REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-6281/2022-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Carmen Topalušić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po punomoćnici UZ, dipl. pravnici, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku ČZ i drugim odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 1. travnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika Dajane Tica, odvjetnice, dana 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev kojim tužitelj zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju svotu od 5.679,42 eura uz pripadajuću zateznu kamatu tekuću od 4.7.2022. do isplate, te mu nadoknaditi parnične troškove.
II. Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj je u tužbi i tijekom postupka naveo, u bitnom, da je osiguranik tužitelja GZ stradao kao pješak u prometnoj nesreći 16. siječnja 2012. godine. Za predmetni štetni događaj postoji podijeljena odgovornost i to 50% osiguranika tužitelja i 50% EZ, vozača terenskog vozila reg. oznake [registarska oznaka], a koje vozilo je u trenutku nesreće bilo osigurano kod tuženika (polica broj: [broj police]). Osiguraniku tužitelja GZ priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, rješenjem tužitelja broj 77732 od 2.8.2013., a uzrok nastale invalidnosti je ozljeda na radu iz predmetnog štetnog događaja. Po istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi, ali za različito razdoblje nastanka štete za tužitelja, vođeni su postupci pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem: P-2830/2020, koji nije pravomoćno završen, Trgovačkim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem: P-586/2018, te postupak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu poslovni broj: P-1523/2015. Daljnjom isplatom mirovine za tužitelja nastaje nova šteta. Tako je tužitelj za razdoblje od 1.4.2020. do 30.4.2022. na ime invalidske mirovine isplatio ukupno 85.583,24 kuna / 11.358,85 eura, sukladno članku 161. Zakona o mirovinskom osiguranju.
2. Stoga, pozivom na odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju, zahtijeva od suda naložiti tuženiku isplatiti tužitelju svotu od 5.679,42 eura (50% od 11.358,85 eura) uz pripadajuću zateznu kamatu od 4. srpnja 2022. do isplate.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo, u bitnom, da nije sporno da je osiguranik tužitelja stradao kao pješak u prometnoj nesreći 16. siječnja 2012. i da je doprinio nastalom štetnom događaju u omjeru od 50% kako to tužitelj i navodi u činjeničnom opisu tužbe. Međutim, osporava osnovanost i visinu zahtjeva, jer se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09. i 78/09.), a ne odredbe čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju. Naime, pravilnom primjenom čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, potrebno je utvrditi stvarnu štetu za koju tuženik odgovara po polici automobilske odgovornosti, a koje u konkretnom slučaju nema, jer se radilo o ozljedi na radu. Nadalje je naveo da tužitelj nije dostavio adekvatnih dokaza vezano za navodno izvršene isplate, pa osporava vjerodostojnost i istinitost dokaza koje je tužitelj dostavio uz tužbu, te osporava da bi tužitelj izvršio isplate koje potražuje u ovoj pravnoj stvari. U svakom slučaju osporava potraživanje tužitelja u cijelosti, s obzirom da bi tužitelj po redovnom tijeku stvari za utuženi period u svakom slučaju plaćao starosnu mirovinu (osiguranik tužitelja rođen **.**.1953.).
4. Ovaj sud je tijekom postupka izvršio uvid u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj: Ko-2173/12 od 18.2.2013. (str. 5-8 spisa), presudu Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Kž-400/13 od 23.4.2013. (str. 9-10 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Berislava Šimunovića u predmetu ovoga suda poslovni broj: Pn-4116/12 (str. 11-15 spisa), nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. Gorana Husineca u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1523/2015 (str. 17-23 spisa), ispis iz baze podataka o osiguranju od automobilske odgovornosti (str. 25 spisa), rješenje HZMO, Područne službe u Zagrebu broj: 77732 od 2.8.2013. (str. 26-30 spisa), prijavu o ozljedi na radu (str. 32-35 spisa), rješenje HZMO, Područnog ureda u Zagrebu KLASA: UP/I-502- 03/12-02/264 URBROJ: 338-21-81-12-5 od 1.10.2012. (str. 36-37 spisa), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 13.12.2012. (str. 38-40 spisa), mišljenje o nalazu i mišljenju vještaka o invalidnosti od 28.3.2013. (str. 42-43 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-5030/2020-3 od 17.9.2021. (str. 33-49 spisa), presudu Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj: P-586/2018-12 od 21.8.2020. (str. 50-55 spisa), obračun isplaćene mirovine (str. 56 spisa), ispise iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (str. 57-67 spisa), odštetni zahtjev od 11.5.2022. i povratnicu (str. 68 i 69 spisa) i odgovore tuženika od 25.6.2022. i 30.6.2022. (str. 70-71 i 72 spisa).
5. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.
6. Među strankama nije sporno da je tužiteljev osiguranik GZ ozlijeđen u prometnoj nesreći koja se dogodila 16. siječnja 2012., a za koju je odgovoran tuženikov osiguranik EZ, te da je tužiteljev osiguranik GZ pridonio nastanku predmetne prometne nesreće, time i štete, u omjeru od 50%, a nije sporno ni da je GZ priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog predmetnog štetnog događaja, koji mu je priznat kao ozljeda na radu.
7. Sporno je da li je tužitelju u predmetnom razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2022. uopće nastala bilo kakva šteta isplatom invalidske mirovine, budući da tužitelj tvrdi da stvarnu štetu predstavlja isplaćeni iznos invalidske mirovine umanjen za 50% doprinosa njegovog osiguranika, a iz tvrdnji tuženika proizlazi da tužitelju nije nastala šteta, jer je osiguraniku tužitelja predmetno ozljeđivanje priznato kao ozljeda na radu.
8. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a u konkretnom slučaju obveza tuženika proizlazi upravo iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, pa je za odluku o odgovornosti tuženika u ovom predmetu, koji je tužitelj HZMO pokrenuo protiv tuženika, kao osiguratelja štetnika, radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan zakon koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju HZMO-u, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine (tako i VSRH u Rev-68/2019-2 od 1.3.2022.).
9. U razdoblju od 1. travnja 2020. do 30. travnja 2022., dakle u vrijeme kada su izvršene isplate, bio je na snazi Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP).
10. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:
"(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.
(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.
(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. (4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“.
11. Sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. ZOOP-a, društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika).
12. No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a, obveza tuženika postoji samo ako postoji razlika između isplaćenih iznosa invalidske mirovine i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika (tako VSRH u odluci broj: Rev-12/2022-2 od 12.1.2022., ŽS u Zagrebu u odluci poslovni broj: Gž-1654/2022-2 od 15.7.2022. i VSRH u odluci broj: Rev-850/2022-2 od 25.10.2022.).
13. Budući da nije sporno da je osiguraniku tužitelja ozljeđivanje u predmetnoj prometnoj nezgodi priznato kao ozljeda na radu, to zbog tog ozljeđivanja tužitelj i ne može trpjeti štetu u vidu razlike između isplaćene invalidske mirovine i mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
14. Tužitelj nije ni tvrdio da naprijed navedena razlika postoji, a tijekom postupka je izjavio da ne predlaže izvesti dokaz financijskim vještačenjem na okolnost postojanja razlike između mirovine koju je osiguranik tužitelja primao i one koju bi primao da mu je utvrđena mirovina zbog ozljede na radu.
15. Imajući u vidu da, po pravnom shvaćanju ovoga suda, tužitelju šteta u vidu naprijed navedene razlike nije nastala, te da tužitelj nije ni tvrdio, pa slijedom toga ni dokazivao da mu je šteta u vidu te razlike nastala, to ovaj sud, primjenom navedenih odredbi čl. 27. ZOOP-a, nije mogao, pa ni djelomično, prihvatiti tužiteljev odštetni zahtjev.
16. Stoga je tužbeni zahtjev, kao neosnovan, odbio.
17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a.
18. Tako je tuženiku, prema vrijednosti predmeta spora od 5.679,42 eura, priznat trošak sastava odgovora na tužbu od 100 bodova (Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, "Narodne novine" broj: 138/23., dalje: OT) i zastupanja na ročištu od 1.4.2025. od 100 bodova (Tbr. 9. toč. 1. OT), ukupno 200 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. OT) iznosi 400,00 eura, a s porezom na dodanu vrijednost od 25% (100,00 eura) 500,00 eura.
19. Stoga, ukupno priznati trošak tuženika, koji mu je dužan nadoknaditi tužitelj, iznosi 500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 9. svibnja 2025. do isplate (čl. 27. u vezi s čl. 107. st. 2. ZID ZPP-a, "Narodne novine", broj: 80/22.).
20. Odluka o stopi zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbama čl. 29. st. 2. i 7. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).
21. Slijedom svega naprijed navedenoga, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 16. svibnja 2025.
Sutkinja:
Carmen Topalušić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.
DNA:
I. Tužitelju
II. Pun. tuženika
