REPUBLIKA HRVATSKA Broj: Ppž-6675/2024
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Ppž-6675/2024
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Goranke Ratković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. VB, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb, podnesene protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp-480/2023 od 9. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 16. svibnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, III. policijske postaje Zagreb i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okr. VB je na temelju čl. 182. t. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: PZ), oslobođen optužbe zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude s obrazloženjem da u postupku nije sa sigurnošću dokazno da bi okrivljenik počinio terećeni prekršaje te je odlučeno da trošak prekršajnog postupka pada na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude je tužitelj pravodobno podnio žalbu zbog povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava, predlažući ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje i okrivljenika proglasiti krivim kako je predloženo u optužbi.
3. Žalba je neosnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrdio da nisu počinjene povrede na koje ukazuje žalitelj.
5. Prvostupanjski sud je pobijanu presudu temeljio na činjenicama i dokazima koji su izneseni tijekom postupka, a u smislu odredbe čl. 179. st. 5. PZ-a te je tako sud u postupku proveo sve dokaze koji su mu bili na raspolaganju, nakon čega ih je analizirao svaki posebno i u međusobnoj vezi, cijeneći ih na način kako je to propisano odredbom čl. 88. PZ-a i za odluku o oslobađanju od optužbe okrivljenika dao uvjerljive razloge koji se temelje na rezultatima dokaznog postupka, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
5.1. Naime, i po ocjeni ovog suda, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da izvedeni dokazi – iskazi ispitanih svjedoka pred sudom, RB, okrivljenikove bivše supruge koja nije nedvosmisleno i jasno iskazala da bi ju bivši suprug predmetne zgode vrijeđao što bi ju uznemirilo ili povrijedilo njeno dostojanstvo, te mlt. PB, okrivljenikove kćeri koja je iskazala da njen otac kritične zgode nije vrijeđao njenu majku, uz činjenicu da okr. VB poriče prekršaj, ne pružaju dostatnu osnovu za osuđujuću presudu. Budući da je prvostupanjski sud pravilno doveo u vezu takav iskaz RB s njenim iskazom danim u policiji (u kojem je teretila okrivljenika) te detaljnom analizom zaključio da je nedosljedan i proturječan, pravilno je zaključio da se ne može s nedvojbenom sigurnošću utvrditi da je okrivljenik počinio terećeni prekršaj (t. 8. presude).
6. Stoga, s obzirom da drugih relevantnih dokaza nije bilo, prvostupanjski je sud opravdano na temelju izvedenih dokaza, zaključio da se ne može izvan svake razumne sumnje (a što je stupanj utvrđenja odlučnih činjenica potreban za donošenje osuđujuće odluke), dakle, s potpunom izvjesnošću utvrditi da je okrivljenik počinio prekršaj za koji se tereti te donio odluku da se okr. VB oslobađa optužbe da bi vrijeđao bivšu suprugu riječima „Glupačo jedna, kurvo jedna“, više puta, što bi kod nje izazvalo osjećaj uznemirenosti (i straha). I po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nakon detaljne ocjene dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, nije mogao otkloniti dvojbe u pogledu postojanja relevantnih činjenica koje tvore obilježja inkriminiranog te s obzirom da je prvostupanjski sud na temelju slobodne ocjene dokaza zaključio da nije moguće sa nedvojbenom sigurnošću utvrditi da bi okrivljenik počinio prekršaje koji mu je stavljen na teret, to je, sukladno čl. 182. t. 3. PZ-a, opravdano istog oslobodio optužbe.
7. Iz tog razloga nisu osnovani navodi žalbe u kojima tužitelj u bitnome daje vlastitu ocjenu izvedenog dokaznog postupka, te isti ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost činjeničnog utvrđenja. U odnosu na navod žalbe da je prvostupanjski sud trebao u postupku pažljivije cijeniti iskaz RB dan pred policijom te navode iz Izvješća o pruženoj intervenciji u povodu dojave nasilja u obitelji iz kojih proizlazi da je prije prijave događaja policiji ista zatražila liječničku pomoć zbog svog narušenog psihičkog stanja, ističe se da u situaciji kada se uzme u obzir karakter i kvaliteta iskaza te svjedokinje i mlt. svjedokinje koja uopće nije teretila okrivljenika kao i poricanje prekršaja od strane okrivljenika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda navedena okolnost iz Izvješća nema utjecaja na utvrđeno činjenično stanje i postojanja dvojbe u odluku o krivnji. Nadalje, u odnosu na Zapisnik o ispitivanju svjedokinje u policiji, ovaj sud prihvaća ocjenu nekonzistentnosti iskazivanja RB s obzirom na njen nesiguran iskaz pred sudom, zbog čega iskaz pred policijom u kojem tereti okrivljenika, ne može biti dostatan za nedvojbeni zaključak o krivnji na strani okrivljenika.
8. Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 16. svibnja 2025.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Robert Završki, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu u 4 (četiri) otpravka: za spis, okrivljenika, oštećenicu i tužitelja.
