REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2271/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Ivanki Brletić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Tehno Šimunaj d.o.o., Zagreb, Posavska 12, OIB: 35151919191, zastupanog po punomoćniku Mladenu Smoljanu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice RN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Župić & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. travnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Mladena Smoljana, odvjetnika, te tuženice osobno uz punomoćnika Alena Čičak, odvjetnika, dana 16. svibnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Nalaže se tuženici RN da tužitelju Tehno Šimunaj d.o.o. isplati iznos od 64.433,92 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 47.090,25 eur od 20. travnja 2022.,

- 3.286,66 eur od 20. travnja 2022.,

- 6.679,28 eur od 24. prosinca 2020.,

- 741,59 eur od 5. siječnja 2022.,

- 663,61 eur od 16. ožujka 2020. te na iznos od

- 5.972,53 eur od 4. travnja 2022., sve do isplate te da joj nadoknadi parnični trošak u iznosu od 11.194,50 eur zajedno sa zateznom kamatom od 16. svibnja 2025. do isplate, sve kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Tužba je povučena za iznos od 2.303,55 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 28.1.2013. kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji sa prodavateljem LN predmet kojega je nekretnina zk.č.br. 3643, kuća, dvorište i oranica, površine 1007 m2-280 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za kupoprodajnu cijenu od 105.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tvrdi da je platio kupoprodajnu cijenu i preuzeo tabularno očitovanje te izvršio upis prava vlasništva u zemljišnu knjigu s time da mu je ova nekretnina predana u posjed odmah po isplati ugovorene kupoprodajne cijene. Navodi da je prodavatelj bio upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik ove nekretnine kao što je bio upisan i kao posjednik iste u katastru. Međutim, nakon određenog vremena tužitelj je prikupljajući informacije u vezi moguće gradnje na predmetnoj nekretnini u službi Grada Zagreba došao do saznanja da bi predmetna nekretnina moguće bila izvlaštena, a nakon što je o tome odmah obavijestio prodavatelja, isti je to odlučno demantirao pa s obzirom na ovakvo nejasno stanje tužitelj nije mogao dalje razvijati nikakve projekte, a kako je i prodavatelj toga bio svjestan, to mu je vratio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. U srpnju 2015. je Grad Zagreb podnio tužbu protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem P-1891/2015 (kasnije P-104/2019) radi utvrđenja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pozivajući se na rješenje Općine Susedgrad od 15.12.1989. kojim je određena potpuna eksproprijacija i prijenos u društveno vlasništvo te Izjavu VN od 7.3.1990. kojom isti ovu nekretninu predaje u posjed i korištenje uz odobrenje upisa prava korištenja daljnjih 119 m2, dok je prednik Grada Zagreba tj. Općina Susedgrad isto preuzela zaključkom od istog datuma te rješenjem Skupštine općine Susedgrad od 1.10.1990. kojim je deposedirano preostalih 872 m2 dijela ove nekretnine. U tom parničnom postupku je donesena presuda od 28.1.2020. kojom je utvrđeno da je tužitelj Grad Zagreb stekao pravo vlasništva nekretnine zk.č.br. 3643 k. o. [katastarska općina], površine 1007 m2 odnosno 280 čhv, te da je ovdje tužitelj to dužan priznati i trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tamošnjeg tužitelja s time da je ovdje tužitelju naloženo platiti tamošnjem tužitelju parnični trošak u iznosu od 50.325,00 kn. Navedena presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-1579/2020 od 15.11.2021., osim pod točkom II. te je preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku za daljnjih 5.587,50 kn. Kako je time došlo do raskida predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 28.1.2013., a tuženica je temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju od 9.5..2019. nasljednica iza pokojnog VN, umrlog **.**.2018., to tužitelj smatra da postoji njena odgovornost za pravne nedostatke na prodanoj stvari pa je od nje nakon pravomoćnog okončanja postupka koji se je vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-104/2019 zatražio isplatu naknade u ukupnom iznosu od 1.032.863,11 kn koji iznos obuhvaća:

- povrat preostalog iznosa kupoprodajne cijene - 492.652,22 kn (protuvrijednost od 65.000,00 eur po srednjem tečaju HNB-a na dan 28.1.2013.)

- zatezne kamate na iznos od 492.652,22 kn - u iznosu od 365.862,38 kn

- naknadu na ime plaćenog poreza na promet nekretnina - 39.791,14 kn

- zatezne kamate na iznos od 39.791,14 kn - u iznosu od 25.599,65 kn

- naknadu parničnog troška isplaćenog tužitelju iz postupka P-104/2019 u iznosu od 50.325,00 kn

- zatezne kamate na iznos od 50.325,00 kn - u iznosu od 3.045,22 kn

- naknadu daljnjeg parničnog troška isplaćenog tužitelju iz postupka P-104/2019 u iznosu od 5.587,50 kn

- naknadu troška sudskih pristojbi u predmetu P-104/2019 u iznosu od 5.000,00 kn te

- naknadu na ime troška zastupanja po odvjetniku u predmetu P-104/2019 u iznosu od 45.000,00 kn.

Od navedenoga tuženica je tužitelju dana 15.3.2022. isplatila samo iznos od 531.689,24 kn koji se odnosi na povrat preostalog iznosa plaćene kupoprodajne cijene te na povrat plaćenog poreza na promet nekretnina, dok ostale zatražene iznose tuženica osporava smatrajući da je njen prednik bio savjestan prodavatelj, da ni sa čime nije doveo tužitelja u zabludu, da je bio uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj nije bilo tereta ili zabilježbi te da je tužitelj svojom odlukom ušao u parnicu protiv Grada Zagreba koju je izgubio čemu njen prednik niti ona nisu doprinijeli niti su to mogli jer ih tužitelj nije pozvao da stupe u tu parnicu kao umješači na njegovoj strani, a svojim saznanjima i dokumentacijom su mogli doprinijeti drugačijem ishodu te parnice. Međutim, tužitelj smatra da prednik tuženice nije postupao kao savjesni prodavatelj jer je znao da mu je predmetna nekretnina izvlaštena i da je za istu primio naknadu, ali je unatoč tome u predmetnom Ugovoru o kupoprodaji od 28.1.2013. jamčio da je navedena nekretnina njegovo isključivo vlasništvo. Stoga od tuženice temeljem odredbi čl. 368. st. 5. i čl. 432. st. 3. Zakona o obveznim odnosima potražuje preostalu naknadu u ukupnom iznosu od 502.833,48 kn /66.737,47 eur zajedno sa zateznom kamatom i to na iznos od:

- 370.858,77 kn /49.221,42 eur (koji potražuje na ime zatezne kamate na iznos kupoprodajne cijene od 491.898,10 kn za vremensko razdoblje od 29.1.2013. do 15.3.2022.) od 20.4.2022. do isplate;

- 26.062,21 kn /3.459,05 eur (koji potražuje na ime zatezne kamate na iznos plaćenog poreza na promet nekretnina za vremensko razdoblje od 26.11.2013. do 15.3.2022.) od 20.4.2022. do isplate;

- 50.325,00 kn /6.679,28 eur (koji iznos potražuje na ime parničnih troškova plaćenih 24.12.2020. tužitelju u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-104/2019) od 24.12.2020. do isplate;

- 5.587,50 kn /741,59 eur (koji iznos potražuje na ime parničnih troškova plaćenih 5.1.2022. tužitelju u postupku Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-104/2019) od 5.1.2022. do isplate;

- 5.000,00 kn /663,61 eur (koji iznos potražuje na ime sudskih pristojbi u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-104/2019 plaćenih 16.3.2020.) od 16.3.2020. do isplate te na iznos od

- 45.000,00 kn /5.972,53 eur (koji iznos potražuje na ime parničnih troškova plaćenih 4.4.2022. punomoćniku za zastupanje u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-104/2019) od 4.4.2022. do isplate.

Tužitelj potražuje i naknadu parničnog troška zajedno sa zateznom kamatom od dana donošenja odluke o trošku do isplate.

2. Međutim, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj je u podnesku od 25.11.2024. (stranica 114-117) snizio tužbeni zahtjev s osnova zateznih kamata na iznos plaćenog ostatka kupoprodajne cijene potražujući po tom osnovu samo iznos od 47.090,25 eur, te s osnova zateznih kamata na plaćeni porez na promet nekretnina potražujući po tom osnovu samo iznos od 3.286,66 eur pa kako je time tužba povučena za ukupan iznos od 2.303,55 eur zajedno sa zatraženom zateznom kamatom, čemu se tuženica nije protivila, to je temeljem odredbe čl. 193. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP) odlučeno kao u izreci rješenja.

3. Tuženica u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan pri čemu ne osporava da je između tužitelja, kao kupca, i VN, kao prodavatelja, zaključen Ugovor o kupoprodaji od 28.1.2013. temeljem kojega je tužitelj kupio opisanu nekretninu te u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 105.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja nakon čega je i uknjižio svoje pravo vlasništva na toj nekretnini s time da mu je VN izvršio povrat dijela ove kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Tuženica ne osporava niti da je Grad Zagreb protiv tužitelja pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te da je isti pravomoćno okončan presudom kojom je utvrđeno da je tamošnji tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine te da mu je ovdje tužitelj dužan nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 50.325,00 kn + 5.587,50 kn. Međutim, tuženica osporava tražbine tužitelja koje se odnose na kamatu na preostali iznos kupoprodajne cijene te na plaćeni porez na promet nekretnina kao i na troškove postupka ističući da je njen prednik postupao kao savjestan prodavatelj te da ni na koji način nije doveo u zabludu tužitelja kao kupca koji je u svakom trenutku imao na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju pri čemu je prednik tuženice bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine na kojoj nije bilo tereta ili zabilježbi koje bi to pravo ograničavale. S druge strane, tužitelj je svojom odlukom ušao u parnični postupak protiv Grada Zagreba čijem ishodu pok. VN i ona nisu doprinijeli ni na koji način niti su to mogli jer ih tužitelj nije pozvao da stupe u tu parnicu kao umješači na njegovoj strani pri čemu napominje da su oni raspolagali dokumentacijom kojom su mogli doprinijeti drugačijem ishodu toga spora. S tim u vezi tuženica ističe prigovor prekluzije prava tužitelja kao kupca jer je Grad Zagreb protiv tužitelja pokrenuo parnični postupak radi utvrđenja prava vlasništva na spornoj nekretnini 21.7.2015. pa je tužitelj već tada saznao za postojanje prava trećega na toj nekretnini s time da tužitelj nije postupio niti sukladno čl. 431. niti sukladno čl. 434. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tuženica tvrdi da je njen prednik tužitelja upoznao s podacima prema kojima nije provedena deposedacija i privođenje svrsi predmetne nekretnine radi čega ne bi bilo osnova za utvrđenjem prava vlasništva od strane Grada Zagreba, ali tužitelj te podatke i dokumentaciju nije zatražio od tuženice ili njenog prednika. Slijedom navedenoga, tuženica predlaže tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti te potražuje naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u dokumentaciju priloženu uz tužbu (stranica 10- 61) te u dokumentaciju priloženu uz podnesak tužitelja od 27.6.2022. (stranica 73), pročitan je ovosudni spis poslovni broj P-5188/2015 te spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-104/2019, provedeno je financijsko vještačenje (stranica 106-109), saslušan je svjedok ĐN (stranica 99-101), a proveden je i dokaz saslušanjem direktorice tužitelja JN (stranica 96 i 97) te tuženice (stranica 97 i 98), kao stranaka. Pri tome se napominje da je sud uzeo u obzir kao dokaz u ovome postupku i dokumentaciju koju je tuženica dostavila uz podnesak od 23.1.2025. tj. Sporazum od 29.10.2013. (stranica 156 i 157), iako je tuženica navedeno dostavila tek nakon zaključenja prethodnog postupka, a sve iz razloga što je odredbom čl. 299. st. 2. ZPP-a propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a tuženica je u navedenom podnesku navela da taj Sporazum od 29.10.2013. nije mogla dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka zato što zbog tehničkih poteškoća nije bila u mogućnosti pristupiti adresi svoje elektroničke pošte te je ovakve navode i dokazala dostavom radnog naloga i računa za izvršenu uslugu obrta [obrt] (stranica 127 i 132) jer je iz navedene dokumentacije vidljivo da joj je navedena adresa elektroničke pošte oporavljena tek u studenome 2024. Kako se je tužitelj u podnesku od 7.3.2025. očitovao na dokumentaciju koja mu je dostavljena tek uz podnesak tuženice od 23.1.2025. pri čemu je dostavio i Raskid Sporazuma od 29.10.2013. (stranica 166), to je i navedena dokumentacija uzeta u obzir kao dokaz u ovome postupku sukladno odredbi čl. 5. ZPP-a prema kojoj je sud u obvezi svakoj stranci dati mogućnost da se izjasni o navodima protivne stranke.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u cijelosti.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj dana 28.1.2013. kao kupac zaključio Ugovor o kupoprodaji sa prodavateljem LN predmet kojega je zk.č.br. 3643, kuća, dvorište i oranica, površine 1007 m2-280 čhv, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], i to za kupoprodajnu cijenu od 105.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja. Nije sporno niti to da je tužitelj ovu kupoprodajnu cijenu u cijelosti isplatio prodavatelju nakon čega je i upisao svoje pravo vlasništva u zemljišnoj knjizi na ovoj nekretnini koja mu je i predana u posjed. Nadalje, nije sporno da je prodavatelj VN u vrijeme ove kupoprodaje bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi te kao posjednik iste u katastru. Nesporno je i to da je prodavatelj tužitelju vratio dio kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja kada ga je tužitelj obavijestio o saznanju da je ova nekretnina moguće bila izvlaštena, a kada je Grad Zagreb u srpnju 2015. pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio tužbu protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja svog prava vlasništva na ovoj nekretnini, tamošnji tužitelj se je pozvao na rješenje Općine Susedgrad od 15.12.1989. kojim je određena potpuna eksproprijacija ove nekretnine i prijenos u društveno vlasništvo. Nije sporno niti to da je prodavatelj VN umro **.**.2018. te da je tuženica pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju ovoga suda poslovni broj O-3268/2018 od 9.5.2019. (stranica 39-46) proglašena njegovom nasljednicom. Konačno, nije sporno da je taj postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pravomoćno okončan presudom od 28.1.2020. kojom je utvrđeno da je tužitelj Grad Zagreb stekao pravo vlasništva predmetne te da mu je ovdje tužitelj dužan platiti parnični trošak u iznosu od 50.325,00 kn + daljnjih 5.587,50 kn s time da je tuženica nakon toga i to na poziv tužitelja, dana 15.3.2022. uplatila iznos od 531.689,24 kn čime je izvršila povrat preostalog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene i platila iznos koji je tužitelj platio po osnovi poreza na promet nekretnina.

7. Sporno je, je li tuženica u obvezi tužitelju platiti i preostale tražbine koje se odnose na zatezne kamate na plaćenu kupoprodajnu cijenu te na zatezne kamate na plaćeni porez na promet nekretnina te koje se odnose na troškove vođenja postupka poslovni broj P-104/2019 pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a sve to jer tuženica ističe da je njezin prednik bio savjestan prodavatelj odnosno da tužitelja nije doveo u zabludu kao kupca jer je bio upisan u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine te jer je tužitelj u svakom trenutku imao na raspolaganju cjelokupnu dokumentaciju pri čemu tuženica tvrdi da ih tužitelj nije pozvao da stupe u parnicu poslovni broj P-104/2019 kao umješači na njegovoj strani, a da su oni raspolagali dokumentacijom koja je mogla doprinijeti drugačijem ishodu toga spora. Osim toga, tuženica ističe i prigovor prekluzije prava tvrdeći da tužitelj nije pozvao niti nju niti njenog pravnog prednika u zakonom propisanom roku na miješanje u navedeni spor protiv Grada Zagreba.

8. Uvidom u predmet ovoga suda poslovni broj P-5188/2015 utvrđeno je da je taj postupak pokrenut po tužbi tužitelja Grad Zagreb od 23.7.2015. protiv tuženika VN radi naknade štete upravo iz razloga što je prednik tuženice od ovdje tužitelja primio kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu u iznosu od 105.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti. U tom predmetu je utvrđen prekid postupka jer je tuženik VN umro nakon čega ovaj postupak nije nastavljen.

9. Uvidom u spis Trgovačkog sud u Zagrebu poslovni broj P-104/2019 utvrđeno je da je taj postupak vođen u pravnoj stvari tužitelja Grad Zagreb protiv ovdje tužitelja radi utvrđivanja prava vlasništva na predmetnoj nekretnini te da je isti okončan presudom od 28.1.2020. (stranica 25-33) kojom je utvrđeno pravo vlasništva tamošnjeg tužitelja na predmetnoj nekretnini te kojom je ovdje tužitelju naloženo da mu nadoknadi parnični trošak u iznosu od 50.325,00 kn s time da je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1579/2020-3 od 15.11.2021. ova presuda potvrđena u tom dijelu te preinačena u dijelu odluke o parničnom trošku tako da je ovdje tužitelju naloženo da tamošnjem tužitelju nadoknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 5.587,50 kn. Nadalje je utvrđeno da je ovdje tužitelj u tom postupku podnio prijedlog od 31.1.2022. za dopuštenje revizije, ali je isti odbačen rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19.7.2023., a utvrđeno je i to da je u tom postupku doneseno rješenje od 11.2.2016. kojim se o toj parnici uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu obavještava VN, kao treća osoba, s time da je isti navedeno rješenje uredno zaprimio 14.3.2016., dok je prethodni postupak zaključen 22.10.2019.

10. Direktorica tužitelja JN u svom iskazu (stranica 96 i 97) navodi da je upravo ona, kao zastupnica tužitelja, potpisala predmetni Ugovor o kupoprodaji od 28.1.2013. s time da sva saznanja o predmetu spora ima i njen suprug ĐN jer joj u svemu pomaže. Navodi da se radilo o kupnji zemljišta na kojem su bile neke ruševine, a da je ovaj ugovor sklopljen nakon što su provjerili stanje u zemljišnoj knjizi i katastru i tako utvrdili da je kao vlasnik i posjednik te nekretnine bio upisan upravo prodavatelj VN kojemu su isplatili kupoprodajnu cijenu u cijelosti s time da su uvedeni u posjed nakon čega je tužitelj i upisao svoje pravo vlasništva. Međutim, kada su dva-tri mjeseca nakon toga išli u službe Grada Zagreba radi ishođenja dokumentacije za gradnju poslovno-stambenog objekta, tamo je izražena sumnja da je to zemljište možda izvlašteno o čemu su odmah obavijestili prodavatelja te iako im je on rekao da to nije istina, vratio im je 40.000,00 eur kao nekakvo osiguranje o čemu postoji i pisani trag. 2015. su dobili tužbu koju je Grad Zagreb podnio protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu te su o istoj odmah obavijestili prodavatelja, ali je on i dalje tvrdio da je sve u redu s time da s njime više nisu kontaktirali tijekom toga postupka, ali zna da je on od strane suda obaviješten o tom postupku, a kako su čuli da je isti tijekom toga postupka umro, to su se nakon dobivanja pravomoćne presude obratili tuženici tražeći vraćanje ostatka kupoprodajne cijene te plaćanje svih drugih utuženih troškova, ali im je ona vratila samo ostatak kupoprodajne cijene i iznos poreza kojeg su platili na promet ove nekretnine s time da ne zna što je točno rekla kao razlog za takvo djelomično namirenje. Na pitanje punomoćnika tuženice zašto nisu od prednika tuženice zatražili odmah po pojavi ove sumnje vraćanje cjelokupnog iznosa kupoprodajne cijene, navodi da su mislili da će im to zemljište ipak ostati zato što se je tužitelj već upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu pa im je bilo logično da će Grad Zagreb potraživati nešto od prodavatelja s time da su u svakom slučaju očekivali da će im prodavatelj vratiti cjelokupnu kupoprodajnu cijenu te su mu vjerovali sve dok tužitelj nije primio tužbu od Trgovačkog suda u Zagrebu uz koju je bila dostavljena dokumentacija s potpisima prednika tuženice u vezi izvlaštenja, a na pitanje zašto nisu tražili povrat cjelokupne kupoprodajne cijene nakon što su primili ovu tužbu, navodi da su mislili da će ovaj spor ipak dobiti upravo zato što se je tužitelj već upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu. Na pitanje jesu li s prednikom tuženice u trenutku kada im je vratio 40.000,00 eur razgovarali da bi im trebao pokriti i neke druge troškove, a ne samo vratiti cjelokupnu kupoprodajnu cijenu, navodi da tada o tim drugim troškovima nisu razgovarali, ali su znali da u tom slučaju temeljem zakona imaju pravo potraživati i druge troškove.

11. Ovakav iskaz direktorice tužitelja u kojem ista tvrdi:

- da je tužitelj predmetni Ugovor o kupoprodaji sklopio nakon što su provjerili stanje u zemljišnoj knjizi i katastru i tako utvrdili da je kao vlasnik i posjednik te nekretnine bio upisan upravo prodavatelj VN,

- da su prodavatelju u cijelosti isplatili kupoprodajnu cijenu,

- da su uvedeni u posjed,

- da je tužitelj upisao svoje pravo vlasništva na ovoj nekretnini,

- da su o sumnji da je ovo zemljište možda izvlašteno u službi Grada Zagreba saznali dva-tri mjeseca nakon toga,

- da su o toj sumnji odmah obavijestili prodavatelja koji je navedeno porekao, ali im je ipak vratio 40.000,00 eur kao nekakvo osiguranje o čemu postoji i pisani trag s time da tada nisu tražili vraćanje cjelokupne kupoprodajne cijene jer su mislili da će im to zemljište ipak ostati zato što se je tužitelj već upisao kao vlasnik u zemljišnu knjigu pa im je bilo logično da će Grad Zagreb potraživati nešto od prodavatelja,

- da su 2015. dobili tužbu koju je Grad Zagreb podnio protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu o kojoj su odmah obavijestili prodavatelja koji je i dalje tvrdio da je sve u redu

- da s prodavateljem više nisu kontaktirali tijekom toga postupka, ali zna da je on od strane suda obaviješten o tom postupku te

- da su se nakon dobivanja pravomoćne presude obratili tuženici, kao pravnoj slijednici prodavatelja, tražeći vraćanje ostatka kupoprodajne cijene te plaćanje svih drugih utuženih troškova, ali im je ona vratila samo ostatak kupoprodajne cijene i iznos poreza kojeg su platili na promet ove nekretnine,

sud je prihvatio kao istinit jer je isti iznesen vrlo uvjerljivo i logično te sukladno iskazu svjedoka ĐN koji ima saznanja o predmetu spora jer joj je u svemu pomagao, što niti tuženica ne osporava.

12. Naime, svjedok ĐN, koji kao suprug direktorice tužitelja istoj u svemu privatno pomaže, u svom iskazu (stranica 99-101) tvrdi da je bio uključen u sklapanje predmetnog Ugovora o kupoprodaji s prednikom tuženice navodeći da je upravo on preko vlasnika susjednog zemljišta stupio u kontakt s istim pa kako je na toj čestici bilo upisano društveno vlasništvo, to su obje stranke angažirale odvjetnike pa je najprije zatraženo brisanje društvenog vlasništva s time da se je malo duže čekalo da to rješenje postane pravomoćno jer su u Gradu Zagrebu trebali vremena za provjeru je li se u redu. Stoga je tužitelj tek potom sklopio kupoprodajni ugovor i isplatio kupoprodajnu cijenu nakon čega se je upisao kao vlasnik ove nekretnine. Međutim, kada su ubrzo nakon toga otišli u Grad Zagreb provjeriti što se na toj čestici može graditi, tamošnji službenik je odmah rekao da mu se čini da se radi o gradskom zemljištu, ali da to treba još provjeriti. Stoga je o navedenome odmah obavijestio prednika tuženice nakon čega su zajedno otišli u pravnu službu Grada Zagreba gdje im je ova sumnja ponovljena s time da je prednik tuženice bio iznenađen s takvom situacijom pa su u razgovoru zajedno došli do toga da on tužitelju vrati 40.000,00 eur te da potom čekaju daljnji razvoj događaja. Napominje da je Grad Zagreb 2015. podnio tužbu protiv tužitelja pred Trgovačkim sudom u Zagrebu kao i protiv prednika tuženice radi povrata te tvrdi da je on o ovoj tužbi podnesenoj protiv tužitelja obavijestio prednika tuženice kao i o tome da je uz tu tužbu dostavljena dokumentacija vezano uz izvlaštenje ove čestice na što mu je on rekao da se radi o nekoj greški jer da je on imao odvjetnika koji ga je zastupao. Pri tome mu se čini da mu je isti rekao da raspolaže nekom dokumentacijom koja bi tužitelju pomogla u tom postupku, ali nikada nikakvu dokumentaciju nije predao niti tužitelju niti sudu. Kada su po pravomoćnom okončanju postupka koji je Grad Zagreb pokrenuo protiv tužitelja zatražili od tuženice isplatu svih troškova, ista im je odbila platiti obračunate kamate, ne zna zbog čega, ali zna da je bila šokirana zatraženim iznosima, a na pitanje je li prednik tuženice u bilo kojem trenutku tj. od kada su saznali da možda nešto nije u redu odnosno da je predmetno zemljište možda izvlašteno, predlagao tužitelju ili njemu da se ovaj kupoprodajni ugovor raskine i da on tužitelju vrati kupoprodajnu cijenu u cijelosti, navodi da uopće nisu vodili razgovor u tom smislu jer je tužitelj bio uvjeren da će ovaj spor pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dobiti zato što je bio upisan kao vlasnik toga zemljišta, a osim toga tužitelju nije bilo u interesu ovaj kupoprodajni ugovor raskidati s obzirom na to da mu je upravo ovo zemljište bilo važno za realizaciju planiranog projekta zato što je kupio dva susjedna zemljišta. Na pitanje punomoćnika tuženice sjeća li se jesu li on ili njegova supruga s prednikom tuženice potpisivali neki sporazum o povratu dijela kupoprodajne cijene od 40.000,00 eur, navodi da se ne sjeća je li takav sporazum postojao u pisanom obliku.

13. I iskaz ovoga svjedoka sud je prihvatio u cijelosti kao istinit jer je isti također iznesen uvjerljivo i životno logično kao i sukladno stanju spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-104/2019 iz kojeg jasno proizlazi da je pravo vlasništva tamošnjeg tužitelja Grad Zagreb utvrđeno na temelju dokumentacije dostavljene već uz tužbu koju je Grad Zagreb podnio protiv ovdje tužitelja dana 21.7.2015., a iz koje dokumentacije je vidljivo da je predmetna nekretnina izvlaštena prodavatelju VN što istome nije moglo biti nepoznato u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji jer je iz navedene dokumentacije jasno da je isti o tome potpisao Izjavu kao i Sporazum o naknadi koja mu je u cijelosti i isplaćena.

14. Tuženica u svom iskazu (stranica 97 i 98) potvrđuje da je jedina nasljednica iza pokojnog supruga VN te da joj je poznato sve vezano uz kupoprodaju ovog zemljišta pa tako navodi da je ĐN sam pronašao njenog supruga kao vlasnika istog s time da je u to vrijeme bilo upisano društveno vlasništvo na tom zemljištu pa je njen suprug najprije to riješio preko odvjetnika upisavši se kao vlasnik uz napomenu da se je sjeća kako su duže čekali vraćanje dostavnice od Grada Zagreba pa kada je ona išla provjeriti zašto ju ne vraćaju, rečeno joj je da žele najprije provjeriti je li sve "čisto". Potvrđuje da je tužitelj njenom suprugu isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti te da ih je ĐN ubrzo nakon toga obavijestio da mu je u Gradu Zagrebu rečeno da moraju nešto provjeriti odnosno da postoji sumnja oko toga zemljišta pa kada su se s njime našli, njen suprug je ponudio raskid toga ugovora i povrat primljenog novca u cijelosti, ali do toga nije došlo jer je ĐN vjerovao da će sve biti dobro tim više što on poznaje neke ljude u Gradu Zagrebu pa da će on to srediti. Pri tome napominje da njen suprug zaista nije znao da nešto ne bi bilo u redu jer je on živio u [adresa] 50 godina i vratio se u Hrvatsku tek nakon osamostaljenja s time da je imao više zemljišta u Vrapču vezano uz što ga je zastupao jedan odvjetnik kojemu je vjerovao. Navodi da je tužitelju vraćen iznos od 40.000,00 eur 29.10.2013. kada je napravljen tekst sporazuma za kojeg ne zna je li potpisan, a prema kojemu se je on obvezao da će tužitelju vratiti kupoprodajnu cijenu u cijelosti ako dođe do toga da tužitelj više ne bude vlasnik toga zemljišta, a u svakom slučaju nije imao namjeru naštetiti gospodinu ĐN jer mu je isti dapače bio vrlo drag, a kada ih je isti obavijestio da je Grad Zagreb podnio tužbu protiv tužitelja, njen suprug je i tada bio spreman to riješiti makar da se dogovori s Gradom Zagrebom tako da mu ponudi neko zamjensko zemljište pored predmetnog te uz nadoplatu ako bi to bilo potrebno. Navodi da joj nije poznato je li njen pokojni suprug bio obaviješten o predmetnoj parnici na Trgovačkom sudu u Zagrebu od strane toga suda uz napomenu da je isti godinu dana prije smrti imao moždani udar nakon čega je postao dementan s time da na pitanje punomoćnika tužitelja jesu li se njen suprug i gospodin ĐN viđali i nakon što je on bio obaviješten o toj parnici na Trgovačkom sudu u Zagrebu, navodi da jesu te da je gospodin ĐN govorio da će pričekati kako će taj spor biti riješen, a nije joj poznato da bi mu njen suprug govorio da bi imao neke dokaze koji bi tužitelju mogli koristiti u tom postupku te niti ona osobno ne zna jesu li takve dokaze imali. Inače zna da je njen suprug 90-ih godina sa svojim odvjetnikom išao u općinu kada je potpisao neku dokumentaciju da mu je izvršena isplata za neke voćnjake, ali nije mislio da je potpisao takvu dokumentaciju za predmetnu nekretninu. Naime, tuženica tvrdi da je on potpisao onu dokumentaciju za koju mu je njegov odvjetnik rekao da ju potpiše s time da zna kako je taj odvjetnik nudio Gradu Zagrebu prodaju još nekih nekretnina pokojnog supruga, ali se to nije realiziralo jer je taj odvjetnik umro 1991. s time da su zadnje isplate išle na račun toga odvjetnika. Na pitanje svoga punomoćnika ima li saznanja da bi gospodin ĐN njenom suprugu ikada izjavio da se osjeća prevarenim ili da mu je on nešto lažno prikazao, navodi da takvih saznanja nema.

15. Sud nije prihvatio kao istinit iskaz tuženice u dijelu u kojem ista tvrdi da je njen pokojni suprug tužitelju ponudio raskid predmetnog Ugovora o kupoprodaji, a da do toga nije došlo samo zato što je ĐN vjerovao da će sve biti dobro jer da on poznaje neke ljude u Gradu Zagrebu pa da će on to srediti. Naime, ovakve svoje navode tuženica ni sa čime nije dokazala, a isto tako nije prihvaćen kao isitnit iskaz tuženice u dijelu u kojem ista navodi kako joj nije poznato je li njen pokojni suprug bio obaviješten o predmetnoj parnici na Trgovačkom sudu u Zagrebu od strane toga suda, a sve jer tuženica sama navodi da joj je poznato sve vezano uz kupoprodaju

1 0

predmetnog zemljišta, dok je uvidom u spis Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-104/2019 utvrđeno da je u tom postupku doneseno rješenje od 11.2.2016. kojim se o toj parnici uz dostavu tužbe i odgovora na tužbu obavještava VN, kao treća osoba, s time da je isti navedeno rješenje uredno zaprimio 14.3.2016., dok je prethodni postupak zaključen 22.10.2019. iz čega pak proizlazi da je pokojni suprug tuženice imao mogućnost u tom parničnom postupku aktivno sudjelovati i "ojačati poziciju" tužitelja, kao tamošnjeg tuženika, kako to tuženica navodi u odgovoru na tužbu tvrdeći da su oni raspolagali dokumentacijom kojom su mogli doprinijeti drugačijem ishodu toga spora. S druge strane, tuženica u svom iskazu navodi, suprotno svojim tvrdnjama iz odgovora na tužbu, da joj ipak nije poznato da bi njen suprug ĐN govorio da ima neke dokaze koji bi tužitelju mogli koristiti u tom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu s time da niti ona osobno ne zna jesu li takve dokaze imali.

16. Imajući u vidu sve navedeno jasno je da je parničnom postupku Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-104/2019 pravomoćno utvrđeno da nekretnina koja je predmet kupoprodaje iz Ugovora o kupoprodaji od 28.1.2013. u trenutku te kupoprodaje nije bila u vlasništvu prodavatelja VN odnosno da na toj prodanoj nekretnini postoji pravo treće osobe koje isključuje pravo tužitelja, kao kupca, a o čijem postojanju tužitelj nije obaviješten niti je pristao uzeti tu nekretninu opterećenu pravom treće osobe pa kako prodavatelj temeljem odredbe čl. 430. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO) odgovara kupcu u tom slučaju pri čemu nije sporno da je tužitelj u smislu odredbe čl. 431. ZOO-a obavijestio prodavatelja o tome da Grad Zagreb polaže pravo na ovu nekretninu jer tuženica ne osporava da ih je ĐN ubrzo nakon sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji obavijestio da mu je u Gradu Zagrebu rečeno da postoji sumnja oko toga zemljišta kao što ne osporava da ih je isti obavijestio da je Grad Zagreb podnio tužbu protiv tužitelja, to tužitelj temeljem odredbe čl. 432. st. 3. ZOO-a ima pravo na naknadu pretrpljene štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu jer u smislu odredbe čl. 432. st. 4. ZOO-a tužitelj u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kupoprodaji nesporno nije znao za mogućnost da mu ova nekretnina bude oduzeta, već je za tu mogućnost saznao tek nakon sklapanja toga Ugovora o kupoprodaji zbog čega je s prodavateljem i sklopio Sporazum od 29.10.2013. (stranica 156 i 157) kojim mu se je prodavatelj obvezao, upravo zbog toga što je sam tužitelj nakon kupoprodaje došao do saznanja da je navedena nekretnina moguće svojedobno izvlaštena prodavatelju (čl. 1. toč. d.), i to u čl. 2. na dan zaključenja toga Sporazuma vratiti dio ugovorene kupoprodajne cijene u iznosu od 40.000,00 eur u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate uz obvezu povrata i preostalog iznosa ugovorene kupoprodajne cijene u slučaju da pravo vlasništva tužitelja u eventualno pokrenutom sudskom sporu bude osporeno.

17. Što se pak tiče Raskida Sporazuma od 29. listopada 2013. kojeg su ugovorne strane potpisale 18.11.2014. (stranica 166) u kojem je navedeno da je prodavatelj izvršio svoje obveze prema kupcu te da tužitelju nije narušeno pravo vlasništva kao i da su između njih u cijelosti izmirene sve obveze, ovaj sud prihvaća, kao logično, pojašnjenje tužitelja iz podneska od 7.3.2025. (stranica 162-165) prema kojemu je do ovoga Raskida od 18.11.2014. došlo zato što je od zaključenja predmetnog Ugovora o kupoprodaji tj. od 28.1.2013. tada proteklo skoro dvije godine, a da vlasništvo

1 1

tužitelja tada još nije osporavano od strane treće osobe tj. Grada Zagreba. Međutim, to ne znači da je prodavatelj ovim ugovorom od 18.11.2014. mogao isključiti svoju odgovornost za pravne nedostatke sukladno odredbi čl. 435. st. 1. ZOO-a, a sve iz razloga što je odredbom čl. 435. st. 2. ZOO-a jasno propisano da je takva odredba ugovora o ograničenju ili isključenju odgovornosti za pravne nedostatke ništetna ako je prodavatelju u vrijeme sklapanja ugovora bio poznat ili mu nije mogao ostati nepoznat neki nedostatak u njegovu pravu, a prodavatelju u konkretnom slučaju navedeni nedostatak nije mogao ostati nepoznat jer je iz dokumentacije koju je Grad Zagreb dostavio uz tužbu podnesenu 21.7.2015. Trgovačkom sudu u Zagrebu jasno vidljivo da je isti znao odnosno morao znati da mu je predmetna nekretnina izvlaštena i da je za istu primio naknadu s time da je iz Zapisnika sastavljenog u prostorijama Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove općine Susedgrad od 14.12.1990. (stranica 167-169) vidljivo da je pokojni prednik tuženice bio osobno prisutan zajedno sa svojim punomoćnikom - odvjetnikom te da je tada potpisao i sporazum o naknadi u postupku utvrđivanja visine naknade za deposedaciju predmetne nekretnine.

18. Kako je, dakle, donošenjem presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj PŽ-1579/2020 od 15.11.2021. pravomoćno presuđeno da je Grad Zagreb vlasnik predmetne nekretnine pa je time po samom zakonu došlo do raskida predmetnog Ugovora o kupoprodaji od 28.1.2013., to tužitelj temeljem odredbe čl. 368. st. 2. ZOO-a ima pravo na povrat onoga što je dao tj. na povrat plaćene kupoprodajne cijene u cijelosti, a koju mu je tuženica, kao nasljednica pokojnog prodavatelja VN, nesporno i isplatila kao što mu je nesporno isplatila i iznos plaćenog poreza na promet nekretnina, a kako tužitelj temeljem odredbe čl. 368. st. 5. ZOO-a ima pravo i na zatezne kamate na taj preostali iznos kupoprodajne cijene, dok temeljem odredbe čl. 432. st. 3. ZOO-a ima pravo na naknadu pretrpljene štete, to je tuženici naloženo da mu isplati iznose koje tužitelj potražuje u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 25.11.2024.

19. Kako je tuženica u cijelosti osporila tužbeni zahtjev, a tužitelj je na okolnost obračuna zateznih kamata na iznos preostale kupoprodajne cijene (491.898,10 kn/65.286,10 eur) kao i na okolnost obračuna zateznih kamata na iznos plaćenog poreza na promet nekretnina (39.791,14 kn/5.281,19 eur), a što je tuženica platila 15.3.2022. u ukupnom iznosu od 531.689,24 kn/70.567,29 eur kao što je to vidljivo iz Izvoda iz prometa po računu (stranica 53), predložio provesti financijsko vještačenje, to je na okolnost obračuna zateznih kamata na iznos od 65.286,10 eur tj. na iznos preostale kupoprodajne cijene za razdoblje od 29.1.2013., kada je tužitelj platio kupoprodajnu cijenu (Izvod prometa po računu, stranica 15) pa do 15.3.2022. te na iznos od 5.281,19 eur tj. na iznos plaćenog poreza na promet nekretnina za razdoblje od 26.11.2013., kada je tužitelj navedeni iznos platio (Izvod iz prometa računa, stranica 56) do 15.3.2022. provedeno financijsko vještačenje po Darku Prpiću, stalnom sudskom vještaku za financije, računovodstvo i vrijednosne papire (stranica 106-190) kojim je utvrđeno da obračun zateznih kamata na iznos od 65.286,10 eur za razdoblje od 29.1.2013. do 15.3.2022. iznosi 47.090,25 eur, dok obračun zateznih kamata na iznos od 5.281,19 eur za razdoblje od 26.11.2013. do 15.3.2022. iznosi 3.286,66 eur.

20. Ovakav nalaz i mišljenje financijskog vještaka sud je prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan uz napomenu da je tužitelj upravo sukladno tome nalazu i

1 2

mišljenju konačno postavio tužbeni zahtjev u podnesku od 25.11.2024. (stranica 114- 117), dok je tuženica u podnesku od 23.1.2025. (stranica 123-126) navela da ovom nalazu i mišljenju ne prigovara, ali ga smatra irelevantnim ističući i dalje da tražbina tužitelja nije osnovana.

21. Stoga je tuženici naloženo da tužitelju plati iznos od 47.090,25 eur zajedno sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe tj. od 20.4.2022. do isplate te iznos od 3.286,66 eur zajedno sa zateznom kamatom također od podnošenja tužbe tj. od 20.4.2022. do isplate i to temeljem odredbe čl. 31. st. 2. ZOO-a prema kojoj se na iznos neisplaćenih kamata mogu zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

22. Nadalje, tužitelj potražuje naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što je Grad Zagreb protiv njega pokrenuo parnični postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-104/2019 jer mu je:

- presudom Trgovačkog suda u Zagrebu od 28.1.2020. naloženo da tamošnjem tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 50.325,00 kn/6.679,28 eur koji iznos je tužitelj i platio 24.12.2020. (Izvod prometa po računu, stranica 57),

- presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske naloženo da tamošnjem tužitelju nadoknadi i daljnji parnični trošak u iznosu od 5.587,50 kn/741,59 eur koji iznos je tužitelj i platio 5.1.2022. (Potvrda - Nalog za nacionalno plaćanje, stranica 58),

dok je na ime sudske pristojbe dana 16.3.2020. u tom parničnom postupku platio iznos od 5.000,00 kn/663,61 eur (Izvod prometa po računu, stranica 61), a na ime troška zastupanja u tome postupku po punomoćniku odvjetniku je pak platio iznos od 45.000,00 kn/5.972,53 eur dana 4.4.2022. (Izvod prometa po računu, stranica 60) temeljem računa br. 19/Pos1/1 od 1.4.2022. (stranica 59).

23. Stoga je tuženici temeljem odredbe čl. 432. st. 3. ZOO-a naloženo da tužitelju plati iznos od 6.679,28 eur sa zateznom kamatom od 24.12.2020. do isplate, iznos od 741,59 eur sa zateznom kamatom od 5.2.2022. do isplate, iznos od 663,61 eur sa zateznom kamatom od 16.3.2020. do isplate te iznos od 5.972,53 eur sa zateznom kamatom od 4.4.2022. do isplate, pri čemu se napominje da su tužitelju zatezne kamate dosuđene od trenutka nastanka štete temeljem odredbe čl. 1086. ZOO-a.

24. Slijedom svega navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

25. Odluka o trošku postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku odvjetniku koji je određen temeljem Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23) i to temeljem Tbr. 7. toč. 1. za sastav tužbe u zatraženom iznosu od 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur), temeljem Tbr. 8. toč. 1. za sastav podnesaka od 27.6.2022., 25.11.2024. i 7.3.2025. u zatraženim iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) te temeljem Tbr. 9. toč. 1. za zastupanje na ročištima 7.9.2023., 27.3.2024., 20.9.2024. i 2.4.2025. u zatraženim iznosima od po 1.000,00 eur (500 bodova x 2,00 eur) što ukupno iznosi 8.000,00 eur čemu je pribrojen PDV u visini od 25%, a u iznosu od 2.000,00 eur, dok trošak sudske pristojbe na tužbu iznosi uplaćenih 331,81 eur, trošak sudske pristojbe na presudu iznosi 663,61 eur, a trošak financijskog vještačenja iznosi 199,08 eur pa to onda sveukupno iznosi 11.194,50 eur koliko je tuženici i naloženo da mu nadoknadi na ime parničnog troška 1 3

zajedno sa zateznom kamatom od 16.5.2025. tj. od dana donošenja odluke o trošku do isplate i to temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

26. Tužitelju su sve zatezne kamate dosuđene po stopi koju određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 16. svibnja 2025.

Sutkinja:

Ivanka Brletić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dozvoljena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda županijskom sudu pisano u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude i rješenja.

DNA:

- punomoćniku tužitelja

- punomoćnicima tuženice