REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1603/2020-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici MH, dipl. pravnici, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Dajani Tici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 16. svibnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju, na ime naknade štete, svotu od 2.462,72 eura sa zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do isplate.

II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je u tužbi naveo da je njegova osiguranica teško ozlijeđena kao pješak u prometnoj nezgodi 1. travnja 2011., a koja ozljeda je priznata kao ozljeda na radu. Za navedenu nesreću odgovaran je GH, koji je upravljao osobnim automobilom reg. oznaka [registarska oznaka], koje je u vrijeme nezgode bilo osigurano kod tuženika policom broj: [broj police], a čija odgovornost je utvrđena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Sesvetama, Stalne službe u Svetom Ivanu Zelini broj: K-476/11 od 14. studenoga 2011. godine. Na osnovu navedene nezgode osiguranici tužitelja je rješenjem broj: 491149 od 14. prosinca 2012. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale uslijed bolesti (40%) i ozljede na radu (60%). Tužitelj je za ranija razdoblja vodio postupke za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Zagrebu broj: P- 330/14 i P-364/16, dok je postupak kod Trgovačkog suda u Osijeku broj: P-576/18 i dalje u tijeku povodom žalbe tuženika. Tužitelj je za razdoblje od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2019. s osnove invalidske mirovine ukupno isplatio 61.851,23 kuna od čega 60% s osnove ozljede na radu iznosi 37.110,74 kuna. Budući da je u sudskim postupcima vođenim povodom istog štetnog događaja i između istih stranaka samo za ranija razdoblja utvrđen omjer suodgovornosti osiguranice tužitelja od 50%, to iznos od 18.555,37 kuna predstavlja štetu za tužitelja u navedenom razdoblju. Tužitelj je 10. prosinca 2019. uputio tuženiku zahtjev za naknadu štete, ali je tuženik navedeni zahtjev otklonio dopisom od 30. prosinca 2019. godine.

2. Stoga, tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade štete svotu od 18.555,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 2. siječnja 2020. do isplate.

3. Međutim, tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da nije sporno da se 1. travnja 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovalo vozilo za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama zbog tjelesne ozljede, smrti, narušavanja zdravlja i uništenja ili oštećenja stvari, a temeljem članka 22. stavak 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. Prometna nezgoda se dogodila 1. travnja 2011., a tužitelj štetu trpi od dana kada je rješenjem o umirovljenju njegovoj osiguranici priznato pravo na mirovinu i od trenutka kada je započeo s isplatom mirovine, pa se u konkretnom slučaju o obvezi tuženika ima odlučivati primjenom Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 75/09., u daljnjem tekstu: ZOOP). Postojanje i opseg obveze tuženika, kao osiguratelja vozila štetnika, regulirana je odredbom čl. 27. ZOOP-a. Odredba čl. 27. st. 3. ZOOP-a određuje da opseg i visina obveze tuženika, društva za osiguranje, na naknadu štete ovdje tužitelju predstavlja onu štetu koja se određuje na način da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Dakle, obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine osiguranika tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene u slučaju povrede na radu. Međutim, kako je u konkretnom slučaju, a što navodi i sam tužitelj, osiguraniku tužitelja priznato pravo na mirovinu zbog povrede na radu, tada je jasno da ne postoji obveza tuženika na naknadu štete. Osim toga, tužitelj ima pravo samo na razmjerni iznos mirovine, a ne cjelokupni iznos, a sve iz razloga, jer je obveznopravni odnos nastao donošenjem rješenja o mirovini. Zbog navedenog se osporava visina zahtjeva. Osporava i točnost i istinitost činjenica navedenih u rješenju kojim se kod osiguranice tužitelja utvrđuje profesionalna nesposobnost za rad, a posebno da bi posljedice prometne nezgode utjecale na istu nesposobnost u opsegu od 60%. Osporava i točnost i istinitost obračuna tužitelja o razmjernom iznosu mirovine, a kojim pokušava dokazati visinu štete. Isti je potpisan od osobe koja nije ovlaštena zastupati tužitelja. Osim toga, nema dokaza da su iznosi koje tužitelj traži zaista i plaćeni.

4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u prijavu ozljede na radu (str. 3-6 spisa), zapisnik o očevidu (str. 9-11 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 23.5.2012. (str. 13-15 spisa), mišljenje stručnog povjerenstva za reviziju nalaza i mišljenja o invalidnosti od 24.9.2012. (str. 16-17 spisa), rješenje tužitelja broj: 491149 od 14.12.2012. (str. 18-20 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 21 spisa), ispis iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja - transakcija 258 (str. 22-34 spisa), odštetni zahtjev od 10.12.2019. s povratnicom (str. 35 i 37 spisa), odgovor tuženika od 30.12.2019. (str. 36 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 4309/2019-2 od 18.5.2020. (str. 48-51 spisa), dopis od 10.5.2021. i dokumentaciju HZMO, Područne službe u Zagrebu, OB: 03307062434, broj spisa: 491149 (str. 79-119 spisa) i spis HZMO Područne službe u Zagrebu broj: 491149 (priklopljen spisu), te je izveo dokaz vještačenjem po vještaku medicine rada (str. 132-138 spisa).

5. Na temelju ocjene izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

6. Naime, predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.462,72 eura (ranijih 18.555,37 kuna) po osnovi naknade štete koju je tužitelj pretrpio isplatom mirovine svojoj osiguranici NH u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2019., a koji iznos predstavlja isplaćeni iznos od 61.851,23 kuna razmjeran umirovljenju zbog ozljede na radu od 60%, tj. 37.110,74 kuna, umanjen za 50% doprinosa osiguranice tužitelja predmetnoj prometnoj nezgodi, time i šteti.

7. Među strankama je tijekom postupka učinjeno nespornim da je tužiteljeva osiguranica NH ozlijeđena u prometnoj nesreći 1. travnja 2011. za koju je odgovoran tuženikov osiguranik GH, te da je NH pridonijela nastanku predmetne prometne nesreće, time i štete, u omjeru od 50%.

8. Učinjeno je nespornim i da je pravomoćnim rješenjem tužitelja od 14. prosinca 2012. (str. 18-20 spisa), u postupku u kojemu nije sudjelovao tuženik, osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane ozljedom na radu (60%) i bolešću (40%).

9. Unatoč tome, ostalo je sporno je li ozljeđivanje osiguranice tužitelja NH u predmetnoj prometnoj nezgodi pridonijelo njenom umirovljenju i u kojem omjeru.

10. Ostalo je sporno, u bitnom, i da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2019. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine u razmjernom dijelu koji je uzrokovan ozljedom na radu, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja 60% isplaćenog iznosa invalidske mirovine umanjen za 50% doprinosa njegove osiguranice, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da tužitelju nije nastala šteta, jer je osiguranici tužitelja taj dio invalidske mirovine priznat kao ozljeda na radu.

11. Na temelju jasnog, stručnog i objektivnog, a stoga od strane ovoga suda prihvaćenog, nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje medicine rada i sporta Azre Huršidić Radulović, na koji niti jedna stranka nije imala nikakvih prigovora, ovaj sud je utvrdio da su posljedice ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju uzrok 60% profesionalne nesposobnosti za rad osiguranice tužitelja NH.

12. Međutim, u razdoblju od 1. prosinca 2017. do 30. studenoga 2019., kada su izvršene predmetne isplate mirovine osiguranici tužitelja, već je bio na snazi Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP), koji se u konkretnom slučaju primjenjuje (tako i VSRH u Rev-1067/12 od 5.12.2017., Rev-5292/2019-2 od 16.6.2020.).

13. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:

"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.

14. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).

15. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev- 850/2022-2 od 25.10.2022.).

16. Budući da nije sporno da je osiguranici tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.

17. Tužitelj nije ni tvrdio da naprijed navedena razlika postoji, a tijekom postupka je izjavio da ne predlaže vještačenje na okolnost razmjernog iznosa mirovine prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

18. Imajući u vidu da tužitelju, po pravnom shvaćanju ovoga suda, šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, te da tužitelj nije ni tvrdio, pa slijedom toga ni dokazivao, da mu je ta razlika nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.

19. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio, pri čemu je zahtijevani kunski iznos izrazio u važećoj valuti euro po fiksnom tečaju konverzije (1 euro = 7,53450 kuna).

20. I naposljetku valja kazati da ovaj sud nije vezan, u smislu odredbe čl. 12. st. 2. ZPP- a, utvrđenjima iz presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž- 4309/2019-2 od 18.5.2020. (str. 48-50 spisa), a na koju se poziva tužitelj.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.

22. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 2.462,72 eura, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine", broj: 142/12., 103/14., 118/14. - ispravak i 107/15., u daljnjem tekstu: OT), sastava podneska od 6.11.2020. od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. OT) i zastupanja na ročištima od 5.11.2020., 16.3.2021. i 1.4.2025. od po 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 500 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 1.000,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (250,00 eura) 1.250,00 eura.

23. Tuženiku nije priznat trošak zastupanja na ročištu od 18.5.2023., jer to ročište nije održano iz razloga navedenih u rješenju ovoga suda od 12. svibnja 2023. (str. 144 spisa), a iz stanja spisa ne proizlazi da je punomoćnik tuženika na to ročište pristupio.

24. Nije mu priznat ni trošak vješačenja po vještaku medicine rada u iznosu od 199,08 eura (1.500,00 kuna po spomenutom fiksnom tečaju konverzije), budući da tuženik tim vještačenjem nije uspio dokazati da posljedice ozljede nastale u predmetnom štetnom događaju sudjeluju u manjem postotku profesionalne nesposobnosti osiguranice tužitelja NH od onog utvrđenog rješenjem tužitelja od 14. prosinca 2012. (60%), pa se taj trošak ne može smatrati potrebnim za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

25. Stoga, ukupno priznati trošak tuženika, koji mu je dužan nadoknaditi tužitelj, iznosi 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).

26. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

27. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

I. Tužitelju

II. Pun. tuženika