalo odlučiti u skladu s člankom 166. ZOMO-a. S obzirom da je riječ o nepripadnoj isplati mirovine, Sud ne nalazi osnovanim prigovore da je tužitelju povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva, odnosno ne nalazi istaknute povrede Konvencije i njezinih protokola, kao niti Ustava Republike Hrvatske. Također, sud ne nalazi povrede načela pravičnog suđenja niti načela jednakosti oružja jer prema ocjeni Suda tužitelj nije ničime doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika. Isto tako, ne nalazi se opravdanim primjena članka 1112. ZOO-a na što ukazuje tužitelj.
22. Sud ocjenjuje kako je u postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je pravilno primijenjeno relevantno materijalno pravo uz poštivanje postupovnih odredaba. Osporeno rješenje sadržava sve elemente propisane člankom 98. stavkom 5. ZUP-a. Tužbeni prigovori stoga nisu od utjecaja na drugačije odlučivanje u ovome upravnom sporu.
23. Stoga je Sud osporeno rješenje tuženika i predmetno rješenje prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je primjenom članka 116. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučio kao u točki I. izreke presude.
24. U odnosu na troškove spora, odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.
24.1. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 16. svibnja 2025.
Sutkinja
Blanka Sajter
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju po opunomoćeniku
2. Tuženiku
